Embedded Files
Park prirode Učka obuhvaća istoimenu planinu i dio područja Ćićarije, a smješten je uz obalu sjevernog Jadrana na jednoj od najsjevernijih točaka Mediterana, te veže Istru i kontinentalni dio Hrvatske.
Flora i biljne zajednice
Fauna
Geologija
Vode
Flora i biljne zajednice
Flora i biljne zajednice
Šumska staništa na području Parka prirode Učka su najbrojnija te pokrivaju preko 70% ukupne površine Parka. Najveći dio bukovih šuma Učke i Ćićarije pripada zajednici primorske bukove šume koja pokazuje izrazite prijelazne značajke Mediterana prema kontinentu, a samo je najviši vrh Učke obrastao i pretplaninskom šumom bukve. U mediteransko-planinskom vegetacijskom pojasu najveću važnost u šumskom pokrivaču imaju šume crnog graba i jesenske šašike, te hrasta. Na travnjacima nalazimo čitav niz rijetkih, ugroženih i zaštićenih biljnih vrsta kao što su žuta sirištara (Gentiana lutea), križna sirištara (Gentiana cruciata), zvjezdasti ljiljan (Lilium bulbiferum), zvjezdastocvjetni sunovrat (Narcissus radiiflorus), itd. Osim travnatih površina, ugrožene vrste u manjem broju nastanjuju i druge vegetacijske zone, uključujući i pukotine stijena i točila, šikare, ali i vlažna i slatkovodna područja gdje nalazimo vrstu smeđi šilj (Cyperus fuscus), osjetljivu vrstu koja je do sada pronađena samo uz područje lokve Rovozna.
Fauna
Fauna
Do sada je zabilježeno 10 endemičnih podzemnih vrsta za područje Učke i Ćićarije, a posebno je važan opis nove vrste kopnenog jednakonožnog raka Thaumatoniscellus speluncae.
Kopneni puževi
Zanimljiva skupina su kopneni puževi među kojima su značajni brojni endemi istarskog područja te druge vrste zaštićene Zakonom o zaštiti prirode. Do sada je ukupno na ovom području zabilježena 31 vrsta kopnenih puževa.
Leptiri
Područje Učke i Ćićarije nalazi se 263 vrste leptira od čega 100 vrsta danjih i 163 vrste noćnih leptira. Leptiri zaštićeni zakonom u RH su hrvatska golupka (Hemaris croatica), kleopatra (Gonepteryx cleopatra), gorski plavac (Phengaris alcon ‘rebeli’), bjelokrili planinski okaš (Erebia ligea) te crni apolon (Parnassius mnemosyne) kao vrsta ugrožena na razini cijele Europe.
Ptice
Do sada je za područje Parka prirode Učka i užeg kontaktnog područja zabilježeno 173 vrsta ptica. Osim raznih tipova šumskih zajednica, za ptice su posebno značajna stjenovita staništa jer na njima gnijezdi veliki broj grabljivica od kojih su neke ugrožene vrste, kao što su suri orao (Aquilla chrysaetos) i sivi sokol (Falco peregrinus).
Vodozemci i gmazovi
U Parku živi ukupno 24 vrsta vodozemaca i gmazova i sve su zakonom zaštićene. Neki od njih su velebitska gušterica (Iberolacerta horvathi) koja dolazi na stijene vršnog grebena Učke i crni daždevnjak (Salamandra atra). U Hrvatskoj je crni daždevnjak pronađen još jedino na području Gorskog kotara i Žumberka.
Sisavci
Česti stanovnici kestenovih šuma, osim različitih ptica dupljašica, su vjeverice (Sciurus vulgaris) i sivi puh (Myoxus glis). Ovdje nalazimo brojne vrste divljači kao što su divlje svinje (Sus scrofa) i srndaći (Capreolus capreolus), a u posljednje vrijeme zna se vidjeti i pokoji medvjed (Ursus arctos). Od malih sisavaca posebnu važnost imaju endemični krški puh (Eliomys quercinus dalmaticus), snježna voluharica (Chionomys nivalis), močvarna rovka (Neomys anomalus) i 18 vrsta šišmiša od kojih posebno bilježimo prisustvo dugokrilog pršnjaka (Miniopterus schreibersi), kolombatovićevog i gorskog dugoušana (Plecotus kolombatovici i Plecotus macrobullaris), te dugouhog šišmiša (Myotis bechsteini). Stjenovite litice nisu atraktivne samo pticama; po njima se rado kreću i divokoze (Rupicapra rupicapra) i uglavnom se zadržavaju na južnom dijelu Parka.
Geologija
Geologija
Uz bogatu biološku i krajobraznu raznolikost, Park prirode Učka posjeduje i mnoga vrijedna obilježja nežive prirode, odnosno geološke baštine. Pod ovim pojmovima obično podrazumijevamo sve ono što je sačuvano u teksturi stijena i kamenja kao posljedica djelovanja unutarnjih i vanjskih sila, a obuhvaća geološke i morfološke pojave, objekte, strukture, geološke profile i izdanke, fosile, minerale, te špilje, jame i druge speleološke objekte. Među vrijednostima nežive prirode Parka posebno mjesto zauzima kanjon Vela draga. Smatra se da je kanjon nastao taloženjem horizontalnih slojeva paleogenskih vapnenaca, nakon čega je uslijedilo tektonsko izdizanje i raspucavanje, da bi sadašnji izgled Vela draga poprimila postepenom i dugotrajnom erozijom i okršavanjem.
Vode
Vode
Na području Parka zabilježeno je i 50 krških lokvi koje su u prošlom stoljeću redovito održavali mještani obližnjih sela kako bi u bezvodnim područjima Učke i Ćićarije osigurali vodu za stoku i poljoprivredne aktivnosti. Danas je, naravno, ta funkcija zanemarena, ali s obzirom na malu dostupnost vode u krškom području lokve imaju važnu ulogu nizu biljnih i životinjskih vrsta kao jedino stanište za opstanak.
Klima
Klima
Viši dijelovi Parka imaju umjereno toplu kišnu klimu s toplim ljetima ili klimu bukve, dok niži dijelovi imaju umjereno toplu kišnu klimu bez suhog razdoblja i s vrućim ljetima – klimu kamelije. Padalina u višim dijelovima ima više nego u priobalju. Najvažniji vjetrovi u Parku prirode Učka su sjeveroistočni – bura zimi i kao ljetni noćni vjetar, jugoistočni – osobito kao jugo u proljeće i jesen, sjeverozapadni – osobito kao trajne etezije ljeti, te drugi manje učestali vjetrovi.
Page updated
Google Sites
Report abuse