End of Seven je kolektiv četvorice strastvenih glazbenika koji stvaraju originalnu instrumentalnu glazbu prožetu bogatim spektrom utjecaja —  od progresivnih velikana poput Dream Theatera i Porcupine Treea, preko virtuoznosti Joea Satrianija, Ala Di Meole i Stevea Vaija, do eklektične umjetnosti Stinga, Zappe i Tigrana Hamasyana.
Njihov zvuk spaja različite žanrove, kombinirajući metal, fusion i prog elemente u jedinstveno glazbeno iskustvo.

Bend je nastao spajanjem dviju različitih glazbenih linija. Gitarist Tonći i basist Nikola, podrijetlom iz Splita i Čakovca, svoje su partnerstvo izgradili kroz fusion-etno projekt Bjuz još od studentskih dana.
Pridružuju im se braća Neven (klavijature) i Ivan (bubnjevi) iz Dubrovnika, čiji se zajednički, a češće odvojeni glazbeni putovi, protežu kroz brojne projekte još od tinejdžerskih godina. 

Zajedno, ova četvorica umjetnika kanaliziraju svoja raznolika iskustva u dinamičnu i stalno evoluirajuću instrumentalnu priču.

Triptych je debitantski konceptualni album grupe End of Seven, instrumentalnog kvarteta koji se namjerno i promišljeno kreće između žanrovskih granica.
Album je podijeljen u tri međusobno povezane cjeline, od kojih svaka predstavlja fazu u suočavanju čovječanstva s ekološkim i društvenim kolapsom.

I. dio: Pustoš (Desolation)

Prvi dio albuma, Pustoš, postavlja ton snažnim kontrastom između zadivljujuće ljepote planeta i štete uzrokovane zagađenjem, ratom i općim zanemarivanjem.
 

Prva skladba, Times Lost ▶️, melankolična je refleksija o onome što je već izgubljeno — kulture, ekosustavi i trenuci koji se više nikada ne mogu povratiti. Dinamična je kompozicija koja gradi napetost slojevitim instrumentacijama i intenzivnim ritmičkim promjenama.
 

Nordlys, druga skladba, nazvana je prema danskoj riječi za “sjevernu svjetlost”. To je zvučna posveta prirodnim čudima Zemlje, oslikana svjetlucavim harmonijama i prozračnim teksturama koje se postupno šire, gradeći pejzaž i atmosferu kao odraz neuhvatljive Aurore Borealis.

II. dio: Zabluda (Delusion)

Drugi dio albuma, Zabluda, istražuje psihološke i kulturne iluzije koje društvu omogućuju da olako odbaci ili potpuno ignorira krize koje već proživljavamo i prema kojima jurimo. To je osvrt na naslijeđene probleme, njihovo poricanje, veselo neznanje, aroganciju i iluziju promjena srca i uma.
 

Second Hand otvara ovu cjelinu grooveom koji djeluje poznato, ali je istovremeno isprekidan — simbolizirajući kako su mnogi naši problemi naslijeđeni, “iz druge ruke”, od prethodnih generacija. Skladba spaja mirne motive s intenzivnim dinamičnim međuigrama, stvarajući osjećaj nelagode ispod površine.
 

Evollusion je igra riječi između “evolucije” i “iluzije”, sugerirajući da nas površinske promjene i sjajna fasada neće odovesti daleko. Glazba se nepredvidivo uvija i mijenja, simulirajući inovaciju i rast, ali se uvijek vraća na početni oblik jer se zapravo ne razvija. Ukupni vedri ton reflektira samozadovoljstvo tipa “ja odrađujem svoj dio, bolji sam od drugih”, kojemu svi ponekad podliježemo, ali pritom ne poduzimamo dovoljno da bismo napravili stvarnu promjenu.
 

S.M.B.O. ▶️ zatvara ovu cjelinu razmetljivim stavom, hedonističkim stilom života, prihvaćajući naše pravo da uživamo u svemu što možemo dohvatiti — bez obzira na cijenu. Akronim je interna šala koja odražava stav, ali poziva slušatelje da sami projiciraju značenje (i pokušaju pogoditi). Skladba pleše između blještavila i apsurda, prikazujući čudnovatost ponosnog neznanja koje često prikriva dublju društvenu trulež.

III. dio: Odlučnost (Determination)

Završni dio albuma, Odlučnost, govori o istinskom suočavanju sa stvarnošću, njezinom razumijevanju i svjesnom izboru djelovanja. Prolazi kroz uobičajene faze prihvaćanja — zbunjenost i razumijevanje razmjera problema, očaj i bijes zbog nužnosti borbe s njime, te konačno prihvaćanje i iskreno provođenje onoga što treba učiniti.
 

Collateral ▶️ započinje laganom temom i početnim uvidom u problem. Slijedi težak, sve složeniji ritam koji priznaje stvarnu dubinu onoga s čime se suočavamo, a koji kulminira intenzivnim vrhuncem nakon stalnog rasta hitnosti. Završni dio je razumijevanje i uvažavanje gdje se nalazimo i što treba učiniti — mir prije oluje za koju znamo da dolazi. Skladba ne bježi od kompleksnosti, ni glazbeno ni tematski. Međuigra instrumenata odražava napetost između samozadovoljstva, žrtve i napretka, unutarnje borbe protiv promjene koja mora doći.
 

Why je mračna i prostrana. Glazbeno jednostavnija, ali emocionalno i atmosferski teška. To je bijes zbog onoga što ne želimo učiniti. To je doživljena nepravda onoga što moramo učiniti. To je očaj zbog neizvjesnosti hoćemo li uspjeti. Glazba je razvučena i proganjajuća, ostavljajući prostor za refleksiju i otpuštanje negativnog. To je trenutak na putovanju kada se sve usporava, a slušatelj je pozvan sjediti s nelagodom.
 

29 Reasons zatvara  treći dio i cijeli album s osjećajem odlučnosti. To je popis, mantra, izjava svrhe. Broj je ukorijenjen u glazbi, ali nije značajan za poruku. Razloga za djelovanje ima mnogo, i ne mogu biti konačni. Skladba se neprestano gradi i razvija kroz mnoge faze, simbolizirajući koliko toga treba učiniti i koliko će teško biti pomaknuti se s mjesta. Završava konačnom refleksijom o tome gdje smo započeli kako bismo razumjeli koliko smo daleko stigli, ali u samom iščezavajućem završetku ostavlja prijeteće upozorenje da posao nikada nije gotov.

Triptych je više od zbirke skladbi. To je narativna linija — putovanje kroz očaj, poricanje i rješenje. Izaziva slušatelje da se angažiraju ne samo s glazbom, već i sa svijetom oko sebe. Kroz složene kompozicije, promjenjive mjere i emocionalnu dubinu, End of Seven vas poziva da istražite što se nalazi na kraju sedam — i što započinje nakon njega.