O HoofLoose-u

Kako je nastao HoofLoose i što znači sam naziv?
Moji prvi kontakti s konjima nisu bili osobito česti unatoč mojim željama, zbog čega sam velik dio slobodnog vremena posvetila analiziranju ono malo iskustva što sam uspjela skupiti te postavljanju pitanja najbližim stručnjacima koje sam tada imala - knjigama i Internetu. Stečeno iskustvo i tadašnji fokus nisu bili vezani uz kopita, već uz jahanje, no što sam više vremena provela propitkujući i istražujući, to sam više slobode imala za bavljenje širim temama poput klasičnog pristupa školovanju konja, saddle fit-a i sl. - a sve u svrhu što bolje pripreme za svaki sljedeći susret, trening ili druženje s konjima.

HoofLoose je proizašao iz moje želje za nadogradnjom znanja o kopitima i barefoot načinu obrezivanja i života, te potrebe da svoje znanje i iskustvo prenesem drugima, budući da u Hrvatskoj i regiji još uvijek nedostaje stručnjaka tog profila. Naziv je igra riječima nastala na temelju naziva pjesme i filma "Footloose". Uvodna špica filma iz 1984. prikazuje noge koje plešu, koje su također služile kao inspiracija za logo obrta.

Kako izgleda tvoj pristup obrezivanju kopita i što podrazumijeva balans kopita?

Kod obrezivanja kopita bez teških deformiteta vodim se prirodnim smjernicama koje pokazuju do koje mjere je potrebno skratiti kopitni zid te balansirati kopito. Tu se prvotno radi o "hard sole plane-u" (HSP) - razini tvrdog/živog tabana, koja usporedno prati donju stranu kopitne kosti i omogućava optimalno poravnanje unutarnjih struktura noge.
Balans kopita podrazumijeva poravnanje tri točke (dviju peta i prsta kopita) na jednoj razini (mediolateralno - lijevo-desno; i dorzopalmarno - sprijeda-straga) kopita kako ne bi došlo do izvijanja ekstremiteta, opterećivanja mekih tkiva i uzrokovanja patologija u ostatku tijela.

Kako pristupaš konjima s ozbiljnijim problemima poput rotacije kopitne kosti?

Ovakvi slučajevi najčešće zahtijevaju češće održavanje kopita, praćenje fotografijama i mjerenje. Ukoliko je moguće, u osobito teškim slučajevima poželjno je napraviti rendgen kako bi se ustanovilo stanje kopitne kosti, odnosno stupanj osteonekroze. Obavezno je vlasnicima pojasniti očekivanja vezana uz pojedine faze rehabilitacije te znakove (ne)udobnosti životinje na koje treba obratiti pozornost.

Zašto baš barefoot pristup njezi kopita?

Otkako se u meni probudilo zanimanje za kopita, naginjala sam prema barefoot obrezivanju - isprva radi nižih troškova u usporedbi s potkivanjem, no kako sam istraživala više, uvidjela sam da je to način koji omogućuje kopitima da funkcioniraju onako kako bi trebala te da su dovoljno jaka da izdrže većinu, ako ne i sve vrste terena - u kombinaciji s pravilnom prehranom i puno slobodnog kretanja.

Koliko prehrana i okruženje utječu na zdravlje kopita, i koje su najčešće pogreške koje primjećuješ?

Iako najviše problema uzrokuje disbalans kopita, prehrana je itekako važna u održavanju i poboljšanju kvalitete kopita (kao i kože). Najčešći simptom nepravilne prehrane vezan uz kopita pojavljuje se kao osjetljivost na grubljim terenima te crvenilo vidljivo u kopitnom zidu. Okruženje također - posebice društvo drugih konja ili ostalih kopitara, utječe na organizam, s obzirom da manjak socijalizacije rezultira stresom koji zatim povisuje razine kortizola i adrenalina (samim time i razinu šećera u krvi), što opet može utjecati na kvalitetu kopita. Na kraju, manjak kretanja usporava i uzrokuje neravnomjerno trošenje, čime stvara disbalans kopita, što s vremenom sve više i više utječe na stanje ostatka tijela. Česte pogreške kod nas su definitivno manjak kretanja - držanje konja na vezu i u boksevima, a s druge strane oslanjanje na travu (ispašu) koja ponekad u prehrani zamjenjuje sijeno, uz to hranidba visokokaloričnim biljkama namijenjenima uzgoju stoke ili žitaricama u velikim količinama u usporedbi s količinom kretanja/rada.

Što sve uzimaš u obzir kada procjenjuješ stanje konja – gledaš li samo kopita ili cijelu sliku?

Dok redovito i pravilno obrezivanje kopita ima svoju važnost, ono ne može u potpunosti utjecati na kvalitetu kopita. Iz tog razloga, konj ili drugi kopitar mora se sagledati u cijelosti, odnosno uzeti u obzir sve što konj ili drugi kopitar jede, u kojoj količini, gdje, kako i s kime živi te ostale čimbenike koji mogu izravno ili neizravno utjecati na kvalitetu kopita.

Na koji način surađuješ s vlasnicima konja, osobito tijekom rehabilitacije i promjene načina držanja?

Rehabilitacija i promjena načina držanja su važne odluke, no to je također i proces koji zna biti vrlo dugotrajan, pun propitkivanja i koji definitivno na kušnju stavlja svačije strpljenje. Poučena vlastitim iskustvom u rehabilitaciji rotirane kopitne kosti, tj. deformirane kopitne kapsule, i znanjem stečenim kroz svoje školovanje u HMIS, uz obrezivanje vlasnicima pružam savjetodavnu podršku u slučaju novonastalih sumnji ili problema, te poticaj na ustrajanje, uz pomoć vizualnih predodžbi, bilo rehabilitacije konja u mojoj skrbi, primjera kolega ili shematskih prikaza.

Kako koristiš horsemanship vještine u svom radu i zašto su ti važne?

Horsemanship vještine koristim tek toliko da uspostavim osnovne granice s konjem koje olakšavaju obrezivanje s obzirom da je cilj konju ili drugom kopitaru jasnom komunikacijom dati do znanja što se od njega traži. S obzirom da je vlasnik taj koji stoji na drugom kraju povodca, smatram da je važno da i on/a posjeduje barem osnovnu razinu vještina horsemanship-a kako bi obrezivanje svim uključenima bilo jedno sigurno i pozitivno iskustvo. Radi se o vrlo jednostavnim vježbama koje nije teško savladati.

Kako vidiš razvoj HoofLoose-a u budućnosti? 

HoofLoose raste zajedno s iskustvom svakog konja i vlasnika s kojima ću surađivati. Moj je cilj malo pomalo dijeliti znanje i širiti svijest, ne samo o važnosti prirodne njege kopita, već i o otvorenosti prema iskustvu, učenju i napretku.