Prvi pisani spomen Otočca datira iz 1300. godine, kad se pojavljuje u povelji kojom Kralj Karlo II potvrđuje knezu Dujmu Krčkom prava na posjed županije Modruške, vinodolske i gacke, pod koju spadaju i zemlje Otočac, Obriž i Doljane. Castrum Otočac prvi put se spominje 1316. godine.
Najraniji poznati grafički prikaz je aksiometrijski prikaz Otočca koji datiramo u drugu polovicu 16. st. Na njemu je prikazan grad koji zaprema čitavu površinu otoka na rijeci Gackoj opasan bedemima s dominantnom središnjom četverougaonom kulom koja se nalazi u središtu otočnog platoa i crkvom sv. Marije Magdalene pored ulaza s unutarnje strane bedema. U sklopu bedemskog sustava na sjevernoj strani se nalazi polukružna kula dok se s južne strane ulazilo u grad što se može zaključiti prema drvenom pristanu za čamce.
Plan Giovannia Pieronia iz 1639 godine prikazuje Otočac kao gradsku utvrdu u tlocrtu višestraničnog prstena s kulama na uglovima i dominantnim građevinama velikom središnjom kulom i crkvom sv. Marije Magdalene. Spona između gradske utvrde i kopna izvedena je preko čardaka.
Na veduti Otočca Martina Stiera iz polovice 17. stoljeća vidi se Otočac prikazan kao grad utvrđen bedemskim prstenom s unutarnjim ophodom, jednom okruglom kulom na sjeveru, drugom polukružnom na zapadu i četvrtastom ulaznom kulom na jugu. U unutrašnjosti se vidi crkva sv. Marije Magdalene, no ne i središnja četveougaona kula što znači da je srušena ubrzo nakon nastanka Pieronijeva plana iz 1639. godine.
Na bakrorezu J.W. Valvasora s prikazom Otočca iz 1689. godine prikazana je gradska utvrda s šest okruglih i četvrtastih kula pokrivenih krovovima. Na bedemu utvrde nalazi se krunište s puškarnicama. U unutrašnjosti utvrde vidljiva je crkva sv. Marije Magdalene i još jedna građevina koja vjerojatno pripada gradskom konaku. Do početka 18. stoljeća gradskim vratima se prilazilo preko čardaka koji se nalazio u vodi na četiri drvena stupa. Na planu Otočca iz 1701. godine vidljivo je spajanje utvrde se s kopnom preko tri mosta.
Promjenom vojne strategije i obrambenih sustava u 18. i 19. st. prostor gradske utvrde kao dotadašnji vitalni dio povijesnog prostora odumire usporedo s planskim procesom širenja grada na novim prostorima. Početkom 19. st. stari grad Otočac je potpuno izgubio važnost. Na osnovi odredbe krajiške uprave 1829. godine počinje njegovo rušenje. Danas je prostor starog grada sveden na tlocrtni obris bedema, a s južne strane je sačuvan i potez donje zone bedemskog zida uz ostatke temelja crkve sv. Marije Magdalene.
Stari grad Otočac uz prostor varoša smještenog oko starog grada čini vitalnu i ishodišnu točku današnjeg Otočca. Ostaci starog grada Otočca predstavljaju višeslojni arheološki lokalitet izuzetne važnosti u regionalnim okvirima.
Lokacija: Otočac
Klasifikacija: arheološka baština
Vrijeme nastanka: 14. st. do 20. st.
Oznaka kulturnog dobra: Z-5926
Vrsta: nepokretno kulturno dobro – pojedinačno
Pravni status: zaštićeno kulturno dobro