Intermedijski fotograf Prirodoslovne i grafičke škole Rijeka
Možete me naći i na instagramu : @doroti_photography :)
Projekt se sastoji od tri djela/zadatka.
Prezentacija koju ćete vidjeti u nastavku je prvi dio/zadatak projekta. U njoj možete otkriti što je to antotipija.
Ispod prezentcije naći ćete moj "Dnevnik rada". U njemu ćete saznati postupak izrade antotipije i kako je meni to pošlo za rukom. Uz to u njemu se nalaze i pitanja na koja sam morala odgovoriti i koja će Vam nadam se biti zanimljiva.
Proces antotipije sastoji se od tri koraka. Izrada emulzije , priprema platna ( u mojem slučaju akvarel papira srednje debljine) i tisak. Prije početka svakako prekrijte svoju radnu površinu , navucite zaštitne rukavice i spremni ste za polazak.
latice sa šarenog cvijeća , bobičastog voća ili drugih biljaka
mužar ili mikser
staklena posuda ili keramička posuda za miješanje sastojaka
voda (destilirana ako je moguće ili alkohol
pamučna tkanina , fino cijedilo ili filter za kavu
četka ili kist
umjetnički papir za akvarel
staklo (može od nekog okvira za fotografiju)
pozitiv printan na foliji ili objekti koje slažeš na papir kao kod fotograma
Sunce
i punoo strpljenaa...
Materijali koje sam ja koristila su sljedeći :
latice crvenog tulipana , cvjetovi maslačka
destilirana voda
akvarel papir
štapni mikser
gaza
dvije plastične čaše koje su mi služile za izblendati cvijeće i destiliranu vodu
dvije keramičke posude u koje sam iscijedila emulziju
staklo od vitrine i kutija na koju sam to sve posložila antotipe i izložila Suncu
U prvom pokušaju sam napravila tri antotipa. Svaki je imao drugačiju emulziju.
Prvi antotip je imao emulziju od crvenog tulipana.
Drugi antotip je imao emulziju od maslačka.
Od trećeg antotipa emulzija je bila pomiješana od emuzije tulipana i maslačka.
Imala sam problema sa tiskom. Naime , nisam obraćala pažnju i mislila sam da će antotipi biti dovoljno pritisnuti uz kutiju ako stavim samo jedno staklo. Ali kutija se lagano udubila i kako su antotipi već bili izloženi Suncu nastale su mrlje na antotipima. Te mrlje su uništile antotipe , ne u potpunosti , ali ipak jesu.
Materijali koje sam koristila:
cikla
destilirana voda
gaza
kist
štapni mikser
plastična posuda u kojoj sam izblendala ciklu i destiliranu vodu
keramička posuda u kojoj sam iscijedila emulziju
akvarel papir
1. korak - Ciklu sam razrezala na manje komadiće i stavila u plastičnu posudu. Zatim sam u nju ulila destilirane vode , otprilike , koliko sam smatrala da je dovoljno.
2. korak - Štapnim sam mikserom to sve izblendala kako bi dobila kašicu.
3. korak - U keramičku posudu sam stavila gazu tako da sam je stavila na samo dno , te sam potom kašicu izlila u posudu.
4. korak - Emulziju sam ocijedila tako da sam uhvatila sva četiri kraja gaze da mi kašica ne može pobjeći van. I onda sam rukama iscijedila emulziju stiskajući sadržaj gazi.
5.korak - Na dva akvarel papira A4 formata sam kistom nanjela prvi sloj emulzije. Pustila sam da se papir sam malo posuši , a onda sam sušilom za kosu ubrzala postupak sušenja. Nakon toga sam nanjela još jedan sloj emulzije i ponovila postupak sušenja. Treći i zadnji sloj emulzije sam ostavila da se osuši preko noći u ormaru radi mraka.
6. korak - Idući dan sam spremila antotipove za izlaganje Suncu.
Izrađivanje vlastitih antotipova mi je bilo vrlo zanimljivo i zabavno. Osjećaj zadovoljstva kada vidiš završen rad oko kojega si se pomučio je neopisiv. Proces je lagan i jednostavan za napraviti , stoga preporučam svima da se okušaju u izradi svojih antotipova.
"KWL" je tehnika kojom se osvješćuje što znate i što se još možete naučiti
Know (što znam) , Want (što želim naučiti) , Learned (što sam naučila/o)
Bi li izgled antotipova bio drukčiji da su bili duže eksponirani na Suncu?
Odgovor je da. Dijelovi papira koji su prekriveni kartončićima bi izgledali tamnije , a ostali dio papira bi još više izblijedio.
Što ako je oblačno? Može li se eksponirati antotipove pod UV lampom onda?
Svakako , ali mora se onda paziti da UV lampa bude dovoljno jaka.
U nastavku slijede dodatni zadaci koji su bili zadani u sklopu projekta
Kao što možete uvidjeti antotipija ne iziskuje fotoaparat da bi stvorili fotografiju. Postoji mnogo fotografskih postupaka , neki od njih su slični antotipiji. Jedni od takvih , o kojima ću nešto i reći , su fotogram , kemogram , camera obscura , cijanotipija i luminogram.
Izumljen 1950. godine (Pierre Cordier).
Umjetničko djelo koje nastaje slikajući kemikalijama po fotoosjetljivom papiru.
Najpoznatiji tvorac fotograma je Man Ray , naime on je svoje radove nazivao "rajogramima". Proces u kojem se u tamnoj komori na fotoosjetljivi papir poslažu predmeti , nakon čega se papir izlaže svjetlosti. Svjetlost ne dopire do mjesta koje su zauzeli predmeti te tako nastaje fotogram.
Camera obscura (kamera opskura) je preteča svih vrsta aparata za fotografska snimanja (analognih i digitalnih fotoaparata i kinematografskih , TV ili video kamera). Izvorni naziv; camera obscura, potiče iz Italije, a znači (Tal.) camera = soba, prostorija, komora i (Tal.) obscura = zamračen, mračan. Camera obscura je od svjetlonepropusnog materijala izvedena (veća ili manja) prostorija (ili kutija) u koju svjetlost izvana ulazi kroz jednu "točku" (sitan otvor). Kroz taj otvor projecira se obrnuta slika na zidu ili platnu.
Luminogram je varijacija fotogramu , napravljena u mračnoj sobi izravno na fotoosjetljivom papiru i kemijski razvijena i fiksirana normalno.
Dok fotogram koristi sjene predmeta, u luminogramu se svjetlost modulira mijenjanjem intenziteta kroz udaljenost od fotosenzibilne površine, snagom ili oblikom izvora svjetlosti, ili kaljenjem filtrima ili gelovima ili pomicanjem svjetlosti, često baklja s malim napajanjem (svjetiljka). Papir se može oblikovati tako da stvori željene efekte na konačnoj slici.
Postupak je otkrio Sir John Herschel , isti onaj Herschel kojemu je Mrs. Mary Somerville predstavila svoje otkriće antotipije i u čije je ime objavljeno njezino otkriće javnosti. Do sredine 20. stoljeća taj fotografski proces se koristio za umnožavanje i kopiranje tehničkih nacrta. Također engleska botaničarka Anna Atkins je iskoristila ovaj proces za ilustriranje svoje knjige posvećene papratima i algama.
Na slci je prikazan primjer antotipa. Saznala sam da je slici prikazan javorov list i da je emulzija izrađena od soka višanja i da je vrijeme izlaganja antotipa bilo po ljeti u podne i trajalo je dva sata.
1792.-1971.
Ključni igrač u povijesti antotipova. Današnji fotografi duboko su mu dužni. Bio je čovjek koji je prvi uspio popraviti fotografije, nakon što je otkrio da se soda hiposulfit može koristiti upravo za to. Smislio je nazive : pozitiv , negativ i snap - shot. Zaslužan je ili je sudjelovao u otkriću : cijanotipije (koji se naziva i procesom nacrta) , postupka antotipije (također nazvan „Herschelovi otisci cvjetnih esencija“) te je smislio osnovu za ambrotip i tintype proces. Fotografija mu je bila samo jedno od mnogih zanimanja, jer je također bio matematičar, kemičar, botaničar, astronom, filozof, vješt crtač, a kao glazbenik svirao je klavir i flautu.
Herschel je napravio ovu fotografiju 11. listopada 1839. gdje je eksperimentirao s vodenom prizmom i lećom. Pretpostavlja se da je to prvo spominjanje postupka antotipije u povijesti.
"Akcija je pozitivna , odnosno svjetlost uništava boju ; bilo potpuno , bilo ostavljajući zaostalu boju , na kojoj nema daljnjeg , ili jako malo djelovanja. Tako se provodi svojevrsna kromatska analiza , a u kojoj se odvajaju dva različita elementa boje , uništavajući jedan , a drugi ostavljajući izvanredan. Što je stariji papir ili tinktura kojom je obojen , veća je količina te zaostale boje."
Abstraktnu arhitekturu i mrtvu prirodu smo fotografirali na satovima produkcije u kojima sam uistinu uživala.
ljepota je prolazna , ljudi u današnjem svijetu su toliko zaokupljeni samo vanjskim izgledom čovjeka što zapravo nije bitno , važnija je kakva je osoba "iznutra" kakve su njezine osobine i karakter , nažalost to se u današnje vrijeme sve manje cijeni.