Ivana Brlić-Mažuranić već je više od stotinu godina među najglasovitijim hrvatskim pripovjedačima. Njena dva najvažnija djela, zbirka bajki Priče iz davnine (1916.) i roman Čudnovate zgode šegrta Hlapića (1913.) vremenom nisu nimalo izgubili svoj sjaj i vrijednost.

Za života je dva puta predložena za Nobelovu nagradu, i prva je žena primljena u članstvo Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (danas HAZU), kao dopisni član (1937.). Pisala je i druge bajke (Trgovac Nav, Priča o Zorku Bistrozorkom i o Sreći, Djevojčica i neman i dr.), pjesme, pripovijetke, basne u stihovima (Ezop i žabe, Dvije koze, Pas i vuk i dr.) eseje, poučne zgode u stihovima (njena Dječja čitanka o zdravlju s ilustracijama Vladimira Kirina iz 1927. najstarija je zasad pronađena slikovnica hrvatskih autora). Napisala je povijesni roman o zamjeniku kralja indijske pokrajine i kraljevine Gudžerat kojega su Turci, dok je bio dijete, ugrabili iz Hrvatske i prodali ga kao roba u Carigradu (Jaša Dalmatin, potkralj Gudžerata).