Najviša istarska planina, Učka, prostor je brojnih otisaka života čovjeka na planini i s planinom. Stoljećima se ovdje preživljavalo od stočarstva, ratarstva i šumarstva. Ljudske su ruke ostavile samo dobre tragove, a to znači da su izgled izvornom krajoliku ljudi mijenjali samo onime što je bilo potrebno za skladno preživljavanje u prirodi – i ništa više. Suhozidi, pastirski stanovi i poljska skloništa danas su nijemi i postojani svjedoci jednog novog, drukčijeg ekosustava Učke. Planina je kroz vrijeme mijenjala svoje lice, ali zadržala bioraznolikost.