Kratko izvješće

Kako bi se moglo nešto reći o bratstvu (sestrinstvu) Franjevačkog svjetovnog
reda u župi Švarča, potrebno je povezati
se s kontekstom nastanka same Župe.

Crkva Sv. Franje Ksaverskog sagrađena
je 1804. godine. Župa je osnovana
9. svibnja 1965. god., Mons. Ferdinand Vražić je kao stalni upravitelj došao 5. rujna 1965. Sav svoj rad i djelovanje u Župi
oslonio je naš monsinjor na Marijinu pomoć, te je od prvog dana Gospa Karmelska, neslužbeno, postala glavni patron Župe. Osim toga, čašćena je trodnevnicama, devetnicama, procesijama Gospa Lurdska
i Fatimska i kako sam kaže: “Uvijek sam
želio dobiti župu posvećenu Gospi, a
Marija je dala taj smjerokaz ...
– Neizmjerna joj HVALA.”

O pitanju nastanka trećeredaca rekao je
ovo: “Tako sam, došavši u ovu župu na
jesen 1965. na Bezgrešno začeće B.D. Marije, pozvao Karlovačkog gvardijana o. Hinka Harapina, koji je primio prve članove.
Ti su članovi trećoredaca pripadali zajednici franjevaca u Karlovcu.

Kako je članstvo trećoredaca već 1968. poraslo na 56 članova, želio sam ostvariti osamostaljenje naših članova. Tako sam
uz pomoć o. Stanka Banića, karlovačkog franjevačkog gvardijana zamolio osamostaljenje trećeg reda župe Švarča.

Već 01. veljače 1979. izdao nam je dekret osamostaljenja tadašnji provincijal o. Karlo
Kaić, uz prethodno odobrenje nadbiskupa Franje Kuharića i mene kao župnika Župe, imenovao duhovnikom trećeg reda. “

Od toga doba djelovanje trećeredaca na
župi Švarča nije izgubilo kontinuitet.

Sestre su sudjelovale u životu Župe, bile
na pomoći župnikcima, sudjelovale u euharistijskim slavljima, svojom svakodnevnom molitvom u Župi bile
tihi sudionici duhovnih i materijalnih stvarnosti uz svesrdno vodstvo još i danas, duhovnog asistenta, velečasnog Ferde.

Ako prije Sv. Mise u Župi čujete gorljivu molitvu svete Krunice i vidite sijede glave
sada već starica, pogledajte ih i pridružite
im se s ljubavlju, jer na njihovim plećima
je teret njihovih života, ali i života cijele zajednice kroz sve ovo vrijeme, te kada
ih pitate je li im smeta vrućina, kiša ili hladnoća s osmjehom će vam reći – Ovo
mi je sve …”

Vremena su se izmjenjivala, zahtjevi mlađih članova obitelji postajali sve izazovniji i složeniji. Trećeredice su bile tu i kao da je njima pripao zadatak da mole za cijelu Župu.

Danas su druga vremena. Ljudi se bore za materijalnu egzistenciju i za udovoljavanje svim obavezama svakodnevnice. Glad za duhovnim nije nikada bila veća. Neki znaju ime svoje Čežnje, neki je traže, neki samo pate. Svi trpe od podvala napasnika. To su “oholost, pohlepa, sebičnost, svadljivost,
zavist, brbljivost, površnost…”

Nitko nije siguran od ovih žalaca. Smatra
se da su ovo veliki problemi, jer razaraju
duh i onoga koji ih čini i onoga kome se
čine. Sveci koji su prerasli ove bolesti kažu da su u duhovnom smislu izazovi koji slijede još veći. Vrtimo se u krug, ali se malo ili
jedva primjetno mjenjamo. Kompliciramo nagomilavajući sve dostupne molitve, pobožnosti, postajemo prekomplicirani sebi
i drugima. Ponekad, čak i teret, jer unatoč svem trudu istinski osmjeh na licu se teško probija. Zašto slijediti svetog Franju ?
Koje on odgovore nudi ?

Odbaciti treba sve one dječje bolesti, pogledati čovjeka kraj sebe i vidjeti s
gorljivom ljubavlju u njemu brata.
Odbaciti svu onu ljudsku tlapnju da nešto
znamo, imamo ili možemo bez Isusa Krista.

Sveti Franjo je shvatio da je samo beskrajna malenost, život čiste ljubavi preme svemu stvorenom s divljenjem Božje svemoći i
jedine sigurnosti u Njegovoj riječi, milosrđu
i objavi ono je što trebamo živjeti. To je ono što zovu “duhovna obnova” - Očistiti srce
od svega što nije Isus Krist i onoga što nam
je namijenio. Isusa Krista treba upoznati. Kako možemo voljeti Onoga koga se nismo potrudili upoznati ? Smjernice Franjevačkog
svjetovnog reda za naredno razdoblje u
tome smislu su:

1. Molitveno čitanje Svetog pisma

2. Post i pokora, barem petkom
(ovo su sredstva slamanja naše
sebeljubnosti i oholosti)

3. Crkvenost – “nadahnuti od svetog
Franje i s njime obnavljati Crkvu

nastojeći živjeti u punom zajedništvu
s papom, biskupima i svećenicima” (Pravilo OFS – a br.6) (Svakodnevne propovijedi vlč. Duje Kurtovića

u tome nam pomažu i oplemenjuju nas.)

4. Bratstvo – razvijati zajedništvo,
ljubeći drugoga unatoč protivštinama
i različitostima, njegujući vlastitu
poniznost iz ljubavi prema Isusu

5. Činiti djela milosrđa (neuka poučiti,
dvoumna savjetovati, grešnika
opomenuti, za žive i mrtve Boga
moliti, nepravdu strpljivo podnositi,

uvredu oprostiti, žalosna i nevoljna
utješiti), unutar bratstva, ali i svugdje

u društvu.

6. Svjedočiti radost Evanđelja

Pozivam vjernike koji žele dublje živjeti ovu duhovnost, ostvariti kontinuitet Franjevačkog svjetovnog reda naše Župe, nasljedovati mame i bake kao sinovi i kćeri sv. Franje, otvoriti srca istinskoj radosti Božje blizine, neka se ohrabre, oplemene i obogate naše Bratstvo.

Mir i dobro !

Anita Grabovac,

ministra bratstva OFS – a župe ‘’Sv. Franje Ksaverskog” na Švarči.