OSVRT NA ŽENSKE LIKOVE IZ PJESAMA
Ove godine ostvarili smo suradnju s Učiteljskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu - Odsjek u Čakovcu. Unutar kolegija Metodika kajkavskog narječja i književnosti koji vodi Tamara Turza – Bogdan prof. dr. sc. nastali su seminarski radovi i osvrti na ženske likove iz pjesama Florijanu Andrašeca: Doricu, Janicu, Jelku i Regicu.
Seminarske radove i osvrte izradile su studentice pete godine studija, Ines Balić i Sara Sabol. Osvrte donosimo u nastavku, a cijele seminarske radove možete potražiti i pročitati na facebook stranici Projekta „Florijan i ja“.
Janica
Može se zaključiti da je Janica vrijedna zato što žanje. Želi da je drugi primijete odnosno da vide njezino čelo koje je ukrašeno čipkom. Janica se pravi važna s velikim šarenim svilenim rupcem (maramom). Na kraju pjesme saznajemo da je Janica lijepa snaha.
Iz pjesme Janica saznaje se nešto o nekadašnjoj žetvi. Nekada nije bilo strojeva i ručno se želo. Kao što je i u pjesmi navedeno, žito se slagalo u snopove.
Moglo bi se naslutiti da je Janica tip fatalne žene. Ima neke karakterne osobine kao i Klara Grubar u Zlaterevu zlatu. Janica je vjerojatno skinula rubac zato da bi bila privlačnija prolaznicima. U pjesmi se spominje kako je ona lijepa, a upravo takva je i Klara Grubar. Janica i Klara su tipični likovi fatalnih žena pred čijom bi ljepotom mogli pasti mnogi muškarci.
Dorica
Dorica dinamično pleše. Njezin je fizički izgled poput drvene posude koja služi kao mjera za žito. Prema toj usporedbi može se zaključiti da je tanka. Saznaje se da je bosa. Moglo bi se pretpostaviti da je bosa zato što je siromašna, a u ono vrijeme to je bilo sasvim normalno. Moglo bi se protumačiti da je Dorica sretna bez obzira na neimaštinu. Ona ima dragog koji joj se smilovao i kupio joj cipele. Nekada se više plesalo bez obzira na obaveze, poslove i brige.
U pjesmi Dorica može se vidjeti da Florijan Andrašec želi prikazati Doricu kao lik žene s vrijednostima i manama, ali i istaknuti da je muškarac poštuje upravo onakvo kakva ona uistinu i jest. Moglo bi se primijetiti da je Dorica stvarno posebna zato što nema ni cipela, a njezin dragi ju i dalje voli i ostaje uz nju.
Regica
Regica je vrijedna zato što koscima nosi jelo. Putem je srela Đureka u kojeg je zaljubljena pa joj je pala korpa s glave. U toj se nevolji nije snašla pa je zatražila Đurekovu pomoć. U pjesmi Regica saznajemo da se nekada koscima nosilo jelo u košarama na glavi.
Jelka
Jelka se napila vina. Toliko je bila pijana da je cijelu noć spavala u grmlju. Nije bila svjesna da će joj nove čizme biti uništene. Kada se probudila, osjećala se mamurno i vidjela je da su joj odrezane sare na čizmama. Namazana ugljenom po obrazima krenula je kući.
Jelka bi se mogla smatrati posebnim tipom žene iz koje proizlazi krhkost. Posve se je izgubila u surovoj stvarnosti. Moglo bi se zaključiti da se krhka Jelka nije mogla boriti protiv ostalih seljana te se nije napila svojom voljom, već su za njezino stanje krivi ostali. Nije bila dovoljno jaka da se sama bori protiv njih, baš poput Kolareve Breze. Kada je Janica bila bolesna, seljanke nisu marile za njezino stanje. Razgovarale su o raznim temama. Nisu željele pozvati liječnika zato što su mislile da joj to neće pomoći. Sličnu sudbinu imala je i Jelka. Ona se je toliko napila da nije znala gdje se nalazi. Budući da joj je netko odrezao sare na čizmama, saznaje se da je netko bio pored nje. Taj netko joj nije pomogao, već joj je dodatno napakostio time što ju je namazao ugljenom po licu, ali i uništio sare na novim čizmama. Pijana Jelka bila je prepuštena sama sebi i prikazana kao bespomoćno stvorenje baš kao i Janica. Obje predstavljaju tragično lice u književnosti koje je okruženo primitivnim društvom.
S druge strane, mogla bi biti vragolanka koja se voli zabavljati ili tip fatalne žene koja je posrnula na svome putu. U svakom slučaju iz ovog prikaza je jasno vidljiv odnos okoline koja je uvijek zapažala, ali i kažnjavala one koju su se razlikovali od očekivanog ponašanja.
U svakoj je pjesmi na drugačiji način prikazan ženski lik. Važno je istaknuti da se ženski likovi u pjesmama prikazuju kroz neke radnje. Iz priloženih pjesama može se zaključiti da je Florijan Andrašec u pjesmama opisivao tadašnje poslove i situacije. U tim prikazima uvijek ima humorističnih elemenata. Pjesme Janica je proso žela, Dorica, Regica, Jelka su vesele pjesme koje humoristički prikazuju vrline i mane ondašnje zajednice kroz lik žene.
Ines Balić
Povezivanje običaja i lika Dorice iz Andrašecove pjesme
Kada bi se za pjesmu Dorica koristio slikovni prikaz to bi bilo vrlo zanimljivo. Jedan od načina prikaza Dorice mogla bi biti djevojka odjevena u međimursku narodnu nošnju. Time bi se sve povezalo s krajem u kojem je živio i stvarao Florijan Andrašec. U pjesmi se spominje da ona pleše, no može se interpretirati tako da Dorica pleše u međimurskoj narodnoj nošnji. U tome bi slučaju Dorica na sebi imala lanenu podsuknju spodnjicu/untrčku čipkastog ruba koja bi duljinom dosezala do lista noge. Na gornjem dijelu imala bi lanenu potkošulju te na njoj bluzu. Kiklja/robača, lanena nabrana suknja prekrivala bi spodnjicu te bi na njoj imala svezanu platnenu ili svilenu pregaču fortufu. Na bluzi bi imala crni atlasni prsluk prusljek te veliki četvrtasti rubac tibet. Mogao bi se prikazati i sukneni ogrtač, čarape i cipele.
Ines Balić
Ženski likovi u Andrašecovim pjesmama
Već na primjeru ovih četiriju pjesama, Janica je proso žela, Dorica, Regica i Jelka, vidljivo je iz njihovih naslova kako Andrašec svoje pjesme naslovljuje glavnim ženskim likom iz pjesme. To su sve, reklo bi se, ženska imena koja su u ono doba (prva polovica 20. stoljeća) bila popularna. Danas se rodi rijetko koje žensko dijete da ga se nazove Regica ili Janica. Dorica bi bila Dora, a Jelka Jelena, pretpostavljam, što su, po mojem mišljenju, danas ipak učestalija imena za djecu od prva dva navedena.
Pjesme su pisane kajkavskim narječjem, a sve žene u pjesmama nešto – rade. Janica je tako žela proso. U pjesmi se govori o tome kako je na čelu imala rubac od čipke koji je ostavljao dojam ženstvenosti, a štimala se je, odnosno ponosila šarenim tibetom. Tibet je bio završni sloj nošnje kojim su se žene na kraju ogrnule, a i sama sam ga nosila uvijek kada bih bila obučena u narodnu nošnju. Takvim je izgledom, govori nam zadnji stih, Janica bila fest snešica, odnosno dobra snaha. Andrašec tako ovom pjesmom opisuje mladu i vrijednu seosku ženu. U pjesmi Dorica, najprije uočavam ponavljani stih Huopana huoja, Dorica moja kojim naglašava neku njemu važnu Doricu. Andrašec piše da kad Dorica pleše, zemlja se trese što bi u prenesenom značenju značilo da je zaista dobra i talentirana u plesu. Piše i da je bosa, da nema novaca za cipele, ali on ju ljubi, voli i kupit će joj da ih ima. Pjesma je pomalo ljubavna, kratka, osjećajnih crta. Stih koji se ponavlja daje joj ritmičnost i veselje. Sljedeća po redu je pjesma Regica, koja je jedna od poznatijih narodnih pjesama u ovome našemu kraju. Reklo bi se nezaobilazna pjesma folklornih skupina/družina dekanoskoga kraja. Regica je opet, poput Janice, opisana kao prava seoska žena koja je već ranom zorom uposlena. Tako ona ranom zorom nosi koscima jesti. Naravno, ugledala je tada Đureka (ime poznato za ono vrijeme, danas više ne tako) i odmah joj je s glave pala korpa, jer joj se moguće sviđa. Pjesma je dugačka, sastoji se od ukupno 16 kitica, no već prema prvim stihovima možemo raspoznati stil pjesme i opjevanu nam Regicu. Posljednja pjesma od navedene četiri je, Jelka. Ova je pjesma pomalo drugačija od ostalih, budući da glavni ženski lik, Jelka nije predstavljena kao „idealna“ seoska žena, domaćica ili snaha. Ona je opisana kao pomalo nestašna žena koja se napila vina tako da si je potrgala čipke i pijana spavala u grmlju, što zapravo ne dolikuje nikome, a posebice ženi. Zato bih rekla, da je ova pjesma pomalo suprotstavljena ostalima jer nisu sve žene očito bile za kuću i dom, nego je uvijek bilo, jest i bude iznimaka. Što pozitivnih, što negativnih. Čast izuzecima.
Sara Sabol