Ako ste otišli kod nekog "hođze" ili “vidovnjaka” da vas liječi od sihira koji vas je pitao za ime i prezime, datum rođenja i ime majke,taj je sihirbaz i vjerovatno vam je implantirao đzina u tijelo sa šejtanskom hamajlijom. Šejtanske hamajlije često kamufliraju arapskim pismom da zavaraju. Ovakvi ljudi, navodni "ljecnici", su u stvari sihirbazi, koji suradjuju sa dzinnima, pa im dzinni prenose informacije, koje obicni smrtnici ne mogu znati. Zatim, svaki covjek, od svog rodjenja dobija jednog pratioca dzinna-sejtana (zvani Karin), koji prati insna i nagovara ga da cini zlo. Onda sihirbaz, kada mu covjek dodje radi ljecenja, stupi u kontakt sa covjekovim pratiocom dzinom "Karinom", i onda mu taj dzin prenosi dogadjaje iz zivota covjeka kojeg sljedi. Naravno, to djeluje na ljude, sto ovi sarlatani visestruko koriste.ZNAJTE da veliki broj onih koji govore da lijece od sihra, da ti ljudi upravo rade sa sihrom, da su to sihrbazi ili lopovi i prevaranti, koji vam sa svojim prijateljima dzinnima sejtanima zele neko zlo ili zele doci do vaseg imetka. NE IDITE I NE KONTAKTIRAJTE ljude koji vas pitaju za ime oca, majke, datum vaseg rodjenja i sl. DOBRO SE RASPITAJTE kad cujete da se neki covjek bavi lijecenjem Kur'anom, prije nego sto mu odete, da li on to radi na ispravan nacin, jer puno je manji broj onih koji to rade ispravno i iskreno od onih koji to rade pogresno i sa zlom namjerom. Ne radi se ovdje o nikakvom carobnjaku, nego o najobicnijem sihrbazu-lopovu koji suradjuje sa dzinnima, a koji imaju veliku moc brzine kretanja, pa prenose svom "kompanjonu" potrebne informacije, sto u ocima kod obicnog i neupucenog svijeta stvara sliku da taj covjek ima posebnu moc. Ne radi se ovdje o nikakvom carobnjaku, nego o najobicnijem sihrbazu-lopovu koji suradjuje sa dzinnima, a koji imaju veliku moc brzine kretanja, pa prenose svom "kompanjonu" potrebne informacije, sto u ocima kod obicnog i neupucenog svijeta stvara sliku da taj covjek ima posebnu moc. Sigurno ste i sami puno puta culi od ljudi da su bili kod "lijecnika", koji su imali takve sposobnosti da su im se listovi u knjigama sami prevrcali i da su onome koji je dosao da se lijeci, govorili njegovu zivotnu situaciju, a da taj oboljeli nije ni rijeci prozborio. Ili reknu ljudima da boluju od sihra, i to tacno od koje vrste sihra, a da uopste nisu nista ucili nad ljudima. Kao sto rekosmo, radi se o obicnim smrtnicima koji su kao i svi drugi ljudi, koji ne mogu vidjeti kroz zid, niti mogu vidjeti proslost niti buducnost, ali to su ljudi koji su ucinili strasne stvari i velike grijehe pa su na taj nacin stupili u kontakt sa dzinnima, pa im dzinni prenose informacije koje su nedostupne obicnim smrtnicima.Više na ovu temu na ovom linku ispod klipa VAŽNO!!!

SIHIRI 2 NAČINA DA SAZNATE KO VAM JE NEŠTO NAPRAVIO

https://www.youtube.com/watch?v=JFlyFALiP2k

Učenje Kur'ana preko zvučnika ljekovito

https://www.docdroid.net/Cjc4C3i/ucenje-kurana-preko-zvucnika-ljekovito-rtf

Kur'anska hamajlija - Lijek i zaštita od sihira, uroka i ograme-Almin Omerašević

https://www.docdroid.net/wuy7/kuranska-hamajlija-lijek-i-zastita-od-sihira-uroka-i-ograme-pdf

Alminov tel 061 750 059 

SIHR - Uzroci, simptomi, liječenje - Nisad ef. Drndić

https://www.youtube.com/watch?v=xtT-NPbSSHI&t=1818s

Nisad ef. Drndić - Rat protiv sihra (crne magije), Imamet & Društveni aktivizam - Putokaz #3

https://www.youtube.com/watch?v=aueEIE18z2k

Uzrok i posljedice sihra - Nisad ef. Drndić

https://www.youtube.com/watch?v=FFYbeskv1e4

ZAPISI I HAMAJLIJE AHMED BOSNIC KNJIGA

https://www.docdroid.net/kiToPWk/zapisi-i-hamajlije-ahmed-bosnic-knjiga-pdf

SPISAK ISPRAVNIH UČAČA RUKIJE 

https://ikcpg.me/akida/spisak-ispravnih-ucaca-rukije-u-crnoj-gori-regionu-i-sire-brojevi-tel-imeyl-adrese/

SPISAK ISPRAVNIH UČAČA RUKIJE

1. Mehmedalija ef.Karamujic Maoča -Brčko Kontakt Telefon +387 61 289 888

2. Hfz. Fuad A. Seferagić, Minhen (Njemacka) Kontakt Telefon +49 176 999 666 34

3. Kurra hfz. Admir Husić ,Minhen (Njemacka) Kontak Telefon +49 173 3534638

4. Kovačević Senad ,Sydney (Australia) ,Kontakt Telefon (+61) 477 9999 54 e-mail: ljekovitamockurana@hotmail.com

5. Ajdin ef.Mušic ,Zavidovići – Sarajevo (Bosna i Hercegovina) Kontakt Telefon +387 61 689 741

6. Nisad ef.Drndic ,Gracanica (BiH) +387 61 888913

7. Ahmed ef .Nasic ,Sarajevo-Centar, +387 62431-144

8. Prof. Husnija Sarkic , Cazin (BiH) +387 61498-305

9. Zikret Mušija – Brežani – Kakanj (Bosna i Hercegovina) Kontakt Telefon +387 62 642 844

10. Enes Beganovic – Zavidovici ,e-mail : info@lijecenje-kuranom.com , Tel.: +387 61 757 819

11. Nezir ef Hodzic Trzacka Platnica-Czin tel: +387 61197705

12. Mihad Hodžić, Kalesija,Tel: +387 61 949 850

13. Prof. Enes ef. Julardžija,Tešanj,Tel: 00387 61 230 795

14. prof. Senad Hodžić,Busovača,Tel: 00387 62 628 923

15. prof. Arif Oruč, Tuzla, Tel: 00387 61 679 439

16. Elvir ef. Vakufac,Bosanski Novi,Tel: 00387 66 256562

17. Nihad ef. Kavazović,Mostar,Tel: 00387 61 391 391

18. Hfz. prof. Irfan ef. Malić,Novi Pazar (Sandžak, Srbija),Tel: +381648891 609

19. Prof. Sead Jasavić, Plav (Sandžak, Crna Gora),Tel: 00382 69 876 257

20. Hfz. Hako ef. Omeragić ,New York (Amerika),Tel: +1 347 935 7 820

21. Džemal ef. Abazović ‎+38761767119 Cazin

22. Šejh Arif Oruč, Tuzla, Tel.: +387 61679439

23. Sejo Konjaric – Ukaša, Jablanica, Tel.: ‎+387 62 527630

24. Čičak Muris, Brežani – Kakanj ‎061 991 664

25. Fikret Duric +387 61 440020 Gracanica

26. Arnaut Šemsuddin +387 62 180048 Zenica

27. Ramiz Smajic +‎387 66 046-070 Kalesija

28. Hfz. Prof. Ahmed Bukvić, Tešanj, Tel.: ‎+387 61 372 761

29. Kenan Ćosić ‎+4560876758 Danska

30. Ale Kapić, Cazin, Tel.: +387 61 560 292

31. Karaosmanovic Muhamed 0790185680 Švedska

32. ‎Prof. Senad Kličić, Cazin, Tel.: +387 61 861 127

33. Šejh Abdurezak Sarajevo, Tel.: +38761540208

34. Dr. Zijad Ljakić, Sarajevo, ‭+387 644037314‬

35. Rešad Korač, Danska +45 25 59 51 82 37.

36.Muhamed M. Jušić, Cazin, Tel.: +387 60 3486334

37. Šerijatska rukja u Zenici, Ejman Awad +387 62 819 181

38. Šerijatska rukja u Zenici, Mirza Semic +387 61 584052

Ovo je rukja za testiranje da li imate problema sa sihrom (crnom magijom), urokom ili džinima.

              SIHRE RUKJA LIJEČENJE KUR'ANOM šejh Mustafa Čajlakovic

                        https://www.youtube.com/watch?v=VLu6X5fp0Kk&t=806s

Kako se testirati?

Slušajte ovu rukju ujutru i navečer po jedan put, ukupno 15 dana. Nekada se reakcije pokažu odmah, dok nekada treba duže vremena. Način testiranja je da sjedite da ne bi pali u san što je česta pojava, zbog toga je poželjno da neko bude sa vama. Stavite slušalice na uši, opustite tijelo i koncentrišite se na učenje iako ga ne razumijete. Pratite reakcije koje mogu uslijediti, a to su:ako zaspete, velika pospanost, zijevanje, padanje u trans ili san bez da je osoba svjesna, nagon za povraćanjem, igranje želudca, često podrigivanje, mučnina u želudcu i žgaravica, oštri bolovi u stomaku i posebno želudcu, zdravstveni problemi iako su nalazi doktora uredni, glavobolja, osjećaj kao da vas nešto obara nazad, bolovi, probadanje žigova, vrtoglavica, konfuzija, gubitak memorije, dezorjentisanost, strah, drhtanje, osjećaj kao da će se nešto strašno desiti, ubrzani rad srca, nemoć, ružne misli o sebi i drugima, tjeskoba, letargija, ljenost, stalni umor i pospanost, gubitak apetita, nesanica, ružni snovi gdje vas progone razne životinje, paraliza u snu, napadi epilepsije iliti padavice, stezanje, pritiskanje i gušenje u prsima i grlu, strepnja, strujanje po tijelu, zaigravanje mišića, treperenje očnih kapaka, otežan govor, otežano disanje, neravnomjerni rad srca, trnjenje glave i lica, trzanje nekog dijela tijela naročito ruke i noge, drhtanje ili tresenje cijelog tijela. 

Nekada se covjek prepadne i umisli sam sebi neke od simptoma koje sam naveo kao moguce reakcije tokom slusanja, a u stvari su posljedica umora i straha od neizvjesnosti.

Ukoliko se reakcije budu javljale pri svakom ucenju i cak jacim intezitetom, onda definitivno problem postoji.

Ovo je jedan od dokaza da je ucenje Kur'ana preko zvucnika ljekovito.Ovo je komentar sa sa foruma islambosna.com

"Bio sam primoran da se koristim rukjama preko interneta da bi spasio svoju majku od sihra. Otisla potpuno zdrava u BiH, i dole nesto pojela kod sumnjive osobe, i pocela se katastrofalno osjecati, nije mogla spavati, totalna nervoza, strah, bas su bili simptomi sihra, kad je dosla nazad kuci, bilo je hitno nest oda se radi, sobzirom da nije bilo nikakvih ucaca rukje u blizini, odlucio sam se ja da preuzmem u svoje ruke , rekao joj da leze na krevet, stavio joj slusalice u usi i pustio rukju, reakcije su iste sekunde krenulo, jako drhtanje i povracanje. i tako sam se borio oko mjesec dana rukjama svaki skoro dan, dok nije dosla sebi , ili tacnije receno dok se sihr nije otupio da sad nema problema sa tim.

ja stvarno neznam sta bi bilo da nisam imao internet rukje ili da nisam znao boriti se protiv sihra kad nekoga zahvati, belaj bi bio, sad bi bila u ludnici i pila anti-depresivne tablete i za smirenje. Hvala Allahu pa je dao lijek u Kuranu. A prije dok sam je testirao sa rukjama prije fasovanja sihra, bila je mrtva hladna, nikakve reakcije nije pokazivala. Tako da cd ili internet rukja itekako moze da pomogne ali se mora biti strpljiv i uzme vremena dok se sihr otupi."

ODLOMAK TEKSTA lijecnika Kur'anom iz bosanske krajine 

Za one koji nemaju mogućnost da odu na rukju neka se sami bore dozvoljenim sredstvima. Dobra stvar za one koji posjeduju dvd, kopjuter i sl. da stave kantu ili posudu sa vodom pored zvučnika tako da zvuk udara direktno u vodu i puste učenje Kur'ana a nakon toga može cijela porodica trošiti tu vodu. A možete je i sami naučiti onim što znate od Kur'ana. Voda je Allahov dar i pamti Kur'anske ajete na taj način postaje ljekovita. Neka  nam je svima Allah na pomoći. Amin! 

Možete staviti  2 zvučnika i kanister sa vodom između njih.Zvučnici treba da su čvrsto prislonjeni uz  kanister,najbolje ih je pritegnuti uz kanister sa konopcem ili ljepljivom trakom.Zvučnici treba da su okrenuti prema kanisteru.

Vodu možete staviti u malu kapi za oči flašicu i nositi sa sobom kao hamajliju.

Možete se testirati ako ste pod uticajem crne magije ako pijete tu vodu i vidite ako imate neke od gore navedenih simptoma(jako drhtanje i povracanje).

Našpricajte plafon i zidove sa vodom iz kante ili kanisterom gdje ste puštali učenje Kurana ili za nemuslimane Biblije.To će kuću ili stan zaštititi od crne magije(sihir).Na ovom klipu ovaj sveštenik egzorcista govori kako testira ljude sa takvom vodom"holly water"jesu li pod uticajem crne magije tj je li se džin nalazi u njima.

 Father Dan Reehil - Inside the Demonic World with an Exorcist | SRS #141

https://www.youtube.com/watch?v=0svd0YPi-9I

   • Father Dan Reehil - Inside the Demonic Wor...   

Nevjerovatno je koliko je sihir rasprostranjen medju narodom koji zivi na prostorima BiH (i okolnim drzavama) i ljudima koji vode porijeklo odtamo. Jedan od razloga moze biti rat, koji je bio dolje, pa se dzinni skupljaju na takva mjesta i napadaju ljude koji prolaze kroz velike strahove i uzase, a drugi razlog moze biti mnostvo onih koji se bave sihrom na... tim podrucjima, te mnostvom "mustrerija", koji iz svoje zlobe ne zale potrositi para, tako sto ce kod tih povarenjaka-sihrbaza naruciti da se napravi sihr onim osobama koje mrze ili kojim zavide.

Sihrbazi Prica nam jedan momak da je bio kod jednog poznatog hodze u Banja Luci, koji navodno lijeci Kur'anom. Momku nije bilo puno bolje poslije ljecenja, a taj "ljecnik-hodza" mu je dao jedan zapis i rekao mu da ga uvijek nosa sa sobom, jer mu je to "zastita" i da ga nikako ne otvara. Nagovorimo nekako tog momka da otvorimo taj zapis, odnosno jedan list papira koji je bio zasiven u nesto, kad tamo napisan tekst na... arapskom jeziku. Gdje god je bilo napisano jedno od Allahovih lijepih imena, ispred njega je stajala negacija, n.pr. Milostivi - ispred stoji "ne", pa ispada "Allah nemilostivi" - rijeci cistog nevjerstva. Dakle u mnogo, mnogo slucajeva radi se pokvarenjacima koji zele ljudima samo izvuci pare. A ima slucajeva gdje ti ljudi suradjuju sa dzinnima, pa jedna zena iz USA prica kako je nazvala na telefon jednog od tih "lijecnika" u Bosnu, pa joj on u toku razgovora poceo govoriti kako joj je stan namjesten, tj. gdje se sta od namjestaja nalazi po sobama, htijuci tako da impresira tu zenu. Kako on, koji nikad nije bio u tom stanu, moze znati kakav je raspored u njemu?? Ne radi se ovdje o nikakvom carobnjaku, nego o najobicnijem sihrbazu-lopovu koji suradjuje sa dzinnima, a koji imaju veliku moc brzine kretanja, pa prenose svom "kompanjonu" potrebne informacije, sto u ocima kod obicnog i neupucenog svijeta stvara sliku da taj covjek ima posebnu moc. Sigurno ste i sami puno puta culi od ljudi da su bili kod "lijecnika", koji su imali takve sposobnosti da su im se listovi u knjigama sami prevrcali i da su onome koji je dosao da se lijeci, govorili njegovu zivotnu situaciju, a da taj oboljeli nije ni rijeci prozborio. Ili reknu ljudima da boluju od sihra, i to tacno od koje vrste sihra, a da uopste nisu nista ucili nad ljudima. Kao sto rekosmo, radi se o obicnim smrtnicima koji su kao i svi drugi ljudi, koji ne mogu vidjeti kroz zid, niti mogu vidjeti proslost niti buducnost, ali to su ljudi koji su ucinili strasne stvari i velike grijehe pa su na taj nacin stupili u kontakt sa dzinnima, pa im dzinni prenose informacije koje su nedostupne obicnim smrtnicima. Zbog toga vas upozoravamo da dobro, dobro provjerite osobu (da se raspitate kod hodza i dzematlija u dzamijama ili mesdzidima u tim mjestima gdje taj lijecnik zivi, o njemu samom) prije nego im odete da vas lijece, jer se moze raditi da odete sihrbazu (bilo muskom ili zenskom) pa da vam napravi gore nego sto je bilo, mada se nekad u pocetku moze ciniti da se covjek osjeca bolje poslije lijecenja kod takvih ljudi. Nema lijecnik Kur'anom sta da vas pita za ime oca, majke, datum vaseg rodjenja i sl., nego njegovo je da saslusa simptome koji vas muce i da otpocne sa ucenjem Kur'ana. Ni jedan insan ne posjeduje neke "moci" nego je Kur'an taj koji djeluje na ljude i on je taj preko kojeg Uzviseni Allah daje izljecenje. Bilo bi pozeljno da uvijek povedete nekog sa sobom kad idete na ovakvu vrstu lijecenja, jer se desavalo da kad oboljeli padne u nesvjest, prilikom ljecenja, da sihrbaz tjelesno iskoristi tu osobu, koja nije u mogucnosti da se brani u tim trenucima. A ako lijecnik lijeci na ispravan nacin, ni u tom slucaju zeni (oboljeloj) nije dozvoljeno da se osamljuje sama sa ljecnikom, jer joj on nije mahrem. Hamajlije i zapisi Allah, swt, je zaduzio ljude sa mnostvom obaveza i zabrana, ali ja cu, kao jedinka, raditi sta mi je volja, u svom zivotu necu imati nista sa vjerom, ili sasvim malo, a kad me pogodi ova bolest, onda cu platiti za jednu hamajliju ili zapis, i onda ce me Allah, preko tog predmeta, izljeciti ili cuvati od ovih bolesti!? Ide li ovo?? Ako neko vjeruje u to, onda se grdno vara. Islam nije vjera carobnjastva i magije, nego Uzviseni Allah zeli da te rijeci Kur'ana primjenjujes u svom zivotu, da ih nosis u srcu i svojim grudima, a ne na komadu papira u dzepu. Uzviseni zeli da mu budes pokoran, i kroz samu tu pokornost stices najbolju zastitu od ovih bolesti i od mnogo drugih stvari. Mi mozemo biti najbolji ljecnici sami sebi, pa kad insan i bude iskusan sa ovom bolescu, dosljednim primjenjivanjem onoga sto nam je nas Gospodar naredio, stvaramo takvo stanje da dzinni napasnici ne mogu opstati u takvom covjeku. Pricao nam je jedan daija da je otvorio jedan zapis, koji je nosio neki covjek i u tom zapisu bilo je napisano arapskim slovima: "Igrao taj i taj tim nogomet, pa je taj tim dao prvi go, zatim su ovi drugi izjednacili...."?! Zar ovo da cuva covjeka?? Smijesno, ali u isto vrijeme zalosno kako neki ljudi iskoristavaju muku drugih ljudi i preko toga pljackaju ih, a da ovi drugi misle da su dobili pomoc od njih. U mnogo slucajeva, covjek nosi zapis, a da nije svjestan da je to ugovor sa kojim je dzinn ili grupa njih, svezana da ga "cuvaju" izvjesno vjeme. A nama ne treba zastita dzinna, nego zastita Uzvisenog Allaha i Njegovih meleka, a to cemo najlakse postici, tako sto cemo ciniti ono sto nam je Plemeniti Allah naredio, a kloniti se onoga sto nam je On zabranio. I sa tim, ne samo da cemo biti zasticeni, nego cemo biti i nagradjeni, i na ovom i na buducem svijetu, inshaAllah. Preporuke oboljelim Dzinni najvise djeluju na ljude u snu ili u polubudnom/polusvjesnom stanju, odnosno navece kad ljudi spavaju i kad je tamno u sobi. Tako da je najbolje da covjek ima nocnu lampu upaljenu u sobi u kojoj spava (mozda je smjesno, ali zaista pomaze), i ako ima koga od rodbine da spava u istoj sobi, tj. da se ne bude samo. Jos jedna preporuka je da se u blizini ima nesto na sto se moze upaliti ucenje Kur'ana (mp3, kompjuter, vokmen i sl.) kada covjeka probude nocne more, ruzni snovi ili strahovi - sve posljedice dzinskog djelovanja na covjeka - pa da upali ucenje Kur'ana i poslije malo vremena ce ti napadi da oslabe, jer dzinni se onda o sebi zabave kad pocne ucenje Kur'ana. Inace je lijepo uvijek pustati suru Bekare da uci u kuci, jer pouzdane predaje govore da u kuce gdje se uci ova sura, da tu dzinni-sejtani ne ulaze tri dana. Pa kad insan i nije kod kuce moze ostaviti, recimo kompjuter upaljen i da ova sura uci u kuci ili stanu (postiracemo link ispod ovog teksta na suru "Bekare", koju mozete pustati u svojim domovima). Zasto uspjevaju dzinni da udju u covjeka Najveci od uzroka zasto dzinni uspjevaju u tome je to sto su se mnogi udaljili od vjere i njenog praktikovanja, u cemu je naveca zastita za ljude protiv dzinna, i sto su se mnogi odali grijesima, tako da nemaju nikave zastite kod sebe. Cak i oni koji redovno klanjaju, ali malo vremena provode u ucenju Kur'ana, koji ne praktikuju jutarnje i vecernje zikrove, koji su malo vremena pod abdestom, koji ustrajno cine grijehe, i oni su lahak pljen za zle dzinne. Sta tek onda reci za one koji uopste ne padaju na sedzdu Uzvisenom Allahu, i koji Kur'an ne uzimaju u svoje ruke niti im se Kur'an ikad pusta u kuci. Pricam skoro sa jednom osobom, inace clanom iz moje uze familije, pa mi ta osoba rece da je prije dva-tri dana bila kod jednog covjeka, koji, navodno, lijeci od sihra i dzinskih napada. "Kako je islo lijecenje, sta je radio taj covjek?" - upitam, pa mi rece da je prvo pitao za osobno, a zatim za ime majke. "SubhanAllah, pa ovo mirise na sihirbaza" - pomislih. Jer ono sto sam procitao i cuo od ucenih i iskrenih ljudi, je to da je jedan od znakova sihirbaza da pita one koji mu dodju na "ljecenje" za ime roditelja. "Kako je islo dalje", upitah ponovo, pa mi rece da su jos malo popricali i da je taj "ljecnik", pazite sad dobro ovo, otvorio Kur'an i, navodno, u Kur'anu mogao da vidi stvari iz zivota te osobe. Odnosno, taj covjek je pricao neke pojedinosti iz zivota ove osobe, koje nije nikako mogao znati, jer se nikad ranije nisu sreli, ali je eto on, kao fol, mogao to da vidi u Kur'anu!? Kojeg li sarlatana, prevaranta i ogavnog tipa! Naravno da to nije mogao vidjeti u Kur'anu, ali kad covjek ne pozna svoju vjeru onda nasjeda na ovakve podvale. Sto jos vise djeluje na covjeka, kada sretne ovakve (ne)ljude, je to sto mu govori tajne, koje samo mozda on i njemu najblizi znaju, pa insan ostaje iznenadjen, ali u isto vrijeme imponiran, jer pomisli: "Vidi, stvarno ovaj covjek je specijalan, sigurno mi moze pomoci". A o cemu se ovdje radi? Ovakvi ljudi, navodni "ljecnici", su u stvari sihirbazi, koji suradjuju sa dzinnima, pa im dzinni prenose informacije, koje obicni smrtnici ne mogu znati. Zatim, svaki covjek, od svog rodjenja dobija jednog pratioca dzinna-sejtana (zvani Karin), koji prati insna i nagovara ga da cini zlo. Onda sihirbaz, kada mu covjek dodje radi ljecenja, stupi u kontakt sa covjekovim pratiocom dzinom "Karinom", i onda mu taj dzin prenosi dogadjaje iz zivota covjeka kojeg sljedi. Naravno, to djeluje na ljude, sto ovi sarlatani visestruko koriste. Zatim je ovaj sihirbaz konstatirao ovoj osobi da joj je napravljen sihr i da ce joj on pomoci. "Na koji nacin ce ti pomoci?", upitah, pa mi rece da joj je napisao dva zapisa, jedan ce uvijek nositi sa sobom, a jedan ce drzati u kuci. "Da li ima kvadratica, zvijezda i nekih drugih znakova nacrtanih?", upitah (u nekim slucajevima sihrbazi zapise dobro umotaju ili zasiju u nesto i svoj zrtvi kazu da ih nikako ne smiju otvorati), pa mi odgovori da ima!? "Pa, subhanAllah, znas li ti da si ti otisla kod cistog sihirbaza i da si kupila sebi, ne lijek, nego si nabavila ogromno zlo, odnosno taj zlikovac ti je napravio sihr" - rekoh, sad vec usplahiran i ljut. "Zasto me nisi pitala prije nego sto si otisla kod tog covjeka. Sad sa tim zapisima imas privezane dzinne uz sebe, jednog ili vise imas uvijek sa sobom, a druge imas u kuci, jer ti je jedan zapis i kod kuce isto". I poslije duzeg objasnjavanja ove tematike i ubjedjivanja, nagovorim je da te zapise unisti tako sto ce prouciti bismilu i zapaliti ih. O ovome bi se moglo napisati jos dosta mnogo toga, i osjecam da bih trebao napisati jos savjeta i objasnjenja u vezi ovoga slucaja, ali ce onda tekst ispasti jako dug, pa za sad zelim jos reci: Dodjimo pameti vec jednom, osjetimo li da imamo problema sa sihrom (dzinnima), onda se dobro rapitajmo kod koga ce mo da odemo, jer oticemo kod nekog ko nam moze napraviti jos vece zlo, mada nam se u pocetku moze uciniti da nam je stanje bolje poslije posjete kod ovakvih "ljecnika". Ovi ljudi su jako prepredeni, jer da bih varao ljude, moras biti u tome jako vjest i mudar. Ponekad mozda ljudima i pomognu, ili se sa dzinnima dogovore da ne diraju neke ljude jedan duzi vremenski period, pa onda ti ljudi na sav glas hvale te pokvarenjake kako su im pomogli, pa neuk svjet hrli tim zlikovcima. Zato dobro pazimo kod koga idemo da se ljecimo, jer BiH je prepuna ovakvih pokvarenjaka, i ljudi i zena podjednako (ne znas ko je gori); vidovnjaka koji proricu sudbinu preko kasika, graha, soljica kahve; zatim laznih hodza (sihirbaza), starih nena koje saljevaju stravu itd. Arka Zanimljivo je da su se i neki ovdašnji časopisi čudne tematike uključili u rješavanje ovog problema. "Arka" u jednom od svojih zadnjih brojeva govori o crnoj magiji. Autor teksta zbrda-zdola prilazi temi, navodi činjenice i, na kraju, nudi bolesnicima lijek. «Pečat sretne kuće», oštampan na plastificiranom kartonskom papiru, navodno je spas za mnoge unesrećene brakove, za nervno oboljele, za one koji ne vide smisla u ovom životu, za potencijalne samoubice itd. Štiti od nesreće, nasilja, psihičkih tortura, stimulira zdravlje, podstiče harmoniju, sreću i ljubav te donosi svekolik napredak i blagostanje kući u kojoj se nalazi. Jednostavno, kupovinom tog papira koji košta pet KM i njegovim unošenjem u vašu kuću, bit ćete izliječeni! Nakon ponude, navode se svjedočenja oboljelih koji su nakon upotrebe «pečata sretne kuće» ozdravili i pronašli sreću. Vjerniku ne preostaje ništa drugo nego da kaže da se radi o običnoj laži, širku i dobroj reklami lista "Arka" i njenoga autora, koji nosi muslimansko ime. "Pečat sretne kuće" je klasični zapis-hamajlija na kome je ispisano nekoliko kur'anskih ajeta koji služe kao dobra kamuflaža, tako da čitalac na prvi pogled u njemu ne vidi ništa loše. Ko bolje zagleda, vidjet će da su, pored ajeta, ispisani i razni trokutići, kvadratići, crtice, zvjezdice, upitnici, brojevi, arapska slova, hijeroglifi i mnogo nerazumljivih riječi. Na njemu je 38 pravougaonih polja u kojima su ispisana imena najmoćnijih "bogova" kao što su Jah, Ormazd, Savaot, Adonaj... Davidova zvijezda i Solomonov pečat dio su sadržaja "Pečata sretne kuće". Osim toga što se radi o nedozvoljenoj hamajliji-zapisu, ovo je i direktan poziv u idolatriju. Naravno, taj zapis nema nikakve veze sa ispravnim načinom liječenja i onaj ko ga kupi i unese u kuću, neka zna da je unio veliko zlo, time je i rizikovao da svoju porodicu učini mamcem za džine i sihr. Možda mu privremeno i bude lakše jer će to džin koji ga nosi omogućiti, ali samo privremeno! Poslanik, s. a. v. s., nije nas učio «pečatima sretne kuće» već Kur'anu i dovama, da se njima liječimo ako se razbolimo.

Pročitajte intervju sa sihirbazom koji otvoreno izlazi u javnost sa svojim imenom i načinom kako “liječi” od sihra – čak ostavlja i svoj tel. broj da ga ljudi mogu kontaktirati – a zatim pročitajte ispod ovog teksta nekoliko pitanja i odgovora od emninetnih ljudi na temu onog što ovaj “liječnik” radi, te na kraju ne propustite pogledati video koji se nalazi ispod tekstova

Preko dvije decenije, molitvama iz časnog Kur’ana, zapisima i hamajlijama H. H. pomaže ljudima da dosegnu sreću, pogotovo onim koji su bez nje ostali zbog nečijih zlobnih čarolija. Sa ponosom ističe da iza sebe ima 10.000 uspješno rješenih slučajeva i podvlači da…

nije niti mag, ni faladžija nego stručnjak za dušu, koji je spoznao tajne arapske magije zasnovane na učenjima iz časnog Kur’ana. H. koji je, inače, rodom iz Bihaća, već dvije decenije živi u Beču.

-„ Godinama sam živio u austrijskoj pokrajini Forlalberg, 1996.godine registrovao sam agenciju kako bi zakonski ozvaničio svoj posao. Prije tri godine, zbog djece koju sam podizao sam, nakon što mi je prije 14 godina umrla supruga, preselio sam se u Beč. Promjena mjesta boravka nije me udaljila od klijenata i gotovo nema dana da mi se neko ne obrati za pomoć. Razni problemi muče ljude, od ljubavnih i novčanih, do zdravstvenih, ali kako kroče kroz vrata moje agencije već se osjećaju rasterećenije“, ističe Hadžić. I zaista je tako, jer ambijent u kojem ovaj duhovnjak radi odiše mirom i dahom orijenta. Prostorijom dominira veliki stol na kojem se nalaze svete knjige stare i po nekoliko stotina godina, a pažnju privlači velika ploča na zidu na kojoj su arapskim jezikom ispisani citati iz Kur’ana, tople riječi dobrodošlice i sreće.

Otvaranje zvijezde otkriva sudbinu

Naš sagovornik sa žaljenjem konstatuje da se broj ljudi koji su pod djelovanjem crne magije posljednjih godina rapidno povećava.

”To nije slučajno jer su strah, očaj, depresija, kao i zabrinutost za egzistenciju i budućnost, plodno tlo za magijske čarolije ili sihire. Sve dok su ljudi pod njihovim djelovanjem, ne postoji nikakva šansa za nafaku. Imam bogato životno i radno iskustvo, a probleme rješavam pomoću Kur’ana, tespiha, hamajlija, zapisa i molitava. Da bi ustanovio kakvi problemi muče tu osobu, moram da joj “otvorim zvijezdu” koju svako od nas dobija rođenjem, a u njoj je zapisana sudbina koja se tumači pomoću Kur’ana. Zato mi je potreban samo datum rođenja I ime majke.

“Otvaranjem zvijezde” se, na neki način “otvaraju” duša I aura, koje je moguće očistiti od sihira I napraviti zaštitu. Ljudi mi često dođu sa jednim problemom, međutim, kada otvorim zvijezdu, vidim I druge, mnogo veće I značajnije. Otkrivam krizne životne periode, eventualno nabačeno zlo ili magiju, ali I bolest. Rješavanju problema pristupam tek nakon otvaranja zvijezde.

H. je u narodu poznat po tome što veoma uspješno skida napravljenu magiju.

-Stari ljudi su to zvali čarkama, a u Kur’anu se nazivaju sihirima. Naravno, za to postoji lijek a to su molitve, zapisi I hamajlije. Nažalost, ima dosta ljudi koji nisu školovani za arapsku magiju, a ipak se bave time, što je još gore po osobu, jer na njoj, zapravo, eksperimentišu. Hamajlije, prema arapskim spisima, imaju čudotvornu moć: mogu da zaštite, izliječe, usreće, da pomognu u ostvarivanju želja I ciljeva. Izrađuju se na papiru, pergamentu, dragom I poludragom kamenju, zlatu I srebru, a po namjeni se dijele na one za azštitu od bolesti, za duhovno izlječenje, sreću, porodičnu harmoniju, ljubav, brak….

Zapisi pomažu u slučajevima bolesti ukoliko je ona izazvana napadima džina ili sihirima. Zato se u narodu kaže – nema lijeka bez zapisa. Molitvama I zapisima, preusmjeravam energiju na izlječenje, ali I šaljem kod ljekara kada vidim da je to neophodno. Ne liječim, već vraćam osobu u ravnotežu, što je naročito efikasno u slučaju nesanice, psihičkih problema, raznih vrsta ovisnosti, jačanja seksualne energije.

Zapisi i hamajlije se za svaku osobu izrađuju posebno, a onda se zalijevaju voskom.

-Po bosanskom vjerovanju, pčela je izišla iz dženeta. Vosak štiti hamajliju da se ne isprlja, ali tu se prvenstveno misli na lošu energiju. Ona se nosi 40 dana uz gornji dio tijela, a poslije toga drži u tašni, novčaniku, džepu, automobilu, kući… nošenjem namjenskih zapisa mogu se ostvariti veliki poslovni uspjesi I steći bogastvo. Dovoljno je da mi osoba donese svoj novčić od kojeg pravim hamajliju I zalivam je voskom. Također, pravim zapise koji štite od sihira I pomažu čovjeku da izbjegne zle duhove I sačuva dom I imanje.

Ljudi mi traže razne zapise – za poboljšanje pamćenja, polaganje vozačkog ispita I sreću na putu, pronalaženje srodne duše, protiv depresije…. Kada je riječ o zaštiti doma, pravim hamajliju koja se zove “Pečat sretne kuće” I sadrži kur’anske citate, a štiti od nesreće I nasilja, bilo da je riječ o fizičkoj ili psihičkoj torturi, čuva zdravlje I sreću ukućana. Ta hamajlija eliminiše zle sile I može da se drži u dnevnoj, spavaćoj ili dječijoj sobi. Tamo gdje se postavi otklanja uticaj crne magije I doživotna je zaštita, kaže gospodin Hadžić.

Ljubavna magija

Ljubavna magija može da djeluje kao negativna i pozitivna sila.

-U prvom slučaju prave se sihiri koji razdvajaju par i pretvaraju ljubav u mržnju. Sve počinje neosnovanim sumnjama, ljubomorom, svađom, a završava time da supružnici ne mogu da podnesu jedno drugo. Čim kroče u kuću, automatski mjenjaju raspoloženje, osjećaju neku tjeskobu i gađenje. Takav problem rješavam molitvama iz Kur’ana, zapisima i hamajlijama, i to u roku 42 dana. Dobra ljubavna magija služi da bi se učvrstili odnosi među partnerima, a tu se koriste zapisi zvani tivele, objašnjava Hadžić.

H. sa ponosom ističe da mu je najveći uspjeh to što je pomoću zapisa i hamajlija pomogao mnogim parovima da postanu roditelji.

-Svakodnevno mi se obraćaju ljudi koji usprkos najsuvremenijim medicinskim tretmanima ne uspjevaju da dobiju potomke. Molitvama, zapisima i hamajlijama pomogao sam mnogim parovima da osjete najveću sreću – roditeljstvo, a na tome radim i dalje. Do sada su zahvaljujući mojim metodama rođene 72 bebe. Svim novopečenim roditeljima, kao i njihovim bebama, napravio sam zaštitu. Izuzetno je važno da je novorođenče nosi 40 dana oko ručice ili nogice, kako mu ne bi naškodio urok. Osim zaštite, to bebi donosi napredak i sreću.

Telefoni na koje možete kontaktirati H. H. su:….

__________________________________________

Možete li mi otvoriti zvijezdu

Pitanje: Eselamun alejkum, ja sam xxxxx iz xxxxxx, rodjen sam xxxxxx, ime majke je xxxxxx, pa ako mozete da mi otvorite zvijezdu jer mislim da se trebam lijeciti od sihira.

ODGOVOR:

Alejkumusselam, poštovani brate. Na samom početku da ti objasnim da je u Islamu strogo zabranjeno proricati sudbinu, gatati, otvarati zvijeze i sve tome slično. Te stvari su gajb (nepoznato) koje zna samo Allah, subhanehu ve te’ala.

Kaže Uzvišeni u Svojoj Knjizi: “Reci: “Ja ne mogu ni samome sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu štetu otkloniti; biva onako kako Allah hoće. A da znam pronicati u tajne, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene; ja samo donosim opomene i radosne vijesti ljudima koji vjeruju” (El-Earaf, 188), i kaže: “Reci: “Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna što će se dogoditi; i oni ne znaju kada će oživljeni biti” (En-Neml, 65)

I kaže: “U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne, a da On za nj ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti ičega svježeg niti ičega suhog, ničega što nije u jasnoj Knjizi” (El-En’am, 59).

Ovi ajeti su dokaz da niko sem Allaha, subhanehu, ne zna šta će se nekom desiti, gdje će umrijeti, kakav će rizk imati i sve druge stvari gajba. Ti ako osjećaš da imaš problema sa sihrom i džinskim djelovanjem treba da se obratiš nekome ko liječi šerijatski ispravnom rukjom, tj. da liječi učenjam Kur’ana. Na ovoj stranici u rubrici Pitanja i odgovori imaš tekst o tome kako prepoznati onoga ko liječi ispravno (šerijatskom rukjom) od onoga ko se bavi i liječi sihrom (sihirbaz).

Najbolji lijek protiv sihra je život po načelima Islama, tj. pridržavanje onoga što je Allah naredio i ostavljanje onoga što je zabranio, to jest klanjanje pet propisanih namaza, post, ostavljanje alkohola, zinaluka, dobročinstvo roditeljima, lijep odnos prema ljudima i tako dalje.

Činjenica da si dao svoje podatke: ime, ime majke, datum rođenja, govori o tome da si upoznat sa radom onih koji se bave sihrom jer oni ako hoće nekom da naprave sihr, svejedno da bi nekom naštetili ili da hoće da skinu sihr drugim sihirom, traže podatke koje si ti dao, ili traže odjeću ili neki lični predmet. Pa tako si tim davanjem podataka izložio sebe opasnosti da ti neko napravi sihr i da te uznemirava pa se toga trebaš strogo čuvati. Znači, ako onaj ko liječi (a koji se možda prikazuje da liječi ispravno Kur’anom) od tebe traži ime, ime majke, fotografiju, lični predmet, odjeću (najčešće unutrašnji veš) i slično, znaj da je to jedan od glavnih znakova da je on sihirbaz.

U Islamu je dozvoljeno da se čovjek liječi, i za svaku bolest Allah je dao lijek, osim za smrt, i nema nikakve smetnje da se liječiš. Ali to liječenje mora biti u skladu sa šerijatskim normama, pa se tako nije dozvoljeno liječiti haramima. A sihr je jedan od najvećih grijeha, onog ko ga pravi sihr izvodi iz vjere Islama te postaje nevjernik, sihr donosi velike nevolje i štete ljudima.

Ono što je dozvoljeno da čovjek uradi ako ima problema sa sihirom, džinskim napadom, urokom i slično je da se liječi šerijatski ispravnom rukjom, tj. učenjem Kur’ana, dova i zikrova, pijenjem i kupanjem vodom na kojoj je naučen Kur’an, i korištenje maslinovog ulja, meda, a što možeš naći kod onih koji liječe ispravnom šerijatskom rukjom. I najvažnije što pomaže u liječenju sihra je pridržavanje vjerskih propisa izvršavanjem onoga što je naređeno a ostavljanjem onoga što je zabranjeno.

Takođe, želim da ti kažem da nije sramota ne znati, jer uvijek postoje stvari koje čovjek treba da nauči, ali je sramota, a u ovom slučaju i grehota, da nakon što saznaš istinu, i šta je dozvoljeno a šta zabranjeno, i dalje istrajavaš i radiš ono što je zabranjeno (mislim ovde na odlazak kod sihirbaza i traženje lijeka kod njih). Ve billahi tefik.

Mr. Zijad Ljakic!

**********************************************

Pitanje:

Es-selam alejkum!

Bio sam kod jednog hodze on mi je prvo pito za ima majke i moje ime i prezime potom mi je dao vodu da pijem i na pravi hamajliju. Kad sam drugi put dosao kod njega ucio mi je i (imam ljubavni sihir), bio sa djevojkom tri god u vezi (bila druge vjere)….kad mi je ucio uvjek mi je ona U GLAVU dolazila.

Kad mi je ucio imo sam takve simptome da mi je se desna noga jako tresla se…..i prste mi je stavljo u oci i na vrat i stisne jedno vrjeme kad je ucio ja sam prico u ime ti osoba sa efendijom. Kad sam sada bio kod njega po cetvrti put, dao mi je neku vodu da pijem 7 dana na toj vodije on nesto ucio…….i reko da slusam svaki dan ti 7 dana suru al bekare. Ja sad ne znam je li ovo pravilno ucenje ili nije?

Odgovor:

AlejkumusSelam!

Slava i zahvala pripadaju samo Allahu swt. Prvo, promijenite hodžu! Potražite nekoga ko ispravno liječi Kur`anom, za razliku od čovjeka kojeg ste posjećivali. (Braća koja uređuju ovu stranicu će vam dati broj nekog od ljudi koji praktikuju Rukju)

Nekoliko smo puta do sada spominjali znakove onih koji sihr sihrom liječe, ili koji uopće ne liječe, ali se bave sihrom. Jedan od znakova da je neki čovjek praktičar sihra ili da to pokušava biti je traženje ličnih podataka bolesnikovih ili nekoga iz njegove porodice. Sve drugo što `liječnik` uradi nakon toga, nije vriedno pomena. Učenje Kur`ana nad bolesnikom ili učenje na vodu, ili…, samo je pretvaranje takve osobe. Želi se prikazati u dobrom svjetlu bolesniku, a o toj osobi sve je reklo traženje vaših podataka i davanje hamajlije.

Prenosi se od Zejnebe, supruge Abdullaha ibn-Mes`uda da je Abdullah rekao: “Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: ″Čini (čarolije, vradžbine, zabranjene rukje, op.a.), hamjlije i ljubavne čarolije su širk.″” (Ebu-Davud, 3883; Ibn-Madže, 3530; Albani ga je svrstao u sahih hadise: Al–Silsiletul-Sahiha, 331 i 2972)

Prenosi se od Uqbe ibn-Amira, r.a., da je rekao: “Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: ″Ko god nosi hamajliju, Allah mu neće ispuniti potrebe, a ko god nosi školjke (u svrhu zaštite), Allah mu neće dati mira.″” (Ahmed, 16951; Albani je rekao da je da`if: Da`if al-Džami`, 5703)

Prenosi se od Uqbe ibn-Amira el-Džuhanija da je jedna grupa došla Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., da mu daju bej`ah (prisegu na vjernost). On je prihvatio prisegu deveterice, ali ne i od jednog. Rekli su: “O Allahov Poslaniče, prihvatio si prisegu deveterice, ali ne i od jednog.” Rekao je: ″On nosi hamajliju.″ Čovjek je stavio ruku u njedra i izvadio (hamajliju). Zatim je Poslanik, s.a.v.s., prihvatio i njegovu prisegu. Rekao je (Allahov Poslanik, s.a.v.s.): “Ko god okači, nosi hamajliju, počinio je širk.” (Ahmed, 16969; Albani rekao da je sahih: Al-Silsiletul-Sahihah, 492)

Simptomi koje je taj efendija izazvao učenjem nisu ništa strano. Da bi se izazvali simptomi, odnosno reakcije nije važno da li onaj ko uči poznaje liječenje Kur`anom, ili da li to radi ispravno. Zavisno od toga ima li džinna u tijelu, jesu li jaki ili slabi – fizički ili psihički, koliko je jak sihirbaz koji ih šalje ili koliko oni imaju interesa da ugroze određenu osobu, ili neke druge stvari, reakcije će se javiti, nekada čak i na vrlo kratko učenje. Krajnost je da se reakcije jave čak i bez učenja, što je svakako moguće. Problem nastaje u sljedećem. Reakcije ne znače ni početak (iako to svakako mogu značiti), a pogotovo ne proces liječenja. Reakcije znače oholost džinna, ili njihovu slabost, ili čak dogovor sa `liječnikom`, ako je ovaj sihirbaz. U tom slučaju bolesnik će vidjeti da se nešto dešava, iskazat će puno povjerenje prema liječniku i nastaviti praktikovati ono što mu bude rečeno, makar to otežavalo situaciju u kojoj se nalazi.

Također, `vaš` govor o tim osobama/u ime tih osoba ne znači ništa. Da, džinni mogu da govore kroz osobu koju su okupirali ili da ta osoba sama govori sve što joj dolazi u misli (što su opet šejtanske vesvese). Prvo, džinni su poznati kao lažljivci i sve što ste kazali u tom razgovoru baš zbog toga nema težinu. A drugo, džinni su veliki smutljivci, i nije rijetkost da u toku učenje budu izgovorena čak i imena najbližih ili vam se samo njihove slike pojavljuju pred očima. Tad ostajete u ubjeđenju da vam je određena osoba učinila sihr, iako je to daleko od istine.

RIJETKO, SKORO NIKAD, U TOKU UČENJA NE BUDE IZGOVORENO IME SIHIRBAZA KOJI JE NAPRAVIO TAJ SIHR. DŽINNI SU U SIHRU POSLUŠNICI, ONI KOJI SU POTČINJENI I JAKO SE BOJE SIHIRBAZA KOJI IH JE NATJERAO NA NEKI SIHR. ZATO, ONI NE SMIJU IZGOVORITI IME TOG SIHIRBAZA NEGO IZGOVORE ILI IME NEKOG DRUGOG ILI IME OSOBE KOJA JE ČISTA OD TAKVIH ŠEJTANSKIH RABOTA. ZATO, U IME ALLAHA SWT VAS MOLIM, ČUVAJTE SE SUMNJIČENJA.

Allah swt je rekao: “O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka su sumnjičenja, zaista grijeh…” (El-Hudžurat, 12)

Lik djevojke koji vam je bio pred očima, a s kojom ste prethodno bili u vezi, također protumačite na prethodno opisani način; džinni se u toku učenja poigravaju sa razumom bolesnika, možda su to činili i s vama; možda je ta djevojka čista od onoga što bi joj se moglo pripisati.

Na kraju, spomenut ću ono što je možda i najvažnije u vašem pitanju. Vaša veza s tom djevojkom možda i jest uzrok problema u kojima ste se našli. Nadam se da niste činili grijeh/blud s tom djevojkom, ali ako jeste, ODMAH SE POKAJTE Allahu swt. Dok činite grijeh bluda, iman vas napušta i vi postajete kao napuštena kuća: ko god odluči da uđe u nju i ukrade vrijednosti koje u njoj postoje, ima slobodu da to i učini. Tako, ako vam je neko uradio sihr, vaš grijeh je bio preduslov da isti počne djelovati. Iskreno pokajanje znači da se odmah pokaje za učinjeni grije i da se više nikad ne vrati tom gijehu. Zato, očistite se prljavštine koju grijeh sobom nosi. To je preduslov vašeg izlječenja, ali i jedan od uslova vaše sigurnosti pri susretu sa Allahom swt na Danu velikog obračuna.

Na pitanje odgovorio Almin Omerasevic!

******************************************

Evo zasto sihirbazi traze ime majke i sliku oboljelog

Pitanje: Eselamu alejkum! Prije nekoliko dana sam dobila broj jedne zene koja klanja istihare. Nazvala sam je i pitala me je za moje ime i ime moje majke. Zatim je rekla da ce klanjati i da je nazovem sutra. Kada sam je nazvala rekla je, da su napravljene sihre razne meni i mojoj familiji. Zena mi je rekla da joj posaljemo slike posto nismo u Bosni i nemamo mogucnosti da dodzemo do nje.

Strah me je posto mi je zena svast rekla sto nije mogla znati…. a naj vise sam se zabrinula kada mi je rekla da moj muz i ja nemozemo imati dijece sve dok se te sihre ne odklone. Vjerujem u Allaha dzs i njegovo davanje. Neznam sada kako da postupim i dali da vjerujem u to sta mi ta zena kaze. Molim vas za savjet kako da postupim.

Odgovor:

AlejkumusSelam we rahmetullahi we berekatuhu!

Dati ime majke i slike je dati informacije dzinnu kojeg ta zena posjeduje, pa taj dzinn dodje u posjetu i vidi u kakavom si stanju, proseta niz tvoje tijelo, pa se vrati svojoj gazdarici te je obavijesti, koliko da trazi, koju vrste hamajlije da ti nacini, koliko dzinna uz tu hamajliju da ti posalje, pa dobijes jos vecu bolest, udaljis se od Allaha subhanehu we te`ala koji ti je vec odredio kada ces imati djecu.

Zatrazi da ti Allah oprosti to sto si uradila, i kada budes legla sa svojim suprugom u postelji, uzmite abdest oboje i prije intimne veze neka tvoj muz stavi svoju desnu ruku na tvoju glavu i neka kaze ovo: “Allahumme dzenibni sejtane, we dzinnibi sejtane ma razaktena” jer ovo je dova koja tjera dzinne i sejtane koji se uplicu supruznicima u intimnom odnosu, tako da ce te biti sami bez okruzenja dzinna i sejtana koji koriste ove trenutke ne bili naudili.

Na pitanje odgovorio AbuAmRibnFadL – brat iz Skoplja koji lijeci rukjom

KAKO NASTAJE SIHIR

Odredženi sihir Sihirbaz se domogne nečega što direktno ili indirektno dolazi u dodir sa tijelom žrtve (kosa, nokti, izlučevine-uzimaju se sa odječe žrtve...). Mnogi su posvjedočili da im je nestao dio odječe i potom se nekim čudom pojavio, doduše sa nekim izmijenjenim svojstima (pocijepan, izvezen koncem odredžene boje, isprljan nečim što je teško ili nemoguče očistiti). Ove stvari bivaju vračene, ali sada je na njima sihir koji najčešče počinje djelovati onog momenta kada dodže u dodir sa vlasnikom (čovjek ponovo obuče odječu, ili to pojede u hrani, kosu, nokte, nečist), ali ovako nešto nije pravilo. Neodredženi sihir Ovaj sihir biva napravljen na nešto što nema direktne veze sa žrtvom. Na takvu stvar izgovore se riječi vradžbine, ali bez spominjanja imena žrtve, ili dodavanja onoga što karakteriše ličnost žrtve. On biva postavljen na mjesto za koje je najsigurnije da če žrtva njime hodati, ali ukoliko se desi da neko drugi kroči na to mjesto prije onoga kome je sihir namijenjen, sihir počinje djelovati na tu osobu. Ukoliko se radi o hrani ili piču, isti je slučaj. Prvi koji okusi ono na što je sihir napravljen potpada pod njegovo dejstvo. Ovaj sihir najčešče se pravi na vodu, krv, ili nečist. Sihir daljine Za ove vrste sihira karakteristično je da ih čine »školovani sihirbazi«. To su oni koji su sposobni da izračunaju slabe tačke žrtve i na taj način daju instrukcije džinima zaduženima za sihir. Susretao sam se sa ljudima koji su bili odlučni da napuste mjesto u kome su do tada življeli, nadajuči se da če biti zaščtičeni zla sihira. To sigurno nebi bio slučaj. Svaki čovjek može biti zaštičen samo na jedan način, a taj način je približavanje Allahu, dž.š., kroz činjenje djela kojima je On zadovoljan, i udaljavanje od djela čije bi činjenje izazvalo Njegovu,

dž.š., srdžbu. Posebno mjesto, kada je riječ o ovom sihru, zauzimaju fotografije žrtava. Sihirbazu je uveliko olakšan posao dodže li u posjed fotografije onoga kome želi napraviti sihir. Iz ovog razloga svako bi morao voditi računa o svojim ili o fotografijama svoje porodice, a ovdje bi poseban akcenat mogao staviti na mladiče i djevojke, kod kojih je razmjena fotografija veoma razširena pojava, a koji su , opet u velikom iskušenju da nanesu jedni drugima zlo. U pokušaju da osvoje srce onoga drugog, a nadžu li se u situaciji koju če im neko (sihirbaz) predstaviti kao moguču realizaciju njihove namjere, oni če to, često ne razmišljajuči, i učiniti. Postavljanje sihira Postavljanje sihira može biti izvedeno sa tri strane. Prvi slučaj je kada sihirbaz svojom rukom postavi ono što je uradio. Zatim dolaze oni koji traže da se sihir napravi. Oba ova slučaja su, sa stanovišta mjesta na kojem če se nači sihir, identična. I sihirbaz i onaj u čije je ime sihir uradžen postavljaju sihir samo na mjesta koja su dostupna svakom čovjeku (odječa, hrana, piče, kuča i zemljište: postavljanje sihira na / u zemlju, u temelj, krov objekta, mjesta unutar kuče, često na prilazu kuči u vidu nečistoča kadar je sihir očit, ili sihir uradžen na vodu u kojem slučaju postaje neprimjetan itd. Na kraju dolaze džini. Nakon što sihirbaz napravi sihir, on naredi džinima da postave sihir na mjesto do koga če biti izrazito teško ili nemoguče doči: procijepi u stijenama, tekuče, stajajuče vode itd. Specifičnost ovako napravljnenog sihira je da mijenja mjesto na kome je postavljen. Jedan džin biva zadužen samo za mjesto sihira. On nema direktnog utjecaja na stanje opsihirenog. Njegova uloga je samo u tome da svaki put kada se sazna mjesto sihira, premjesti ga na drugo mjesto. Tako, postoji i sihir koji nije napravljen ni na kakav predmet. Sihirbaz džina jednostavno na osnovu proračuna odredženih podataka uputi na neku osobu (sihirbazi traže od bolesnika ime, ime majke, i datume rodženja!!!). Ali, elhamdulillah, pronalazak sihira, mada najlakši, nije jedini način rješavanja stanja sihirom izazvanih.

Almin Omerašević

Jednom sam otisao kod zene, ciji su me roditelji pozvali, a koja je zbog teskog stanja u kome se nalazila, nije mogla izlaziti iz kuce. Prizor je bio veoma ruzan. Sada ce mo vidjeti kako je doslo do toga. U pocetku je pocela osjecati potistenost i depresiju. Medjutim vremenom je njeno stanje postajalo teze i priblizavalo se stanju potpune ludosti. Ovako stanje je, moguce, nastalo i uzimanjem antidepresiva. Naime, ma kako tesko bilo, sve bi se i zavrsilo na depresiji, ali su antidepresivi su ”tusili” takvo stanje, usljed cega su dzini djelovali na drugim mjestima i drugacijim nacinima, i time napravili jedno konfuzno stanje, koje ona nije mogla podnjeti, pa je podlegla takvom pritisku.Bilo je nemoguce ostvariti saradnju s njom u cilju ispunjavanja obaveza koje je zathjevao tretman. Ono sto zelim ovdje naglasiti je uzrok nastanka ovakvog stanja. Saznali smo u toku tretmana bolesnice da je prije 9-10 godina, dok je jos bila djevojka, imala odredjene probleme koje je, nakon sto ih nisu uspjeli rjesiti ljekari, ”uspjesno” rjesio jedan hodza. Kako ih je uspio rjesiti? Niakako. Ona tada nije bila izljecena, osim djelomicno. Dzini koji su prouzrokovali ovo tersko stanje kod nje, bili su isti oni koji su bili rezultat prestanka njenih problema prije desetak godina. U procesu lijecenja oni koji se koriste zabranjenim metodama, nerijetko posalju grupu ”dobrih” dzina da od bolesnika otjeraju one dzine, koji su prouzrokovali bolesno stanje i da nakon toga oni borave uz osobu cuvajuci je. U ovom slucaju najcesce se pravi ugovor ”na odredjeno vrijeme” u toku koga ce dzini cuvati covjeka, a poslije….Ovdje se desio slican slucaj. Kod bolesnice smo pronasli hamajliju, kojom se pozivaju vladari nekih plemena dzina da cuvaju bolesnicu, tjerajuci lose dzine i boraveci uz nju kao zastita. Oni su to i cinili 9 godina. Nakon toga desilo se nesto sto ih je uznemirilo, pa su promjenili svoju ulogu I postali od zastitnika napadaci. Iz knjige

”Kur’anska hamajlija – lijek i zastita od sihra, uroka i ograme”Autor: Almin Omerasevic

Nakon sto izvrsi neke izvjesne radnje, sihrbazu (osoba koja pravi sihr) se javi jedan od dzina, sejtana, i taj dzin ce postati njegova stalna pratnja. Odazivat ce se kad god ga sihrbaz bude prizivao. To prizivanje je uvijek zarad nanosenja stete ljudima, a svaki put je praceno nekim od djela kufra (nevjerovanja). Sihrbaz u pravilu stupa u kontakt sa nekim od vodja dzina i preko njega se odvijaju svi prljavi poslovi, ali ih rijetko on sam cini. On svojim podanicima naredjuje ono sto je ugovorom izmedju njega i sihrbaza odredjeno i oni to bespogovorno, a najcesce iz velikog straha, izvrsavaju. Tako je sihr, ustvari zasnovan na strahu i mrznji. Samim tim je teze rjesiv od slucajeva opsjednutnosti (tj. kada dzin sam udje u covjeka, bez da ga neko posalje) jer kod opsjednutosti dzin je odredjenu radnju ucinio svojom voljom, i samim tim, sam i odlucuje kada ce tu radnju prekinuti. Dzin koji ucestvuje u sihru plasi se kazne koja ga sigurno ceka ukoliko se usprotivi svom vodji i on nastvlja sa provodjenje sihra u praksu sve dok strah od ostanka ne bude veci od straha od napustanja bolesnika, ili dok sihr (kao predmet) ne bude unisten, ili dok dzin(i) zaduzen za sihr ne upozna Istinu, i ne odluci se sam boriti protiv zla u kojem je sudjelovao. Sihrbaz, kada prvi put stupi u kontakt sa dzinom, postaje gubitnik. On je kontakt ostvario misleci da ce sam voditi glanu rijec u tom odnosu, ali realnost postaje daleko od zeljene. Dzin svojim pritiscima i napadima tjera sihrbaza da pravi sihr ljudima cak i kad to sam ne zeli. I tako zapocinje krug zla koji rijetko kad biva prekinut. Nije rijetkost da sihrbaz svojim najblizima napravi sihr samo iz straha od dzina. Isto tako, nije rijetkost da dzin izvrsavajuci zadatke koje mu je dao sihrbaz, bude napadnut od lijecnika i ugrozen (on ili njegova porodica), a zatim smatrajuci sihrbaza odgovornim za ono sto mu se desava, prekine zadatak i krene u osvetu. Tako sihrbaz, ili neko iz

njegove porodice, a obicno je to ipak sihrbaz, tesko oboli od sihra koji je sam napravio. Kada se zavrsi testiranje jacine zelje onoga ko zeli postati sihrbazom, kroz dokazivanje snage njegovog nevjerovanja, doposti mu se (dzini mu dopuste) da udje u taj "posao", i od momenta svaki novi dan je za njega nova prilika da nekome nanese zlo. Iz knjige "Kur'anska hamajlija" autor Almin Omerasevic

Ucili smo djevojcici koju su napali dzini. Veoma brzo je pala u nesvjest i dzin je progovrio. Na upit zasto je ucinio takvo djelo, odgovorio je da ga je prisilila jedna sahirka (zena koja se bavi sihrom) . Pristao je da napusti djevojcicu, ali tek kad unistimo sihr. Upitao sam ga gdje je sihr i on mi je odgovorio na prozoru, na cvijecu. Tek tada sam se okrenuo i vidio da je soba (i prozor) puno cvijeca. Opisao je saksiju i rekao da je na listu te biljke postavljen sihir (vodom). Odabrao sam pogresnu saksiju i lampu kako bi provjerio da li laze. Posvjetlio sam nekoliko puta razlicita mjesta i nista se nije desavalo. Sutjeli smo. Kada sam uzeo saksiju koju je spomenuo i posvjetlio svaki list ponaosob, tjelo djevojcice se pocelo izvijati u bolovima. Dzin je zatrazio da ode, sto je zatim ucinio. ***************************************************** Covjek je doveo svoju suprugu, kod koje je su povremeno, agresivno pokazivali znakovi prusustva dzina u tijelu. U njenom tijelu je boravio dzin, koji ju je uznemiravao, a da ona toga nije bila ni svjesna. Tek kad je prihvatila Islam, njeno stanje se pogorsalo. Pred nju sam, bez ucenja, bacio nekoliko nozeva (dzini se plase ostrih predmeta), a ona je istog momenta izgubila svijest i dzin je poceo da nesto govori. Govorila je njemackim i francuskim jezikom, a njen muz je prevodio. U razgovoru koji je usljedio priznao nam je da se osjetio ugrozenim njezinim prihvatanjem Islama. Nakon mnogo peripetija i kazni koje je morao trpiti zbog odbijanja da je napusti, ipak je popustio i otisao. **************************************************** Nedavno je jednoj sestri napravljen sihir, i nesto od sihra je pronadjeno, ali dio je i dalje ostao skriven. Ona je elhamdulillah, vremenom postajala zdravija i cvrsca u borbi sa sejtanskim sljedbenicima. Saburila je i molila Allaha dz.s. da je izljeci i On je uslisao njenu dovu. Pronasla je sihir i njen muz mi je ga pokazao. Bio je napravljen na haljinu, koju je ona u potpunosti

zaboravila. Zaboravila je cak i da je posjeduje ali ju je jednog dana jednostavno "nesto" povuklo do mjesta gdje se haljina nalazila. Uz rub haljine napravljen je prorez, koji je zatim "izvezen" noktima. Allah dz.s. nije dopustio da spletke zulumcara uspiju. Iz knjige "Kur'anska hamajlija" autor Almin Omerasevic

Zemlja predstavlja zivotni prostor za ljude, zivotinje, biljke a podjednako ovim svjetovima, blagodati Zemlje date su i dzinima. Mjesta na kojima dzini zive rasporedjena su sirom planete. Kopno je samo dio njihovog zivotnog prostora, a svoj udio imaju takodjer na vodi i u zraku. Nasi svjetovi su isprepleteni, ali s obzirom da.... .... materija (pojavne forme i oblici) od koje smo, i koja nas okrazuju nisu ista, i ne reflektuje se isto na "one druge", iako smo u stalnom dodiru - ne sukobljavamo se i ne uzimamo prostor jedni drugima. Nesporno je da do susreta ipak moze doci, ali, uglavnom u prilikama kada ikli dzini ili ljudi krse Allahove zabrane i prelaze granice dopustenog im ponasanja,mada to nije pravilo. Tada se desava niz reakcija negativnog ishoda: ugozavanja zdravlja, porodice, poslovanja, casti .... i na posljetku ahiretska odgovornost. Napustena i necista mjesta kao rusevine, groblja, smjetlista, kupatila i neka druga su "specijalno rezervisana" za dzine. Mnogi ljudi u toku boravka na ovim mjestima bivaju napadnuti i uznemireni od dzina, koje su (prethodno) ili nesvjesno povrjedili, ili su dzini jednostavno smatrali da su ti posjetioci predstavljali opasnost po njih. Nije zabranjeno posjecivati bilo koje od navedenih ili njima slicnih mjesta, ali onaj ko to cini mora biti oprezan i koristiti zastitu, zikrove kojima nas je poducio Allahov Poslanik saws.Postavljanje sihra moze biti izvedeno sa tri strane. Prvi slucaj je kada sihrbaz svojom rukom postavi ono sto je uradio. Zatim dolaze oni koji traze da se sihr napravi. Oba ova slucaja, sa stanovista mjesta na kojem ce se naci sihr, indenticna. I sihrbaz i onaj u cije je ime... .... sihir uradjen postavljaju sihir samo na mjesta koja su dostupna svakom covjeku (odjeca, hrane i pice, kuca i zemljiste: postavljanje sihra na/u zemlju, u temelj, krov objekta, mjesta unutar kuce, cesto na prilazu kuci u vidu necistoca kada je sihir ocit, ili sihhr uradjen na vodu

u kojem slucaju postaje neprimjetan itd. . Na kraju, dolaze dzinni. Nakon sto sihrbaz napravi sihir, on naredi dzinima da postave sihir na mjesto do koga ce biti izrazito tesko ili nemoguce doci: procjepi u stijenama, tekuce, stajace vode itd. . Specificnost ovako napravljenog sihira je da mjenja mjesto na kome je postavljen. Jedan dzin biva zaduzen samo za mjesto sihra. On nema mjesta direktnog utjecaja na stanje opsihrenog. Njegova uloga je samo u tome da svaki put kada se sazna mjesto sihra, premjestiti ga na drugo mjesto. Tako, postoji i sihir koji nije napravljen ni na kakav predmet. Sihrbaz dzina jednostavno na osnovu proracuna odredjenih podataka uputi na neku osobu (sihrbazi traze od bolesnika ime, ime majke i datum rodjenja). Ali, elhamdulillah, pronalazak sihra, mada najlaksi, nije jedini nacin rjesavanja stanja sihirom izazvanih.Iz knjige :"Kur'anska hamajlija" - autor: Almin Omerasevic

Sihr je ugovor izmedju sihrbaza i dzina sejtana, kojim se zeli nanijeti zlo onome kome to zeli sihrbaz. Sihr je, u stvar, puno vise od ovoga (o cemu ce biti rijeci poslije) a ovdje zeli ukazati da dzini i na ovaj nacin uznemiravaju, opsjedaju ljude. Naime, onaj ko zeli nekome napraviti sihr, cini djela koja ce pokazati njegovo nevjerstvo i koja ce ga pribliziti sejtanu, a koji ce zauzvrat ciniti ono sto sihrbaz bude zahtjevao. Da bi dzini ucinili ono sto se od njih trazi, cesto moraju uci u zrtvu i ”na licu” ispunjavati svoje zadatke.

Dzini mogu uznemiravati covjeka i u slucaju kad on ode traziti lijela ”na pogresnoj strani”. Tako ljudi odlaze gatarima, astrolozima, sihrbazima (radi trazenja lijeka, ili cak nekada traze da za njihov racun nanese nekome zlo) , vidovnjacima, onima koji tvrde da lijece Kur’anom, a istovremeno su kod njih prisutni znakovi sihirbaza. Spomenute kategorije imaju najcesce imaju veze sa dzinima na ovaj ili na onaj nacin.

U trazenju izlaza iz teskog stanja u kome se nadju, ljudi odlaze onima koji ce im kazati o njihovoj proslosti, sadasnjosti ili buducnosti. Nerijetko bivaju odusevljeni kako je ”taj neko” o njima zna ”sve”. A, skoro, po pravilu, ne upitaju se odakle toj osobi podaci o njima. Kako o meni neko, ko me vidi prvi put, ili me nekada ne vidi uopce (dovoljno je je pokazati stvari osobe zbog cijeg smo problema dosli) moze znati ono sto znam samo ja, ili neko meni blizak, a skim ta osoba nikada nije bila u kontaktu? Ne bi trebala znati ni odakle dolazim, a ipak mi isprica sve o mojoj kuci, porodici, ili komsiluku…..

Ovi ”lijecnici” koriste dzine za izvrsavanje nekih zadataka ili prikupljanja informacija. Svjesno salju dzine osobi, koja im se obrati za pomoc kako bi je oni cuvali, ili otkrili o njoj ono sto njihovog nalogodavca zanima. Dzin, ili dzini na ovaj nacin neprestano borave uz covjeka otkrivajuci i njegove najskrivenije tajne. Skoro je nepotrebno spominjati da ovo ne mora biti jedino sto ”zastitnici” mogu uciniti ljudima.

S obzirom da opsjedanje ljudi ne znaci neminovno i boravak u tijelu covjeka, jasno je da oni, boraveci u ili uz covjeka i ucestvujuci s njim u poslovima, mogu negativno djelovati i na medjusobne poslove, saradnju ljudi, tako sto ce podrivati autoritet neke osobe, prikazujuci je u ocima prijetelja ili saradnika nepostenim, nesposobnim, nemoralnim.

Iz knjige ”Kur’anska hamajlija – lijek i zastita od sihra, uroka i ograme”Autor: Almin Omerasevic

Znakovi po kojima se prepoznaju sihirbazi:

Ako primjetis samo jedan od sljedecih znakova kod onoga koji koji se bavi lijecenjem od sihra, znaj da je on sihrbaz bez ikakve sumnje pita pacijenta za ime i ime njegove majke ili datum rodjenja

• Raspituje se o bračnim podacima roditelja bolesnog. • Uzima privatne bolesnikove stvari kao što su odjeda maramice, kapa itd. • Ponekad zahtijeva da mu se dovede životinja određenih osobina i da se zakolje, bez spominjanja Allahovog imena. Ponekad njenom krvlju namaže bolesna mjesta, ili baci žrtvu na pusto mjesto.

• Piše talismane (vradžbine, zapise). • Uči čarolije i izgovara nerazumljive talismane. • Daje bolesniku zapise koji se sastoje od četverouglova na kojima su slova i brojevi.

• Naređuje bolesniku da se izdvoji od ljudi jedan određeni period, boravedi u sobi u koju ne ulazi sunčeva svjetlost. • Ponekad traži od bolesnika da se ne pere vodom jedan određen period, uglavnom 40 dana, a ovaj znak upuduje na to da se radi o džinu kršdaninu koji služi sahira. • Daje bolesniku stvari koje de zakopati u zemlju. • Daje bolesniku papire koje de spaliti i nakaditi se njima. • Priča nerazumljivim govorom. • Ponekad sihirbaz obavještava bolesnika o njegovom imenu, imenu grada iz kojeg je i o problemu zbog kojeg je došao prije nego mu ovaj i saopdi to. • Piše bolesniku isprekidana slova na papir (zapis) ili na posudu od grnčarije bijele boje, a onda naređuje bolesniku da to rastapa i pije.

• U slučaju da bolesnik ne želi posjetiti sihirbaza, ovaj daje (onome ko ga je posjetio u ime bolesnika) zapise koje treba zapaliti nakon čega bolesnik “mora” posjetiti sahira. • Ako uči naopako kur`anske sure ili ajeta (s kraja prema početku; ovime se gubi svako značenje date sure ili ajeta osim onoga sihirbazu poznatog). • Ako stavlja sliku bolesnika u Kur`an, ako po slici bolesnika piše određene vradžbine, ili ako je stavlja u i pod ikone (ljudi, životinja). • Po tijelu bolesnika (po spolnim organima) piše ajete ili sure. Sa istima spolno opdi (sa ženama i, ili muškarcima), a uvjet liječenja je i nod ili zatamnjena prostorija.

• Traži od osobe da u periodu dok traje liječenje bude nečista, džunup, da ne obavlja vjerske dužnosti (npr. namaz) i drugo, pravdajudi to time da šejtan napada onoga koji dosljedno izvršava vjerske dužnosti, što bi otežalo proces liječenja. • Prizivanjem džina, vladara džina sa kojima dogovara izliječenje bolesnika. • Od samog bolesnika bude traženo da prinese žrtvu džinu kao molbu istome da prestane sa uznemiravanjem. Prinošenje žrtve nekada treba biti upudeno nekome od umrlih, dobrih muslimana, ili umrlim, svecima drugih vjera. • Bolesnik treba donijeti sahiru dio tijela (bilo koga) umrlog: kosa, nokti; vodu skupljenu nakon kupanja umrlog; zemlju sa kabura, grobova; dijelove nišana, nadgrobnih spomenika i dr.

• Od bolesnika traži da u tačno određeno vrijeme, na specifičnim mjestima, priziva duhovne snage (vradžbinama koje sihirbaz bolesniku prethodno predoči) od kojih de zatražiti otkanjanje tegoba. • Ako odbija da liječi bolesnika, a uz opravdanje da za to nema dozvolu od svojih duhovnih vladara, ili da bolesnik ne zaslužuje milost duhovnih vladara. • Ako za sebe tvrdi da je na statusu vedem od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je sam poslanik i da je njegova objava dokinula prethodnu, a samim tim i dovoljna i jedino potrebna kao lijek bolesniku. • Ako tvrdi da može dovesti sihirbaza koji je postavio sihir, pa to i učini ali navodnog sihirbaza vidi samo bolesnik (prisutni to nisu u stanju). Navodni liječnik je sihirbaz koji je džina, svoga saradnika doveo u očekivanom liku sihirbaza (postavljača sihira).

Odgovorio Almin Omerasevic!

Sve više gradjana Srbije koji sumnjaju da su pod uticajem crne magije ili pate od neke bolesti, obraća se za pomoć hodžama i isterivačima zlih duhova iz Bosne i Sandžaka! Pritisnuti zdravstvenim problemima i raznoraznim nedaćama, ljudi iz gotovo svih krajeva Srbije posećuju muslimanske sveštenike i "bele magove" koji ih, uz odgovarajuću novčanu nadoknadu, "leče" zapisima i molitvama, piše "Press". U Bosni je od sredine devedesetih godina sujeverje u procvatu, tako da gotovo da nema većeg sela u kome ne živi neki od "proslavljenih magova" koji tvrdi da ima rešenje za sve ovozemaljske probleme. Jednog od njih, izvesnog Mirzu iz Kalesije u istočnoj Bosni, nedavno je zbog zdravstvenih problema posetila i Mirjana (41), službenica jedne beogradske banke. "S obzirom na to da sam rodjena u Bosni, od malih nogu mi je poznato da zapisi i te kako mogu da pomognu kod različitih zdravstvenih tegoba. Godinama patim od nesnosnih glavobolja, probala sam razne lekove i akupunkturu, ali bez uspeha. Onda sam odlučila da odem kod tog čoveka za koga su mi prijatelji rekli sve najlepše", objašnjava Mirjana. Ona kaže da je ispred kuće "doktora

Mirze" bila velika gužva, samo tog dana "čudotvorca iz Kalesije" posetilo je više ljudi iz Valjeva, Novog Sada i Kragujevca, a svi su "zalečeni" na isti način. "Mirza je saslušao moju priču i onda izgovarao neku molitvu na arapskom jeziku. Iz fioke je izvadio parče papira na kome su bili ispisani brojevi i arapska slova. Rekao mi je da ga uvek nosim sa sobom i bolovi će za mesec dana potpuno prestati. Častila sam ga sa 100 evra i danas, dve nedelje kasnije, moram da priznam da mi je bolje", priča sagovornica "Pressa". Pored Mirze iz Kalesije koji, prema rečima upućenih, "kuranske stihove čita naopako", svojim "lečenjem" proslavila se i izvesna Vasvija iz Zenice. Ova starica praktikuje nešto drugačije metode koje po pravilu podrazumevaju - žrtvovanje životinja! Tako je za uspešno izlečenje jednog bubrežnog bolesnika preporučila njegovim rodjacima da pod hitno zakolju ovna. "Bolesniku dajte da popije krv tog ovna, ali mu nipošto ne dajte meso. Glavu životinje zakopajte na groblju, okrenutu prema Meki", glasio je recept nane Vasvije. Ipak, najveću slavu na polju "onostranog" u Bosni je stekao kontroverzni hafiz (onaj koji zna Kuran napamet) Esad Čančar iz Sarajeva. Čančara koji pored kuranskih stihova za "izlečenje" pacijenata koristi i laser, posećuju ljudi iz svih delova bivše Jugoslavije, pa je za samo nekoliko godina postao prilično imućan. O njemu se ispredaju različite fantastične priče, a jedna od najludjih je svakako ona po kojoj Čančara u svakom trenutku prati mali duh ("džin" na arapskom) "koji iglom bocka njegove neprijatelje"?! Zanimljivo je da taj duh nije pomogao Čančaru da izbegne privodjenje pod optužbom da je sa grupom arapskih državljana pripremao napad na ambasadu SAD u Sarajevu. Za "autoritete" pri izradi zapisa i amajlija u Sandžaku važe Hasan iz Tutina i Emina iz Novog Pazara. Iako islam najstrože zabranjuje odlazak kod vračara i nadrilekara, kao i upotrebu bilo kakvih amajlija, posao te vrste nesmetano cveta. Islamski učenjaci priznaju jedino mogućnost "lečenja Kuranom", takozvanu rukju, i svako ko čini drugačije, tvrde islamski autoriteti, pa makar bio i hodža, pravi "sihir", odnosno bavi se crnom magijom. Prema definiciji, sihir je "svako delo putem koga se čovek približava šejtanu, to jest djavolu, i kojim se traži njegova usluga". Rukjom, to jest lečenjem Kuranom, već nekoliko godina bavi se Enes Beganović iz bosanske varošice Zavidovića koji je tokom svoje karijere naišao "na više zastrašujućih primera delovanja džina na ljude". "Doveli su mi ženu koja tri dana nije ni spavala ni jela. Uporno je ponavljala:"Ne možeš ti meni ništa"! Zatim je počela da skače po sobi i da vrišti kao pijana i da skače po kauču. Uporno je vredjala "stoko, životinjo, gori si od mene", pljuvala po meni i pokušavala da me ujede za ruku. Dao sam terapiju koju su radili 15 dana, uz ponovljenu rukju od sedam dana i Alah je dao da je ozdravila", priča Beganović.Izvor: Press************************************************ Draga braco i postovane sestre, nama, preko NUM stranice, dolazi nevjerovatno mnogo pitanja od ljudi koji imaju problema sa dzinsko-sejtanskim svijetom. Insana dusa zaboli kada cita na kakve sve probisvete i lazne ljecnike ljudi nailaze u svom pokusaju da se izljece od sihra i dzinskih napada. U mnogo slucajeva ljudi nalete na sihirbaze i tako samo jos vise pogorsaju svoju situaciju, plus sto ostanu siromasniji za neku svotu novca, a u nekim slucajevima budu i seksualno iskoristeni od ovih neljudi. U gornjem tekstu jedino brat Enes Beganovic (brat koji uredjuje stranicu: www.lijecenje-kuranom.com) ispravno ljeci, odnosno lijeci rukjom (ucenjem Kur'ana i ispravnih sunnetskih dova), dok je pisanje zapisa i svaki drugi nacini pogresno. Pogledajte ova vjestica Vasvija iz Zenice govori ljudima da kolju zivotinje i da piju njhovu krv kako bi se ljecili?? SubhanAllah, kako neko moze povjerovati u ovaj nacin ljecenja kada je u islamu strogo zabranjeno jedenje ili pijenje krvi, plus logicno razmisljanje navodi covjeka na odvratnost ovog djela. Stoga, oprez kada dodjete u tu situaciju da morate traziti da se ljecite od sihra, jer je velika vjerovatnoca da ce te prvo naljetiti na nekog sihirbaza ili varalicu, posto takvih pokvarenjaka ima na sve strane, kako na podrucju Balkana tako i u dijaspori, dok je mnogo manji broj onih koji ispravno lijeci. ZATO OPREZ!

Sujevjerje poprimilo razmjeru epidemije u Baru - bijeli i crni magovi zadovoljno trljaju rukeKonkurencija u ovom biznisu u Baru je zaista velika, ali naš sagovornik tvrdi da posla ima za svakoga, i da svi imaju svoje mušterije. Za skidanje crne magije koriste se fotografije, piramide, amajlije... I sve to uz posebne rituale. ''Skidam uroke i crnu magiju, rešavam sve ljubavne, bračne i poslovne probleme, liječim neplodnost, gledam u karte, vodu i pasulj, odvikavam od droge, alkohola i drugih poroka, izrađujem amajlije za sreću, ljubav i napredak...'' Ovako, obično, izgledaju oglasi koje sve češće možemo vidjeti na stranicama dnevne štampe ili u raznim specijalizovanom časopisima. U nesređenom društvu kakvo je naše, lakovjerni često vjeruju da su pod uticajem crne magije, pa kreću u potragu za

''izbaviteljima'' kojima pune džepove.... Pred kućama raznoraznih iscjelitelja i magova često se mogu vidjeti dugački redovi u kojima strpljivo čekaju oni koji vjeruju da će im ukloniti vradžbine, kletve i prokletstva, spasiti ih od zla ili bolesti. Kad je u pitanju sujevjerje, o kojem se u poslednje vrijeme puno govori, Bar je definitivno rekorder među crnogorskim gradovima. Razlog bi, između ostalog, mogao ležati i u tome što u gradu pod Rumijom žive pripadnici različitih nacija i vjerskih konfesija, sa svim svojim mitovima i predavanjima. U traženju odgovora na ovo, kod nas tabu pitanje, pošli smo od poznate definicije. Crna magija je način da se neko povrijedi i učini nesrećnim. Najbolje ''sredstvo'' protiv crne je bijela magija. Ona uništava uroke, vradžbine, kletve, čini i spasava od urokljivih očiju i, kako kažu oni koji tvrde da imaju posebne moći da se njome bave, dolazi od Boga.Upućeni kažu da u Baru godinama ''rade'' i crni i bijeli magovi. Bijeli su, svakako, na mnogo boljem glasu, i kod njih gotovo svakog dana dolazi na desetine ljudi tražeći pomoć. Stari Bar je na ovom prostoru kolijevka bijelih magova. Ima ih i danas, svakako, mada ih je ranije bilo mnogo više... Bijeli magovi će vam, između ostalog, reći i da su u zabludi oni koji misle da postoje vidovnjaci i gatare... Vidovnjak je, tvrde oni, samo jedan, onaj koji sve vidi, a to je Bog. Tvrde da im priča za novine ne treba, jer im ni reklama nije potrebna. Takođe, i da moć ne dolazi sasvim slučajno, već da se prenosi od nekog najbližeg. Starobarani i danas pričaju o prizoru koji se na starobarskoj tvrđavi mogao vidjeti prije par godina. Na četiri ugla jedne od starih gradskih zidina gorjelo je zapaljeno donje žensko rublje. To su, na preporuku lokalnog bijelog maga, uradile tri učenice srednje škole da bi ''popravile'' ljubavni život. Da li je bijeli mag u ovom slučaju pomogao ne znamo, ali je pred njegovom kućom svakodnevno puno radoznalih i onih koji dolaze da traže pomoć. Ovaj ''bijeli mag'', koji nije želio da mu se ime spominje u novinama, tvrdi da mu je znanje od Boga dato i da je moć da pomaže unesrećenima osjetio poslednjih godina, dok se prije toga bavio sasvim drugim poslovima. Za sebe tvrdi da je pravi majstor svog zanata, da vrlo uspješno skida crnu magiju, pa čak i da zna da pronađe mjesto na kom je sakriven zamađijani predmet. Lako, tvrdi, oslobađa bolesti, rešava svađe u kući, probleme na poslu i slično... Konkurencija u ovom ''biznisu'' u Baru je zaista velika, ali naš sagovornik tvrdi da posla ima za svakoga, i da svi imaju svoje mušterije. Za skidanje crne magije koriste se fotografije, piramide, amajlije... I sve to uz posebne rituale.-Neki vjeruju da crne magije ima, drugi kažu ''ima tu nešto'', a ima i onih, zavisno od stepena obrazovanja, koji tvrde da su crna i bijela magija nepoznata strana života i da nauka nikad neće uspjeti da objasni koje to mračne sile vladaju našom psihom. Nama su, pak, najbliža razmišljanja da se ljudi dijele na dobre i loše. Odatle i potiču priče o tajanstvenim silama. Uostalom, i onaj koji ''baca'' magiju traži pare, taman kao i onaj koji skida čini. Riječju, i crna i bijela magija su u našim glavama, tvrdi naš sagovornik, dobro upućen u magijske rituale u Starom Baru.Karte, šolja, pasulj, olovoBroj onih koji se bave mađijanjem na teritoriji barske opštine, sudeći po lokalnim pričama, svakodnevno raste... Ima ih u Starom Baru, na Topolici, u naselju Šušanj, Dobroj Vodi... Dolaze po pozivu kući ili ''mušterije'' odlaze kod njih. Često žive normalnim životima, bave se svakodnevnim poslovima, a njihove ''magijske'' usluge najčešće traže osobe slabijeg obrazovanja. Ima i onih koji gledaju u karte, pasulj ili u šolju od crne kafe, izlivaju olovo... I posla im ne fali... Što bi naš narod rekao, dok je ovaca, biće i nov(a)ca!Izvor: magazin "RevijaD"******************************************* Braco i sestre, sta reci poslije ovog clanka. Zalosno je da i muslimani vjeruju da im ovi magovi, bilo crni ili bijeli mogu pomoci, jer su ti ljudi obicne varalice ili su sihirbazi koji suradjuju sa dzinnima. Na zalost, mnostvo je muslimana koji idu ovim ljudima (sarlatanima), daju im ogromne pare, nadajuci se da ce im ovakvi probisveti pomoci. Zaista je istinu rekao jedan daija: "Gdje nema vjere, tu ima sujevjerja".

I mudzahidi u Bosni bili su jedna od preferiranih meta Vatikana na koju su usmjeravali vojsku dzina. U sjecanju mi je slucaj mladica iz spomenute populacije kada se obratio za pomoc u cudnom i teskom dusevnom stanju, pogodjen dzinskom vojskom koja je usmjerena iz Vatikana. Njegovo lijecenje trajalo je od podne do sabaha iduceg dana, nastojeci da se oboljeli rijesi opsjednutosti ceta dzina poslatih od strane Vatikana na mudzahide u Bosni. Na koncu, poslije... visesatnog ucenja, koje je rezultiralo da se dzini jave, razgovaraju, predstave i priznaju odakle su i na koga poslati, nakon teskog dijaloga, rasprava, ubjedjivanja, neki njihovi oficiri i starjesine primili su islam zajedno sa djelom vojske, koja se podjelila na dva djela- muslimani konvertiti i krscani. Nakon ponovljeni bezuspjesni pokusaja da ne dini nemuslimani pokore i izadju, izmedju ove dvije grupe u tjelu dolazi do borbe na zivot ili smrt. Prisutni, koji su pomagali, drzali su i obuzdavali ovog mladica dok se ucila rukja i vodio dijalog, bili su frapirani onim sto se pritom desavalo. Poskakali su na noge i donosili tekbire , gledajuci kako po tjelu oboljelog, posebno po stomaku, odjednom kao da provri. Cudno talasanje stomaka i pokreti, koji na povrsini koze podsjecaju na pokrete koje pravi voda kad kljuca, ubrzano su se smjenjivali pred pogledima prisutnih. Ruke i noge su se odjednom sukobile. Desna ruka udarala lijevu, lijeva desnu, tako i noge. Pozvan je i TV kamerman, koji je snimio najzanimljivije detalje. Na koncu te borbe unutar tjela oboljelog, koja je zavrsila neprirodnim bjezanjem i puzanjem lijeve rukekoju je desna hvatala i pokusavala zadrzati, javio se sa selamom starjesina muslimana, zadihan i izranjavan, podnoseci izvjestaj o pobjedi, sehidima i o poginulim, ranjenim i zarobljenim neprijateljima. Posto su muslimani pobjedili, oni su bez problema pristali na izlazak i napustanje tjela ovog mladica, koji je, Allahovom voljom, ozdravio.Iz knjige: "Lijecenje Kur'anom od ograjisanja, sihra i uroka" - autor: dr. Muharem Stulanovic

Ako primjetis samo jedan od sljedecih znakova kod onoga koji koji se bavi lijecenjem od sihra, znaj da je on sihrbaz bez ikakve sumnje: - pita pacijenta za ime i ime njegove majke (

ili datum rodjenja n.op.),- dadne pacijentu listove koje ce zapaliti i nakaditi se na njima,- pise zapise (talismane, vradzbine),- koristi neku licnu stvar pacijenta (za spravljenje sihra) kao sto je odjeca, kapa, maramica,- uci neke nerazumljive carolije i talismane,- Ponekad zahtjeva zivotinju sa odredjenim svojstvima da bi je zaklao bez spominjanja Allahovog imena, cijom krvlju, mozda, namaze bolno mjesto ili samu lesinu baci na neko pusto mjesto,- daje pacijentu zapise koji sadrze cetverougaone figure u cijoj unutrasnjosti su nepovezani harfovi ili brojevi, - naredjuje pacijentu samocu u tamnoj prostoriji gdje ne prodire svjetlost sunca- ponekad trazi od pacijenta da ne dolazi u doticaj sa vodom cetrdeset dana (ovo upucuje da je dzin koji sluzi sihrbaza krscanin)- dadne nesto pacijentu da zakopa u zemlju,- mrmlja neke nerazumjive rijeci,- ponekad sihrbaz obavijesti pacijenta o njegovom imenu, mjestu i rpoblemu zbog kojeg je dosao,- zapise pacijentu nepovezana slova na zapis, ili posudu od bijele grncarije, naredjujuci da to otopi i pije Ako saznas da je covjek sihrbaz (sahir), duznost ti je da mu ne ides.Iz knjige : "Ostri mac u borbi protiv zlih sihrbaza" - autor: Vahid Abdusselam Bali; a takodje ove stvari navodi dr. Muharem Stulanovic u svojoj knjizi: "Lijecenje Kur'anom"

Arka Zanimljivo je da su se i neki ovdašnji časopisi čudne tematike uključili u rješavanje ovog problema. "Arka" u jednom od svojih zadnjih brojeva govori o crnoj magiji. Autor teksta zbrda-zdola prilazi temi, navodi činjenice i, na kraju, nudi bolesnicima lijek. «Pečat sretne kude», oštampan na plastificiranom kartonskom papiru, navodno je spas za mnoge unesredene brakove, za nervno oboljele, za one koji ne vide smisla u ovom životu, za potencijalne

samoubice itd. Štiti od nesrede, nasilja, psihičkih tortura, stimulira zdravlje, podstiče harmoniju, sredu i ljubav te donosi svekolik napredak i blagostanje kudi u kojoj se nalazi. Jednostavno, kupovinom tog papira koji košta pet KM i njegovim unošenjem u vašu kudu, bit dete izliječeni! Nakon ponude, navode se svjedočenja oboljelih koji su nakon upotrebe «pečata sretne kude» ozdravili i pronašli sredu. Vjerniku ne preostaje ništa drugo nego da kaže da se radi o običnoj laži, širku i dobroj reklami lista "Arka" i njenoga autora, koji nosi muslimansko ime. "Pečat sretne kude" je klasični zapis-hamajlija na kome je ispisano nekoliko kur'anskih ajeta koji služe kao dobra kamuflaža, tako da čitalac na prvi pogled u njemu ne vidi ništa loše. Ko bolje zagleda, vidjet de da su, pored ajeta, ispisani i razni trokutidi, kvadratidi, crtice, zvjezdice, upitnici, brojevi, arapska slova, hijeroglifi i mnogo nerazumljivih riječi. Na njemu je 38 pravougaonih polja u kojima su ispisana imena najmodnijih "bogova" kao što su Jah, Ormazd, Savaot,

Adonaj... Davidova zvijezda i Solomonov pečat dio su sadržaja "Pečata sretne kude". Osim toga što se radi o nedozvoljenoj hamajliji-zapisu, ovo je i direktan poziv u idolatriju. Naravno, taj zapis nema nikakve veze sa ispravnim načinom liječenja i onaj ko ga kupi i unese u kudu, neka zna da je unio veliko zlo, time je i rizikovao da svoju porodicu učini mamcem za džine i sihr. Možda mu privremeno i bude lakše jer de to džin koji ga nosi omoguditi, ali samo privremeno! Poslanik, s. a. v. s., nije nas učio «pečatima sretne kude» ved Kur'anu i dovama, da se njima liječimo ako se razbolimo.

Tekst za N-UM.COM napisao Džemal A. - lijecnik Kur'anom iz bosanske krajine.

Neke od metoda pronalaska sihra Ovdje ću navesti neke od metoda koje koristim u svom radu za pronalazak sihra, a koje su se pokazale učinkovitima: Ustrajna borba i dova Allahu Ovo zasigurno preporučuju svi učači rukje. Puno puta se desilo da ustrajnom borbom, dovom i nadom u Allahovu milost, čovjek dobije odgovor od Allaha u snu ili na neki drugi način kao npr. da toliko oslabi džina da sam uputi čovjeka na mjesto sihra. Kao i prilikom učenja same rukje kada džin više nemože izdržati mučenje i prizna gdje se nalazi sihr. Voda na koju su učeni Kur'anski ajeti Svaki put kad učim rukju nastojim pacijentu naučiti na vodu. Savjetujem ga da uzme čašu učene vode i prelije u špricu (plastična flaša u kojoj najčešće bude voda za staklo) na tu čašu učene vode doda obične vode do vrha šprice. Tako neće puno potrošiti učene vode koju će piti kao terapiju. Tome može dodati i kašiku soli jer so nagriza, a to pomaže kod uništenja sihra, posebno ako je sihr napravljen na prljavu vodu kojom nam neko našprica kuću. Špricat će cijelu kuću osim wc-a. Kupatilo ili wc dobro je detaljno očistiti jakim sredstvom za čišćenje. U toku špricanja pratit će reakcije svih oboljelih u kući ako ih ima više. Može doći do raznih reakcija ukoliko se desi da pošprica sihr: mučnine, povraćanja, bolova, trnjenja tijela i sl. Posebno obratiti pažnju na okvire vrata , namještaj i ćoškove soba.Takođe treba da obrati pažnju nakon špricanja dali osjeti kakav smrad kao da gori guma, ako to osjeti sigurno je pošpricao sihr. Neka taj dio dobro pretraži, ako ništa sumnjivo nebude našao neka ponovi špricanje više puta po tom mjestu možda je sihr pošprican pa se i nevidi. Isto tako može da provjeri svoju odjeću, obuću i druge lične stvari. Često kod osoba koje se imaju puno problema, a dugo se liječe sa malim pomacima na bolje sihr ili više njih bude na odjeći, poprskan ili neki konac

negdje u šavu često drugačije boje od tvorničkog konca. Zato odjeću treba detaljno pregledati. Pored špricanja unutar kuće spricanje može uraditi i okolo kuće. Nasut će veliku kantu čiste vode, zasoliti i dodati par čaša učene vode. Špricat će okolo kuće a može i zid kuće. Laser Mnogi su možda čuli za ovu metodu kada je u pitanju pronalazak sihra ali je nisu probali. Laser je jak izvor svjetlosti, najčešće crvene boje. Koristi se u građevini kod raznih mjerenja, u mnogim aparatima. Danas je puno raširen u dječijim igračkama. Samo Allah zna koliko je puta ova metoda uspjela kada je u pitanju pronalazak sihra. Neznam do kraja kako i na koji način laser utiče na sihr, ali znam da džinima jako smeta vjerovatno puno više nego kad nama neko laser usmjeri u oko. Laserom tražimo tako da svijetlimo polako po cijeloj kući, odjeći,nakitu,autu, dvorištu ili bilo na kom mjestu na kome bi mogao biti sihr. Kada svjetlo lasera naiđe na sihr bolesnik treba osjetiti neke od reakcija (trnjenje, bol, nervozu, gubljenje svijesti i sl.) u svom tijelu jer sihr i džini su povezani i reaguju na tu svjetlost. Kada uz Allahovu pomoć otkrijemo neka od mjesta na koja bolesnik reagira kada ih prelazimo laserom ta mjesta ili stvari treba više puta provjeriti jer ako su u pitanju lukaviji džini znaju nekad i glumiti reakcije da bi zavarali čovjeka. Ako laserom pregledamo dvorište, radimo to onda kad sunčeva svjetlost nije previše jaka, jer je svjetlost lasera manje učinkovita kao i svako drugo svjetlo po danu. Metoda zamišljanja Ova metoda je manje učinkovita nego prethodne ali desilo se više puta da ljudi pomoću nje pronađu sihr. Najčešće ovo koristim za vrijeme same rukje, a može neko pokušati i kod kuće. Nakon proučene rukje kažem pacijentu dok drži oči zatvorenim, da zamisli da joj gori cijela kuća i dvorište. Neko ostaje miran a neko reagira plačem, drhtanjem i sl. Neko uopće nemože to zamisliti a drugi opet znaju vidjeti sliku kao da stvarno gori. Nekad kažem osobi da zamišlja dio po dio kuće da gori ili dvorišta na taj

način locirajući sihr. Jer džinima smeta da zamišljaš kako gori mjesto na kome je sihr i na to reagiraju. Ili im kažem da zamisle laser u mislima i s njim pretražuju dvorište ili kuću. Džini djeluju nas naš razum raznim vesvesama, a i mi možemo djelovati na njih razmišljanjem ako se dovoljno koncentriramo. Npr. u toku rukje kažem pacijentu da čvrsto zamisli da je u Mekki pored same Kabe, Allahu na sedždi i da Ga moli za oprost, pomoć i lijek. Nakon toga znaju uslijediti velike reakcije džina. Ili također učeći rukju, pacijent se muči da povrati, krene pa stane. Nekad povraćanje ubrzam kad kažem pacijentu da zamisli da je njegovo tijelo vulkan. Da „oni“ gore u njemu jer ih je Kur'an zapalio i bježe kao lava iz vulkana. Zanimljivo je napomenuti da neke osobe same osjete mjesto sihra ali nisu toga uvijek svjesne. Nekad osjete kao da ih vjetar udari u nekom djelu kuće ili dvorišta , a to može ukazivati da je tu sihr. Dešava se i to da neku svar u dvorištu ili kući neznajući zašto previše simpatišu (npr. vazu cvijeća) ili mrze (npr. dio namještaja) i jedno i drugo može značiti da je tu sihr, naglašavam ako je to osoba zavoljela ili zamrzila nekako odjednom bez stvarnog razloga. Pored svih navedenih metoda, Allahova odredba bude da se neko neizliječi, jer samo Allah liječi, a mi smo oni koji Ga za pomoć i lijek mole. Netreba gubiti nadu u Allahovu milost i treba biti svjestan da će Allah promijeniti naše stanje na bolje kad se mi promijenimo prema Njemu, tj. Njegovim naredbama i zabranama. Kada se sihr pronađe može se upotrijebiti bilo koja od metoda koje su spomenute u literaturi za njegovo uništenje. Šta smeta džinima u tijelu Hidžama Hidžama je sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a uopće jedan od najboljih lijekova. Bilo da se radi o fizičkom zdravlju bilo o bolesti izazvane uticajem džina. Posebno je korisna kod zastarjelih slučajeva. Kod nekih pacijenata ogroman je broj džina, a dugo su vremena proveli u tijelu pa i preko 30 godina. Jedna hidžama nekad zamjeni 10 termina rukje kod

takvih slučajeva ako se tako može reći i porediti radi pojašnjenja učinka hidžame. Oni koji žele više saznati o hidžami dosta materijala je dostupno na internetu. Masaža Džinima jako smetaju udarci ili masaža tijela. Po cijelom čovjekovom tijelu nalaze se krvni sudovi po kojima se kreću džini ukoliko uđu u čovjekovo tijelo. Posebno za onog koji ima više tegoba jako je dobro da nabavi masažer za tijelo i na taj način oslabi džina ili ga potpuno izbaci do idućeg tremana rukjom. Na taj način će ubrzati proces liječenja. Dobro je izmasirati cijelo tijelo ali najčešće: desno i lijevo duž cijele kičme, vrat, ruke u ramenima do lakta, sredinu prsa, lijeva strana plućnog krila oko srca, stomak, vanjski dio bedara, listovi u nogu. Gdje je tkivo zdravo masažer pri normalnom pritisku nebi trebao boljeti, a gdje se osjeti bol tu treba nastaviti jer su tu prisutni džini. Savjet roditeljima Podsjećam vas, braćo i sestre, da je šejtan naš vječni neprijatelj i da stalno moramo biti na oprezu. Veliki broj pacijenata kojima sam učio bila su djeca, raznih uzrasta. Ako nemogu nauditi nama napadaju onoga kome mogu. Sve to dešava se putem direktnog uznemiravanja ,uroka, zavisti ili sihra. Jako je bitno da se u našim kućama uči Allahova knjiga u kojoj je lijek za sve. Podstičimo svoju djecu da uče Kur'an ili zavisno od uzrasta barem kraće sure za zaštitu. Posebno danas dešavaju se nesporazumi između roditelja i djece. Počesto uzrok tome jeste šejtan koji djeluje na vaše dijete, a mnogi su to kroz razgovor priznali kazavši kako ih svaki roditeljski savjet jako nervira. Nakon učenja djete se potpuno promijeni. Za one koji nemaju mogućnost da odu na rukju neka se sami bore dozvoljenim sredstvima. Dobra stvar za one koji posjeduju dvd, kopjuter i sl. da stave kantu ili posudu sa vodom pored zvučnika tako da zvuk udara direktno u vodu i puste učenje Kur'ana a nakon toga može cijela porodica trošiti tu vodu. A možete je i sami naučiti onim što znate od Kur'ana. Voda je Allahov dar i pamti Kur'anske ajete na taj način postaje ljekovita. Neka

nam je svima Allah na pomoći. Amin! tekst napisao Džemal A. - lijecnik Kur'anom iz bosanske krajine

Ovo je jedan od dokaza da je ucenje Kur'ana preko zvucnika ljekovito.Ovo je komentar sa sa foruma islambosna.com

"Bio sam primoran da se koristim rukjama preko interneta da bi spasio svoju majku od sihra. Otisla potpuno zdrava u BiH, i dole nesto pojela kod sumnjive osobe, i pocela se katastrofalno osjecati, nije mogla spavati, totalna nervoza, strah, bas su bili simptomi sihra, kad je dosla nazad kuci, bilo je hitno nest oda se radi, sobzirom da nije bilo nikakvih ucaca rukje u blizini, odlucio sam se ja da preuzmem u svoje ruke , rekao joj da leze na krevet, stavio joj slusalice u usi i pustio rukju, reakcije su iste sekunde krenulo, jako drhtanje i povracanje. i tako sam se borio oko mjesec dana rukjama svaki skoro dan, dok nije dosla sebi , ili tacnije receno dok se sihr nije otupio da sad nema problema sa tim.

ja stvarno neznam sta bi bilo da nisam imao internet rukje ili da nisam znao boriti se protiv sihra kad nekoga zahvati, belaj bi bio, sad bi bila u ludnici i pila anti-depresivne tablete i za smirenje. Hvala Allahu pa je dao lijek u Kuranu. A prije dok sam je testirao sa rukjama prije fasovanja sihra, bila je mrtva hladna, nikakve reakcije nije pokazivala. Tako da cd ili internet rukja itekako moze da pomogne ali se mora biti strpljiv i uzme vremena dok se sihr otupi."

ODLOMAK TEKSTA lijecnika Kur'anom iz bosanske krajine

Za one koji nemaju mogućnost da odu na rukju neka se sami bore dozvoljenim sredstvima. Dobra stvar za one koji posjeduju dvd, kopjuter i sl. da stave kantu ili posudu sa vodom pored zvučnika tako da zvuk udara direktno u vodu i puste učenje Kur'ana a nakon toga može cijela porodica trošiti tu vodu. A možete je i sami naučiti onim što znate od Kur'ana. Voda je Allahov dar i pamti Kur'anske ajete na taj način postaje ljekovita. Neka nam je svima Allah na pomoći. Amin! tekst napisao Džemal A. - lijecnik Kur'anom iz bosanske krajine

Možete staviti 2 zvučnika i kanister sa vodom između njih.Zvučnici treba da su čvrsto prislonjeni uz kanister,najbolje ih je pritegnuti uz kanister sa konopcem ili ljepljivom trakom.Ako možete naći kanister sa tankom plastikom tako da zvuk lakše prolazi. Zvučnici treba da su okrenuti prema kanisteru

2 način.Napuniti kantu do vrha sa vodom i staviti na nju naprimjer metalnu rešetku iz električnog šporeta.Na rešetku staviti zvučnik treba okrenuti prema vodi u kanti tako da zvuk direktno udara u vodu.Morate biti VEOMA PAŽLJIVI da zvučnik ne upadne u vodu jer je uštekan u struju.

Ovo je način za testiranje da li imate problema sa sihrom ili džinima

ODLOMAK IZ KNJIGE HAFIZA ESADA AMINA "Između dva svijeta"

KAKO COVJEK MOZE UTVRDITI DA IMA DZINA U SVOME TIJELU?

Postoji vise nacina

1.Najednostavniji je da se uci dvije posljedne sure El-Felek I En-Nas I da proguta pljuvacku poslije proucene sure.Ukoliko u tijelu ima dzina, osjetiti ce vrlo brzo neke od sljedecih reakcija:mucninu,vrtoglavicu,nedostatak zraka,stezanje u prsima,probadanje,utrnutost nogu I ruku,nadimanje zeluca,tresanje u stomaku,titraji ispod koze,nagon na povracanje,zijevanje.Ukoliko se pojavi zijevanje,to je najlaksi oblik opsjednutosti I treba nastaviti uciti sve dok reakcije ne prestanu.

2.gusenje

Prouciti euzubismilu.Udahnuti zrak duboko I ispustiti ga maksimalno.Drzati bez udisanja 15 do 25 sekundi.Ukoliko je dzin u tijelu,on ce traziti zraka I sam napraviti pokret,jer ne moze iskoristiti nas udah zbog euzubismile.

3.meditacija

Zatvoriti oci I poceti sa euzubismilom.Zamisliti sebe u tavafu ili prislonjenim uza zid Kabe.Ne mijenjati misao par minuta.Ukoliko je dzin u tijelu,napraviti ce pokret jer I sama pomisao na mijesto u kojemu postoji visoka koncentracija pozitivnih ruhova,dovodi ga u ocajno stanje u kojemu ne moze izdrazati pa tezi izlasku vani.

4.autodestrukcija

Zamisliti vlastito unistenje oblika raspada tijela u vatri,kiselini,velikoj presi I slicno.Ukoliko je dzin u tijelu dozivjece to kao pocetak vlastite destrukcije I reagirati,obzirom da se I sam nastoji identificirati sa covjekom cije tijelo opsijeda.

5.Sulejman,alejhiselam

Zamisliti sebe u drustvu Sulejmana,alejhiselam.Ako je dzin prisutan,reagirat ce strahom.

6.Sudnji dan

Zamisli stanje Sudnjeg dana.Ukoliko je dzin prisutan,dozivjet ce to kao realno I reagirati pokusajem da napusti to mjesto.

Zakljucak:

Dzin u ljudskom tijelu je konektiran na covjekov centralni nervni sistem,mozak.Bilo sto covijek da zamisli,on to dozivljava osobno,kao da se bas na njega to odnosi.Iz tih razloga sva razmisljanja i meditiranja moraju biti usmjerena tako da mu se pokvari raspolozenje.Dakle s euzubismilom I oslobodite mastu.Masta je neunistivo oruzije protiv dzina.Naveo sam ovdje samo nekoiko nacina da bi moj cijenjeni citalac imao okvirne orjentire.Naravno da se sve ovo moze uz slobodnu mastu razviti I prosiriti,sto bi I bilo pozeljno.

KAKO IZBACITI DZINA IZ TIJELA?

Na samom pocetku zelim razbiti predrasude da je to moguce izvesti na lijep nacin,da ce on ili oni,jer ih obicno bude vise predomisliti ako ih covjek zamoli,zakune I slicno.Iznenadzenje I prepad su polovica obavljenog posla.To se moze izvesti I metodom gusenja ali je najednostavnije primjeniti meditaciju.Pocet euzubismillom,zamisliti napadaca koji je u tijelu kao siluetu covjeka,zamisliti sebe s nekim hladnim oruzijem kao noz,sablja,batina,sjeckasjekira I slicno,te ga"pocastiti"udarcima tako da uz svaki mora biti izgovoren tekbir(Allahu ekber)Treba ponoviti vise puta.Moguce je opsjeditelju dati I neki drugi zivotinjski lik,sasvim nebitno.Uglavnom lik koji njima mastom dajemo mora biti inferiorniji u odnosu na nas.Sta ce se desiti?Kao sto sam ranije spomenuo,dzin u tijelu covjeka je konektiran na centralni nervni sistem da bi kontrolirao razmisljanja I sam ubacivao sugestije tj da bi preuzeo komandu nad covjekom.Svaka misao koja ne odgovara njegovom mentalnom sklopu iritira ga I on reagira.Proces treba ponoviti vise puta cak I ukoliko se iza zatvorenih ociju pojavi vizija likvidiranog,obzirom da se vrlo cesto desava da ima vise napadaca koji su potpuno vizuelno identicni kao jaje jajetu(kopije)Postoje situacije da opsjednuti ima viziju jednog ili vise ociju koje ga posmatraju.U tom slucaju treba ih u masti s tekbirom(Allahu ekber) bosti ostrim predmetom I to sve raditi dok se ta vizija potpuno ne izgubi.

KNJIGA HAFIZA ESADA AMINA

Hafiz Esad Amin: "Između dva svijeta", Iskustva islamskog egzorciste

Ovu knjigu jednostavno treba imati svako domacinstvo jer je bazirana na ogromnom prakticnom iskustvu islamskoga egzorciste baziranom na Kur'anu i Sunnetu.

Nakon sto draga braco, postovane sestre i cijenjeni citaoci procitate i primjenite u praksi ovu knjigu, nece vam trebati ni ucaci rukji niti bilo ko drugi sami cete moci da detektujete imate li "podstanare" ili ne u sebi i sa lahkocom ih se rijesite insaAllah.

U OVOJ KNJIZI ĆETE SAZNATI SLJEDEĆE:

- istine i zablude o bićima iz svijeta gajba-melekima, dzinima, sejtanima, karinima

- spiritizmu, vidovitosti, otkrovenjima, opsjednutosti

-sihiru i njegovim spravljacima, jer ih i ti mozes prepoznati i neutralizirati.

PRIMJENOM ISKUSTAVA IZ OVE KNJIGE;

- spravljaci sihira se ni od tebe nece moci vise kriti

- sejtanovi vidovnjaci ti vise nece uredivati zivot

- prepisivaci zapisa te nece vise plasiti sihirom i dzinima

- saznat ces da je tekbir najsavrsenija ikada izgovorena mantra.

Knjiga je B5 formata, tvrde korice, 220 strana, cijena 30 KM, mozete je naruciti putem telefona 00387 61 713 243 i licno cu je dostaviti na vasu adresu na podrucju KS.Knjigu dostavljamo i u inostranstvo.

https://www.olx.ba/artikal/427318/iskustva-islamskog-egzorciste-u-knjizi-izmedu-dva-svij/

Link za interviju sa egzorcistom hafizom Esadom Aminom

http://www.youtube.com/watch?v=tIDCYIuYS3w

Knjigu KUR'ANSKA HAMAJLIJA Almin Omerašević možete nabaviti islamska-knjizara.com islamskeknjige.com

islamskeknjige.com

RAZLIKA IZMEDU SIHIRBAZA I UČAČA RUKJE(napisao mr.Zijad Ljakic)

Da bi se mogao razlikovati sihirbaz od učača rukje treba poznavati znakove po kojima se prepoznaje onaj ko se bavi sihrom, kao i osnovne radnje i osobine učača rukje.

Od znakova po kojima se raspoznaje sihirbaz su sljedeći:

1- Traži ime i prezime ili ime majke i datum rođenja.

2- Traženje nečega od bolesnika poput pramena njegove kose, dijelova odjeće, njegovu sliku i slično.

3- Izgovaranje nerazumljivog govora, korištenje hamajlija i drugih neobičnih stvari.

4- Pisanje raznoraznih zapisa čija sadržina bude ispunjena brojevima, geometrijskim figurama, nepoznatim riječima, imenima, ili pisanje samih kur'anskih ajeta ali odpozada, slika zmija i akrepa, a što je poznato kao Sedam Sulejmanovih ugovora.

5- Pravljenje čvorčića na raznoraznim kanapama i končićima uz istovremeno puhanje i izgovaranje nepoznatih riječi, a sve to sa ciljem da se od toga napravi sihr.

6- Nečistoća i prljavština prostorije u kojoj boravi sihirbaz kao i neurednost i prljavština samog sihirbaza.

7- Osamljivanje sihirbaza u mračnoj prostoriji radi kontaktiranja sa džinima i šejtanima koji ga pomažu u njegovim poganim radnjama.

8- Traženje od klijenata da zakolju ovcu, kokošku ili nešto slično kao kurban, a što u stvari predstavlja klanje kurbana džinima.

9- Materijalno iskorištavanje bolesnika uz traženje basnoslovnih suma poput toga da jedna hamajlija košta nekoliko stotina maraka.

10- Osamljivanje sa ženama bez mahrema što često završi i sa činom zinaluka pri čemu sama žena nema kontrolu nad samom sobom i ne može se oduprijeti.

11- Upotreba mokraće, izmeta i krvi hajza prilikom pravljenaj zapisa i hamajlija.

12- Traženje od bolesnika da se odvoji od ljudi određeno vrijeme u prostoriji u koju ne dopire sunčeva svjetlost.

13- Traženje od bolesnika da ne dolazi u kontak sa vodom određeni vremenski period koji ponekad dostiže čak četrdeset dana.

14- Traženje od bolesnika da neke stvari zakopa u zemlju i da ih zalije nekom tekućinom, ili da stavi pokvareno jaje na prag vrata ili u kuću a na sve te stvari je sihirbaz već napravio sihr.

15- Davanje bolesniku dređenih papira i zapisa da ih zapali i da se nakadi na njima.

16- Pisanje isprekidanih harfova na papiru i njihovo potapanje u vodu i da bolesnik pije tu vodu.

17- Obavještavanje bolesnika o nekim pojedinostima njegovog ličnog života i njegovog odnosa sa drugim ljudima a sve te informacije uzima od džina i šejtana sa kojima inače kontaktira.

18- Vanjski izgled sihirbaza ukazuje na njegovo nepraktikovanje i nepridržavanje vjerskih propisa.

Daje bolesniku hamajlije ili zapise koji se sastoje od trouglova, kvadrata ili četverouglova na kojima su ispisana neka slova i brojevi ili možda i određeni kur'anski ajeti samo unazad ispisani, a ponekada pacijentu daje i ispisana kuhana jaja za jelo.

Od znakova po kojima se prepoznaje učač rukje, odnosno onaj koji na ispravan šerijatski način liječi opsihirene osobe, one koji imaju džinski dodir i urečene, su sljedeće karakteristike:

1- Učenje Kur'ana nad bolesnikom, što predstavlja osnovni i najupečatljiviji metod i način liječenja bolesnih od sihra, džinskog dodira i uroka.

2- Traženje od bolesnika da skine sve zapise i hamajlije koje ima kod sebe kao i one koje ima u kući te da ih uništi ili zapali. Takođe, traženje da skloni slike, kipove, figure, krstove i slično i da ih ne koristi.

3- Savjetovanje i traženje od bolesnika od prvog susreta da praktikuje propise vjere (ako već do tada nije), poput toga da redovno obavlja namaz, uči jutarnji i večernji zikr, uči suru Bekara u kući, uči Bismilu kod svakog posla koji radi, da prekine sa haramima koje je do tada praktikovao, poput slušanja muzike, pijenja alkohola, miješanja i kontaktiranja sa ženama kojima nije mahrem i slično.

4- Ako je bolesnik žena zahtijeva od nje da se pokrije, ne liječi je bez prisustva njenog mahrema osim u nuždi, prilikom liječenja ne dira njeno tijelo.

5- Od ispravnog načina liječenja, uglavnom ako su u pitanju duža liječenja, je i to da se bolesniku daje voda, med i ulje na kojima je naučen Kur'an.

6- Prepoznatljiv je i po tome što se u njegovom načinu liječenja ne može naći da radi išta od gore spomenutih znakova i obilježja sihirbaza.

Od osnovnih osobina onoga koji liječi rukjom je:

- Da bude osoba koja je mjerodavna da se time bavi tako što posjeduje dovoljno šerijatskog znanja i iskustva da se može ovim poslom baviti, naravno ne kao profesijom.

- Da je prepoznatljiv svojom vanjštinom i unutrašnošću po praktikovanju vjerskih propisa izvršavanjem vadžiba i sunneta, ostavljanjem velikih i malih grijeha, nečinjenjem novotarija, da su mu zarada i imetak halal i tako dalje.

NAJBOLJI NAČIN ZA SKIDANJE NEGATIVNE ENERGIJE JE DA PIJETE VODU NA KOJU JE NAUČENO.MOŽETE I SAMI UČITI NA VODU.UČAČ RUKJE JE SAMO POSREDNIK, NE POSJEDUJE NEKU MOĆ.KUR’AN JE ZA SVAKOG.

Ovo je jedan od dokaza da je ucenje Kur'ana preko zvucnika ljekovito.Ovo je komentar sa sa foruma islambosna "Bio sam primoran da se koristim rukjama preko interneta da bi spasio svoju majku od sihra. Otisla potpuno zdrava u BiH, i dole nesto pojela kod sumnjive osobe, i pocela se katastrofalno osjecati, nije mogla spavati, totalna nervoza, strah, bas su bili simptomi sihra, kad je dosla nazad kuci, bilo je hitno nest oda se radi, sobzirom da nije bilo nikakvih ucaca rukje u blizini, odlucio sam se ja da preuzmem u svoje ruke , rekao joj da leze na krevet, stavio joj slusalice u usi i pustio rukju, reakcije su iste sekunde krenulo, jako drhtanje i povracanje. i tako sam se borio oko mjesec dana rukjama svaki skoro dan, dok nije dosla sebi , ili tacnije receno dok se sihr nije otupio da sad nema problema sa tim. ja stvarno neznam sta bi bilo da nisam imao internet rukje ili da nisam znao boriti se protiv sihra kad nekoga zahvati, belaj bi bio, sad bi bila u ludnici i pila anti-depresivne tablete i za smirenje. Hvala Allahu pa je dao lijek u Kuranu. A prije dok sam je testirao sa rukjama prije fasovanja sihra, bila je mrtva hladna, nikakve reakcije nije pokazivala. Tako da cd ili internet rukja itekako moze da pomogne ali se mora biti strpljiv i uzme vremena dok se sihr otupi."

ODLOMAK TEKSTA lijecnika Kur'anom iz bosanske krajine

Za one koji nemaju mogućnost da odu na rukju neka se sami bore dozvoljenim sredstvima. Dobra stvar za one koji posjeduju dvd, kopjuter i sl. da stave kantu ili posudu sa vodom pored zvučnika tako da zvuk udara direktno u vodu i puste učenje Kur'ana a nakon toga može cijela porodica trošiti tu vodu. A možete je i sami naučiti onim što znate od Kur'ana. Voda je Allahov dar i pamti Kur'anske ajete na taj način postaje ljekovita. Neka nam je svima Allah na pomoći. Amin! tekst napisao Džemal A. - lijecnik Kur'anom iz bosanske krajine

Možete staviti 2 zvučnika i kanister sa vodom između njih.Zvučnici treba da su čvrsto prislonjeni uz kanister,najbolje ih je pritegnuti uz kanister sa konopcem ili ljepljivom trakom.Ako možete naći kanister sa tankom plastikom tako da zvuk lakše prolazi. Zvučnici treba da su okrenuti prema kanisteru.

ZAPISI I HAMAJLIJE AHMED BOSNIC KNJIGA

Međutim, za moga sagovornika hafiza Esada Amina

duhovni svijet i duhovna bića nikada nisu bili upitni. U vremenu

kada je stvarana ova knjiga (1996-1997), među poznavaocima

praktične primjene Kur ana, djelovao je kao jedan od autoriteta.

Uskoro sam stekao dojam da se radi o čovjeku široka obrazovanja,

koji je prevazišao sve dosadašnje pojedinačne domete na

našim prostorima, a prema mnogima, trenutno je jedan od najznačajnijih

autoriteta u svijetu egzorcizma.

Rođen je u Višegradu 1962. godine u skromnoj radničkoj

porodici i već je od malih nogu pokazivao interesovanje prema

onome što se u svijetu znanosti naziva duhovnim i metafizičkim.

Godine 1978. upisao je i završio Gazi-Husrevbegovu medresu u

Sarajevu. U istom periodu postao je hafiz - naučio Kur an napamet

za svega osamnaest mjeseci. Devet godina kasnije zainteresirao se

za tajna orijentalna učenja i počeo istraživati domete i vrijednosti

praktične primjene Kur ana. U tome su mu od velike koristi bili

izvori pisani na arapskom, perzijskom i engleskom jeziku, koje je

uspio pribaviti iz različitih dijelova svijeta, od Lahorea i Nju Delhija,

pa preko Teherana, Bagdada, Damaska, Kira i Bejruta do

Ankare i Istambula. U njegovim rukama bili su i prastari rukopisi

prvih arapskih autora, koji su pisali o tajnim islamskim znanjima,

ali i rijetke knjige u kojima je dobar dio sadržaja šifriran. Zahvaljujući

upravo svim tim izvorima hafiz Esad M. Amin istinski

je postao neprikosnoveni autoritet u ovoj oblasti. Do sada je uspješno

tretirao preko 3.500 pacijenata opterečenih različitim

vidovima psiho-smetnji, koje su bile prouzrokovane napadima

džina, odnosno bića iz duhovnog svijeta.

Za razliku od mnogih prije njega, koji su, takođe, koristeći

se raznim načinima, uspjevali komunicirati sa džinima, gospodin

Amin o svojim iskustvima i saznanjima govori otvoreno, sa

mnogo detalja i osobnog iskustva, iskreno nastojeći da me što

više upozna s fascinantnim svijetom duhovnih bića, njihovih

nepredvidljivih osobina, navika, mana i vrlina.

Ovaj dugi, iscrpni, a nadam se, i veoma zanimljivi razgovor,

vođen je tokom novembra/studenog i decembra/prosinca

1996. godine, u vrijeme kada je gospodin Amin polagao i svoje

posljednje ispite na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, otsjek historija

i otsjek arapski i perzijski jezici. Koliko mi je poznato, ovo

je, možda, u svijetu prvi novinarski razgovor, koji na ovako

otvoren i jasan način govori o nevjerovatnim detaljima i osobnim

iskustvima, koji su prohujalih stoljeća samo djelomično bili

objavljivani u rijetkim knjigama ili rukopisima orijentalnih tajnih

znanja i vještina.

Slažete li se s najčešćom konstatacijom starih autora o

porijeklu džina? Oni, kako je poznato, kažu da je Svemogući Bog

stvorio džine od bezdimnog plamena vatre, mnogo prije nego što

je stvorio čovjeka?

- To je ustaljeno mišljenje i ono je najbliže istini. U vrijeme

kada je cijeli Univerzum bio jedna nedefinisana masa, nešto što

nije bilo “ništa”, a nije bilo ni “nešto”; kada se stvarao svijet

onakav kakvog ga danas poznajemo, Bog je od vatre i ognja stvorio

džine, nemirna i prevrtljiva duhovna stvorenja što će pretstavljati

suprotnost čovjeku, kojeg će, nešto kasnije, stvoriti od

zemlje - od ilovače. Između ostalog, jedno od mišljenja jeste da

su duhovni bića stvorena mnogo, mnogo prije prvoga čovjeka, u

vrijeme kada je naša planeta bila u užarenom stanju. Međutim,

ima i drugačijih mišljenja, koja niko ne prihvata sasvim

ozbiljno...

Kakva je uloga meleka u svijetu džina i da li se ona s vremenom

mijenjala?

- Kada je Svemogući Bog sazdao Univerzum, onda ga je

sazdao u izvjesnom paritetu. Rekao je da budu muški i ženski,

pozitivci i negativci; da budu dani i noći, svjetlost i tmina, vruče

i hladno, nebo i zemlja, vatra i voda, materijalno i duhovno...

Uglavnom, svijet meleka trebalo bi da bude svijet izvjesnih programiranih

pozitivnih bića sačinjenih od svjetlosti, čija je uloga

da prate razvoj čovjeka i da ga pozitivno usmjeravaju u njegovom

životu na Zemlji. U tom smislu se odvija njihovo djelovanje,

njihov zavjet, odnosno njihova misija...

Prema nekim izvorima od svih živih - fizičkih i duhovnih

- bića na svijetu najviše ima meleka. Čak od svakih deset bića -

devet su meleci! Od hiljadu, njih je devetsto... Zašto je taj odnos

takav i kakve funkcije oni obavljaju?

- Oni su, moglo bi se reći, korektori ljudskog ponašanja i

njihov je uticaj od sudbonosne važnosti. Zahvaljujući, između

ostalog, i njima, čovjek još uvijek uspjeva prebroditi sva iskušenja

i podvale što mu redovito poturaju zli džini i šejtani. Podjednako

značajnu ulogu, meleki imaju i u svijetu sinova vatre, dakle,

u svijetu džina. Tamo im oni svojim uticajem smanjuju prostor

djelovanja i nasrtaja na čovjeka. Meleki su jedna vrsta balansa

između ljudi i džina, protuteža negativnih uticaja džina.

Postoje različite vrste meleka. Postoje oni koji memorišu,

bilježe i strpljivo programiraju ono što čovjek čini. Zatim, postoje

meleki zdravlja, meleki koji će najaviti čas sudnjega dana, i

oni pozorno čekaju da izvrše svoju misiju. Postoje i meleki, koji

učestvuju u zemaljskim zbivanjima.

U jednoj zanimljivoj studiji Kasima Hadžića “Kur’an o

melekima”, objavljenoj u “Takvimu 1984.” kaže se da se u

Kur’anu spominju osamnaest različitih vrsta meleka: talijat-

.

meleki (čitači Opomene (Kur’ana), džarijat-meleki (meleki koji

lako plove), hamilat-meleki (nosači tereta), zarijat-meleki

(pokretači snažnih vjetrova), zadžirat-meleki (koji odvraćaju

ljude od grijeha), sabihat-meleki (brzi plivači), sabikat-meleki

(brzi izvršioci), saffat-meleki (postrojeni meleki), asifat-meleki

(brzi poput vihora), farikat-meleki (rastavljači duše od tijela prilikom

umiranja), mudebbirat-meleki (što sređuju nesređeno),

murselat-meleki (meleki što se jedan za drugim šalju),

mu’akkibat-meleki (što se smjenjuju), mukassimat-meleki

(raspoređivači nafake, kiše idt.), mulkijat-meleki (dostavljači

Objave), nazi’at-meleki (što grubo uzimaju duše), naširatmeleki

(raznosači oblaka, kiše i sl.) i našitat-meleki (što nježno

uzimaju duše). Osim ovih meleka, postoje i mnogi drugi, koji se

pominju hadisima. No, vratićemo se ovoj temi kasnije. Duhovi i

materijalni svijet sa mnoštvom najrazličitijih živih bića naprosto

djeluje fascinantno. Kako je, zapravo, stvoren?

- Ukratko sve je sazdano između dvije riječi, dva harfa,

između “Kafa” i “Nuna”. Kada se spoje “Kaf” i “Nun”, dobije

se riječ “kun”, što znači - budi. U tu riječ je stala cjelokupna

božanska stvaralačka snaga, dakle, sve ono što dragi Bog hoće da

kaže i da napravi. On kaže budi i ono - bude! Međutim, između

toga budi i bivanja, stoje mnogi svjetovi. Ponekad su to svjetovi

džina, ponekad meleka, ponekad ljudi, ponekad biljni svijet,

ponekad životinjski, a ponekad je to - sve zajedno!

Uglavnom, Božanska kreativna stvaralačka snaga je bila

naredbodavna i nije se manifestirala u nečem što bi se moglo

usporediti sa izvršilačkom snagom. Jednom ljudskom logikom,

ako posmatramo čovjeka, koji posjeduje fizičku snagu, i posmatramo

drugoga, koji ima autoritet, mi ćemo zasigurno dati prednost

onome koji ima autoritet! Dakle, Božansku stvaralačku moć

treba shvatiti kroz autoritet, uz mnoštvo onih koji su mu

podređeni i koji drže do tog autoriteta. Postoje Božiji robovi, oni

koji su Njemu odani, i postoje oni koji Mu nisu odani, a njihov je

predstavnik Iblis, Sotona, Šejtan, Lucifer, Nečastivi... Sam Iblis

ili, ako hoćete, Sotona nije nevjernik, on je nezadovoljnik, on je

onaj što permanentno čini intrige, kuje urote protiv Boga, ne zato

što u Njega ne vjeruje, nego zato što, po svaku cijenu, želi da

zauzme Njegovo mjesto!

O Iblisu ili Sotoni ćemo kasnije... U jednom starom

rukopisu hodže Mehmeda Rušdija, sina Derviš-Huseina, zvanog

Hadžabula iz Akhisara, kojeg je napisao 1303. godine po Hidžri,

odnosno 1885. godine po zapadnjačkom kalendaru, kaže se da

džini muškarcima i ženama mogu nanijeti duševne ozljede na

sedamdeset načina. Radi li se o proizvoljnoj brojci, pretjerivanju

ili je njihova moć, možda, mnogo veća?

- Precizno se baš ne bi moglo odrediti da li je to baš

sedamdeset načina ili sedamdeset i jedan, brojka koja se u islamu

vrlo često obrće. Ja, recimo, poznajem određene sure, koje

blagotvorno djeluju ukoliko se izgovore - sedamdeset puta. One

neutraliziraju štetni uticaj džina i tjeraju ga od njegovih zlih namjera.

Tu, na primjer, spadaju sure Felek , Nas i mnoge druge... Da

li džini mogu nanijeti duševne ili nekakve drugačije ozljede na

tačno sedamdeset načina?! Ne, ne bih mogao odgovoriti. Prije

bih bio sklon mišljenju da su njihove mogućnosti daleko veće i

da ih je veoma teško matematički iskazati.

To su i Vaša iskustva?

- Da, da... Moje je iskustvo da su džinski napadi vrlo

raznoliki, uporni i nepredvidivi.

U istom rukopisu se kaže da postoji oko 70.000 džinskih

plemena. Ne radi li se o pretjerivanju?

- U nekim prastarim tekstovima i ja sam naišao na taj

podatak, ali tu ima dosta toga nejasnog. Naime, teško je razlučiti

da li jedno džinsko pleme može stati u jedan svijet ili, pak, u

njega stane više plemena... Meni je poznato nekih sedam plemena

džina-pravovjernika za koje sam, svojevremeno, bio veoma

zainteresiran. Postoje i neka druga džinska plemena, koja pri-

padaju nekim drugim religijama, kulturama, pokretima, otpadnicima,

pa i vjerskim sektama; neki koji su religiozni, a neki koji

su kvazireligiozni... To je mnoštvo, koje je teško sagledati i procijeniti.

Gdje žive džini? U drevnim rukopisima se tvrdi da su nastanjeni

pokraj vodenih površina, u vlažnim špiljama i u gudurama,

u starim, napuštenim grobljima i u šumama, u vlagi, prljavštini

i tami, dok su samo otmena plemena džina nastanjena pokraj

vatre. Ima li se tu još nešto dodati?

- Ima. Najstarije ljudsko iskustvo, koje bilježe stari tekstovi,

jeste iskustvo sa džinima sa kojima su ljudi, uglavnom,

imali nevolja i problema. Džini se uvijek pominju u kontekstu

nekakve bolesti. Najčešće duševne bolesti, koja je prouzrokovana

džinskim napadom, dok je čovjek boravio na riskantnim mjestima

- pored smeća, u vanjskom toaletu, negdje blizu kanalizacije

ili na obali rijeke, mora, kaljuge, baruštine; na groblju ili na

nekim drugim neadekvatnim mjestima, koja nisu predviđena za

čovjekovo obitavanje. Znači, takva su iskustva sa džinima nevjernicima.

Ne može se naći potvrdjen i provjeren primjer da je

neko imao nekakvo iskustvo sa džinom pravovjernikom negdje

na groblju, na smjetljištu ili na nekom drugom prljavom mjestu.

Na takvim mjestima, po pravilu, napadaju džini, koji su negativci,

jer oni uvijek biraju baš takva mjesta - prljave, vlažne,

mračne, zagađene i memlive prostore, kao i nečiste i neosvjetljene

haustore, odakle vrebaju svoje žrtve, želeći im nanijeti što

dugotrajnije tegobe i što veće zlo...

Pošto se radi o duhovnom svijetu, koji se prožima sa našim

svijetom, ne bi se baš sa stopostotnom sigurnošću moglo precizirati

gdje je baš džinsko prebivalište. Oni se uvlače i smještaju

po stanovima, po kućama i po šumama... Postoje oni koji žive

u vodi, koji prolaze kroz vodu, kroz brda, kroz svaku materiju, jer

materija za njih ne predstavlja nikakvu prepreku!

Znači, ne postoji mogućnost njihovog preciznog lociranja,

izuzev što uopćeno znamo da vole prljavštinu, mrak, vlagu i da

biraju rubna područja, tamo gdje se lome svjetlost i tama, voda i

kopno, toplo i hladno, zvuk i muk...

- Da, to je tačno. Negativci uvijek biraju mrak, prljavštinu

i vlagu. Zbog toga se i dešava da duševni bolesnici najčešće haluciniraju

u mraku ili kada zatvore oči. Tada iz njih govore zli i

pakosni džini, signaliziraju svoje prisustvo, iskazujući svoju

radost i svoj trijumf.

Našao sam jedan zanimljiv podatak da žene džina najčešće

žive po raznim vrtovima, vočnjacima, šumama i razvalinama. Je

li to tačno i, ukoliko je tačno, na koji način kontaktiraju muški i

ženski džini i da li među njima postoji nešto što bi se moglo nazvati

bračnom zajednicom?

- Ne bih se mogao složiti s tom konstatacijom. Gdje žive

muški džini tu žive i ženski - kao što je i u našem svijetu, gdje

ima muškaraca, tu ima i žena. I među njima postoje istovjetni

kontakti kao i kod ljudi. Ukratko, postoje bračne zajednice, postoji

ljubav, postoji ljubomora i mržnja, postoje osveta i pakost...

Isto, kao i u nas. Po tome se mnogo ne razlikujemo.

Tvrdi se da su oni mnogo emotivniji od nas?

- Oni su strahovito emotivni, jer je i sama vatra, supstanca

njihovog prabitka, supstanca od koje su oni stvoreni, toplija,

nepredvidljivija, pa je i njihova strast takva, a mržnja žešća,

upornija, trajnija i opakija. Dakle, oni se ponašaju upravo u

skladu sa supstancom od koje su načinjeni: vrlo su temperamenti,

osvetoljubivi, žestoki, isključivi, vrlo brzi, nepredvidljivi i

impulsivni, dok je čovjek nešto drugačiji, jer je načinjen od zemlje

i u sebi, u svojoj prirodi, posjeduje osobine zemlje - strpljenje,

pristupačnost, poniznost, toleranciju, mogućnost približavanja,

plodnost, izdašnost, spremnost na oproštaj...

Kakva sve plemena postoje među njima i zašto permanentno

ratuju, kako o njima govore stari autori i prastara predanja?

- U rukopisima o džinima, koji su se sačuvali do današnjih

dana, vrlo rijetko se pominje podatak da među džinima postoje i

oni, koji su potpuno odani islamu. Ono što sam ja do sada nastojao

da uradim jeste distanciranja pravovjernih džina od ostalih i

moji kontakti jesu bili sa onima koji se drže islamskog kodeksa.

No, medju džinima postoje i oni koji imitiraju pravovjernost, koji

se lažno predstavljaju, čineći sve kako bi se dodvorili i zadobili

vaše povjerenje. Pri tome najčešće djeluju vrlo ubjedljivo i u

stanju su obmanuti naivne i neoprezne ljude. Potrebno je, dakle,

napraviti razliku između Iblisovih poklonika, sotona i šejtana, s

jedne strane, i džina pravovjernika, s druge. Iblis je od onih

stvorenja, nezadovoljnika, koji ne želi biti rob nego gospodar,

nešto kao kod Ničea “u volji roba, našao sam volju za gospodarenjem”.

Dakle, svaki Iblisov sljedbenik želi jednoga dana da

postane gospodar i tako se, u svim, bitnim prilikama i ponaša.

Negirajući Boga, on uzdiže sebe!... Što se tiče čestih ratova među

džinima, neprijateljstva najčešće izbijaju zbog različitih, nerjetko

i oprečnih interesa. Znači, iz istih pobuda zbog kojih ratuju i

ljudi. Najčešće se bore za vlast ili prevlast.

Kažu da džini munjevitom brzinom napadaju ljude, čak

brže i od treptaja oka. U kakvim situacijama se dešavaju ti ataci

i da li je moguće predvidjeti i izbjeći te napade?

- Napad džina odista može da bude veoma, veoma brz, tako

da čovjek nije u stanju ni da primijeti, a kamo li da se za napad

pripremi i odbrani. Klasičan ambijent za džinski napad jesu, kako

sam rekao, mračna, zapuštena, vlažna i prljava mjesta. Recimo,

kada neko prolazi kroz prljav haustor i osjeti da mu utrnu noge ili

neki drugi dijelovi tijela. To je prvi signal da je napadnut od

džina. Ali, postoje i drugi simptomi: znojenje ruku, osjećaj

nelagode, ubrzani puls, pojava glavobolje u samo jednom dijelu

glave, zujanje u ušima, mučnina u stomaku, kočenje izvjesnog

dijela tijela, pojava bolova sličnih reumatizmu, išijasu ili napadu

bubrega... Znači, zli džini nas na razne načine mogu maltretirati.

Srećom, svi se napadi mogu izbjeći strogim pridržavanjem vjer-

skog kodeksa, izbjegavanjem nečistih i zapuštenih mjesta, izlazaka

u prvi mrak ili u ranu zoru, te održavanjem lične higijene.

Čovjek koji je vjernik praktičar; dakle, čovjek koji se redovito

moli Bogu, daje zekat (milostinja, obavezni milodar, jedna od

glavnih obaveza islama - pr. A.B.), time svoje tijelo i svoju dušu

oplemenjuje pozitivnim energetskim potencijalom. Oko sebe

pravi zaštitni štit, pa je takav čovjek za džine odbojan i nepristupačan,

kao da je radioaktivan i oni se od njega redovito sklanjaju.

Može se čak desiti da u njega i uđu, ali se nikako ne mogu u

njemu dugo zadržati, jer bi, naprosto, sagorjeli! Čistota duše,

pravičnost, iskrenost, dobroćudnost, plemenitost, poštenje,

ukratko, sve ono što nazivamo moralom, direktno se suprotstavlja

nasrtajima džina i ne dozvoljava im pristup takvim ljudima!

Kolika je snaga džina i kakve su njegove moći?

- Džini se kreću brzinom svjetlosti, a u nekim slučajevima

čak i brže. Njihovu snagu i moć najbolje ilustrira priča iz vremena

Božijeg poslanika Sulejmana (Solomon), koji je imao moć

nad džinima. Za vrijeme posjete zanosne Belkis(e), kraljice od

Sabe, Sulejman je želio da impresionira svoju gošću, pa je sazvao

džine i postavio im je pitanje - za koje vrijeme mogu prenijeti prijesto

prelijepe kraljice od Sabe u Jerusalem. Jedan od džinskih

poglavara oholo je izjavio da to može učiniti za vrijeme dok se

Božiji poslanik podigne iz svog carskog prijestolja. No, javio se

odmah drugi: “Donijeću Vam ga Gospodare, prije nego što trepnete

okom!...” Tako je i bilo. Džinska snaga jeste, zapravo, manifestacija

njihovog znanja. Oni, dakle, ukoliko posjeduju znanje,

posjeduju i fizičku snagu. Ukoliko nemaju znanja, oni su fizički

slabići!

Ko je najizloženiji džinskim napadima i u kakvim se okolnostima

obično dešavaju ti napadi? Kažu da su to porodilje,

djeca, pa tek onda odrasli muškarci? Možete li nam kazati da li je

to tačan redoslijed i - ako jeste - zašto je to baš tako?!

- Ranije smo rekli da džini najčešće napadaju na zapušten-

im i prljavim mjestima. Tamo gdje nije u dovoljnoj mjeri zastupljena

higijena. Iz toga se može zaključiti i kakve osobe džini

najradje i najčešće napadaju. Njihove žrtve su ljudi, koji žive u

neredu, tamo gdje ne postoji nikakva kultura stanovanja, ljudi

koji o higijeni ne vode mnogo računa, neuredne i raskalašeno

osobe sklone lijenčarenju i raznim porocima. U ratnim okolnostima,

međutim, džini su najčešće prisutni na mjestima gdje se

proljeva krv, gdje se ubija, muči, masakrira i vrši genocid,nasilje

i zločin.

Znači posebno su aktivni u ratu?

- Da, to je tačno. Ljudi su pogotovo izloženi njihovim

napadima u ranim jutarnjim satima, kada jutro zamjenjuje noć, i

u predvečerje, kada se dan gasi u nastupajućoj noći. Najčešća

mjesta njihovih ataka su mjesta gdje se proljeva krv, dakle, na

samom ratištu, u mučilištima i ratnim kazamatima, jer krv za njih

predstavlja poseban izazov i stimulans. Što se tiče redoslijeda njihovih

žrtava, moram reći, ne radi se o napadima na slabije. U

pitanju su drugi kriteriji. Najradije napadaju one koji najmanje

održavaju tjelesnu higijenu, zatim teške griješnike, alkoholičare,

narkomane, žene u drugom stanju, labilne osobe, osobe koje

imaju mnogo životnih problema, osobe u žalosti, žene u toku

menstrualnog ciklusa, osobe pod šokom, zastrašene i užasnute

osobe... Što se tiče djece, ona u mlađem dobu posjeduju određen

senzibilitet da osjete prisustvo džina i da u sebi stvaraju odbranbeni

mehanizam, koji ih štiti od teških napada. Ipak, nije slučajno

da svi brižni roditelji svoju djecu prije prvog mraka pozivaju

u kuću, jer upravo tada džini najčešće traže svoje žrtve... Odrasli

muškarci nisu ništa manje otporni od žena i djece, pogotovo ako

žive u okolnostima koje najviše pogoduju džinskim atacima. No,

ako su pošteni pravovjernici i ako se uredno pridržavaju vjerskog

kodeksa, napadi od strane džina su svedeni na minimum. Može

se dogoditi da napadnu, ali se nikako ne mogu dugo zadržati i

upotpunosti ostvariti svoje zle i podle namjere.

Za ljude koji nisu upučeni u džinski svijet, svakako je vrlo

korisno znati prepoznati njihov napad. Kako se on manifestira i

kako ga najlakše dijagnosticirati?

- Pominjali smo neke signale njihovih nasrtaja: trnjenje

nogu i ruku, iznenadni nemir u duši, pojava straha, nenadane

glavobolje itd. No, lakmus papir, koji nepogrešivo registrira njihovo

prisustvo jeste Kur’an. Test provjere je vrlo jednostavan i

prijemčiv za svakoga. Ako bi onaj koga su džini napali i stoga

ima velikih duševnih problema, slušao kur ansko učenje, vrlo

brzo bi osjetio neki unutarnji nemir. Ukoliko bi sam učio sure

Felek, Nas, Ihlas, Inšikak, Burudž, te sure Džin, Rahman,

Inširah, sure Vakia i Muhammed ili bilo koju drugu, ponekad

Fatihu, Ajeti-kjursiju; dakle, ukoliko bi proučio neku od ovih

sura i nakon toga progutao pljuvačku, ukoliko je opsjednut džinom

ili džinima, istog časa bi osjetio određen titraj u duši. To je

znak džinske uznemirenosti i on(i) svoje prisustvo odaje vibracijama.

Ponekad, s obzirom da je Kur’an sam po sebi vrlo živ i životan

- na žalost, njegovu praktičnu i upotrebnu vrijednost mnogi

do sada nisu čak ni probali - dakle, ukoliko bi neko ko redovito

uči Kur’an i ko živi u duhu Kur ana, takvu osobu samo pogledao,

ona bi osjetila unutrašnji nemir, titraj ili vibracije koje dolaze od

prisustva džina. To je dokaz da oni ne mogu izdržati snagu

Kur’ana, da se meškolje i počinju osjećati nesigurnim!

Na tom principu se odvija i liječenje uz pomoć Kur’ana,

zar ne?

- Upravo tako. Učenje Kur’ana jeste njihovo uznemiravanje,

a čim se oni mogu uznemiravati, onda se oni mogu testirati,

ubijati i progoniti, ranjavati i kažnjavati na razne načine... Dakle,

sve se može raditi Kur’anom. Sve ono što osoba koja uči Kur’an

može da zamisli u svojoj mašti, to ona može i da realizira

Kur’anom.

Šta je sve potrebno činiti da bi se upotpunosti otklonile

posljedice džinskih napada?

- Ukoliko su posljedice tih napada udaljavanje od Kur’ana,

onda efikasno pomaže samo vraćanje Kur’anu. To uvijek

pomaže. No, ako su posljedice džinskih napada poremećaj

duševne ravnoteže, pa uz to i teški oblici psiho-poremećaja, onda

treba duže i upornije raditi. Ako se, međutim, radi o čovjeku koji

je mješanac, koji je, dakle, produkt seksualne ili bračne veze

između ljudske žene i džinskoga muškarca ili ljudskog muškarca

i džinske žene, tada teško može išta da pomogne. Mješanac nije

proizvod ljubavi, kao što su djeca u ljudskim bračnim zajednicama.

On je proizvod pohote ili pohlepe za dominacijom. Sva

mržnja koja kod nevjerničkih džina postoji prema čovjeku leži u

tome što oni, stalno i po svaku cijenu, žele da budu - čovjek!

Budući da je čovjek stvoren kao najsavršenije biće, oni su

zbog toga stalno inferiorni i stoga, bez obzira na sve žrtve, teže

da postanu čovjekom. Zbog toga oni vrlo rado rađaju mješance,

kako bi se, koliko-toliko, približili svom krajnjem cilju i postali

dominantni i ovladali ljudskom rasom. Kako oni sebe ne mogu

adaptirati da budu ljudi, pokušavaju adaptirati ljude da budu kao

oni. To je kao kada majmun želi biti čovjek, pa hoda uspravno,

obuče odijelo, uzme brijač da se brije, jede sjedeći za stolom, drži

u rukama kašiku i nož i jede iz tanjira... On vjerno imitira čovjeka,

ali sve je uzalud, on nikada, zacijelo, neće biti - čovjek!

Je li moguće upotpunosti se zaštititi od džina? Ako jeste -

na koji način?

- Vi vjerovatno aludirate na zapise, talismane i hamajlije ili

ono što su oni trebalo da budu. U prošlosti su ljudi džinski svijet

željeli ili pokoriti ili pripitomiti. To je malo kome polazilo za

rukom, pa su zapisi, talismani i hamajlije trebalo da budu nešto

što je ljudima obezbjeđivalo punu sigurnost da ih džini neće

uznemiravati. Zapisi, talismani i hamajlije su, dakle, predstavljali

nešto što bi se moglo okarakterisati diplomatskom poštom

između ljudskog i džinskog svijeta. Sadržaj tih pisama, ponekad

je bio u vidu uljudne molbe, ponekad zahtjeva, prijetnje ili ulti-

matuma, a ponekad čak i grubo objavljivanje rata!

Rat, naravno, ne može objavljivati neko ko je slabić i ko u

rukama nema snažne argumente. Stoga zapise, talismane i hamajlije

uvijek treba da spravlja neko ko je autoritet, specijalno obrazovani

ljudi sa zavidnom vjerskom naobrazbom i sa visokim

stupnjem moralnosti. Dalje, ti ljudi moraju izvanredno poznavati

određena tajna učenja, prije svega, zvjezdoznanstvo (astrologiju)

ili - ako hoćete - astronomiju; pratiti i stalno izučavati konstelaciju

nebeskih tijela, odnosno planeta, njihove zakrenutosti

uglova prema planeti Zemlji, jer u samoj astrologiji, kako vam je

poznato, tvrdi se da svaka planeta ima specifičan uticaj na Zemlju

ili na neko određeno mjesto na njenoj površini. Međutim, to ipak

nije to. Zakrenutost pojedinog nebeskog tijela ili planete, odnosno

ugao zakrenutosti prema Zemlji, predstavlja najbliži i najkraći

mogući put njihovih duhovnih stanovnika, kojim se redovito

spuštaju na našu planetu!

Znači li to da su sva nebeska tijela u svemiru nastanjena

džinima?

- Ne. Samo u nekim slučajevima tamo egzistiraju džini, u

nekim slučajevima tamo je neko sasvim drugi za koga mi još uvijek

nemamo ni ime, ali je, uglavnom, sve napučeno, nastanjeno,

puno... Sve je puno kao šipak!

Bez obzira što mi znamo da na nekim nebeskim tijelima

vladaju takvi uvjeti - ekstremno visoke ili niske temperature,

otrovni gasovi, izloženost čestim udarima asteroida i meteorskih

kiša i slično - da je po našim mjerilima gotovo nemoguće čak ni

zamisliti bilo kakav oblik života?! Ipak, sve vri?!

- Da, tačno. Ne može se taj “život” mjeriti aršinima naše

znanosti, jer je ona u mnogim, pa i u tim slučajevima ograničena,

sputana okvirima u kojima se kreće, i dometima do kojih doseže.

Po našem mišljenju, dakle, gore je nemoguć život, ali je za neka

svemirska bića život, zapravo, nemoguć ovdje, na planeti Zemlji,

gdje mi živimo! Za treća je bića život moguć i ovdje i tamo, i na

mnogim drugim mjestima o kojima još ne možemo ni pojmiti.

Sve to zavisi koliko je ko adaptabilan i koliko se može prilagoditi

uslovima koji vladaju u pojedinim svjetovima...

No, vratimo se zvjezdoznanstvu, koje je, prema mnogim

autorima, veoma bitno za spravljanje kvalitetnih zapisa, talismana

i hamajlija. Koliko je zvjezdoznanstvo odista važno u

svemu tome?

- Ja bih rekao, čak suštinski važno. Rekli smo da je potrebno

poznavanje astrologije, poznavanje konstalacije nebeskih

tijela, poznavanje planeta, zakrenutost ugla prema Zemlji, poznavanje

takozvanih mjesečevih kuća ili staništa menazilul-kamer,

to su onih 28 mjesečevih tačaka prolaska kroz određena sazvježđa

u 28 dana, u arapskom mjesecu. Zatim, svakako je

neophodno da znati koja je godina, mora se poznavati astronomsko

vrijeme, sate - pozitivne i negativne sate; moraju se poznavati

elementi kako se mjeri astronomski sat, kako se izračunava

dan, kako noć... Astronomski sat nije nikako isti kao sat kojim mi

računamo vrijeme. Nije to šesdeset minuta. Nekada se on mjeri

od izlaska do zalaska Sunca, pa se taj vremenski period podijeli

na minute, pa se broj minuta podijeli na dvanaest. Tako dužina

sata zna da bude 45,5 minuta, ili otprilike toliko. Sati se onda

nadodaju jedan na drugi, pa se vidi koji je od sati pozitivan, a koji

negativan, i da li se tada može ili ne može napisati zapis i spraviti

hamajlija. Najčešće se u zapis upisuju Božiji atributi (imena).

Ponekad se šifriraju uz pomoć numeroloških vrijednosti i brojeva.

Često se ispisuju ili šifriraju kuranski ajeti; ispisuju ili šifriraju

kompletne sure, a ponekad i sam Kur’an, što sam ja, svojevremeno,

pokušavao učiniti.

S kojim uspjehom?

- Veoma uspješno i na veoma različite načine.

Numeričkim putem ili na neki drugi način?

- Numerički, jer se sve može iskazati brojevima. Evo,

uzmimo za primjer jedno od Božijih imena ili Božijih atributa,

recimo ime Selam. To ime označava mir, sigurnost, stanje

duševne ugodnosti. Njegova brojčana ili numerička vrijednost

jeste 131. Ukoliko čovjek, koji pati od osjećaja straha, nelagode

i strepnje 131 puta pomene to ime, odnosno izgovori Ja Selam,

njegov ritam disanja se stabilizira, te se upotpunosti gubi neugodni

osjećaj bojazni, čak i u ekstremnim uvjetima i situacijama kada

strah u cijelosti ispunjava čovjeka!

Da li se sve bolesti prouzrokovane džinskim napadima uspješno

liječe?

- Ne. Između ostalog skleroza multipleks, zatim epilepsija,

dijabetes... Ima, dakle, bolesti koje se ne mogu uspješno liječiti

izravnim kontaktom sa džinima ili zapisima, talismanima i hamajlijama.

Ipak, više bolesti se uspješno liječi nego što ne liječi i to

niko ne može da ospori.

Kako se džini ponašaju u okolnostima rata ili oružanog

sukoba među narodima?

- Vidite, u džinskom svijetu postoji ogroman broj plemena i

ona se nikako ne ponašaju na isti način. Čak se razlikuju ponašanja

i samih pojedinaca. Neki rat koriste za lični probitak, za ostvarivanje

svojih ciljeva i pokušaj dominacije nad ljudima. Oni se,

kako rekosmo, okupljaju oko mjesta gdje se proljeva mnogo krvi.

Prisutni su na bojištima, a posebno na mjestima golemih okršaja,

masakra i zločina. Na takvim mjestima uspjevaju lakše zaposjesti

ljudsku dušu i sprovoditi svoje naume. Oni uživaju u činu osvete,

u manifestacijama mučenja, ranjavanja, ubijanja i svom svojom

džinskom snagom stimulišu takva zlodjela... Ima i drugačijih

džinskih plemena, plemena pravovjernika, dobrih džina, koji su u

ratu spremni čovjeku da pomognu, da mu osvijetle put i da ga

izvedu iz nevolje. Vidite, kada sam ja išao u neke izviđačke akcije,

uvijek sam znao koja je staza sigurna, koja minirana, a na kojoj

me čekaju neugodnosti ili neprijateljska zasjeda.

Kako ste to znali?

- Jednostavno sam ispred sebe slao džine sa kojima

održavam kontakte i sa kojima sarađujem na obostrano zadovoljstvo.

Džini su najbolji izviđači!

Ašta je sa onim ljudima koji ne održavaju kontakte sa džinima

i koji nemaju svoje izviđače među njima? Kako oni da izbjegnu

neprijateljske zasjede?

- Postoji nešto što je nalik na intuiciju i što bi čovjek koji

se nađe u dilemi uvijek morao poštovati i slijediti. To što mi nazivamo

intuicijom, najčešće je djelo džina pravovjernika, koji neće

dozvoliti da dobar čovjek, odan vjernik, nevin i moralan čovjek,

tek tako, strada i izgubi život. Ta vrsta džina ponekad se ponaša

poput anđela čuvara i ne dozvoljava da nedužan čovjek uleti u

kakvu nevolju ili smrtnu opasnost! Šteta je što ljudi ponekad

zanemaruju intuiciju ili ono što nazivamo unutrašnjim glasom...

Kakav je i koliki uticaj džina negativaca na stvaranje ratne

psihoze, nepovjerenja među narodima i izbijanja ratnog sukoba?

- Ogroman. Rat je njihovo veselje i trijumf, i oni zasigurno

imaju uticaj na njegov početak, intenzitet i tok. Džini nevejrnici

su uvijek tamo gdje vladaju destrukcije, gdje se ruši, ubija ili skrnavi.

Tamo oni najlakše kidišu na ljude i to podlo, nerjetko čak i

na nivou ćelije, kroz sami kod ćelije, DNK... Atakuju, dakle, na

sami bitak, suštinu života, i na tom nivou oni bukvalno prodiru u

ljudski organizam, mijenjajući njegovu prirodu i utičući na njegov

mentalitet, način ponašanja, na njegovo raspoloženje, čak i

na njegovu misao! Protekli rat u Bosni i Hercegovini je pokazao

njihov puni uticaj i, moglo bi se reći, da je i zbog toga bilo toliko

zločina. No, u ratu se pokazala i dokazala blagotvornost

određenih molitvi i riječi. Bilo je slučajeva da neprijatelj započne

bezglavi juriš, ne vodeći čak računa ni na broj žrtava u svojim

redovima, ali kada bi iz grla naših boraca odjeknuo tekbir, oni su

kao po nekakavoj komandi prekidali napad i bjesomučno bježali,

panično tražeći nekakav spas. Bila je to, zapravo, reakcija džina

negativaca u njima i oni nisu bili ni svjesni šta se sa njima

dešavalo i zašto su prekinuli započeti juriš!

Može li se predvidjeti ponašanje džina?

- Vrlo teško. Njihovo ponašanje najvećim dijelom određuje

supstanca od koje su sačinjeni, a znamo da su postali od vatre,

od plamena bez dima, od onog nemirnog plamena što poigrava,

mijenja intenzitet, sjaj i oblik... I džini su poput plamena, jednako

nepredvidivi i njihovo se ponašanje ne može kontrolirati i kanalisati.

Zbog toga, oni nas vrebaju na raznim mjestima, pa čak i

tamo gdje ih najmanje očekujemo. Ipak, na čovjeku je da im

nikada ne pruži šansu. Jer, ukoliko im se ukaže šansa da nekoga

napadnu, oni je, zasigurno, neće propustiti. Napašće ga svom silinom

i ugroziti njegovo duševno zdravlje!

Koje se sve bolesti uspješno liječe sazivanjem daire ili

direktnim kontaktima sa džinima?

- Ja ne bih mogao kazati šta se sve uspješno liječi sazivanjem

daire, jer nikada nisam praktikovao tu vrstu ceremonijala.

No, imam iskustva u izravnom kontaktu sa džinima i mogao bih

reći da je veoma teško precizno odgovoriti na to pitanje. Evo

zašto: bolesti u organizmu čovjeka prouzrokovane džinskim

napadom, mogu biti različitog intenziteta. Sve zavisi od činjenice

koliko je džina atakovalo na ljudski organizam. Zbog toga, prilikom

uspostave kontakta vrlo je bitno otkriti kompetentnog

“sagovornika” koji će odati koliko napadača učestvuje u

određenoj bolesti. Kada saznam taj podatak, onda je veoma lako

izvuči zaključak koliko je potrebno utrošiti truda i snage, i koliko

treba potrošiti vremena kako bi se u izravnom kontaktu pacijent

izliječio. No, problem je kada džini neće da sarađuju svojom slobodnom

voljom, a po pravilu nikada to neće! E, tada valja biti

jako uporan i vješt. Potegnuti kletve i teške pretnje. Ponekad i

blefirati, zaprijetiti i onim što, zapravo, i nije u vašoj moći. To su

teška i dramatična nadmudrivanja, ponekad grubi i krajnje

neprijateljski razgovori. Ipak, ako u rukama imate prave argumente,

ako vaše prijetnje i kletve djeluju realnim i zastrašujućim,

džini počinju sarađivati i tada je put za ozdravljenje otvoren!

.

Kakva je međusobna razlika između sazivanja daire, sazivanja

duhova putem spiritističkih seansi i direktnog kontaktiranja

sa džinskim svijetom?

- Razlike su velike, mada u svim tim ceremonijalima ima i

određenih sličnosti. Za vrijeme spiritističkih seansi, prisutne

osobe u veoma rijetkim slučajevima, mogu golim okom da posmatraju

duhove. Oni se obično javljaju putem određenih šumova,

kuckanja ili automatskog pisanja olovkom, koju u ruci drži medij.

Prilikom sakupljanja daire u ceremonijalu učestvuje stručno lice,

sazivač daire, i medij, najčešće dijete, koje nema nikakve veze sa

pacijentom. Ima veoma veliki broj načina sakupljanja daire - na

vodu, na maslinovo ulje, na ogledalo, na posudu od porculana, na

nokat, na dlan... U svim slučajevima, džini se pojavljuju u svom

obličju i mogu se pratiti golim okom. Nadalje, sazivanje daire je

daleko opasnije od sazivanja duhova i sazivači daire se svaki puta

izlažu istinskim opasnostima po zdravlje i život.

Što se tiče izravnog kontaktiranja sa džinima, tu sazivač

mora biti krajnje oprezan i pribran. On uvijek mora da raspolaže

djelotvornim riječima i argumentima. Ponekad su to molitve,

učenja iz Kur’ana ili dove; ponekad kletve i prijetnje, ponekad

teška kažnjavanja, mučenja pa i likvidacije. Na početku svog

istraživačko-znanstvenog rada, ja sam kontakte ograničavao

isključivo na džine pravovjernike i tako sam, bar ja u to vjerujem,

znatno smanjio mogućnosti neprijatnih i opasnih iznenađenja. Ja

znam gdje je granica i do koje mjere mogu da idem a da ne ugrozim

sopstvenu sigurnost i život. Naravno, džini ne bi bili to što jesu

kada ne bi pokušavali obmanjivati, lagati, petljati, lažno se predstavljali...

Bilo je slučajeva da se predstavljaju kao pravovjernici,

pokušavajući da me obmanjuju, lažu i zavode. Međutim, čim bi ih

otkrio, uslijedio bi oštar odgovor - teške kazne i sankcije, tako da

se to više, uglavnom, ne dešava.Istovremeno, moram priznati da

sam ja veoma sretan čovjek, jer sam među džinima upoznao

pravovjernike, čestite i karakterne, koji razmišljaju slično kao i ja.

S njima redovno održavate kontakte?

- Da. Ili ja sa njima ili oni sa mnom. Prema potrebama.

Ponekad sam ja njima potrebnije nego oni meni...

Po čemu se razlikuju pravovjernici od ostalih? Zar se u

svim starim rukopisima i knjigama ne govori općenito o džinima

kao neizliječivim petljancima - prevarantima, lažljivcima,

opakim spletkarošima, nepomirljivim zavidljivcima i zakletim

neprijateljima ljudskog roda?

- Moja su iskustva drugačija. Došao sam do zaključka da u

džinskom svijetu postoje i pravovjernici, dobri džini, iskreni i

vijerni prijatelji, koji se umnogome razlikuju od drugih. Oni nisu

sebični, zli i lukavi. Žele pomoći i pomažu čak i onda kada čovjek

od njih pomoć najmanje očekuje. Nikada neće prijatelja

ostaviti na cijedilu, neće obmanjivati i lagati, a ukoliko im se

nešto dogodi prijatno ili razočaravajuće, znaju da budu veoma

emotivni. Te svoje emocije nerjetko manifestiraju na krajnje neobičan

način...

Kao, na primjer?

- Kao, na primjer, demonstriranjem materijalizacije ili

nečega što bi moglo da liči na sopstvenu materijalizaciju u

obličju goluba... Moguće je, naravno, da se i ne radi o materijalizaciji,

nego u njihovom ulasku u goluba, kako bi pokazali svoju

preveliku zabrinutost ili tugu, zadovoljstvo ili sreću.

Možete li navesti neki sasvim konkretan slučaj iz Vaše

prakse?

- Recimo, dolijeće golub na prozor i kada mu se ponudi

hrana, on je odbija: ne pokazuje za njom nikakvo interesovanje.

Obara glavu. Kažem mu: “Uđi unutra!”, a on lijepo ušeta u sobu

i stane na kauč gdje sjedim. Još uvijek se pitam da li se radi o

običnom golubu ili o džinu, pa krenem rukom da ga nježno uhvatim...

Gotovo zatvoren prozor, vrlo malo otškrinut, i on izađe...

Zatim se ponovo vraća. Ne želi da jede i pravi vrlo tužno lice.

Djeluje kao tužan čovjek... Postoji i drugačija situacija, kada je

izuzetno raspoložen. Onda dolazi golub koji se veselo češka

kljunom ispod vrata. To je njegov način izražavanja zadovoljstva.

Dalje, ukoliko se radi o nekoj neposrednoj opasnosti koja

meni prijeti, onda, recima, leti golub ispred moga auta i naglo

pada pred samo auto kako bih prikočio. Ako i pored tog upozorenja

nastavim voziti, on će se ponovo sunovratiti i pasti pred

auto ili krilima očešati desnu stranu moga automobila, želeći po

svaku cijenu da skrene pažnju na sebe i da me zaustavi u vožnji.

To bi trebalo da znači krajnje upozorenje da nije dobro da nastavljam

s vožnjom i odlazim na taj put. Potrebno je ili se vratiti

ili voziti veoma, veoma oprezno...

Znači li to da se dobri džini uvijek pojavljuju u obličju golubova?

- Vrlo često, ali ne uvijek. Oni se najčešće pojavljuju u

obličju nekog bezazlenog stvorenja. Ponekad će to biti leptir,

ponekad vrabac, pčelica, bumbar... Uglavnom, neko stvorenje

koje po svojoj prirodi nije agresivno. No, zasigurno nikada to

neće biti mačka ili pas u kojim se obličjima najčešće pojavljuju

zli džini. Da li se radi o činu materijalizacije ili je riječ o tome da

je dobri džin bukvalno ušao u to biće, odnosno ovladao njegovim

tijelom, kako bi izvjesnim manevrima predočio simbole svoga

jezika, ja ne bih znao kazati. Neka to ostane njihova tajna, ja u to

ne mislim dirati.

Vratimo se pitanju razlika između sakupljanja daire, sazivanja

duhova putem spiritističkih seansi i direktnog kontaktiranja

sa džinima. U čemu su još razlike?

- Daira je okupljanje izvjesne grupe džina na poziv stručnog

lica s ciljem da se otkriju džini, koji su neposredno odgovorni za

nečiju bolest ili teško psihičko stanje. Tada se uznemirava cijelo

jedno džinsko pleme da bi se identificirao onaj koji je učestvovao

ili učestvuje u nečijoj bolesti, te da bi se on adekvatno kaznio i da

bi se ta bolest izliječila. To je, dakle, daira. Spiritističke seanse

sazivanja duhova su nešto sasvim drugo, mnogo manje

djelotvorno, ali i opasno. Kontakt se ostvaruje putem specijalnog

medija preko koga se pokušava od duhovnih bića doznati

određeni odgovori na zadana pitanja, a pitanja se najčešće svode

na otkrivanje nekog izgubljenog predmeta, zaturenog nakita, proricanja

sudbine..., a nikada, ili se vrlo rijetko razgovara o nečijem

izliječenju. Dok se prilikom sazivanja daire džini vide golim

okom - u ogledalu, u vodi, u ulju, na noktu, dlanu i na druge

načine - ovdje se duhovi javljaju nekakvim zvučnim signalima,

pomicanjem predmeta, gašenjem i paljenjem svjetla i na druge

slične načine... Izravni kontakt nešto je, opet, treće. Tu stručno

lice može da ostvaruje direktni kontakt sa džinima bez posredovanja

medija; stručno lice kroz pacijenta kao medija; stručno

lice sa medijem ili stručno lice kao sam svoj medij.

Da li je nakon uspostave kontakta sa džinima i “dijagnosticiranja”

bolesti, dovoljna verbalna naredba da bi se bolesnik oslobodio

tegoba ili je bolesnikovo ozdravljenje vezano za nekakvu

dugotrajnu terapiju,upotrebu zapisa, talismana i hamajlija?

- Ako je u pitanju sakupljanje daire - meni je to poznato

samo po čuvenju - ukoliko je stručno lice autoritet ili posjeduje

nekoga vjernoga prijatelja iz sazvanog džinskog plemena, u tom

slučaju može verbalnom naredbom da riješi svaki problem.

Međutim, općenito, džini to ne vole i spremni su da se zbog toga

teško osvećuju i grubo našale. Bilo je, kažu, tragikomičnih slučajeva.

Nekog su neopreznog sazivača, iz osvete, dok je spokojno

spavao, zajedno s krevetom odnijeli i ostavili na krovu kuće!...

Kakvi su efekti u direktnim kontaktiranjima sa džinima?

Postoje li razlike?

- Postoje velike razlike. U direktnim kontaktiranjima, sve

se odvija na drugačiji način: izdaju se sasvim konkretne naredbe,

određuju se precizni rokovi i to tako biva riješeno. Sve je, rekao

bih, znatno pojednostavljeno.

Da li su te naredbe potkrepljene određenim konkretnim prijetnjama,

molitvama, ucjenama, kletvama...?

- Verbalnu naredbu ne može izdati niko ko ne posjeduje

zakletvu. Upravo zakletva čuva njegov autoritet i ona je nešto što

se neupitno poštuje.

Šta je, zapravo, zakletva?

- Zakletva predstavlja nešto što džine bukvalno sputava.

Ukoliko bi, recimo, sazivač potegao zakletvu, onda bi ih blokirao

u bilo kakvom njihovom napretku. To bi predstavljalo veoma,

veoma teško kažnjavanje, nešto kao što je u srednjem stoljeću

bila ekskomunikacija ili anatema.

Da li se zakletva daje prilikom uspostavljanja prvog kontakta

između sazivača i džina?

- Ne. Zakletva je nešto što bi trebalo da bude strogo čuvana

tajna svakog čovjeka. Dakle, tajna ili dogovoreni protokol međusobnih

odnosa između sazivača i džina. U njoj su sadržane i

određene sankcije. Uglavnom, odnosi su vrlo dobri sve dok se ne

počne primjenjivati zakletva.

I džini, dakako, imaju svoju zakletvu?

- Bez daljnjega. Svaki džin mora do kraja poštovati svoju

zakletvu. Zakletva sama po sebi, u stvari, predstavlja jednu

izuzetno gadnu, tešku i obavezujuću prisilu. A džini uvijek

rezonuju tako da prisilu preokrenu u svoju korist, a ne protiv

sebe. I to ih najčešće i drži poslušnim.

I zapisi, talismani i hamajlije imaju nesumnjivu moć i predstavljaju

određen autoritet, zar ne?

- Svakako. Već sam rekao da se oni najlakše definiraju ako

ih poredimo sa diplomatskom poštom ili diplomatskim dogovorom,

kojim bi se trebalo da reguliraju odnosi između duhovnih

napadača i ljudi. Zapis uvijek započinje euzom-bismilom, zatim

salavatom ili nečim drugim, i nastavlja s određenim tekstom.

Zapis koji ima posebnu težinu i efikasnost, najčešće sadrži i vefk,

u kome može da bude ukonponovan neki od Božijih atributa;

može da bude ukonponovana čitava jedna sura ili ajet, a može,

kako sam već ranije rekao, u vefku biti i cijeli Kur’an!

Kako biste definirali talisman?

- Talisman, tilsim ili tilisum, znači dragocijenost, posvećen

predmet... U arapskom jeziku, kada se riječ tilsim, ispisana u

originalu, pročita obratno, izgovorila bi se musal-lat, što znači

napast, pa je, možda, i sama riječ tilsum, kako navodi Muhamed

Garčević, zato obrnuto napisana, jer je predmetu kojeg označava

zadatak i svrha odvratiti napast i odagnati mogući džinski napad.

Obično se radi o vrlo kratkim, ali močnim zapisima, uradjenim u

brojevima, koji su često podvučeni. To su obično šifrirani zapisi

kombinovani brojevima i harfovima i danas postoji veoma mali

broj ljudi, koji su potpuno upućeni u ta šifrirana znanja i mogu ih

jasno i precizno da protumače. Talisamani ili tilsumi, prema

onome što o njima znamo, u sebi sadrže kod - magične riječi,

datum, sat, minut, ime onoga ko tilsum spravlja i ime onoga

kome je namijenjen. Ukratko, čitava suština zapisa smještena je

u tom kodu. Nešto slično se može složiti i u vefk, jer je i njegov

sadržaj najčešće šifriran i ispunjen brojevima i harfovima, a

sadrži molitvu, prijetnju, zahtjev, ultimatum, a ponekad džinima

objavljuje i trški rat!

Od čega ovisi pozitivna moć i uticaj zapisa, talismana i

hamajlija? Da li od onoga ko ih spravlja, od onoga ko ih nosa ili

postoji neka treća kategorija?

- Naravno, njihova snaga najviše ovisi od onoga ko ih

spravlja. Ukoliko ta osoba poznaje tajnih učenja, ukoliko se

ispravno služi tehnikom spravljanja, te ukoliko poznaje zvjezdoznanstvo

i najefikasnije sadržaje koji se upisuju; ukoliko taj

posao obavlja u duhu vjere - stručno i pobožno - tada će spravljanje,

ja ne bih rekao zapisa, nego fermana, djelovati argumentirano,

imaće puni smisao i upotpunosti će postići zamišljeni cilj.

U svakom slučaju, spravljač zapisa, talismana i hamajlija mora

da ima određena predznanja i iskustva, mora da ima argumente,

da se može pozvati na autoritet meleka, itd, itd. Najdjelotvorniji

su oni zapisi, koji su pisani mastilom u kome ima jedan proce-

nat šafrana, zatim ružinog ekstrakta i, dakako, mirisa miska!

Može li se među zapisima, talismanima i hamajlijama

napraviti nekakva skala ili top-lista vrijednosti? Može li se za

neke reći da su bolji ili djelotvorniji od drugih?

- Nije mi poznato da je neko nekada pravio takvu listu. No,

moglo bi se kazati da svi zapisi, talismani i hamajlije nemaju istu

snagu i da ne postižu podjednake efekte. Oni su, moglo bi se reći

poput knjige, neke su sadržajnije, neke uzbudljivije, neke duže

traju, bude emocije i postižu snažnija raspoloženja kod čitalaca,

određuju i utiču na ponašanje generacija ljudi.

U parapsihologiji postoji fenomen takozvanog automatskog

pisanja. Neki mediji u nesvjesnom stanju bilježe poruke

čak i na stranim, nerjetko njima potpuno nepoznatim jezicima.

Da li automatsko pisanje ima ikakve veze sa djelovanjem džina i

kako objašnjavate taj nevjerovatni fenomen?

- U hipnotičkom ili nesvjesnom stanju čovjek bukvalno

više nije svoj i komuniciranje s njim je, zapravo, razgovor s onim

što je u njemu duhovno. Dolazi do blokada pojedinih centara u

njegovom mozgu, a onaj što se nalazi u njegovom tijelu, počinje

da se eksponira, da komunicira... Njegovo eksponiranje ide u tom

smjeru da on sada dobija priliku i pokušava da bude čovjek.

Automatsko pisanje na stranim ili sasvim nepoznatim jezicima,

ne znači ništa drugo do da je onaj koji “diktira” određen tekst,

prije toga, boravio u tijelu čovjeka, koji je govorio i pisao tim

jezikom!

Otvoreni, odnosno direktni kontakti sa džinima, to svi

ističu, puni su iznenađenja, neugodnosti i opasnosti. Možete li to

detaljnije obrazložiti?

- Sve zavisi od toga šta sazivač želi postići. Ljudi su,

ponekad, toliko ograničeni pa bi od džina željeli praviti nekakvu

silu, koju bi mogli trajno da eksploatiraju, a sami nisu spremni

ništa žrtvovati i uložiti kako bi, u određenim situacijama, toj sili

i sami bili na usluzi. Ukoliko je između sazivača i džina odnos

.

egoističan i jednostran, neminovno je da dolazi do neželjenih

posljedica i tada se mogu očekivati nekakve neprijatne sankcije.

Kada džini s nekim komuniciraju u stanju su da sankcioniraju

svaki propust ili grešku, koja se načini prema njima. I oni imaju

svoj sud, porotu, egzekuciju... Čovjek, svakako, njihovu presudu

može da preživi, ali bolje je za njega ako je ne preživi, ako

podlegne...

O kakvom se sudu radi i o kakvim kaznama i opasnostima?

Možete li biti konkretniji?

- Njihov sud i njihove presude veoma su rigorozni i teško

kažnjavaju čovjeka, koji je prema njima napravio propust ili neku

grešku. O kakvim je kaznama riječ? Može, recimo, to da bude

ludilo, iščašivanje zglobova; može da bude zakretanje usta na

jednu stranu, pareza fascialis; može doći do gubitka vida, gubitka

sluha, poremećaja u govoru, mucavost; može da dođe do

totalnog oduzimanja, do nečega što je nalik epileptičkim napadima;

može da dođe do različitih mentalnih poremećaja, paranoje...

Džini opako kažnjavaju i njihov je sud drastiač.

Šta je sve potrebno da bi se čovjek sa kolikom-tolikom sigurnošću

počeo baviti sakupljanjem daire ili da bi direktno, bez

ikakvih posrednika, komunicirao sa džinima? Prema Muhamedu

Garčeviću neophodno je biti iskreno pobožan; smanjiti hranu na

minimum, ne jesti meso, jaja, mast i sve što je životinjskog porijekla;

suzdržavati se od spolnog općenja ili ga svesti na minimum;

posvetiti što više vremena molitvama, a što manje spavanju;

čuvati se tuđeg hakka; živjeti od vlastitog rada i vlastite

zarade u granicama koje nalaže moral i vjerski kodeks... Ima li se

ovome još nešto dodati ili oduzet?

- Ne bih imao ništa ni dodati niti oduzeti. Do takvih je

zaključaka došao Muhamed Garčević i ja to poštujem. U mom

slučaju je došlo sve spontano i ja nisam posebno izvodio

zaključke šta je sve potrebno izvršavati i kako se u životu ponašati

da bi se uspostavila komunikacija sa džinima. Ali, može se

prihvatiti iskustvo Garčevića. Zašto u njega sumnjati?! To je,

otprilike, to. Potrebno je, dakle, stvoriti određene preduvjete -

samoodricanje, samokontrola, čist i moralan život, odanost Svevišnjem,

poštivanje i življenje u skladu sa vjerskom etikom...

Tako discipliniran život, besumnje, ojačava ličnost i ljudski

duh, kako bi se uspješnije moglo ovladati i zapovijedati džinima.

To pojedincima daje onu neophodnu argumentaciju i prednost

da bi efikasno spravljali zapise, talismane i hamajlije, te da

bi ostvarili veći uticaj i moć. Postoje li još neki konkretni razlozi?

- Prije nego što se meni dogodio spontani kontakt sa džinima,

ja sam već dvije godine bio vegeterijanac i uopće nisam jeo

meso, niti ikakvu hranu koja je životinjskog porijekla. Radi se o

tome da čovjek ne smije biti agresivan. On mora svoj duh svesti

na određen nivo spokoja i neagresivnosti; mora postiči izuzetno

visok stupanj samokontrole i plemenitosti; mora imati pošten

odnos i iskrenu namjeru da ničim ne naudi bićima sa kojim želi

komunicirati. Dakle, on ne smije u taj kontakt uči s namjerom da

iz toga izvuče nekakvu osobnu korist, da špekulira, petlja i laže.

To pravovjerni džini lahko otkrivaju. Aonda čekaju malu slabost,

nepromišljenost ili grešku kako bi se okrutno osvetili!...

U prošlosti je bilo veoma učenih i vještih sazivača daire.

Bilo je i onih koji su uspješno balansirali i održavali izravne kontakte

sa džinima. Pa ipak, mnoge od njih, na kraju, džini su iznenadili,

unakazali ih ili čak ubili. Primjera, složićete se, ima

mnogo i Vama su dobro poznati. Kako se to moglo dogoditi i da

li se i Vi plašite da Vam se to ne desi?

- Mislim da se to meni ne može dogoditi. Ja sam za protekli

devet-deset godina izgradio jedan gotovo savršen mehanizam i

gotovo sam siguran da me ništa ne može iznenaditi. Ja sam uvijek

spreman i ne plašim se nikakvog eventualnog okršaja sa džinima.

Duboko sam uvjeren u to - samo ono što mi je zapisano, to

mi se može i dogoditi. Bez Božije dozvole džini ne mogu mrdnuti.

Osim toga, postoji još jedno bitno pravilo - ko se Boga boji,

obično se njih ne boji! I obratno.

Svojevremeno je u Sarajevu umro jeda od najpoznatijih

sakupljača daire, čovjek koji je u tome, moglo bi se reći, bio

dosta uspješan. Izliječio je mnoge bolesnike koji su bili opsjednuti

džinima. Umro je u zrelim godinama, ali ne od starosti.

Mnogi su njegovu smrt spremni dovesti u nekakvu vezu sa džinima

i njihovom osvetom. Šta Vi mislite o tome?

- Način i okolnosti pod kojima je umro, govore u prilog toj

tezi. Desilo se to u jednom stanu na Grbavici, dok je bio na jednoj

intervenciji. Radilo se o familiji jednog vojnog lica u kojoj je

bilo izvjesnih duševnih poremećaja, koje se mogu korigirati.

Međutim, izgleda da su ga džini iznenadili, udarili svom silinom

i on je podlegao! Najvjerovatnije da je bio neoprezan... Srce mu,

jednostavno, nije izdržalo njihov napad.

Ljudi se u posljednje vrijeme sve češće obraćaju hodžama

radi zapisa i hamajlija. Pogotovo kada im se zdravstveno stanje

ne poboljša od lijekova propisanih od liječnika. Kada im ni

hodžini zapisi ne pomažu, traže pomoć od ljudi poput Vas, dakle,

od sazivača daire ili od onih koji izravno kontaktiraju sa džinima.

Smatrate li da je to ispravan redoslije: prvo liječnik, drugo hodža,

treće sakupljač daire?!...

- Ljudi često idu onome ko im je najbliži i u koga imaju

najviše povjerenja. Ipak, moj je savjet da bolestan čovjek prvo

mora izvaditi liječničke nalaze i konsultirati se sa liječnikom.

Zatim, prema liječnikovim uputstvima mora uzimati lijekove i

pridržavati se njegovih savjeta. Tek ukoliko zvanična medicina

ne poluči valjane rezultate ni nakon novog pregleda , bolesnik se

treba odlučiti da potraži pomoć od nekog drugog.

Postoje li slučajevi i obolenja kada bolesniku ni Vi niste u

stanju da pomognete?

- Postoje. Postoje osobe koje su se teško zamjerila ne samo

nekom pojedincu iz duhovnog svijeta, već su na sebe navukle

bijes cijelog džinskog plemena. Obično se to dešava zbog teške

povrede, ranjavanja ili smrti člana nekog džinskog plemena ili

nečeg sličnog. Drugi slučaj je ukoliko se radi o osobi koja se bavi

crnom magijom i spiritističkim ritualima utiče na druge. Dakle,

ukoliko se radi o osobi, koja nastoji izvjesne negativne džine da

podmetne nekoj drugoj osobi radi osvete. Ne može se pomoći ni

narkomanima i teškim alkoholičarima, kao ni osobama, koje

spravljaju sihre i sarađuje sa Satanom. Takvim osobama niko ne

može pomoći.

U svim drugim slučajevima bolesnik se može uspješno izliječiti?

- Ne. Ne može se pomoći ni bolesniku koji je naslijedio

teške genetske poremećaje, kao ni pacijentima u čijim su začećima

učestvovali pojedini negativaca iz duhovnoga svijeta. To su

veoma neprirodna začeća, koja se obično odigravaju u noćima

punoga mjeseca na obalama rijeka, močvara, jezera, mora, ili

negdje na otvorenom, u šumi ili na livadi, gdje dolazi do deformiranog

fetusa, najčešće do hidrocefalusa!

Šta se, zapravo, tada dešava?

- Dešava se da se na sam fetus prenese metabolizam neke

biljke koja raste negdje u blizini mjesta začeća i odatle vrši kobni

uticaj. Na sam fetus, izgleda, može da utiče i privlačna mjesečeva

sila, kao što utiče da se na Zemlji javljaju plima i osijeka.

Dešava se, dakle, da sva tečnost iz nogu i tijela fetusa biva

povučena u glavu. Glava postaje nenormalno uvečana i ispunjena

tečnošću!... Ne može se, kako sam već ranije rekao, pomoći ni

narkomanima ili kroničnim alkoholičarima, koji imaju skinut

zastor prema duhovnom svijetu. U medicini bi se za takve ljude

reklo da u sebi posjeduju izvjesnu vrstu halucinacija!

Mora li bolesnik biti prisutan uspostavi komunikacije sa

džinima ili je, kao kod sakupljača daire, dovoljno da se tu nađe

neki njegov odjevni predmet ili neko od njegove obitelji, bliži

rođak ili čak prijatelj?

- Meni nije poznato da se i preko nekog odjevnog predmeta

može uticati na tok bolesti ili ozdravljenje bolesnika, ali je,

možda, moguće na taj način ustanoviti dijagnozu oboljenja.

Međutim, ponekad zbilja nije neophodno da i sam pacijent bude

prisutan iscjeljiteljskoj seansi ukoliko se radi o nekom od lakših

oboljenja, eventualno glavobolji, nemiru, strahu ili nekim lakšim

oblicima bolesti koji nisu isuviše zastarjeli. U takvim slučajevima

postoji realna mogućnost da onaj koji posjeduje izvjesnu

sposobnost komuniciranja sa duhovnim bićima bude samo s

druge strane telefonske žice i da se sa oboljelim dobro čuje.

Kako to shvatiti? Radi li se o uticaju putem sugestije ili o

nečemu drugom?

- Ne, ne. Uopće se ne radi o sugestiji. Onaj ko posjeduje

autoritet u duhovnom svijetu i među duhovnim bićima, bez obzira

koliko se to doimalo nevjerovatnim, uspjeva izvjesne iscjeljiteljske

efekte postići glasom, putem običnog telefonskog

kontakta. To se radi u izuzetnim prilikama kada se oboljeli nalazi

u drugom mjestu i nije moguće do njega doći u kratkom vremenu.

Najviše uspjeha se postiže, dakako, kada je pacijent prisutan

i kada se njegovo iscjeljivanje odvija direktno, bez ikkavih

posrednika.

Postoje li neki standardni uvjeti u kojima se najlakše ostvaruju

kontakti sa duhovnim svijetom, odnosno sa džinima?

Kakav ambijent mora da bude? Da li se seanse odvijaju isključivo

u prostoriji namijenjenoj za te svrhe? Je li moguće sve to raditi

i u stanu bolesnika ili na nekom drugom mjesto? Kada? U koje

vrijeme? Da li samo noću, danju ili u bilo koje doba dana i noći?

- Prvi i najbitniji uvjet jeste higijena. Dakle, prostorija u

kojoj se uspostavlja kontakt sa bićima iz duhovnog svijeta mora

biti savršeni čista i prozračna. Dalje, onaj ko stupa u izravni kontakt

sa džinima, dakle, sazivač, poželjno je da se drži određenih

pravila, da ne konzumira ništa što potiče od životinjskog svijeta

- meso, mesne proizvode, jaja, mlijeko i mliječne proizvode - da

jede isključivo vegeterijansku hranu, da ne konzumira alkohol i

da ne koristi narkotike i stimulative, da ima jaku samokontrolu,

da nije agresivan... Veoma je poželjno da je prostorija ugodno

namirisana određenim prirodnim mirisima. Za to se najčešće

koriste drvo sandalovina, tamjan, misk, mustaki, ruža, šafran ili

neki drugi; može i kedrovo drvo, indijski mirisni štapići... To su,

kako se vidi, najčešće ugodni mirisi, koji opijaju ili oduševljavaju

pozitivce iz duhovnog svijeta. Na zidovima dotične prostoriji

ne smije biti umjetničkih ili drugih slika, na kojima su naslikane

oči - portreti ljudi ili kućnih ljubimaca i slično - jer one najčešće

mogu prouzrokovati nevolje onome koji komunicira sa džinima.

Duhovni negativci, naime, vrlo vješto koriste slike kao moćno

sredstvo odakle bi mogli, ukoliko im se pruži prilika, da naude

osobi, koja pokušava uspostaviti kontakt s njima. Inače, komunikacija

sa džinima može se uspostaviti u svako doba dana ili

noći, ali je, zaisigurno, najpogodnije noću i to u gluho doba noći

kada su džini - najaktivniji.

Neki autori navode neobične efekte prilikom kontaktiranja

sa džinima, kao što su pojava iznenadnih treskanja tla, zveckanja,

neobične huke i buke, pojava vjetra, ponekad čak i vrlo intenzivnog;

gašenje i paljenje električnog svjetla... Šta se tu može još

dodati? I zašto se to događa?

- Poznato je da džini uvijek žele da skrenu pažnju na sebe.

Oni su veliki egzibicionisti. Ponekad znaju biti izuzetno razdragana

bića, ponekad veoma radoznali, katkad drski, nepristojni i

agresivni... Svoje prisustvo uvijek žele da potvrde na osebujan

način. Zbog toga kuckaju i zveckaju, zato prevrću stvari u prostoriji,

gase i pale svijetlo, kvare kućanske električne aparate,

obaraju staklene posude - čaše, fildžane ili tanjire; treskaju namještajem,

izazivaju vrtloženje vazduha, prouzrokuju potmulu tutnjavu

i buku... Kao što se ni tenk ne može bešumno pokretati, ni

oni, čini se, ne mogu tek tako bešumno doći i otići. To je, jednostavno,

u njihovoj prirodi.

Ukoliko zanemarimo sve te neobične i zastrašujuće efekte,

koje izazivaju džini, da li je sazivač svjestan njihovog prisustva

istog časa kada se pojave? Hoću reći, da li postoje neki drugi nevidljivi

i nećujni signali njihovog dolaska i prisustva?

- Sve zavisi od načina na koji se s njima pokušava komunicirati

- da li se to čini putem medija ili je sazivač sam svoj medij.

Da li posuda sa uljem ili vodom stoji ispred sazivača ili ispred

njegovog medija? Učenjem Kur’ana ili učenjem izvjesnih

izabranih dova u kojima se pominju određene vrste zakletvi i

imena pretpostavljenih iz džinskih plemena, sazivač poziva džine

da se pojave. Ako je posuda sa vodom ili uljem ispred njega i ako

u nju gleda, on će kao kroz prozor u neki neobični svijet, odmah

primijetiti njihovu pojavu. Ukoliko saziva džine putem medija,

on postavlja pitanje da li ih medij vidi ili ne. Međutim, ukoliko

se radi o senzibilnom sazivaču, desi se da on i bez vode, ulja ili

nekog drugog pomagala, osjeti prisustvo džina. Obično ga protrese

drhtavica ili osjeti neku drugu senzaciju u svom organizmu.

Kako se često može kontaktirati sa džinima?

- Onaj koji sakuplja dairu nije u stanju tako često da

uspostavlja komunikaciju sa duhovnim bićima. Možda se to radi

jednom u mjesec dana, najviše jedanput u sedmici... No, izravni

kontakti, ukoliko se radi o nekakvoj vrsti već uspostavljenog prijateljstva,

komunikacija može biti svakodnevna, to jest stalna.

Ona je obično od obostranog interesa i obostrano korisna. To je,

moglo bi se kazati, fer i korektan odnos, bez međusobnih laži,

obmana i špekulacija.

Da li se prilikom jedne seanse može liječiti više bolesnika

ili svaki pacijent zahtijeva zasebno prizivanje džina?

- Sve zavisi od slučaja do slučaja. Ukoliko se radi o teškom

i zapuštenom oboljenju, nije moguće vršiti tretman zajedno sa

drugim pacijentima. No, ukoliko je riječ o nekom lakšem problemu,

onda je to moguće. Ponavljanjem ili učenjem same sure

Džin, sedam do četrdeset puta, dolazi do kolektivnog zijevanja i

ljudi budu jednostavno, bez ikakve druge terapije, oslobođeni

prisustva džina u njihovom organizmu.

Kada jednom napuste nečiji organizam i to ne svojom

voljom nego prisilno, zahvaljujući intervenciji stručnog lica, da li

se džini ponovo vraćaju ili je problem trajno riješen? Kakvo je u

tom smislu Vaše iskustvo?

- Ako nisu povrijeđeni, džini će, svakako, nastojati da se

vrate u organizam iz kojeg su protjerani. Zbog toga, bivši

bolesnik bi obavezno morao promijeniti svoje ponašanje i ustaljene

navike. Tu je, zatim, vrlo bitno higijenu tijela i duha dignuti

na maksimalni nivo što uključuje i povratak vrijednostima vjerskog

kodeksa. Samo se na taj način pacijenti mogu trajno izbaviti

iz teških nevolje i osloboditi džinskih napasti.

Da li je potrebno, uz sve to, da takve osobe ubuduće nose

neki zapis, talismen ili hamajliju?

- Ne bih znao. Mislim da nije potrebno. Dovoljno je promijeniti

način života. Ukoliko se, međutim, radi o teškim napasnicima,

u tom slučaju, nijedna vrsta zapisa, talismana, hamajlija ili

bilo koja vrsta fermana, ne može ih spriječiti da ponovo pokušaju

napasti izvjesnu osobu. Ako se, uz to, radi o nemoralnoj osobi

u čijem su tijelu već jednom boravili i ukoliko je ta osoba, recimo,

ženska osoba koja je imala već jedan ili više abortusa, takve

je gotovo nemoguće liječiti uz pomoć zapisa ili hamajlija. Valjda

je to sami Bog odredio: ako žena ne želi vršiti reprodukciranje

ljudskih potomaka, ako tu reprodukciju svjesno i nasilno sprečava,

onda će ona, po Božijoj kazni, vršiti reprodukciju Iblisovih ili

Sataninih potomaka! Anaše su žene za duhovna bića, džine posebice,

vrlo, vrlo interesantne i privlačne, jer svaka naša žena, pa

čak i ona najgora, daleko je privlačnija i bolja od njihove -

najbolje!

U jednom starom rukopisu se kaže da je komuniciranje sa

džinima veoma riskantan i težak posao i da se za svako kontaktiranje

treba posebno pripremati i to molitvom, postom, stalnim

ojačavanjem duhovnog stanja itd. Da li postoji jednostavniji

način ostvarivanja obostranog kontakta? Znamo da je liječenje

Kur’anom jednostrano komuniciranje i ono se svodi na to da istjera

džine iz ljudskog organizma, ali ne ostvaruje uzvratnu informaciju,

nego samo vrši pritisak na džine da napuste ljudsku

dušu...

- Učenje Kur’ana trebalo bi da znači uspostavljanje balansa

između materijalnog i duhovnog svijeta. Svi pravovjernici - i

duhovni i materijalni - ako ćemo ljude tretirati materijalnim bićima,

dakle svi - i ljudi, i šejtani, i meleki, i džini... - vole, cijene i

drže do Kur’ana i, uglavnom, se okupljaju onda kada čuju recitovanje

Kur’ana. Ukoliko se tada, dok čovjek uči Kur’an, na jednom

mjestu okupi veliki broj džina pravovjernika, oni, dakako, u

svojoj blizini neće trpiti prisustvo nekog negativca ili Sataninog

sljedbenika, koji bi bio u stanju čovjeka da navrati na nekakvu

glupost, zbog koje bi se kasnije kajao. Zbog toga će zajedničkim

snagama žestoko kidisati na njega, neutralisati ga ili čak izvršiti

njegovu likvidaciju. To bi pojednostavljeno govoreći značilo

liječenje Kur’anom. Ali, tu ima još nešto veoma interesantno.

Neki predmeti koji, naravno, nisu prljavi sami po sebi i nisu otrovni,

mogu da prihvataju izvjesnu snagu Kur’ana ukoliko ih čovjek

permanentno gleda dok recituje izvjesne kur’anske sure.

Ukoliko bi se takav predmet dao bolesniku, on ga ne bi mogao

držati u rukama ako bi se u njegovom tijelu nalazili džini negativci.

Koji su to predmeti?

- Nije bitno. To može da bude bilo koji predmet. Može da

bude olovka, može da bude ovaj Vaš diktafon, može da bude čaša

vode... Bilo šta. Ali, uzmimo kao primjer čašu vode. Ako s

takvom vodom polijete bolesnika, on će se žestoko stresti; ukoliko

mu date da je popije, on će se strašno ispovraćati i iskašljati

i biće mu užasno zlo... Čak i kap vode može da učini veoma

mnogo, ukoliko pogled onoga ko uči Kur’an počiva na njoj, jer

se živost Kur’ana lahko prenosi na sve ono u što gleda onaj koji

ga izgovara.

Dakle, tu su potrebni duhovna koncetracija i pogled?

- Tako je. Mene je kroz moj višegodišnji znanstvenoistraživački

rad i praksi najviše interesiralo upravo to - duhovna

koncentracija i pogled.

Muhamed Garčević navodi da je za komuniciranje sa

duhovnim svijetom, to jeste za sakupljanje daire, neophodno: 1.

uzeti abdest; 2. pribaviti serdžadu; 3. pribaviti manju posudu u

koju treba staviti malo žara za paljenje kada - mirisnih štapića,

smola ili korijenja; 4. medij - muško ili žensko dijete od devet do

dvanaest godina starosti, po mogućnosti zelenih očiju; 5. nož

srednje veličine s crnom drškom, te - 6. prostorija, čista i prozračna.

Možete li nam po redoslijedu objasniti zašto je to sve važno i

da li postoje još neki uvjeti, koje ovdje nisam nabrojao a da

olakšavaju uspostavljanje komunikacije sa džinima?

- Da pokušamo analizirati uvjete jedan po jedan. Uzeti

abdest - normalno. Uzeti abdest mora se isto kao i klanjati, jer je

to ustaljeni vjerski ceremonijal. Kada se čovjek upusti u sazivanje

džina, kao odan i iskren vjernik, prirodno je da očekuje Božiju

podršku, i društvo nekih finih moralnih pozitivaca i pravovjernika,

kojima i sam pripada... Serdžada?! Ne mora to biti

klasična serdžada. To može biti i hasura, može biti ponjava, nije

važno, samo da to bude čista prostirka. Potrebne su dvije posude

- jedna sa vodom ili uljem, a druga za miomirise. I jedna i druga

su veoma bitne. Posuda sa vodom ili uljem djeluje, na izvjestan

način kao ogledalo i ponaša se u datoj situaciji kao “špijunka” na

vratima, kroz koju onaj koji nastoji komunicirati sa džinima ili

medij ima vrlo jasan prozor u njihov svijet. Istovremeno, potreban

je poseban miris. Miris je sredstvo koje čovjek može da priušti

svom duhovnom prijatelju kao poseban ugođaj. Ugodni

mirisi, miomirisi, djeluju poput dobrodošlice i čine izuzetan

ugođaj duhovnim pozitivcima. Daju im posebno raspoloženje a

istovremeno im služe poput dimne zavjese ukoliko se tog trenut-

ka nalaze u neprijateljstvu ili ratu sa nekim drugim džinskim plemenima.

S druge strane, loši mirisi privlače samo džinski ološ,

perverznjake i Satanine sljedbenike.

Koji su to loši mirisi?

- Ima ih mnogo. Evo, samo nekoliko - miris katrana, bijelog

luka, nišadora, duhana...

Četvrti uvjet za uspješan kontakt sa džinima, prema Garčeviću,

jeste medij - dijete zelenih očiju?

- Ne znam zašto baš zelenih očiju. Ne bih to mogao

potvrditi. Meni se nerjetko dešavalo da dijete sa crnim ili smeđim

očima bude bolji medij od onoga sa plavim ili zelenim... Najvjerovatnije

se radi o ličnom iskustvu tako da ja to ne mogu niti

osporiti, a niti potvrditi. No, za sakupljanje daire medij je,

dakako, od veoma bitne važnosti... Nož srednje veličine s

crnom drškom vjerovatno ima značajnu funkciju za zaplašivanje

zlih džina, negativaca prilikom sakupljanja daire, ali ja s tim

nemam nikakva iskustva. Po meni, u ceremonijalu sakupljanja

daire, daleko najznačajniju ulogu ima - krug! Krug bi trebalo da

znači jednu vrstu ucijene. Krug bi trebalo da bude za osvetoljubive

džine neprelazni bedem time što će se proučiti Ajetul-Kjursija

i iscrtati jedan, tri ili čak sedam krugova oko medija i onoga

koji priziva džine. Sve dok se u tim krugovima nalaze sazivač i

njegov medij, dotle su oni potpuno bezbijedni, jer džini nisu u

stanju savladati barijeru savršenstva kruga. Međutim, ukoliko bi

nesmotrenošću iz njega izašli, sasvim sigurno bi istog trenutka

bili napadnuti i teško ozlijeđeni, slomljeni, razvaljeni, iščašeni ili

unakaženi...

Ja nikada u životu nisam koristio krug, mada sam negdje

pročitao da on ima još jednu vrlo važnu funkciju. I pozitivci i

negativci iz duhovnog svijeta, uz izvjesnu zakletvu, moraju se

odazivati krugu iz poštovanja prema samom njegovom obliku i

prema Božanskoj kreativnoj sili, koja je mogla da daruje takav

savršen oblik. Kružnica je najsavršeniji oblik, koji je uopće

stvoren u svemiru, između ostalog i zbog toga što su sve tačke na

kružnici podjednako udaljene od njenog cetra. Zbog toga je i

njena magična moć neizmjerna. Savršena i neponovljiva!

Da li sazivač džina uvijek sakuplja jedno i to određeno

pleme, pleme sa kojim je već stekao nekakvo iskustvo, ili on

saziva nasumice pa koje mu se pleme javi?

- Ne mora da znači da sakuplja samo jedno, može on sakupljati

i više džinskih plemena. Sve zavisi konkretno o kakvoj se

bolesti ili problemu radi. Ukoliko se radi o teškom slučaju, on će

morati da uznemiri desetine, pa i više plemena.

Šesti uvjet za sakupljanje daire, prema Muhamedu Garčeviću,

jeste čist i prozračna prostorija?

- To je razumljivo i logično. Prostorija mora biti besprijekorno

čista. Nikako ne smije biti isuviše mračna. Ne smije biti

niti vlažna i nije dobro ukoliko se nalazi u bučnoj i urbanoj sredini.

Iz nje treba iznijeti sve slike i umjetničke radove živih bića

na kojima se vide oči. Dakle, mora to biti soba u kojoj se sazivač

osjeća dobro i sigurno, i gdje nerado borave Sotonini sljedbenici.

Vi ste jedan od vrlo rijetkih ljudi koji ne sakupljaju dairu,

već izravno kontaktiraju sa bićima iz duhovnog svijeta. Koliko je

to neobično i jedinstveno najbolje potvrđuje Garčevićeva konstatacija

da u svom životu nije nikada imao priliku da upozna

takvog čovjeka. Možete li stoga objasniti kako to uspjevate i,

objektivno, u kojoj ste mjeri izloženi neposrednim rizicima po

zdravlje, pa i po život?

- Moguće da je Garčević upoznao nekoga, ali mu ovaj nije

htio priznati, jer su ljudi u prošlosti, kao konačno i u svim vremenima,

svoje kontakte sa džinima krili. Drugo, o tome se oduvijek

vrlo rijetko otvoreno razgovara, zato što su svi ti kontakti sa

džinskim svijetom, uglavnom, imali ružne i negativne asocijacije

i sa sobom donosili neugodne posljedice. Treće, ranijih decenija,

izvjesnim zvaničnim policijskim službama sakupljači džina bili su

veoma interesantni kako bi preko njih dolazili do dobrih i koris-

nih informacija. Zbog toga su, razumljivo, ljudi najčešće šutili i

izbjegavali razgovore o svojim komuniciranjima sa džinima.

A u kojoj je to mjeri riskantan posao?

- Rizik može da bude veoma veliki ukoliko je sazivač,

odnosno čovjek koji se time bavi, neoprezan ili ukoliko u džinskom

svijetu nema nekoga iskrenog i dobrog tjelohranitelja, koji

je s njim veliki prijatelj.

Možete li reći kako se konkretno Vi štitite od mogućih

rizika?

- Ja sam tu dosta ravnodušan. Oprezan, dabome, jesam.

Imam i dobru zaštitu, ali ja sve to posmatram kroz jednu čisto

kur’ansku dimenziju i izreku: “Ne može nas ništa zadesiti, osim

ono što nam je Allah propisao”. Ako je meni nešto već

propisano, determinirano, u tom slučaju niti oni tu mogu šta izmjeniti,

niti ja mogu izmijeniti. Dakle, ono što mi je zapisano, što

mi je sudbina, to će mi se i dogoditi, želio ja to ili ne. Ukoliko se

čovjek oslanja na Boga, iskreno Ga poštuje i ukoliko u Njemu

vidi prijatelja, u tom slučaju on nikako ne može da bude

podređen, inferioran...

Ipak, složićete se - treba biti oprezan?

- Bez daljnjeg. Treba, dodao bih, biti veoma oprezan. Ne

dati džinima nikakve argumente protiv sebe. Ali ako shvatimo da

je Bog i naš i njihov stvoritelj i da Njegova stvorenja ne mogu

mrdnuti bez Njegove volje, u tom slučaju ja džinima otvoreno

tvrdim da su oni bespomoćni. Zbog toga sam, ponekad, znao biti

čak i prekomjerno provokativan. Znate, oni se znaju javiti iz

pacijenta i onda prijetiti, provocirati, čak i psovati... Onda im i ja

na isti način odgovaram. Provociram ih i izazivam. Evo, šta mi

možete?! Nemočni ste, bijedni ste i jadni!... Ja ću vama pokazati

s kim imate posla!...

Kako se, zapravo, odvija taj dijalog? Da li telepatski,

misaono ili, zbilja, razgovarate?

- Razgovaramo. Svađamo se. I njihov se glas može snimiti

na magnetofonsku vrpcu kao i moj ili Vaš. Oni najčešće govore

kroz usta pacijenta koji je, ponekad, potpuno u nesvjesnom stanju

i kasnije se ničega ne sjeća. To stanje je nalik hipnotičkom.

Nekada se sjeća svega, ali ne može da reagira. Pitam ga da li je

hipnotiziran, a on kaže da nije. Da li je svjestan? Jeste. Da li

osjeća ako ga bocnem iglom ili uštinem? Kaže: da! Da li je prisiljen

da nešto izgovara? Kaže: ne! Ukoliko pitam pacijenta, odgovara

pacijent. Ukoliko pitam onoga koji se nalazi u njegovom

tijelu, odgovara taj drugi. Dakle, bolesnik se ponaša kao dvostruka

ličnost!

U jednom starom rukopisu hodže Mehmede Rušdija iz

Akhisara, dato je nekoliko uputa kako se može ostvariti izravna

komunikacija sa džinima pomoću učenja poglavlja 91 iz

Kur’ana. Prvi od tih načina je ovaj. Citiram: “Kada s miskom i

šafranom ispišete 91. poglavlje Kur’ana, sa posebnom dovom,

davet-dovom (dovom za prizivanje - pr. A.B.), umetnutom

između odlomaka, i ispisanom na jednu novu posudu, u koju se

ulije voda, mora se u tu vodu gledati dok se uči davet-dova i paliti

mirisi buhur ili said, koji se još naziva i sant. Uskoro će se u

odsjaju vode pojaviti skupina džina, koju možete pitati o krađi, o

bolesti, čak i o zakopanom blagu ili o nekoj drugoj nevidljivoj

(gaib) stvari, a oni će biti uslužni i na raspolaganje će vam staviti

džinskog vladara Kesfejajila, koji vlada sedmom planetom na

kojoj nema laži, te njihovog pisara po imenu Ismaila, koji će

takođe biti spreman da odgovori na sva pitanja.” Iz ovog citata

proističu brojna pitanja. Prvo, koliko, zapravo, postoji načina za

uspostavljanje kontakata sa džinima?

- Postoji veoma veliki broj načina. Mislim da sam , negdje,

u literaturi našao podatak da postoji preko pet stotina dova uz čiju

se pomoć sakupljaju džini. Neki od tih načina su vrlo složeni i

komplicirani, a neki manje. Jedni su izuzetno djelotvorni, drugi

iziskuju još neka znanja i dodatne molitve. Ja, naravno, nikada

nisam konkretno koristio način koji navodi hodža Mehmed

Rušdi, ali mi je i taj način poznat. No, postoji jedna druga

mogućnost sa već pominjanom kur’anskom surom Džin. Ona se

u tri dana i tri noći mora proučiti tačno hiljadu puta. Za to vrijeme

neophodno je postiti. Na taj način se uspostavlja direktan kontakt

sa džinima. Iako ni taj način nikada nisam koristio u praksi,

mnogi tvrde da je on sasvim siguran i da, zasigurno, postiže puni

rezultat. Ja tu ne bih mogao ništa niti dodati, a nito oduzeti.

Hodža Mehmed Rušdi navodi i drugi način izravnog komuniciranja

sa džinima kako bi se od njih dobili odgovori na svako

pitanje. Potrebno je, kaže Rušdi, učiti davet-dovu iza svakoga

namaza, sedam puta i svaki puta prostoriju primjerno nakaditi sa

mirisima kasebuz-zeire(?!), santom, tamjanom ili nekim

drugim miomirisom. Sedmi dan javiće se jedan od džinskih

poglavara, koji će odgovoriti na sva pitanja, pa čak i na ona koja

se odnose na buduća vremena i na buduće događaje. Da li Vam je

poznat ovaj način uspostavljanja komunikacije sa džinima?

- Kroz literaturu starih autora, između ostalih, šeiha Ahmeda

El Bunija, T. El Magribija, Abdulfetaha Et-Tuhija i drugih,

meni je došlo do ruke mnoštvo, gotovo šest stotina načina ostvarivanja

izravnog kontakta sa duhovnim bićima. No, ja nisam

isprobao niti jedan od tih načina, nego sam ostvario nekakav

svoj, osobni, koji mi je najviše pružao sigurnosti. Moguće je,

dakle, da je i taj način, koji pominje hodža Mehmed Rušdi,

sasvim ispravan, a ono što je karakteristično za sve načine jeste

paljenje i korištenje mirisnih štapića, smola ili mirisnog korijenja.

To je jedan od najvažniji uvjeta da bi se uspješno posao doveo

do realizacije i preduvjet svih mogućih uvjeta za uspješan kontakt

sa džinima.

Naravno, mnoštvo načina govori u prilog tezi da je u

prošlosti između ljudi i džina bila uspostavljena gotovo intersvjetovna

komunikacija i da to nije bila privilegija samo uskog

kruga ljudi, koji su posjedovali konkretna znanja i informacije iz

oblasti tajnih učenja. Ipak, hodža Mehmed Rušdi posebno ističe

navedena dva načina zbog toga, jer su, navodno, najbezazlenija i

najsigurnija. Prilikom uspostavljanja kontakata ne javljaju se

uobičajni zastrašujući prizori, poput prikaza, užasnih kreatura,

monstruma i zastrašujućih likova, kao niti zvučni efekti, poput

buke, tutnjave, pucketanja zidova, otvaranja stropa... Koliko su te

zastrašujuće popratne pojave neizbježne i šta konkretno znate o

njima?

- One su zaista nešto što redovito prati ove ceremonijale.

Inače, izravni kontakti sa duhovnim pozitivcima obično se ostvaruju

poslije dugog posta i onoga što se arapskim terminom

naziva rijadat, a u njega spada i upražnjavanje isposništva, vegeterijanske

ishrane, te maksimalno izbjegavanje sna. Nema

besposličarenja, nema konzumiranja jake hrane, nema uživanja u

cigaretama i duhanu, nema seksualnog općenja, nema spavanja...

I nakon toga, dešava se nešto slično kao u Božanstvenoj

komediji. Čovjek mora da prođe kroz užasne i zastrašujuće prizore

pakla, kroz kordone raznoraznih nakaza, pripadnika

gnjevnih džinskih plemena, po pravilu negativaca, da bi došao do

izvjesnih plemenitih duhovnih bića. Put je gotovo po pravilu uvijek

takav. Ne postoji nikakva prečica da se nevjernička džinska

plemena zaobiđu, nego se stvarno mora proći kroz mnoge zastrašujuće

prizore koje vam, na tom traumatičnom putu punom

iskušenja, priređuju džini. Upravo zbog toga, dovoljno

nepripremljeni ljudi ili osobe slabih živaca, doživljavaju strašne

šokove, stresove i mnogi od njih, na kraju, završavaju u bolnicama

za duševne bolesnike!

Kažu da na tom putu do ostvarivanja kontakta sa džinima,

sazivače očekuju i mnoge nepredvidive zamke. Je li to tačno i

kako ih izbjeći?

- Da. Jedna od njih jeste i ona što nikada niste sigurni da li

ste stigli na cilj i da li ste uspostavili kontakt sa bezazlenim, pozitivnim

džinima. Naime, negativci znaju stvoriti ambijent i u

svemu oponašati pozitivce do te mjere da vam se u jednom

trenutku učini da više nema nikakve sumnje da ste ostvarili kontakt

sa pravim duhovnim bićima. Ako se samo malo opustite i

povjerujete njihovim lažima, učas ćete postati njihovom žrtvom.

A tada je za sve kasno.

Bez dova prizivnica ili azima nema ni kontakata sa džinima.

Koliko, zapravo, ima azima i da li postoji nekakav redoslijed

ili nekakva, uvjetno govoreći, top-lista prema njihovim vrijednostima

i važnostima?

- Njih, kako sam već rekao, ima stvarno mnogo. Bezbroj. A

što se tiče njihovih upotrebnih vrijednosti, gotovo sve posjeduju

neospornu snagu. Svaki egzorcist, odnosno sazivač džina, koristi

se onom koju je već u praksi provjerio i koja mu se čini najprimjernijom.

Ne postoje nikakvi drugi kriteriji.

U mnogim drevni rukopisima se spominju horor-prizori i

halucinacije od koji se ledi krv: pojava aždaha, pucanje i rušenje

kućnih zidova, nenadani napadi lavova ili nekih drugih razjarenih

zvijeri; zmije što sikću i prijete svojim otrovnim ugrizima, brojne

nakaze... Sve su to, kažu, prateća iskušenja na putu do uspostavljanja

kontakta sa džinima. Šta se čini i koje se molitve uče da bi

se uspješno prošlo kroz sve te strašne košmare i halucinacije?

- Sve zavisi od same osobe koja pokušava da uspostavi

vezu sa džinima. Da li je ona duševno zdrava ili nije? Da li posjeduje

sve uvjete da bi se bavila egzorcizmom?!... Ako je stopostotno

zdrava i ako ispunjava sve preduvjete, ponekad je dovoljno

da čovjek prouči samo euzu, ponekad samo da pomene ime

meleka Mikaila ili izgovori neko od imena Božijih miljenika.

Naravno, ponekad sve to nije dovoljno. U pitanju je nivo odanosti

i vjerovanja onoga koji se upušta u takve poslove. Ukoliko se

radi o labilnoj osobi i neprincipjelnom vjerniku, ukoliko dakle

osoba nije vjernik praktičar, onda ona vrlo brzo oda sve svoje slabosti

i postaje žrtvom teške džinske kazne. To je ono što svakoga

čeka ko egzorcizmu pristupa lakomisleno, neiskreno i bez

jakih argumenata, želeći sakupljanjem džina da iznjedre nekakvu

ličnu korist ili probitak. Takve osobe, a nerijetko i članovi njihovih

najužih obitelji, neminovno bivaju užasno kažnjeni i teško

da im bilo ko može pravovremeno pomoći.

Predanja koja kruže među sakupljačima daire kažu da je

veoma mali broj ljudi bez ikakvog stresa sposoban savladati sve

strahove i iskušenja i ostvariti izravan kontakt sa duhovnim bićima.

Zbog toga se i odlučuju na manje rizikantno sakupljanje

daire pomoću posrednika, dakle, uz pomoć djeteta kao medija.

Jasno je da i taj način ima svoje skrivene zamke, opasnosti i

rizike. Koji su to najčešće? Možete li biti sasvim konkretni?

- Prvo, razjasnimo zašto se u sakupljanju daire koriste baš

djeca kao mediji. Zašto baš djeca od devet do dvanaest godina?

Zašto ne i starija?!... Zato što ljudsko biće postaje podložno grijehu

tek nakon puberteta, u periodu koji se islamskom terminologijom

naziva - bulug, to jest punoljetstvo. Dakle, za sakupljanje

daire potrebna je nepunoljetna osoba, jer je ona faktički

čiste duše, nema u sebi grijeha i očekivat je da takva osoba može

podnijeti susret sa džinima i da joj oni nikako ne mogu nauditi.

Ukoliko se, međutim, radi o čovjeku koji je u svom životu puno

griješio, u tom slučaju on može da bude teško kažnjen i razvaljen.

Ukoliko je više griješio, utoliko će nad njim biti izvršena teža

kazna.

Bez obzira na molitve, kružnicu, na miomirise, na azimetdovu...?!

- Bez obzira na sav ceremonijal. Dakle, za ljude koji žele

da dosegnu onostrano, najbitnije je koliki su vijernici, koliko su

moralni, plemeniti i koliko su čiste duše!...

Vi ste izabrali rjeđi i opasniji put - izravni kontakt. Da li

nam možete odati kada i kako Vam je to pošlo za rukom?

- Faktički, ja to nisam svjesno i planski izabrao, nego su, na

izvjestan način, džini mene izabrali. Najvjerovatnije da postoji

neka vrsta obostranih simpatija. Duhovna bića imaju, nazovimo,

špijunske misije na Zemlji i vrlo dobro znaju kakvi i koji im

konkretno ljudi odgovaraju. Sa takvim ljudima oni žele i nastoje

stupiti u direktan kontakt. Postoje situacije kada oni, ukoliko se

radi o plemenitim ljudima, koriste njihovu plemenitost, ali im se

nikada ne ukazuju kako im ne bi izazvali neke neprijatnosti, da

ne bi nekoga šokirali ili prestrašili ili tako nešto. Ja osobno nisam

izabrao niti jedan od mogućih kontakata, već je do našeg kontakta

došlo sasvim spontano. Rekao bih - samo od sebe!

U tradiciji našeg naroda duboko se zadržalo vjerovanje u

posebnu vrstu duhovnih bića, koje su naši preci nazivali hudami.

Šta o tome znate?

- Poznate su mi mnoge priče o hudamima. Riječ hudam

vjerovatno je nastala je od arapske riječi hadim, što znači onaj

koji služi ili sluga. Hudam bi, dakle, trebalo da bude neko biće

iz duhovnog svijeta koje nekoga služi - sluga nekom čovjeku,

pojedincu! Ali da bi se to dogodilo, prvo, mora postojati između

njih kontakt, a drugo, mora postojati neka vrsta ugovora između

njih, u kome se definiraju obostrane obaveze i interesi.

+ o +

Sjetih se jednog objavljenog sjećanja profesora doktora

Muhameda Filipovića...

“U Bosanskoj krajini odakle ja crpim svoja sjećanja na narodna

vjerovanja, tradiciju i događaje, za hudam se smatra da ima

neke posebne osobine, među kojima se najviše ističe njegova zla

volja, osvetoljubivost, koja dolazi do izraza ako ga se ne poštuje

ili mu se ne ugodi. Inače se smatralo da neke osobe imaju

hudame. Nije jasno kako se hudam stiče. Neki smatraju da se

hudam stiče posebnim činom učenja i općenja sa nadnaravnim

svijetom. Drugi, da se hudam stiče tako da se uče posebne

molitve kroz četrdeset dana i u isto vrijeme nosi golubije jaje pod

pazuhom i slično. Međutim, ja nikada nisam čuo neko mišljenje

ili tradiciju o tome koja bi specifično određivala način sticanja

hudama. Čuo sam, međutim, za tri slučaja u kojima se javljaju

osobe za koje se smatralo da su imale hudama, a poznavao sam

lično jednu od njih.

U rodnom mjestu mojega oca, to jest u Ključu, smatralo se

da hudam prebiva u kući starog Osmanbega Filipovića. Ja sam

bio u toj kući više puta, jer je Osmanbegova unuka Fethija bila

udata za mog brata, rahmetli Husrefa. Hudam se u toj kući javljao

na razne načine, a najviše uznemiravanjem ukućana lupom,

prosipanja brašna po kući i drugim načinima kojima se skreće

pažnja na sebe. U kuću se nerado išlo uveče i usamljeno, pa se

uvijek nastojalo ići u grupi. Sam sam jednom prilikom noćio u

kući. Spavao sam na krevetu u uglu sobe nad kojim je, na serdžadi

obješenoj na zidu, visila puška. U noći sam se probudio i

ugledao pušku, te se strašno prepao misleći da hudam hoće da

puca u mene. Zaplakao sam, a nakon što je moja majka ušla u

sobu i umirila me, spavao sam do jutra bez ikakvog znaka prisustva

hudama.

Drugi slučaj osobe koja je posjedovala hudama pričala mi

je majka. Naime, dajdža njenog prvog muža (Huseinbega

Filipovića iz Rastoke kod Ključa), poznati i bogati Arifbeg Džumišić

imao je, navodno, hudama. Moja majka je bila veoma

pametna i trezvena žena i velika muslimanka (“turkovasta”, kako

se to govorilo kod nas), pričala je za dva slučaja neobjašnjivih

događanja kojima je ona bila svjedok, a koja su pripisivana

hudamu Arifage Džumišića.

Prvi se zbio u Rastoci, a drugi u Sanskom Mostu. Prvom

prilikom radilo se o posjete Arifage svojoj sestri Hanumici, udatoj

za Hadžiahmetbega Filipovića, inače svekra moje majke, kada

je zatražio da mu jedna snaha ujutru skuha kafu. Jetrva moje

majke, vesela i mlada žena kazala je: Baš ću mu ja ustajati!...

Moja majka kazuje da je nju ujutru rano probudila žena po

imenu Gopa, koja je radila u kući, i da je ona skuhala kafu. Kasnije

se ispostavilo da Gopa, zapravo, nije uopće ustajala, nikoga

budila,a da je jetrva imala neprilika, jer joj je cijela soba bila

uzdignuta. Te čudne dogadjaje svekrva je mojoj majci protumači-

la riječima: Pa to je onaj njegov!, pri tome misleći na hudama.

Sličan slučaj dogodio se prilikom njihove zajedničke posjete

Arifagi Džumišiću u Sanski Most. Tada je jetrva izgubila nakit i

zbog toga nije mogla ići u posjetu. Nakit je kasnije nađen u jetrvinoj

sobi, za metlom, u uglu.. I taj događaj je protumačen zlovoljom

hudama, zbog onoga ranijeg odbijanja da se Arifagi probudi za rani

sabah i da mu se priredi kafa po njegovom tebijatu.

Treći slučaj posjedovanja hudama prepričavan je za kadiju

Bahtijarevića dok je služio u Varcar Vakufu. Tada su se oko njegove

kuće zbivali veoma čudni događaji. Na kuću je, s vremena

na vrijeme, padalo kamenje, krov se tresao iako nije bilo moguće

ni na kakav način utvrditi šta je tome svemu uzrok. Čak su jedno

vrijeme i žandarmi čuvali kuću, ali se sve, ipak, ponavljalo!

Četvrti slučaj osobe sa hudamom osobno sam upoznao.

Radilo se o našoj komšinici Hadžiabdaginci u Banjoj Luci. Za

nju se govorilo da posjeduje svoga hudama. Tako se, naime,

tumačio čudan događaj da je Hadžiabdaginca napadnuta uz

ramazan, dok je bila na namazu, u svojoj kući i u prilici kada je

više osoba bilo u prostorijama gdje je ona živjela, a niko od

prisutnih nije vidio niti zamjetio neku osobu koja bi to učinila.

Mi, djeca, bili smo obavezni da idemo Hadžiabdaginci na Bajram

ili u nekim drugim prilikama, pa smo se strašili da nas ne napadnu

hudami. Ona je nakon tog čudnog događaja uglavnom živjela

uvijek sama.

Ne znam imaju li sada neki ljudi i žene svoje hudame.

Može biti da je ovaj svijet postao u tolikoj mjeri zao da su ga čak

i hudami napustili!...”

Ovo zanimljivo sjećanje ima svoju višestruku vrijednost.

Napisano je jasno, s mnogo autentičnih detalja, i posjeduje

nesumnjivu vrijednost istinitog svjedčanstva. Konačno, to je prvi

puta u novijoj povijesti da se o hudamima piše na ovaj način, a

ono što je u svemu, zasigurno, i najvrednije jeste autor kome se

može vjerovati - prof. dr. Muhamed Filipović.

Iako su hudami u prošlosti bili česta tema u usmenim kazivanjima,

pogotovo u zatvorenim sredinama i među “starinskim”

ljudima, o njima, na žalost, nije ostalo mnogo pisanih svjedočanstava.

Nije, zapravo, ostalo gotovo ništa. Tek poneka

rečenica u pripovjetkama starih muslimanskih literata s kraja

prošlog i s početka ovog stoljeća. Ipak, pouzdano znamo da je ta

tema bila veoma prisutna na dugim zimskim sijelima i prelima. O

njoj se kazivalo na razne načine. Izmišljani su i dodavani fantastični

detalji, a hudami su najčešće pretstavljani kao dobri

duhovi koji su spremni da izvrše svaku naredbu svoga gospodara:

da napune porodičnu kasu zlaćanim dukatima, da u treptaju oka

ispune gospodarovu želju i da iz Bagdada donesu miloslasne

hurme, iz Damaska medene smokve, iz Carigrada tahan-halvu...

Nije bilo želje, koju, prema tim zanimljivim usmenim kazivanjima,

hudami nisu mogli da ispune.

Ima li danas ljudi koji imaju svoje hudame? Kako se hudami

stiču? Jesu li, odista, toliko vjerni kako o njima kazuju mnoge

priče iz naših krajeva?

Šta o svemu tome zna i misli moj sagovornik hafiz Esad M.

Amin?!...

STOTINU NA JEDNOGA

+ Kako se i zašto uspostavljaju prijateljstva sa hudamima? +

Fascinantni doživljaj u tibetanskoj lamaseriji + Kako izgelda

veza između žene i džina? + Je li je tačno da na svakog čovjeka

otpada 100 džina? + Koje su razlike između šejtana, meleka i

džina? + Mogu li džini predviđati budućnost? + Da li razvoj

čovječanstva pomažu bića iz duhovnog svijeta? + Ko nam to

šapuće u snu? + Kako izgleda džinski napad? +

Uprošlosti su, vidjeli smo iz sjećanja prof. dr. Muhameda

Filipovića, mnogi Bošnjaci-muslimani imali svoje hudame.

Slične priče i svjedočanstva slušao sam u Tešnju, Mostaru, Stocu,

Visokom, Bihaću, Livnu, Derventi, Prijedoru, Tuzli...

Ima li danas ljudi koji imaju svoje hudame?

Hafiz Esad M. Amin na pitanje odgovara potvrdno.

- Ima - veli - ali Vam to niko neće otvoreno priznati!...

Posjedovanje hudama svojevremeno je bila česta pojava u

Bosni i Hercegovini. Slažete li se s tim?

- Slažem. Nisu ih imali samo muslimani iz Bosanske krajine.

Postojalo je, recimo, i u Sarajevu dosta ljudi za koje se govorkalo

da ih služe sluge iz duhovnog svijeta.

Kakva je situacija danas?

- Za sve one za koje se smatra da i danas održavaju stalnu

vezu sa bićima iz duhovnog svijeta, moglo bi se kazati da posje-

duju svoje hudame. Ne radi se o sazivanju daire, nego o kontaktima

preko hudama. To je, dakle, samo jedan od mogućih oblika

uspostavljenog izravnog kontakta sa prijateljski raspoloženim

bićima iz duhovnog svijeta. Kontakt se održava putem izvjesnih

dogovorenih signala, a međusobna saradnja najčešće je od

obostrane koristi.

Kada je riječ o koristi ili interesu, kakvu istinsku korist

ljudi mogu da imaju od hudama?

- Poznato je da svaki pojedinac iz duhovnog svijeta raspolaže

s velikim brojem raznoraznih informacija, a onaj ko posjeduje

informacije u stanju je da kontrolira svaku konkretnu

situaciju. Tako, recimo, ukoliko obavlja neki od ovodunjalučkih

poslova, sa sigurnošću može da zna ko je prema njemu iskren, ko

ga laže, ko petlja, ko o njemu širi intrige..., konačno, može da zna

da li je krenuo u pravom ili krivom smjeru, i kakve ga sve

poteškoće i iskušenja očekuju u životu.

Naši preci su hudame koristili u najrazličitijim prilikama,

zar ne?

- To je tačno. Ukoliko je vjerovati nekim davnašnjim kazivanjima

i svjedočanstvima, u bosanskohercegovačkoj prošlosti

bilo je dosta ljudi koji su svoje duhovne pratioce držali uvijek u

neposrednoj blizini, tako da su im hudami nerjetko znali čak

spravljati i servirati kahvu ili, pak, sjedati za sofru i zajedno s

njima ručavati. Takvi ljudi najčešće su živili usamljeničkim životom,

a svjedočanstva o njihovim zajedničkim objedima sa

hudamima su izuzetno fascinantna i govore o tome kako na

očigled prisutnih iz tanjira nestaje hrana, a da se, zapravo, ne vidi

gdje nestaje i ko je jede. Nadalje, dešavalo se da hudami pomijeraju

stvari u sobi što je znalo kod slučajno zatečenih osoba

izazivati zaprepašćenje, šok i strah. Ponekad bi svoje prisustvo

označavali i zvučnim signalima čije značenje su razumjevali

samo oni koji su s njima bili u nekakvom iskrenijem i provjerenijem

prijateljskom odnosu. Postoje, naravno, bezbrojni razlozi

zbog kojih su ljudi u prošlosti stupali u kontakt sa hudamima.

Izdmeđu ostalih, poznato je da ljudi imaju želju i potrebu za egzibicionizmom,

pa im, ponekad, i nisu potrebni neki drugi razlozi

da bi se odlučili na nešto što im nudi nesvakidašnji doživljaj i

uzbuđenje... Sigurno je jedno, vrlo rijetko su se uspostavljali kontakti

između onih što su skloni znanosti i u jednom i u drugom

svijetu. A to je velika šteta!...

Zašto je to tako?

- Zato što znanost ne priznaje postojanje duhovnog svijeta.

Pogotovo, ne priznaje postojanje razumnih bića koja nastanjuju

duhovni svijet. Svaka istraživanja na ovom planu smatraju se

paraznanstvena i istraživači mogu doživjeti samo neugodnosti i

potsmjeh, nikako afirmaciju i pohvalu.

Zašto se najčešće kontakti sa duhovnim bićima drže u

tajnosti kao što se u strogoj tajnosti drže i usluge koje se od njih

dobijaju?

- Usluge su, po pravilu, obostrane. Međutim, znalo se dešavati

da čovjek zaluta ili dobro ne procijeni s kim je ostvario kontakt,

pa da umjesto prijateljskog i dobroćudnog hudama upozna

jednog od zlih nevjernika što se znaju vješto ulagivati i pretvarati.

Takvi kontakti se uvijek završavaju na štetu čovjeka. Hudam ga

s vremenom počne ucjenjivati i zahtijevati od njega čak i ono što

je oprečno vjerskom kodeksu. To je jedan od načina da zli hudam

čovjeka udalji od pravog puta. Takvi ljudi bi postajali sve očajniji

i nemočniji da se istrgnu iz hudamovih kandži. Na kraju,

najčešće bi završavali u očaju i totalnoj moralnoj i materijalnoj

bijedi ili bi ih njihovi duhovni “prijatelji”, na kraju, jednostavno

- likvidirali!

Profesor dr. Muhamed Filipović, vidjeli smo, navodi priču

o narodnom vjerovanju da se hudami stiču učenjem posebnih

dova u vremenu od punih četrdeset dana i da se za to vrijeme,

ispod pazuha, mora nositi - golubije jaje! Jedan drugi autor,

Muhamed Fejzi-beg Kulinović pisao je 1898. godine u “Glasniku

Zemaljskog muzeja BiH” da se hudam stiče nošenjem jajeta

četrdeset dana pod lijevim pazuhom, ali jaje mora da snese pjetao,

a po narodnom vjerovanju pjetlovi počnu nositi jaja kada

navrše dvadeset godina starosti. Šta znate o tome?

- Ja sam slične priče čuo u Bosanskoj krajini, ali baš ničim

ne bih mogao podržati nijednu od priča. Nigdje u literaturi, čak ni

u onoj čiji su sadržaji vezani za najčuvanija tajna znanja i tajne

vještine, nisam našao sličan podatak. Nigdje se ne pominju golubija

jaja, niti jaja snesena od strane pjetlova, što je po svoj prilici

biološki nemoguće. To mora da je neko izmislio, tajeći pravu

recepturu... Proces uspostave kontakta sa hudamima je sasvim

drugačiji. Čovjek se mora povuči u izolaciju, mora jedan period

istrajati u strogom postu, sa nekim vanrednim ibadetom. To je sve.

Možete li biti konkretniji?

- Pored dugotrajnog usamljeničkog posta, zikra i učenja

određenih kur’anskih dova u jako velikom broju, s vremena na

vrijeme, neophodno je paliti miomirise - mustaki, sandal, tamjan,

šafran ili neke druge. Pri tome čovjekove misli moraju biti stopostotno

skoncentrirane samo na ono što žarko želi postići i ostvariti.

+ o +

Prizivanje ili čak stvaranje duhovnih pratilaca poznato je i

u drugim religijama i kulturama. Kada o tome govorim, ne mogu

a da se ne prisjetim dalekog Tibeta i jedne epizode, koju sam

tamo doživio 1988. godine. Tog dana nalazili smo se u Sakiji,

nevelikom tibetanskom gradiću, sa znamenitom lamaserijom

(budistički samostan), u čijim su se tajanstvenim odajama odvijale

različite vjerske ceremonije i mnogi tajanstveni mistični

obredi.

Bili smo gosti tihog i ćutljivog lame Tosinga Ginsa, koji je

želio da nas upozna sa velikom knjižnicom u kojoj su bili pohranjeni

prastari rukopisi i vrednije knjige, kao i sa ostalim

uzbudljivim sadržajima prostranog budističkog zdanja. Tog dana

u svoj dnevnik zabilježio sam nevjerovatan doživlja...

“...Bože, da li to počinjen luditi?!

Ova užasna misao prosvrdlala mi je mozak poput sjećiva,

izazivajući u meni neko čudno raspoloženje nelagode, straha i

panike. Nije bilo sumnje: ispred mene, u dubini mrakom ispunjene

knjižnice sakijanske lamaserije, sasvim desno od goleme

“thanke” (umjetnički rad na platnu sa motivima iz budističke

mitologije), na kojoj se odslikavala prekrasna Mandala, pored

teške tamne zavjese od jakove kostrijeti, koja je prekrivala džinovske

stalaže sa brojnim knjigama, stajala je prozračna sijenka

- duh(!?) - u dugoj monaškoj mantiji i laganim pokretima desne

ruke pozivala me da priđem.

Odjednom sam zanemario činjenicu da zajedno sa svojim

prijateljima, članovima ekspedicije, stojim ispred našeg domaćina

lame Tosinga Ginsa, duhovnog poglavara lamaserije, i da nam

on pokušava objasniti mudrosti tibetanskog lamaizma i vrijednosti

zagonetnih zapisa, kronika i knjiga, koje se čuvaju u sakijanskoj

biblioteci. Zaboravio sam tog trenutka na sve i krenuo

prema fantomskoj sijenci.

Nisam se plašio, mada sam o tulpama (duhovni pratioci)

slušao kontraverzne priče. Mnoge tulpe o kojima sam čitao u literaturi

i u rijetkim pisanim svjedočanstvima zapadnjačkih

misionara, bili su izuzetne dobričine, krotki i ponizni, vjerni i

poslušni. Bilo je, doduše, i onih - o kojima najčešće svjedoče

tibetanski mistici - koji su se, nakon izvjesnog vremena, preobražavali

u neukrotive izvore zlobe i nasilja. Takve tulpe mogli

su biti veoma opasni.

Ali, potrebno je detaljnije objasniti - šta su, zapravo, tulpe.

Kako nastaju i čemu služe?

Ukratko, to su fantomske prilike. Nešto nalik duhovima ili

prikazama, stvorenim, navodno, uz pomoć izuzetno jakih mentalnih

vježbi. To su fantomske forme, duhovi, stvorni isključivo uz

pomoć skoncentrirane ljudske volje, a kako su nerijetko snažno

oživljeni vizualizacijom i duhovnošću pojedinca, oni s vremenom

postaju vidljivi i drugim ljudima!

Zvuči više nego fascinantno, ali da bi se razumjela priroda

tulpe, čovjek mora da zna da misao za učene tibetanske budiste

ima daleko složeniju funkciju od uobičajne manifestacije uma i

volje. Oni duboko vjeruju da svaka misao utiče na “umnu materiju”,

koja prožima svijet duhovnosti na isti način kao kad kamen

bačen u jezero pravi mjehuriće na površini vode.

Obično su ti mjehurići umnosti kratkog daha. Oni nestaju

skoro u istom trenutku kada su i stvoreni i ne ostavljaju nikakve

tajne otiske u “umnoj materiji”. Ako je, međutim, misao posebno

snažna, produkt duboke strast, žestoke želje ili straha, ili ako je

dužeg trajanja, misaoni mjehur gradi umnu materiju u stalniju

formu.

Tulpe i druge forme misli, tibetanske lame ne smatraju

“stvarnim”, kao što ne smatraju stvarnim ni svijet materije koji

nas okružuje i u kojeg je zdravom razumu teško posumnjati.

Kako jedan istočnjački mudrac iz prvog stoljeća naše ere reče:

“Svi fenomeni su prvobitno u umu i zacijelo nemaju vanjsku

formu; stoga, kako nemaju forme, pogrešno je prosuđivati da je

išta - tamo! Svi fenomeni se uzdižu iz lažnih pojmova u našem

umu. Ako je um nezavisan od tih lažnih ideja, onda svi fenomeni

- nestaju!”

Ako su vjerovanja o misaonim formama koje gaje tibetanski

budisti, mistici i čarobnjaci, opravdana i istinita, onda se lako

mogu objasniti mnoga avetinjska događanja na lokalitetima sa

snažnom “duhovnom atmosferom”. Doima se sasvim prihvatljivim,

da se forme misli stvorene snažnim mentalnim procesima

ubice, zajedno sa užasom protkanim emocijama žrtve, mogu

zadržavati na mjestu zločina mjesecima, godinama, čak i stoljećima.

Ovo bi moglo proizvesti intenzivnu depresiju, tako da bi

posebno senzibilne osobe mogle i poslije ko zna koliko vremena,

na mjestu događaja da budu svjedokom gotovo svih detalja strav-

ičnog zločina. Drugim riječima, da se pred njihovim očima u svoj

svojoj stravičnosti odigrava kompletan događaj!

Na ovaj način mogli bi se objasniti i brojni izvještaji veoma

ozbiljnih svjedoka, posjetilaca nekadašnjih bojišta i mjesta

krvavih dogadjaja, koji tvrde da su bili “svjedoci” strašnih okršaja

nemilosrdnih ratnika. Svjedoče da su, decenijama pa i stoljećeima

nakon odigranih užasa, doslovice “vidjeli” sve šokantne

detalje tog dogadjaja. Tako, recimo, bojište u Nesbiju (Naseby),

iz vremena građanskog rata u Engleskoj (1645. godine), ili u

Dijepu (napad na francusku luku 1942. godine) upravo spadaju u

bojišta s izrazitom avetinjskom reputacijom. I danas se, naime,

zna događati da neki hipersenzibilni posjetilac padne u nesvjest

zbog toga što je tamo neočekivano “vidio” svu dramu besmislenog

ratnog orgijanja i “slušao” stravične uzvike ljudi u kojima

se gasio život!

Tulpa nije ništa više od krajnje snažne misli i nije ni malo

drgačiji u svojoj suštinskoj prirodi od mnogih drugih sličnih

duhovnih ili avetinjskih pojava. Međutim, od normalne forme

misli razlikuje se u sljedećem - on dobija vitalnost i “život” ne

kao rezultat slučajnosti, sporednog efekta zagonetnog mentalnog

procesa, nego kao rezultat smišljenog misaonog procesa!

Ukratko - tulpa je akt uma i volje!

Riječ “tulpa” je tibetanska i označava određenu formu

duhovnosti. Tulpa ne mora biti u obličju čovjeka, može da bude

izgledom i kao neka životinja. Tulpa je uvijek duhovna kopija

nekog živog stvora, kojoj je “autor” ili “mislilac” smišljeno

podario dio svoje životne vitalnosti.

U Bangladešu, nekadašnjem Bengalu, rodnom mjestu indijskog,

a samim time i svjetskoga okultizma, ova tehnika se naziva

kriya shakti (kreativna moć) i najčešće je proučavaju i praktikuju

poklonici tantrizma, religiozno-magičnog sistema, koji se,

u glavnom, bavi spiritualnim aspektima seksualnosti.

Začetnici spektakularnih tantrijskih obreda u kojima se

muškarci i žene sjedinjuju u ritualnom seksualnom općenju u

mistične i magične svrhe, smatraju se posebno vještim “kriya

shakti”. To je stoga što misao intenzivno fizičko i cerebralno

uzbuđenje kontrolirtanoga orgazma, rađa izuzetno snažne forme

i nevjerovatno duboke i trajne vizije.

Iako se mnogi svjetski istraživači s tim ne slažu, smatra se

da su mnoge tibetanske mistične tehnike potekle upravo iz

Bangladeša, nekadašnjeg Bengala, istinske domovine azijskog

čarobnjaštva i iluzionizma, mistike i tajnih okultnih rituala i

učenja. Zbog toga i postoje goleme sličnosti između fizičkih,

mentalnih i spiritualnih vježbi kojima se koriste tantrijski jogini

iz Bangladeša i tajnih unutrašnjih disciplina tibetanskog budizma.

Zbog toga mnogima i izgleda moguće da su učene tibetanske

lame, mada ih od Bangladeša dijele ogromna prostranstva, prvobitno

uzele svoje teorije o tulpama i metode stvaranja tih

duhovnih bića upravo od bangladeških, odnosno bengalski mistika,

praktičara i poklonika “krija shakti”!

- U Tibetu su se zadržala najvrednija tajna učenja na svijetu

- smatra lama Tosing Gins.

Učenici magične tulpe svoje mentalne treninge u stvaranju

tih fantomskih bića, započinju prihvatanjem jednog od mnogobrojnih

bogova ili boginja tibetanskog panteona kao neku vrstu

“boga - zaštitnika”. Tibetanske lame (svećenici) i čuvari tajnih

učenja na brojna božanstva gledaju s neskrivenim poštovanjem,

ali oni, začudo, u njima ne izazivaju posebno divljenje. To,

nikako! Jer, prema budističkom vjerovanju, mada bogovi imaju

velike i nesagledive moći u koje se ne sumnja i mada su natprirodni,

oni su kao i ljudi žrtve i robovi iluzije i podjednako

uhvaćeni u točak života, u beskonačno kolo rađanja, umiranja i

usksnuća - kao i jadni, siroti i bogobojazni tibetanski seljak.

Ali, vratimo se fascinantnoj tehnici stvaranja tulpa, koju su

prošli gotovo svi vjerki obrazovaniji Tibetanci. Ova vještina ili

učenje smatraju se tajnim i ovo je, možda, njeno prvo objavlji-

vanje u nas i u Europi.

Kada u njemu sazri želja da stvori duhovnog pratioca, lama

se povlači na već odabrano samotno mjesto (vrlo često odlazi u

neku usamljenu pećinu) i satima meditira o svom bogu-zaštitniku,

kojeg naziva “yidam”. U besprijekornoj tišini i osami u

kojoj se u potpunosti gube osjećaji za vrijeme i prostor, i u kojoj

čovjekova duševnost doseže do fantastičnih granica, dobijajući

nevjerovatna svojstva, dimenzije i moći, lama gotovo nesvjesno

kombinira osobine, koje želi da postanu dio ponašanja tulpe sa

snažnom i iskrenom težnjom da mu pokloni dio sopstvene životne

snage, odnosno vitalnosti. Pri tome, lama, dakako, ne zaboravlja

ni vizuelizaciju - strpljivo i po sopstvenim željama formira

tulpin vanjsli izgled.

Da bi zadržao neophodnu koncentraciju na “yidamu” i da

bi, u svakom budnom trenutku, osigurao jednosmjerni protok

odanosti bogu-zaštitniku, lama neprestano i u jednoličnom ritmu

ponavlja tradicionalne mistične fraze koje govore o beskrajnom

obožavanju božanstva kojem je odlučio da služi.

- U početku je veoma teško dostići taj nivo koncentracije u

meditiranju - tvrdi lama Tosing Gins - ali ako ste uporni i ukoliko

je stvaranje tulpe vaše krajnje životno opredjeljenje i cilj; ako ste

odbacili svaku drugu misao i želju, vaša duševnost nadjačaće fizičku

snagu i vi ćete se uskoro naći na pravom putu.

Naravno, sve to još nije dovoljno. U stanju totalne

opuštenosti i predanosti svom obožavanom “yidamu”, lama

započinje jedan sasvim novi proces, započinje proizvodnju (ispisivanje)

- kylk- hors krugova!

Radi se, zapravo, o ispisivanju ili iscrtavanju dijagrama,

koji i ne moraju imati određen oblik, a za koje lama snažno vjeruje

da su dragi i sveti njegovom božanskom zaštitniku. Kylk-hors

krugovi se mogu naslikati obojenom i namirisanom tintom na

običnom papiru, ponekad će ih urezati na bakrenoj ili srebrnoj

podlozi, isklesati na kamenu, ili će ih, jednostavno, obojenim

prahom oslikati na svom putu. Ipak...

Priprema kylk-horsa mora biti pažljivo preduzeta, kaže se

u prastarim tibetanskim rukopisima, jer se vjeruje da je i najmanje

skretanje od tradicionalnog uzorka u vezi sa “yidamom” krajnje

opasno. Svaka aljkavost ili neopreznost može prouzrokovati

stanja teške opsesije, ludila ili čak smrti. Može izazvati i tragičnije

efekte: može zarobiti čovjekov duh u strašnom paklu

tibetanske kosmologije, iz koje ne postoji izlaz

Naravno, ovo vjerovanje zanimljivo je usporediti sa idejom,

koju snažno podržavaju zapadni okultisti, a koja upozorava

sve one koji se angažiraju u evokaciji duha do vidljive pojave da

se izlažu strašnim rizicima (najčešće se upozoravaju da će biti

rastrzani u komade!), ukoliko pogrešno odslikavaju kylk-horse,

odnosno svoje magične zaštitne krugove!

Ipak, to se vrlo rijetko dešava. Tibetanske lame i tibetanski

mistici su vrlo dobro upućeni u sve pojedinosti stvaranja

duhovnih pratilaca (tulpa), tako da svojom mentalnom

upornošću, uobičajenim duhovnim vježbama, discipliniranim

asketskim životom, mantrama (molitve) i tajnim ritualima, uskoro

dosegnu stanje u kome počinju da naziru svoj “yidam”. U

početku ga opažaju maglovito i sasvim na kratko, a onda uporno

i kompletno, nerjetko sa zapanjujućom jasnošćom.

Ali, sve je ovo još uvijek samo prva faza ovog nevjerovatnog

mentalnog procesa. Meditacija, vizuelizacija “yidama”,

permanentno ponavljanje ćini i konteplacija mističnih dijagrama,

nastavlja se sve dotle dok se tulpa napokon materijalizira u formi

“yidama”. Lama može osjetiti dodir tulpinih nogu kada spusti

glavu na njih, može osjetiti nježni dodir njegovih ruku na svome

ramenu, može osjetiti njegovo prisustvo; može vidjeti kako ga

vjerno slijedi na dugim putovanjima kroz tibetanski beskraj, može

čak, u nekim slučajevima, voditi i razgovor s njim!

Ako je tulpa, kojim slučajem, potpuno vitalizioran, onda je

sasvim moguće da ga opažaju i drugi. I ne samo to. Moguće je da

tulpa djeluje neovisno od želje i zapovijedi svog gospodara, da

pokušava da se osamostali!

Tulpa iz sakijske knjižnice, koji me je diskretnim pokretima

ruke pozivao(?!) da priđem, mora da je bio u toj fazi. Bilo je

za pretpostaviti da je njegov gospodar lama Tosing Gins i da u

posljednje vrijeme, vjerovatno, ima dosta problema sa nestašnim

i neposlušnim duhovnim pratiocem.

Aleksandra Dejvid Nil (Alexandra David-Neel), nekad

poznata francuska diva, koju europska muzička javnost pamti po

izvanredno odigranoj naslovnoj roli u operi “Manon” Žila Masnea,

tridesetih godina dvadesetog stoljeća otputovala je na Tibet

gdje je dugo živjela sa tibetanskim svećenicima u dalekim,

izgubljenim himalajskim lamaserijama. Njena svjedočanstva i

njeni doživljaji prepuni su nevjerovatnih iskustava. Srela je,

između ostalih, lamu koji je bio u stanju da baci čini i snagom

svoje duhovnosti da zavitla kolače od riže na neprijatelja i da im

dade smrtonosnu ubojitost, a uspjela je i da savlada tehniku

tumu, tibetansku okultnu vještinu, koja znalcima omogućava

goli da sjede usred himalajskog snijega, na temperaturama nižim

čak i od trideset stupnjena Celzijusovih ispod nule. Učila je,

kažu, vještinu levitiranja, postizala je astralna putovanja, a uspjela

je meditacijom, postom i tajnim mističnim ritualom - prema

sopstvenom priznanju - i da proizvede sopstvenog tulpu. Ipak,

njen prvi susret sa tuđim tulpom bio je više nego zanmljiv i

svakako ga treba ispričati.

Nakon popodneva, Aleksandru je posjetio jedan tibetanski

slikar, koji se specijalizirao za slikanje gnjevnih božanstava iz

bogate budističke mitologije. Kada se približio, Francuskinja je

bila naprosto zapanjena, jer je iza njegovih leđa primijetila

prozirnu fantomsku priliku neobičnog pratioca - bio je nalik razgoropađenom

božanstvu sa slikarovih thanki! Nije se uplašila.

Naprotiv, približila se fantomu i pružila ruku prema njemu:

osjetila je kao da dodiruje mekani predmet čija je supstanca pop-

uštala pod njenim nježnim dodirom!

Od slikara je saznala da je posljednjih nekoliko sedmica

angažiran u magičnom obredu prizivanja božanstva, čiji je lik i

formu imao vidljivi tulpa, te da ga je u posljednje vrijeme

svakodnevno slikao s maksimalnim strpljenjem, koncentracijom

i upornošću.

Zainteresirana ovim fascinantnim iskustvom, madam

Dejvid-Nil je odlučila i sama da pokuša stvoriti duhovnog pratioca.

No, da bi izbjegla uticaj mnogih tibetanskih slika i crteža na

kojima su bili naslikani likovi iz budističke mitologije, odlučila

je da njen tulpa nikako ne bude nalik ni jednom božanstvu, već

da ima lik vedrog, debeljuškastog budističkog svećenika.

Povukla se u osamu jedne tibetanske lamaserije i narednih

nekoliko mjeseci svakodnevno je meditirala; izgovarala svete

riječi i mantre; palila borovinu i mirišljavo korijenje, uporno

vježbajući koncentraciju i vizuelizaciju. Nakon izvjesnog vremena,

upornost je urodila plodom: počela je dobijati kratke

odbljeske lika svog duhovnog pratioca - svećenika-veseljaka. Iz

dana u dan, postajao je sve puniji i životniji, i kada je prekinula

sa asketskim životom u osami i krenula na putovanje, i njen tulpa

uključio se u gomilu, postajući sve vidljiviji i vidljiviji.

U početku, bio je to vedri i poslušni sluga, koji je izvršavao

svaku njenu želju, ali je s vremenom počeo obavljati i zadaće

koje od njega nije tražila, a još manje očekivala. Tako bi, na

primjer, išao i zastajao da se radoznalo ogleda oko sebe kao i

svaki drugi putnik od krvi i mesa; ponekad je zbunjena Aleksandra

čak osjećala kako je dotakne njegova svećenička mantija, a

jednom je čak osjetila i njegovu ruku na svom ramenu.

Tulpa madam Dejvid-Nil počeo je da se razvija na neočekivan

i neželjen način: postajao je mršaviji, njegov izraz na doskora

vedrom licu postajao je sve zlobniji i prkosniji, bio je nerjetko

neposlušan i drzak, a katkad čak i neprijateljski raspoložen.

Jednoga dana, pastir koji je bivšoj operskoj divi donosio na pok-

lon jakov puter, primijetio je drskog tulpu u njenom šatoru i -

povjerovao da se radi o - pravom svećeniku!

Tulpa više nije bio pod potpunom kontrolom. Mentalna

kreacija Aleksandre Dejvid-Nil, pretvarala se u svakodnevnu

moru i - što je bilo najgore - postojala je istinska opasnost po njen

život! Zbog toga je odlučila da ga se čim prije otarasi. Ponovo se

vratila u svijet mrtve tišine i osame u kojoj se, prema vlastitom

priznanju, nakon šest mjeseci uporne koncentracije, meditacije i

izgovaranja budističkih molitvi, napokon, oslobodila svog

drskog i opakog duhovnog pratioca.

Znao sam mnogo o tulpama kada sam se sa ekspedicijom

uputio u Zabranjenu zemlju.. Znao sam da mogu biti odani i

vijerni, mudri i proniclji, lukavi i zli, blagi i prostodušni... Znao

sam mnogo o duhovnim bićima koji prema tibetanskim vjerovanjima

noću obilaze daleke i usamljene budističke lamaserije, izazivajući

među lamama zadovoljstvo i vedrinu, ali i strah i mučninu.

Znao sam da su tulpe sastavni dio tajanstvene tibetanske

mitologije ali i stvarnosti i, ne bez razloga, plašio sam se susreta

s njima.

Pa ipak, tulpa u prozračnoj svećenićkoj odori, što me je

posmatrao iz dubine polumrakom ispunjene sakijske knjižnice i

blagim, jedva primjetnim pokretima ruke, pozivao da mu priđem,

djelovao je gotovo stvarno i - ni sam ne znam kako i zašto - imao

sam tog trenutka bezgranično povjerenje u njega i kao omađijan

- krenuo sam poslušno prema njemu.

Najednom, utihnuli su svi šumovi koje sam do tada jasno

registrirao: tihi glas lame Tosinga Ginsa, pucketanje titravih

kandila, njihanje teške zavjese koja je prekrivala bibliotekarsko

blago drevne lamaserije, promukla rika dalekih nomadskih

truba... Sve je utihnulo, a moje noge nosile su me a da toga gotovo

nisam ni bio svjestan, sve dublje u pomrčinu, prema ogromnoj

zidnoj thanki na kojoj se ocrtavala zlaćana Mandala, u samo

dno drevne knjižnice, prema prozračnoj fantomskoj spodobi,

koja se lagano okrenula i povela me naprijed - ni sam nisam znao

kuda!...

Mora da je čitav ovaj fascinantni događaj dijelićem oka

pratio i lama Tosing Gins. Valjda mi je zbog toga hitro prišao s

leđa i blago, gotovo očinski položio ruku na moje rame. Pogledao

me je svojim dubokim pogledom pravo u oči, a onda je pogled

usmjerio prema tulpi, kojeg više nije bilo u dnu knjižnice. Jednostavno

je nestao, ostavljajući me zbunjenog i bez riječi.

- Ne obraćajte pažnju - tiho i gotovo s razumjevanjem je

rekao lama. - U ovom mraku može vam se pričiniti da vidite

duhove...

Nisam ništa odgovorio. Uskoro smo napustili knjižnicu i

stepenicama se popeli do prve terase odakle se pružao prekrasan

vidik na sakijsku dolinu, koja se kupala u studenom sunčevom

sjaju. Iza nas je ostala knjižnica sa svojim stoljetnim tajnama i

nataloženim mrakovima... I mnogim nedoumicama.”

Godinama nakon ovog doživljaja pokšavao sam da nađem

odgovore na pitanja: šta bi se dogodilo da sam krenuo sa tulpom,

gdje me je smjerao povesti i zašto je tako naglo nestao?!

- Vi ste doživjeli nešto što se ne doživljava često i što ne

doživljava svako - smatra moj sagovornik hafiz Esad M. Amin.

- Tulpe su očito jedna vrsta tibetanskih duhovnih pratilaca,

hudama... U svakom slučaju, Vaš doživljaj vrijedan je pažnje i

zbog toga što dokazuje da se i druge religije i kulture na našoj

planeti prožimaju sa duhovnim svijetom i da posjeduju određena

konkretna iskustva sa duhovnim bićima.

No, vratimo se bosanskohercegovačkim tradicijama i

iskustvima. U zanimljivom sjećanju profesora dr. Muhameda

Filipovića meni je veoma interesantan jedan detalj: svog hudama

posjedovala je i jedna žena - Hadžiabdaginca iz Banje Luke! Da

li su žene podjednako uspješne u kontaktima sa duhovnim bićima

i zašto je hudam napao svoju gospodaricu?!...

- Hudam je najčešće, kako sam rekao, sluga iz džinskog

svijeta. Ponegdje, u literaturi kaže se da hudam može biti i iz svijeta

meleka, ali to čovjek mora zaslužiti svim svojim bićem.

Dakle, vrlo, vrlo rijetko. U konkretnom slučaju, žena koju je

napao hudam, željela je vjerovatno da stekne nekog pomogača iz

duhovnog svijeta, nekog koji će je služiti... Ali, kako nije bila

dovoljno iskusna i oprezna , desilo joj se da je uspostavila kontakt

sa džinom nevjernikom, zlim i opakim duhovnim bićem,

kojem je vjerovatno veoma smetalo što se žena uredno

pridržavala vjerskog kodeksa, što posti i klanja teraviju, što

obavlja, dakle, i vanredne ibadete uz ramazan. Zbog toga ju je

napao, jer je bio uznemiren i ozlojeđen.

Znači li to da su žene manje uspješne u kontaktima s

duhovnim bićima?

- Ne mora to da znači. No, ukoliko žene stupe u kontakt s

nekim iz duhovnog svijeta, najčešće žive samotno i ne udaju se,

jer se taj iz duhovnog svijeta pojavljuje kao potencijalni muž.

Dešava li se to često?

- To se dešava i takvih slučajeva ima i danas. Kada se jednom

uspostavi takva nenormalna veza, tu je gotovo nemoguće

bilo šta svrsishodno uraditi. Jedino rješenje jeste likvidirati tog

džinskog napasnika, ali to nikako ne ide lahko, a vrlo često zna

da bude i uzaludan posao.

O takvim neprirodnim zajednicama rijetko se govori u literaturi,

pogotovo u novije vrijeme?

- To je normalno. O tome rijetko kada da su obavješteni

laici, jer se žena nikada neće požaliti ili povjeriti laiku. Međutim,

u posljednjih devet-deset godina, ja sam se u praksi susreo sa oko

petnaestak sličnih slučajeva.

Da li se tu radi o vezi s obostranim dobrovoljnim pristankom?

- Ne, nikako. Najčešće je to jednostrana veza, koja je ženi

nametnuta. Ona je ta koja pati i koja ne nalazi izlaza, niti uspjeva

da se oslobodi strašne more, koja je postepeno guši, crpi joj

snagu i dovodi do ludila.

U mnogim prastarim rukopisima i knjigama, kada je u

pitanju svijet džina, veoma često se kao neprikosnoveni autoritet

pominje imam Ša’aranija. Možete li nam nešto više reći o njemu

i o njegovim zapažanjima?

- On je samo jedan od mnogobrojnih starih autora i ni po

čemu se mnogo ne izdvaja od drugih. Ipak, nešto detaljnije o

njemu ne bih mogao kazati. I on je mnoga tajna učenja naslijedio

i prenio od drugih, još starijih autora.

I šejh Ebu Tahir el Kazvini potvrđuje postojanje svijeta

džina, šejtana i meleka. Mogu li se povuči jasne linije između

džina, šejtana i meleka?

- Razlike su ogromne. Šejtani jesu jedna vrsta negativnih,

nevjerničkih džina. Znamo da u svijetu džina postoje pripadnici

najrazličitijih vjeroispovijesti i uvjerenja. Uostalom, slično kao i

među ljudima na našoj planeti. Šejtani pripadaju onim džinima,

koji ne vjeruju u Svemogućeg Boga. Oni su neka vrsta duhovnih

ateista u džinskom svijetu. Svijet meleka je nešto sasvim drugo.

Meleki su duhovna bića koja su programirana samo u jednom

jedinom smjeru - ne mogu čovjeku nanijeti nikakvu štetu, nego

su stvoreni da čovjeku ćine samo dobro!

Ne umiru?!

- Ne umiru. Oni su vječni.

Ne rađaju?!

- Tako je. Ne množe se, ne hrane se, ne žene se, ne udaju

se, ne porađaju se...

Djeluju kao da su vještački. Poput automata?!

- Tako nekako. Programirani su da ljudima čine samo

dobro. Imaju svoj zadatak i mimo toga oni ne mogu djelovati.

Sve ove karakteristike bića iz duhovnog svijeta govore u prilog

da je čovjek savršeniji i od jednih i od drugih, ali i od svih ostalih,

jer posjeduje svoju slobodnu volju i slobodni izbor kojem svijetu

će se priključiti. Jednom ili drugom. Onima koji su Bogu

odani ili onima bogohulnicima, smutljivcima i nevjernicima.

Dobru ili zlu!

U svom zanimljivom djelu “El-jevakitu vel-dževahiru”

imam Ša’aranija kaže da džini mogu mijenjati svoj lik, kao što

ljudi mijenjaju odijela. Ima li se tu još nešto dodati?

- Ima. Oni svoje obličje mijenjaju nevjerovatnom brzinom

i pojavljuju se u fantastičnim formama. Mogu da se pokažu

šupljim i jedan kroz drugog da prolaze; mogu da se redupliciraju,

iz jednog da izlazi njih deset, petnaest ili još više; mogu da

izgledaju u najrazličitijim obličjima, poput patuljaka ili džinova,

zvijeri, insekata ili lešinara... U halucinacijama opsjednutih ljudi,

džini se nerjetko pojavljuju u obličju kakve strašne nemani i

aždaha zastrašujućih osobina i dimenzija. No, kada bolesnika

posavjetujem da prouči Šehadet i on to učini, onda se oni naglo

smanje, pa kada mu kažem da još jednom ponovi Šehadet, ali

ovoga puta uz Euzu i Bismilu, da to učini što emotivnije i

iskrenije, uz prisustvo srca, onda se oni opet smanjuju pa budu ko

zečevi s velikim ušima, a Vi znate da je upravo zec simbol straha...

Na kraju, pretvaraju se u majušne miševe, koji bježe, bježe...

I to je kraj terapije?

- To je, u glavnom, pred kraj terapije... To su predzanci da

će bolesnik ozdraviti i zauvijek se iščupati iz strašnih kandži i

psihičkih košmara.

Dakle, džini odista mogu mijenjati svoj lik prema želji i

prilikama?

- Upravo tako. Zli džini ili džini nevjernici najčešće i

najrađe uzimaju zastrašujuća obličja i pojavljuju se kao likovi iz

horor filmova. Uživaju u likovima ljudsih kreatur sa brojnim

devijantnim osobinama, ala Fredi Kruger u filmu “Umorstvo u

ulici brestova”. Dalje, vole da se pojavljuju u liku ljudskog kostura,

zatim u liku nekog odrpanog, prljavog klošara, koji je

okrenut leđima i čim se okrene licem, pretvara se u zastrašujući

nakazni ljudski kostur... Rado se pojavljuju i u obličju izvjesnih

životinja, koje imaju jako i prijeteće zubalo, kljove ili očnjake;

ponekad liče na vampire, ogromne slijepe miševe ili neka životinjska

strašila, koja i ne postoje u našem životinjskom svijetu...

Šta je razlog i zbog čega žele da izgledaju što strašnije?

- U napadima na čovjeka oni se uvijek hrane njegovim

nevjerovanjem. Dakle, čovjekovim bijegom od Boga. No, ukoliko

čovjek svjesno naginje Božijem prisustvu, u tom slučaju, oni

se smanjuju i postaju manje opasni i manje zastrašujući. Ukoliko

čovjek bježi u neku vrstu poroka, to džine ohrabruje, razdražuje

i pothranjuje njihove zle namjere.

Iako su eterične forme, džini se pod određenim okolnostima,

pojavljuju u uočljivim obličjima. Dakle, čovjek ih može vidjeti

golim okom. Kako to objasniti?

- Postoje mnogi razlozi. Postoje takozvana krizna vremena,

negdje iza ponoći ili pred samu zoru, i može se dogoditi da čovjek

na njih naleti kada su oni polumaterijalizirani i kada se koriste

likovima nekih ovozemaljskih stvorenja. To se može da dogodi i

u vrijeme izvjesnih halucinacija, u vrijeme kada je čovjek stvarno

napadnut i kada u vlastitom tijelu posjeduje izvjestan broj njih i

oni njega mogu bukvalno da odvuku u neku vrstu - zone sumraka.

Dakle, za njih je najbitnije da u čovjekovom nervnom sistemu,

još dok je on pod šokom od nenadanog susreta, promijene

izvjesnu frekvenciju i da od tog trenutka čovjek postane nezainteresiran

i krajnje indolentan na sve što se oko njega zbiva i da,

funkcionirajući na novoj životnoj frekvenciji bude skloniji

jedinkama iz duhovnog svijeta nego ljudima...

Šta to, zapravo, znači?

- Znači, sve što mu džini govore i naređuju, on sluša, čuje

i poštuje, a što mu ljudi iz njegove sredine kažu, on ne sluša i ne

čuje, o tome uopće ne prosuđuje, niti pridaje bilo kakav značaj.

Obično za takve ljude kažemo da su skrenuli ili poludjeli, ali se,

zapravo, radi da je njihov nervni sistem zablokiran, da mu je

određena nova frekvencija, odnosno promijenjen životni kanal!

U deceniji prije Drugog svjetskog rata neki kroničari zabilježili

su neobične fenomene u mnogi krajevima Bosne i Hercegovine.

Radilo se o pojavi nekakvih svjetlećih formi, “fenjera”,

koji su se ponašali gotovo poput razumnih bića: kretali se, skakutali,

igrali kolo... Stanovništvo sela u Glamočkom i Livanjskom

polju kazivali su da se “fenjeri” okupljaju u ljetnim noćima i da

plešu i igraju, ali da ne nanose nikakvu štetu osim što do smrti

plaše kasne noćne putnike i njihove konje, što je znak da su ih i

životinje jasno primjećivale. Svijetleći “fenjeri” mijenjali su

veličinu i oblik i obavezno nestajali u cik zore, a narod je njihovo

pojavljivanje tumačio kao loš predznak - najavom teške nesreće.

Odista, uskoro je izbio rat i mnoga sela su popaljena, a

stanovništvo unesrećeno i desetkovano. Ako prihvatimo tezu da

su neobični svjetlosni fenomeni, zapravo, bili bića iz duhovnog

svijeta, možemo li se složiti da je njihovo pojavljivanje odista

bilo svojevrsna najava ratne katastrofe? Mogu li oni to?

- Postoji dosta istine u tim narodnim vjerovanjima. Kao što

je istina da se i danas u Foči i Jajcu čuju ezani sa mjesta gdje su

prije ovog rata bile džamije i gdje su se stoljećima okupljali muslimanski

vjernici, obavljajući redovite vjerske obrede. Novi

žitelji ovih gradova su zbunjeni i prestravljeni, jer ne umiju

objasniti odakle dopiru muslimanske molitve. A odgovor je vrlo

jednostavan: snagom zločina i sile mogu se protjerati ljudi, ali ne

i njihovi prijatelji iz duhovnog svijeta. Svuda tamo gdje su bukvalno

jedni ljudi protjerani, a njihovi duhovni prijatelji ostali,

tamo je za očekivati da oni koji su počinili teške grijehe, u

budućnosti i u nedogled, među svojim potomcima imaju veliki

broj duševnih bolesnika i djece sa teškim fizičkim deformitetima.

Vaši kontakti sa džinima traju već devet godina. Moglo bi

se reći da su ti kontakti obostrano iskreni i prijateljski. Pa ipak,

budući da znamo da su džini krajnje nevjerni i nepouzdani, da

mnogo lažu i mnogo petljaju, kako ste sigurni u njihovu

iskrenost? Zar se ne plašite da će Vas izdati?

- Ukoliko želi da ima iskrenog prijatelja, niko ga nikada

neće prihvatiti “zdravo za gotovo”, nego će ga redovito testirati

kroz izvjestan vremenski period. Dakle, provućiće ga kroz veliki

broj ozbiljnih testova i iskušenja, pa ukoliko mu ovaj više puta

bude valjao, prirediće mu nekakvu krajnju nekorektnost ili će mu

nanijeti tešku nepravdu, pa ako mu ovaj i tada pokaže odanost,

u tom slučaju uspostavlja se čvrsto prijateljstvo i međusobno

povjerenje. Ukoliko se obostrano povjerenje ostvari između

pravovjernika iz našeg i duhovnog svijeta, onda tu nisu potrebna

nikakva testiranja. Tada se prijateljstvo učvršćuje uz pomoć

posebnih lozinki, koje su Bogom dane samo pravovjernicima, a

lozinke su obično Selam i Salavat. Nijedan, ama baš nijedan

nevjernik nije u stanju proučiti Salavat. Dakle, nijedan nevjernik

iz svijeta džina ne može proučiti Salavat a da ostane na istom

mjestu ili da ostane u istoj pozi, koju je zauzeo u kontaktu sa čovjekom!

Zbog čega?

- Zbog toga što je faktički, na izvjestan način, i sam Salavat

dio ibadeta, i on je dova, blagoslov na Božijeg poslanika, i on

ukoliko se izrekne za sobom povlači prisustvo meleka, a onaj ko

je nevjernik nikako ne može izdržati prisustvo meleka, jer ga to

užasno uznemiruje i boli!

Zvuči vrlo logično?

- To je, dakle, jedan balans u duhovnom svijetu, koji može

biti pozitivan ili negativan. Ukoliko se radi o pozitivnoj frekvenciji

onda to čovjek vrlo lijepo osjeti, kao što osjeti i ukoliko se

radi o nečemu što je sumnjivo. Drugim riječima, stekne se izvjestan

senzibilitet, tako da je poslije određenog vremena takvim

ljudima gotovo nemoguće bilo kako podvaliti.

Kako izgledaju džini?

- Neki poput dobroćudnih “štrumfova” iz one televizijske

crtane serije ili poput patuljaka iz narodnih bajki. No, oni znaju

uzimati i drugačija obličja, ali dobri džini, pravovjernici, nikada

se ne koriste zastrašujuća obličja koja bi u čovjeku mogla izazvati

šok ili stres. Za razliku od njih, negativci su uglavnom -

groteske.

Povjerenje je, kako rekosmo, prošlo sve testove i zadovoljstvo

je obostrano. U kakvim prilikama oni pomažu Vama, a u

kakvim prilikama pomažete Vi njima?

- Kao iskren prijatelj, dao bih prednost njihovoj plemenitosti

i zaštitničkoj odanosti. Rekao bih: ukoliko čovjek vrši

ibadet, a pored sebe ima duhovnog prijatelja, onda je on siguran

da njemu ama baš nijedan nevjernik i spletkaroš ne može ničim

nauditi. Zbog toga njemu godi to prisustvo. Ukoliko, međutim,

duhovni prijatelj čini ibadet, a nije u blizini svog materijalnog

prijatelja, onda on može biti napadnut, pa čak biti i teško

osakaćen i likvidiran. Ili, sasvim drugi prtimjer. Ukoliko se čovjek,

koji ima prijatelja medju džinima, kreće u neprijateljskom

ratnom okruženju, u slučaju neposredne opasnosti, on će sigurno

pravovremeno dobiti jasan signal kamo treba da ide ili kamo ne

treba da ide. Jer su džini u stanju da prođu sva opasna područja,

sva minska polja i kroz sve moguće zamke i prepreke, i da

sagledaju opasnosti koje vrebaju njihove prijatelje među ljudima

i da pravovremeno interveniraju kako ne bi stradali ili se našli u

teškoj i bezizlaznoj situaciji. Slijedeći takvo ponašanje, prijateljstvo

se stalno učvršćuje i postaje neraskidivo. No, ono nije

proisteklo iz nekih banalnih motiva. I džini i ljudi svojim dobrim

i plemenitim djelima pripremaju se, zapravo, za ono što je cilj

svakog pravovjernika. Dakle, onaj svijet, a ne ovaj.

Pominjete signale kojim Vas džini upozoravaju. O kakvim

se signalima radi? Koliko su oni jasni?

- Signali su obično onakvi kako se međusobno dogovorite.

Nema nikakvih uobičajenih signala. To je uvijek stvar međusobnog

dogovora i poštivanja. To je, na kraju, jedna od vaših

zajedničkih tajni koje se obostrano poštuju i o čemu se izbjegava

razgovor s nepoznati i nepozvanim osobama.

Inače, koliko u svakodnevnom životu koristite pomoć prijatelja

iz duhovnog svijeta, a koliko oni koriste Vašu?

- U početku su te potrebe bile češće, ali su sada vrlo, vrlo

rijetke. Sasvim se rijetko dešava da budem alarmiran. Možda

dva-tri puta u tri mjeseca.

U kakvim situacijama oni obično traže Vašu pomoć?

- Ne znam ja o kakvim se to konkretno situacijama radi. To

meni nije ni važno. Važno je da ja odradim dobro posao i da

njima bude dobro. Čim za nekog od njih postoji nekakva opasnost,

tada ja stupam na scenu. Moja intervencija traje sve dok mi

ne jave da je za njih prošla opasnost. Moja intervencija se sastoji

u učenju kur anskog poglavlja.

Možete li se prisjetiti nekog konkretnog primjera gdje su

Vam džini izašli u susret i pomogli?

- Bilo je mnogo takvih primjera. Najsvježiji su vezani za

protekli rat, ali nije vrijeme da se o njima kazuje. Možda nekom

drugom prilikom...

Kažu da džini munjevito sagledavaju cjelokupnu prošlost.

Kakav je njihov odnos prema budućnosti i da li odista mogu

predvidjeti buduće dogadjaje?

- Među ljudske djelatnosti spadaju i futuristička predviđanja,

koja se baziraju na nekakvom logičnom slijedu. To je po onoj

staroj Ibn Haldunovoj metodi koja kaže da za svaku posljedicu

mora postojati njen razlog. Slično je i u džinskom svijetu. Džini

mogu vjerno da izvrše analizu bivših događaja i da na osnovu

toga, poput odraza u ogledalu, jasno vide njihove epiloge ili

ishode. To je kao kada znate da neko vozi krivudavim putem brzinom

od preko stotinu kilometara i ako je na tom putu proliveno

ulje, sasvim je jasno da taj mora doživjeti prometnu nesreću i

završiti u jarku. Ili, ako je napolju veliki nevrijeme, ne treba biti

niti vidovit, niti posebno mudar i inteligentan da bi predvidio da

će tu biti neke štete. Džini, dakle, mogu nabrzinu da izvrše rekonstrukciju

dogadjaja iz prošlosti i čistom logikom da dođu do

zaključaka o budućim ishodima i zbivanjima. Što se, međutim,

tiče sagledavanja same budućnosti, ne, oni nemaju moć da je

sagledaju. Džini, međutim,mogu nešto drugo. Mogu odšpijunirati

neke ljude i na taj način pokupiti korisne podatke o planiranim

zbivanjima, dakle, o događajima koji su u pripremi, i te informacije

prenijeti onima sa kojima kontaktiraju u našem svijetu.

Dakle, džini nisu vidoviti?

- Nisu, kao što ni ljudi nemaju tu moć. Niko od njih niti zna

budućnost, niti je može jasno da vidi.

U kojoj mjeri bića iz duhovnog svijeta mogu da koriste

čovječanstvu?

- U globalu, oni ne mogu koristiti čovječanstvu, ali mogu

biti od velike koristi pojedincima među ljudima. Evo na koji

način: inovatorska i znanstvena inspiracija, po pravilu, uvijek

prvo prolaze kroz duhovni svijet. Sve znanstvene tekovine - od

projektiranja televizora, bežičnog telefona, satelitske tehnike,

električne energije, kompjutorske tehnologije, mikro-kirurgije...-

sve je moralo da prođe kroz filtere duhovnog svijeta da bi, konačno,

došlo do nas. Jer, faktički, u duhovnom svijetu oduvijek

postoje oni koji, na izvjestan način, brinu o komuniciranju sa

ljudima i koji nove, svježe ideje prenose ili emitiraju u vidu

inspiracija ili ih čak prenose sa kompletnim rješenjima. Emitiranje

inspiracija, bića iz duhovnog svijeta vrše na veoma suptilne

načine. Ona predhodno izvrše blokadu svih ostalih moždanih

centara izuzev jednoga, nazovimo, inovatorskoga centra na koga

prenose određene informacije, koje će poslužiti da bi se obavio

određen opit i dokazala uspješnost i snaga nekog sasvim novog

znanstvenog rješenja. Najčešće se inspiracije ili određena

konkretna rješenja emitiraju noću, u trenucima kada je čovjek u

polusnenom ili polubudnom stanju...

+ o +

Ovdje za trenutak moram prekinuti razgovor. Na umu su mi

brojni primjeri koji potvrđuju riječi moga sagovornika hafiza

Esada Amina i ne mogu a da ih ne navedem.

Godine 1863. njemački kemičar August Kekule, upravo je

pisao završni dio svoje znanstvene rasprave o kemiji i morao se

pozabaviti problemom kemijske strukture aromatskih jedinjenja.

To su bile supstance jakog mirisa, koje su sadržavale vodonik i

ugljik, a dobijane su iz ugljenog katrana. Poznato je da se najmanji

dijelić bilo kakvog jedinjenja naziva molekul. Radi se o

skupu atoma, koji su vezani kemijskim “kukama”, koje znanost

naziva - valentnim vezama. Dakle, svi atomi su vezani jedan za

drugi valentnim vezama i nijedna od tih valentnih veza ne ostaje

slobodnom. Ugljik ih, na primjer, ima - četiri!

Njemački kemičar je već pokazao kako ugljikovi atomi

mogu formirati lance, koji čine kičmu složenih molekula. On je,

također, raščistio neke nedoumice dokazavši da se atomi mogu

vezivatai duplim ili čak - dvostrukim vezama.

Struktura jedne molekule se često mogla objasniti povezivanjem

valentnih veza atoma od kojih je sastavljena. Međutim,

nikakva količina dovitljivosti ne bi mogla formirati lanac od šest

atoma ugljika sa šest atoma vodika, od kojih svaki ponaosob ima

samo jednu jedinu valentnu vezu. Pa ipak, zna se da je upravo to

sastav benzola, najjednostavnijeg od svih aromatskih spojeva!

To neobično, moglo bi se reći jedinstveno rješenje njemačkom

kemičaru je došlo dok je drijemao, kada je bio u polusnu.

On je, kako će kasnije zapisati, veoma jasno ugledao molekulu

benzola kao neku zmiju koja se nenadano savila i progutala

vlastiti rep! Kekule se istoga trenutka probudio i shvatio da se do

tada nerješivi problem strukture benzola može riješiti ukoliko

šest atoma ugljika obrazuje prsten sa pridodatim atomima vodika.

Tako se jedno ogromno novo znanstveno područje, koje

sačinjava kemija prstenastih sastojaka, otvorilo pred njim i uskoro

postalo osnovom revolucije u industriji proizvodnje boja.

Još jedan znanstveni uzlet vezan je za inspiraciju dobijenu

u snu. Njemački fiziolog Oto Levi je 1921. godine proučavao pri-

jenos signala duž nerava. Skoro dvije decenije ranije, Levi je, kao

i drugi znanstvenici, razmišljao o tome da su kemijski procesi

usko povezani sa mehanizmom transmisije nervnih signala, ali je

s tom idejom učinjen gotovo neznatan napredak. Rješenje je,

međutim, kako i pretpostavljate, došlo u snu:

“Noć uoči Uskrsa (1921.)” - zabilježio je Oto Levi -

“probudio sam se, upalio svjetlo, i našvrljao nekoliko zabilješki

na malom komadu papira. Onda sam ponovo zaspao. U šest sati

ujutro palo mi je na pamet da sam tokom noći zapisao nešto jako

važno, ali nisam bio u stanju da dešifriram to što sam našvrljao.

Sljedeću noć u tri sata ujutro, ta ideja mi se ponovo vratila. To je

bio plan eksperimenta za provjeru sedamnaest godina stare moje

hipoteze o kemijskoj transmisiji nervnih nadražaja. Smjesta sam

ustao, otišao u laboratoriju i izveo jednostavan eksperiment na

srcu žabe, upravo prema planu koji mi se pojavio u snu. Dobijeni

rezultati postali su -osnov teorije o kemijskoj transmisiji nervnih

impulsa!...”

Levijevi eksperimenti otkrili su način na koji mozak kontrolira

tijelo, a upravo zahvaljujući tom otkriću njemački

znanstvenik je 1936. godine podijelio glasovitu Nobelovu

nagradu sa svojim starim prijateljem engleskim učenjakom ser

Henrijem Dejlom.

Švicarski paleontolog iz devetnaestog stoljeća Luj Agasi

dugo vremena je pokušavao da rekonstruira fosil neke ribe iz

veoma slabo uočljivih tragova zadržanih u jednoj stijeni. Na

kraju je odustao od svojih namjera, ustvrdivši da je to nemoguće.

Uskoro je, međutim, u snu vidio kompletnu ribu sa svim detaljima,

koje na javi nije mogao ni naslutiti, savršeno rekonstruiranu.

No, kada se probudio, san se izgubio prije nego što ga je zabilježio.

Uzeo je fosil u nadi da će prizvati sliku iz sna, ali nije

uspio.

Sljedeće noći Agasi je sanjao isti san, ali mu je opet išćilio

iz sjećanja kada se probudio. U nadi da će sanjati kompletnu ribu,

znanstvenik je sljedeće noći stavio pero i papir pored kreveta. I

gle, bio je nagrađen za upornost i trud ponavljanjem sna. I dok je

još bio u polusnu bio je u stanju da nacrta sliku fosila sa svim, pa

i najmanjim detaljima. Ujutru, kada je vidio crtež i noćne bilješke

učinilo mu se da je negdje pogriješio, jer je oblik ribe bio gotovo

nevjerovatan. Kasnijim analizama, međutim, potvrdjeno je da su

svi detalji zabilježeni u znanstvenikovom snu u potpunosti tačni!

Istražujući drevne kulture za svoju knjigu “Tajne isčezlih

civilizavija”, zabilježio sam jednu nevjerovatnu epizodu vezanu

za glasovitog profesora Hilptehta, koji je krajem osamnaestog

stoljeća istraživao tragove civilizacija koje su cvjetale u

Mezopotamiji. Do njegovih ruku došla su dva mala komada

poludragog kamena ahata iz drevnog Babilona na kojima su bili

ugravirani neki tekstovi. Svi pokušaji da odgonetne tajanstveni

sadržaj bili su uzaludni sve dok, jedne noći, nije utonuo u san.

Odjednom, pred njim se pojavila neobična spodoba - visok,

mršav svećenik iz predkršćanskog Nipura, svetog grada blizu

Babilona. Svećenik ga je poveo u riznicu nekog starog hrama.

Ušli su u sasvim malu mračnu sobu, sa niskim kamenim stropom

i bez prozora. U njoj se nalazila velika drvena škrinja. Komadići

ahata i lapis-lazulija bili su nemarno razbacani svuda po podu.

Tada se tajanstveni svećenik okrenuo prema profesoru i ispričao

mu sljedeću priču:

“Kralj Kruigauzu (oko 1300. godine prije nove ere - pr.

A.B.) poslao je bogate darove znamenitom hramu u Belu. Među

brojnim dragocijenostima od zlata, dragog i poludragog kamenja,

medju tim darovima se našao i zavjetni valjak napravljen od

ahata i ispisan duž cijele svoje dužine. Tada smo mi, svećenici,

dobili naređenje da za statuu boga Niniba napravimo par naušnica

od ahata. Bili smo veoma ojađeni, jer u hramu nismo imali

neobradjenih komada ovog poludragog kamena. Da bismo

izvršili naređenje, ništa nam drugo nije preostalo nego da izrežemo

predivni zavjetni valjak. Izrezali smo ga na tri jednaka dijela

i na svakom dijelu je ostao dio prvobitnog teksta. Prva dva prstena

poslužila su kao naušnice na statui boga Niniba, a dva fragmenta,

koja su vam prouzrokovala toliko glavobolje i nevolja su

dijelovi trećeg prstena. Stoga ako saberete dva i dva, imaćete

potvrdu mojih riječi i uspjećete dešifrirati tekstove!...”

Profesorova supruga posvjedočila je kako je vidjela svog

muža kako uzbudjeno iskače iz bračnog kreveta, juri u radnu

sobu da pogleda dva komada ahata i uzvikuje:

“Tako je, tako je!...”

I genijalni konstruktor parne mašine Džejms Vat veliki broj

svojih izuma, smislio je u snu. Između ostalog i revolucionarnu

tehniku pravljenja olovnih kugli, tako što se u vodu sa visokih

kula sipalo rastaljeno olovo!

Sličnih primjera, vidjećemo kasnije, ima još. Pogotovo, u

muzici, slikarstvu i općenito u umjetnosti. Mnogi tvrde da je i

Hajnrih Šliman (Heinrich Schliman) otkrio Troju, zahvaljujući

snu u kome mu se ukazala tačna lokacija i dubina do koje treba

da kopa kako bi otkrio ostatke legendarnog grada.

Ako je Vaša tvrdnja tačna da na izvjestan način o

znanstvenom razvoju i napretku u našem, materijalnom svijetu,

brinu pozitivna duhovna bića, oni za koje kažete da su džini

pravovjernici, šta za to vrijeme rade džini negativci? Zašto su oni

zaduženi?

- Oni slijede svoje destruktivne porive. Nastoje pojedince

inspirirati za proizvodnju sredstava, koja služe za uništenje ljudi

i pozitivnih tekovina čovječanstva, da izazivaju ratne sukobe

među narodima, da prouzrokuju nesreće i katastrofe, da ljude

odvraćaju od dobrih i plemenitih djela, da šire teške zarazne

bolesti, uništavaju ljetinu, opsjedaju ljudske duše i navode ih na

razvrat i poroke. Postoji, takođe, čitav niz inovacija što služe za

uništavanje, a koje su oni na lukav način poturili znanstvenicima.

Poznato je da su sve civilizacije u prošlosti, od Sumera do

danas, uostalo kao i sve religije svijeta, dobar dio svojih učenja

posvetili duhovnim bićima i duhovnom svijetu u čije postojanje

niko nije sumnjao. Nije li neobično da se moderna znanost danas

gotovo uopće ne bavi duhovnim svijetom i duhovnim bićima i da

ne istražuje taj fascinantni svijet? Zašto?

- To nije neobično. Zato što faktički zvanična znanost još

uvijek ne priznaje postojanje duhovnog svijeta. Tek kada se

religija prihvati kao sastavni dio života, što ona, svidjelo se to

nekome ili ne svidjelo, u stvari i jeste, u tom slučaju za očekivat

je da bude ozbiljnijeg bavljenja duhovnim svijetom. A povoda za

permanentno istraživanje duhovnog svijeta u svakodnevnom životu

ima, vjerujte, na pretek. Konačno, i same vjerske knjige, koje

su kroz povijest ljudskog roda dolazile u naše ruke, jesu trebalo

da znače određenu deklaraciju. U toj deklaraciji, čovjek kao

najsavršenije živo biće u svemiru, i sam je okružen izvjesnim

svjetovima i on je, prema svim tim svjetovima, morao da zauzme

određen stav ili kurs. Poštivanje kodeksa objavljenih u vjerskim

knjigama trebalo je da znači uspostavljanje balansa, odnosno

ravnoteže i mira sa tim nevidljivim, duhovnim svijetom.

Da li se duhovni i naš svijet, stalno prožimaju ili su u

nekakvom paralelnom odnosu u kome se samo s vremena na vrijeme

dotiču i utiču jedan na drugi?

- Duhovni i naš svijet su uvijek u nekoj međusobnoj zavisnosti

i stalno se prožimaju. Nijedan čovjekov akt ne može da

bude a da se ne tiče i duhovnog svijeta. Istovremeno, nijedan

događaj u duhovnom svijetu ne može se odigrati, a da nije u

nekakvoj vezi i da nije uslovljen i udklađen s našim svijetom. Oni

su međuzavisni i međusobno uslovljeni. Drugim riječima, radi

se, takoreći, o složenim paralelnoprožimajućim svjetovima koji

funkcioniraju po sistemu koji bi se mogao uporediti s kemijskim

procesima akcije i reakcije.

Budući da je duhovni svijet znatno stariji od našeg, da li

čovjek koristi neka iskustva iz duhovnog svijeta kroz koja su oni

već odavno prošli?

- Dakako da se koristimo njihovim iskustvima. Pomenuli

smo da vid inovatorstva može da dodje preko inspiracije, a

inspiracija je njihova tekovina, moglo bi se reči njihov šapat, koji

bi razuman čovjek trebalo da oslušne i sprovede u praksu. Mi

znajemo da je i dosta genijalnih umjetničkih djela nastalo upravo

zahvaljujući inspiracijama koje su došle na ovaj ili onaj način.

San još uvijek niko nije uspio sagledati u svim njegovim dimenzijama.

Uostalom, kao ni inspiraciju ili intuiciju...

+ o +

I zaista, stvaralački rad potsvijesti za vrijeme sna nerjetko

dobiva fantastične forme. Opšte poznat je slučaj italijanskog

kompozitora Tartinija, koji je živio u osamnaestom stoljeću. Bio

je jedan od onih što su iskreno vjerovali u postojanje raja i pakla,

fizičkog i duhovnog svijeta. Jednom je, ostalo je zapamćeno,

usnio đavola, koji ga je u snu zamolio da ga primi u svoj glasoviti

orkestar. “Meni su potrebni samo violinisti!” - u snu mu je

odgovorio italijanski maestro. “A zašto misliš da ja ne umijem da

sviram na violini?!...” - upitao je đavo i započeo sa fascinantnom

svirkom, kakvu stari kompozitor do tada nikada u životu nije čuo.

Već nakon prvih zvukova, Tartini je potpuno zaboravio na

strah od neobičnog noćnog gosta i pretvorio se u uho. Muzika ga

je naprosto očarala. Kada se ujutro probudio, pohitao je da zapiše

sve ono što je čuo te noći u neobičnom snu. Tako je nastao Tartinijev

nezaboravni - “triler”!

Sličnih primjera, reklo bi se, ima napretek. Johan Volfgang

Gete, znameniti njemački pjesnik, znanstvenik i filozof, po sopstvenom

tvrđenju riješio je mnoge znanstvene probleme i

napisao mnoge pjesme - u snu! Grnčar svjetskog glasa Bernard

Palisi, načinio je možda najljepši komad keramike prema ideji i

nacrtu koji je vidio u snu. Francuski kompozitor Šarl Nodje je,

kažu, komponirao svoju nezaboravnu kompoziciju “Lidija” u

snu, a Semjuel Tejlor Koleridž odsanjao je čitavu svoju poemu

“Kubla Kan” i jednostavno je prepisao sljedećeg jutra. I mnogi

slikari su svoja najimpresivnija platna naslikali zahvaljujući

inspiracijama dobijenim u snima.

- San je stanje u kome je čovjek otvoren da prima sugestije

iz duhovnoga svijeta i da se u njegovu podsvijest slažu korisne

informacije. Upravo na toj frekvenciji pulsiraju instikt, intuicija,

osjećanje...

Gotovo se svi stari autori slažu da džinska plemena veoma

mnogo ratuju. Kakvim oružjima raspolažu i kakve su posljedice

tih ratnih sukoba na njihov svijet?

- Kao i ljudi, i džini ratuju s čim stignu. No, oni imaju i

naoružanje, koje su sami proizveli. Ono je vrlo moderno i mnoga

oružja čiji su oni inovatori, danas se upotrebljavaju u ratnim

sukobima i u našem svijetu.

Možete li biti konkretni?

- Pa, recimo, proizvodi njihovog inovatorstva su IC uređaji,

precizne ratne optičke sprave, raketna punjenja, navodeće

rakete koje mijenjaju smjer...

Zbog čega ratuju?

- Povodi za oružane sukobe najčešće je nejednakost, kada

jedno pleme osjeti da je ugroženo...

Dešava li se da u ratu jedno pleme doživi potpuno uništenje,

da ga nestane?

- Dešava se, ali vrlo rijetko.

Budući da žive u plemenskim zajednicama, kakav je ustroj

njihove vlasti?

- Ne bi se moglo reći da se radi o klasičnim plemenima. To

su najčešće jednoplemenske države.

Ko se nalazi na čelu države?

- Sultan.

Da li je oblik državnog uređenja isti u svim džinskim država?

- Uglavnom, jeste. Razlike su gotovo minimalne i nebitne.

I kod jednih i kod drugih na čelu je najobrazovaniji, neko koga

svi veoma poštuju i koga o svemu konsultiraju i pitaju, mada pos-

jeduju, moglo bi se reći, i neku vrstu parlamenta.

Imaju li nekakvu zacrtanu strategiju prema materijalnom

svijetu? Žele li da ovladaju ljudima?

- Sve zavisi o kojim se plemenima radi. O koliko se radi o

dobrim i pravovjerničkim plemenima, njima je jedino stalo do

balansa između fizičkog i duhovnog svijeta. Nevjernička plemena,

međutim, žele po svaku cijenu ovladati čovjekom. Umjesto

čovjeka, postati - čovjekom!

Kakve veze imaju satanistički pokreti i razne satanističke

sekte u svijetu sa džinima nevjernicima i negativcima?

- Imaju, jer oni stimuliraju njihovo razmnožavanje i stvaraju

ambijent za njihovo egzistiranje u našem svijetu. Upravo kroz

satanističke pokrete i kvazireligijske grupe i sekte, džini negativci

vrše prodor među ljude i šire svoje negativne uticaje.

Iz rijetke literature koja govori o duhovnom svijetu saznajemo

da džini imaju svoje porodice, žive u bračnim zajednicama, vode

ljubav, rađaju djecu... Kako sve to izgleda u njihovoj izvedbi?

- Teško je o tome prosuđivati. No, sasvim ste u pravu: džini

imaju svoje porodice i žive u brakovima, ali postoje i slobodne

zajednice. Vode ljubav i rađaju djecu, a žive duže od ljudi. Znatno

duže!

Rađaju li malo ili mnogo djece?

- Rađaju znatno više djece nego ljudi. Tu se samo naizgled

pojavljuje jedan apsurd. Rađaju mnogo više djece i žive mnogo

duže od ljudi. Pa ipak im nije tijesno. Njihov svijet nije prenapućen,

jer se sa ostalim svjetovima prožima u nedogled.

Znači da njih ima daleko više nego ljudi?

- Da. Otprilike na svakog čovjeka dođe po stotinu džina.

No, nikakve tjeskobe nema.

Zašto se onda upuštaju u ratne sukobe?

- Zbog tjeskoba ideja, neravnopravnosti, želje za prevlašću,

ambicije za dominacijom, netolerancije...

Iako se to suprotstavlja vjerskom kodeksu, u jednom

drevnom rukopisu našao sam podatak da su moguće seksualne,

pa i bračne zajednice između ljudi i džina. Kakve su posljedice

takvih nastranosti?

- Posljedice takvih veza su više nego strašne. Ako se iz

takvih seksualnih odnosa zametne plod, najčešće se rađaju teško

retardirana djeca. Treba otići u neki od domova za retardiranu

djecu, zakašnjelu u razvoju, pa se osvjedočiti u sav užas tih nastranih

kombinacija. O tome, možda, nije ugodno razgovarati, ali

bi ljudi morali sve to da imaju na umu. Žrtve su uvijek djeca, mali

mješanci, koji nisu ni ljudi ni džini!

+ o +

Ko god malo bolje poznaje povijest ljudskog roda, prisjetiće

se da je u Srednjem stoljeću postojao veliki strah od muških

(inkubi) i ženskih (sukubi) demona, koji su, navodno, seksualno

općili sa osobama koje spavaju. Dakle, u snu. Oni su nerijetko

bivali toliko nasilni da su ženama nanosili čak i fizičke ozljede, a

zabilježen je i veliki broj slučajeva da žene - u snu ali i na javi -

za vrijeme “spektralnih silovanja” od duhovnih silovatelja dobijaju

modrice, ogrebotine i ugrize, koje nikako nisu bile u stanju

same sebi da nanesu, čak ni kao rezultat histeričnih napada podstaknutih

seksualnim potiskivanjem i krivicom - uobičajenim

medicinskim objašnjenjem takvih nesvakidašnjih doživljaja.

Istovremeno, zabilježeni su i primjeri gdje su članovi porodice

silovanih osoba bili očevici trenutka kada duh-napadač nestaje

tako reći pred njihovim očima!

Iako znanost još uvijek o svemu ovome nije dala definitivno

racionalno objašnjenje, poznato je da su i mjesečari, među

njima i muškarci i žene, nerjetko bivali žrtve seksualnih općenja

sa duhovima. Iz tih nastranih i neprirodnih odnosa rađaju se,

kako je poznato, i djeca - mješanci, ali se mogu događati i takozvane

- fantomske trudnoće. Za klasičan primjer može se uzeti

autentičan istorijski primjer - fantomska trudnoća engleske

kraljice Marije Tjudor, koja je punih devet mjeseci pokazivala

sve znake prave trudnoće, uključujući i - rast stomaka!

Najveći broj srednjovjekovnih autora došao je do zaključka

da se seksualni odnosi između duhovnih i ljudskih bića, bez

obzira da li su uz obostrani dobrovoljni pristanak ili su nasilni,

najčešće odigravaju u vremenu kada su džini, odnosno duhovna

bića najaktivnija - kada muškarac ili žena tonu u san ili dok se

odvija proces jutarnjeg buđenja. To nikako nije slučajno. U tom

periodu ni sna ni jave, ljudska bića su posebno otvorena i prijemčiva

za svakovrsne džinske napade. Uostalom, čak i najokorjeliji

skeptici, koji su doživjeli takve doživljaje, vrlo energično i

ubjedljivo potvrđuju njihovu - grubu realnost.

Uostalom, prisjetimo se, prošlost ljudskog roda prepuna je

svjedočanstava orgijanja ljudi i vještica, žena i satira...

Pitam stoga svog sagovornika hafiza Esada Amina da

li se može dogoditi da se iz tih veza rodi dijete normalnog fizičkog

izgleda, a zapravo da bude duševna nakaza, koja će za života

smišljati pakosti i činiti ljudima zlo.

- Ne, ne može - veli gospodin Amin. - Takva mogućnost

ne postoji. Ukoliko se radi o mješancu čiji je jedan od očeva, mislim

da sam se dobro izrazio, jer dijete istovremeno može da ima

fizičkog oca, a da se u njegovo začeće umiješao i jedan od džinskih

napasnika i pakosnika, uvijek, apsolutno uvijek, ima

asimetrično lice; usne su mu otišle ukrivo, jedno oko je znatno

manje i povučeno ustranu... To su po pravilu - obilježeni ljudi.

Da li takvi ljudi za života čine rđava i zla djela? Je su li

pakosni, podli, spletkaroši...?

- Upravo tako. Takvih se ljudi treba kloniti, jer nikada

nikome ne donose sreću i dobro. Oni su po prirodi negativci i njihov

razum i logika su potčinjeni njihovoj prirodi. Mogu oni

završiti škole i fakultete, postati superobrazovani, ali će uvijek

ostati to što, zapravo, jesu - negativci! Što su obrazovaniji, to su

sve opasniji. Kao intelektualci uvijek će djelovati destruktivno, a

kao znanstvenici, težiće otkrićima koja mogu uništiti svijet i ljud-

skom rodu nanijeti nesagledivu nesreću i zlo. Uostalom, ne kaže

se u našem narodu bez razloga - čuvaj se obilježena čovjeka!

Na koji način određene molitve, zapisi, talismani ili hamajlije

djeluju na džine? Šejh Ebu Tahir el Kazvini to djelovanje

upoređuje sa zrakom sunca koja pada na džina i prisiljava ga na

pokornost. Ima li u ovome istine?

- Ne, ne bih se s time mogao složiti. Naprotiv, to izgleda

mnogo drugačije. To Vam je kao poziv u pomoć. Ako izbije vatra,

Vi pozivate vatrogasce, oni dođu i ugase vatru. Tako to otprilike

izgleda... Ili, ako hoćete, s molitvama, zapisima, talismanima ili

hamajlijama Vi uključujete određen alarm, koji na sav glas poziva

u pomoć kako bi se uspostavila ravnoteža između svjetova. Za

svaku dovu, molitvu ili neki drugi vid ibadeta, koji čovjek

iskreno uputi direktno Bogu, postoje zadužena duhovna bića koja

tu poruku prenose. Poslije toga dolaze meleki i, uglavnom, interveniraju.

To je apsolutno uvijek tako. Inače, na jednom mjestu,

prisustvo negativnih džina i prisustvo meleka potpuno je

isključeno i nemoguće. Ako se to dogodi, džini će uvijek biti

pobijeđeni.

A kako se liječi Kur’anom?

- U svom životu ja nisam našao ništa tako živo i tako

kreativno kao što je Kur’an. I zaista, najživlja i najkreativnija

stvar do koje čovjek može da dodje jeste Kur’an. Obajsniću Vam

zašto tako mislim. Ukoliko jedan obični, prosječni vjernik, koji

zna učiti Kur’an, pa čak ukoliko se to znanje i učenje odnosi

samo na posljednjih nekoliko sura; ukoliko bi, dakle, taj vjernik

iskreno učio kur’anske sure, gledajući pri učenju u neki predmet,

nedokućiva moć Kur’ana bi se prenijela i na taj predmet i on bi

poprimio određenu snagu. Ako bi se, recimo, radilo o molitvama

za ozdravljenje, onda bi on zračio izvjesnom iscjeljiteljskom

snagom; ukoliko bi se radilo o molitvama za neutraliziranje negativnih

posljedica džinskih napasti, onda bi on tako djelovao...

Isto je i sa iskrenim vjernicima. Ako predano uče iz Kur’ana, oni

svoje dušu i tijelo jačaju, te zli džini od njih bježe što dalje. Njihovi

dušmani se tako povlaće izbjegavajući ih i zaobilazeći u

svakoj prilici. Naime, lahko bi oni podnijeli iskrene vjernike, ali

njih ne mogu da podnesu oni što su u njihovim trbusima.

Kažu da zapisi, talismani i hamajlije mnogima pomažu u

svakodnevnom životu. Možete li se s tim složiti?

- Dakako. U nas su se spravljanjem zapisa, talismana i

hamajlija u prošlosti bavili mnogi ljudi. Time se mnogi bave i

danas. I ukoliko bolesnike oslobađaju tegoba i džinske napsti,

onda odista čine bogougodna djela. No, u nas postoje i neuki

zapisivači, koji samo prepisuju izvjesne kur anske ajete i sure, a

da pri tome uopće ne znaju njihovo značenje i nisu svjesni njihove

moći. Zbog toga, taj posao može ponekad da bude poprilično

neugodan za one koji koriste njihove zapise i hamajlije.

Zbog čega?

- Ukoliko se, recimo, dogodi da spravljač, iz neznanja ili iz

svoje neupučenosti i nemara, ispusti ili zaboravi samo jedan jedini

elif, on zapisu, talismanu ili hamajliji dobrim dijelom mijenja

smisao, što džinske napadače može da okuraži i problem postaje

mnogo složeniji i teži nego što je bio.

Jedan od vjerovjesnika, Sulejma (Solomon) bio je prema

mnogim drevnim izvorima najmoćniji čovjek svog vremena.

Njegovu moć, bogatstvo i uticaj mnogi dovode u vezu s duhovnim

bićima, odnosno sa njegovim izvanrednim poznavanjem

tajnih mističnih vještina i učenja. Govorili su da je nedostižan

čarobnjak, da je čak u stanju i da zauzda vjetar...?

- Ko god pročita kur’ansko ili biblijsko poglavlje o Sulejmanu

a.s. biće mu mnoge stvari jasne. Od svog oca Davuda naslijedio

je velika bogatstva, ali je za svoga života to bogatstvo, uticaj

i moć daleko proširio. Da, imate pravo, o njemu su se oduvijek

pričale kontraverzne priče. Tako se kaže da je imao silne rudnike

u kojima su radili džini, izrađivali štitove i oružje... Njegova

moć bila je beskrajna, a kraljevstvo prostrano, stabilno i silno.

Njegovi savremenici su svjedočili da je posjedovao i mnoge,

uvjetno govoreći, natprirodne moći. Bio je istinski Poslanik svog

vremena.

Asada, razgovarajmo o odnosima džina i meleka. Šejh Ebu

Tahir el Kazvini poziva se na ajet iz sure Džin koji kaže da se

džini dižu prema nebesima i da tajno prisluškuju razgovore meleka.

To je jedan vid špijuniranja u duhovnom svijetu. Ono što me

zanima jeste ko ima najviše koristi od tih špijuniranja? U kojoj

mjeri to koristi i samim ljudima?

- Odista, neki džini tajno prisluškuju sve razgovore, pa i

razgovore meleka. To su džini nevjernici, zli i opaki intrigatori,

koji sve novosti prenose svojim prijateljima na zemlji. Najvjerovatnije

da oni od toga imaju nekakvu dunjalučku korist. No,

kakve su usluge koje ljudi njima uzvraćaju, to ja ne bih znao

kazati. Znam, međutim, da se džini špijunažom obično kratko

bave, jer bivaju brzo raskrinkani i likvidirani. Donošenje vijesti

“svojim” ljudima (saradnicima), trebalo bi od tih osoba da načini

vidovnjake, ljude poštovane u svojoj sredini, za koje bi se govorilo

da posjeduju nadnaravne sposobnosti predviđanja budućih

događaja i uvida u tuđe sudbine. Ta osobina trebalo bi od njih da

napravi osobe koje su posebno poštovane u svojim sredinama,

kako bi saradnja između njih i džina dobila novu dimenziju i

novo povjerenje. Krajnji cilj je izvođenje iz prave vjere i skretanje

čovječanstva u pogrešnom smjeru.

U kakvoj su vezi mistična učenja različitih naroda i civilizacija

sa svijetom džina?

- Imajući u vidu panteone različitih civilizacija dalo bi se

zaključiti da gdje je god postojao politeistički panteon, kao što je

to bio slučaj sa Rimom, starom Grčkom i drugdje, materijalne

predstave izvjesnih božanstava faktički su trebalo da znače personifikaciju

viđenja nekog od autoriteta iz svijeta džina. To je,

konačno, slučaj i u egipatskoj civilizaciji, na Kriru, u Mikeni i taj

odnos je dugo njegovan, pa čak i obožavan.

.

Može li se u taj fascinantni svijet uvrstiti i ono što danas

podrazumjevamo pod pojmom magije?

- Da, to je upravo to! Magija bi trebalo da bude pokušaj

skretanja religije na obožavanje Iblisa ili Sotone. Dakle, cilj magije

jeste Iblis ili Sotona, a ne Bog! Tom cilju jesu prilagođena

gotovo sva tajna učenja i svi rituali, koji su vezani za magiju, od

Sumera pa sve do neokršćanstva.

Uticaji Sotoninih ili Iblisovih poštivalaca i poslušnika iz

duhovnog svijeta, manifestiraju se na najrazličitije načine i

uočljivi su svakom normalnom čovjeku. Slažete li se s tim?

- Apsolutno. U svijetu, naročito na Zapadu, postoje različiti

pokreti sotonista čije pristaše, da bi postali punopravni članovi,

imaju obavezu - premlaćivanja krščanskih svećenika! Zatim,

postoje izvjesni ceremonijali, koji se obavljaju iskućivo na

grobljima, u kojima se na najvulgarniji način skrnave grobnice i

uznemiruju mrtvi. Na Haitiju i u nekim nerazvijenim zemljama

latinoameričkog područja, rasprostranjena je takozvana voodumagija

u kojoj se za vrijeme mračnih ceremonijala, u trenucima

ekstaze, prisutni poljevaju krvlju žrtvovanih životinja, najčešće

pijetlova... Svi se ti rituali i obredi, po pravilu, završavaju opasnim

orgijanjima i to je najočitiji primjer kvazireligioznosti, koja

je proizvod uticaja Sotoninih potomaka. U svijetu su rasprostranjeni

i uticaji nekih indijskih sekti koje u svojim magičnim ritualima

korisne izvjesna narkotička sredstva kako bi njihovi članovi

doživljavali određene vizije lažnog blaženstva ili nirvane i kako

bi se zauvijek otrgli od naše stvarnosti...

Kako se u sve to uklapa spiritizam i gdje je njegovo

mjesto?

- Spiritizam je, kako znamo, komuniciranje s duhovima.

Postoji, recimo, izvjestan ceremonijal koji se izvodi sa čašom i

papirom na kome je nacrtana kružnica oko koje je su ispisana

slova abecede. Ceremonijal se izvodi u gluho doba noći, u potpuno

zatamnjenoj prostoriji i u krajnje mističnoj atmosferi u

kojoj važna mjesta imaju svijeće i ogledala. Cilj tog opasnog rituala

navodno je prizivanje duhova, obično nekog od svojih

predaka, kako bi se od njega dobila određene informacija vezana

za konkretan događaj ili određenu ličnost. Međutim, ovakve rituali

obično ne donose ljudima nikakvu korist. Naprotiv, oni ih

odvode na stranputice, trujući njihovu dušu i uništavajući njihove

živote.

Zašto se ljudi upuštaju u te opasne mistične rituale? Jesu li

svjesni svih rizika?

- U nedostatku prave, istinske, pozitivne, superiorne

islamske religioznosti, ljudi nerjetko pribjegavaju najrazličitijim

oblicima kvazireligioznosti. Umjesto iskrenog i direktnog

obraćanja Bogu, jer nama nije potreban nikakav ispovjednik ili

posrednik, mnogi mladi ljudi prizivaju nekoga ko je duhovno

biće i ko je, takođe, kreacija našeg zajedničkog Stvoritelja. To je

jedan oblik širka, odnosno mnogoboštva!

Rekli ste da su ti rituali vrlo opasni?

- Jesu zasigurno, ako se s njima bave i neupućeni. Dešava se

da neiskusni mladi ljudi, djevojke i mladići, iz puke radoznalosti,

prizovu nekog od Sotoninih sljedbenika ili potomaka, koji se javljaju

kako bi ostvarili svoje zle namjere. Oni, dakle, počinju da

pokazuju svoje prisustvo - počinju da pomijeraju čašu i daju izvjesne

šture, ali ponekad i tačne informacije, koje imaju za cilj da

zadobiju povjerenje i zavedu one koji su se opredjelili za magiju i

njene opasne rituale. Kada se uspostavi povjerenje i uz malo

istine, ponudi mnogo laži, dolazi do pravog šoka. Dolazi do prevrtanja

nekih predmeta u sobi, zlokobnih šumova, prijetećih

glasova, a prostorija se ispuni užasom i strahom... Posljedice su

gotovo tragične - teška duševna stanja, koja je nemoguće brzo

zacijeliti. Takve osobe se ne usuđuju zaspati, jer čim zatvore oči,

pred njima se počinju da ukazuju zastrašujuće kreature i nakaze,

koje im prijete i u njihove duše unose neizdrživi strah. Ti stravični

prizori su do te mjere uvjerljivi da ih je teško razlikovati od

stvarnosti. Ukoliko se, međutim, radi o ženskim osobama, što je

vrlo čest slučaj, onda se, pored zastrašujućih prizora, javljaju i

teški bolovi, nadimanja stomaka i otežano disanje, povlačenje u

sebe i gubljenje koncentracije. Osoba tone u najteži oblik depresije,

koja se, na žalost, najčešće završava samoubistvom. Još gore

su posljedice ako se do kraja ne izvede ritual prizivanja duhova,

ako se prekine u času kada su duhovi sazvani, kada su uznemireni,

gnjevni, osvetoljubivi i krajnje opaki!...

+ o +

Nešto slično dogodilo se, kakve li koincidencije, upravo u

vrijeme kada je vođen ovaj dugi i zanimljivi razgovor, a događaj

je detaljno opisala novinarka Dana Velikić u banjalučkom nedjeljniku

“Panorama” u broju od 12. oktobra/listopada 1996.

godine. Zbog toga što čitaocima može da posluži kao svojevrsno

upozorenje da se naivno i brzopleto ne upuštaju u opasne spiritističke

rituale prizivanja duhova, vrijedi ga prenijeti vjerodostojno

i u cijelost.

...Sonja (17), Vesna (18) i Miloš (20) željeli su preći

granicu običnih ljudskih saznanja i - neupućeni - upustili su se u

okultizam. Međutim, seansa prizivanja duhova uz pomoć

ogledala uzvratila im je sa nesagledivo tragičnim posljedicama.

- Kako smo došli do formule za razgovor s duhovima?!...

Mene i Vesnu je to uvijek zanimalo, bila nam je to, zapravo, više

razbibriga kojom smo trošili vrijeme. Iskreno, nismo ozbiljno

vjerovali da bismo mi mogle nešto slično izvesti. Aonda je Vesna

negdje našla staru, prašnjavu knjigu o vračanju i čarobnjaštvu.

Knjiga je bila stara više od stotinu godina, listovi su joj bili žuti,

a Vesna ju je pronašla među odbačenim stvarima svoje prabake.

U knjizi su bile drevne čarobnjačke izreke za razne prilike i

podrobna uputstva za obrede prizivanja duhova.

Sonja i danas, godinu dana poslije kobnog obreda, koji će

uzdrmati njen život do te mjere da će pokušati da izvrši i

samoubistvo, pripovjeda sa neskrivenim strahom o tom događa-

ju. Tek je nedavno, kaže, prestala svakodnevno da plače i počela

normalno da se druži s ljudima. Vratila se i u školsku klupu.

- Vesna i ja postale smo veoma radoznale, pa smo odlučile

da izvedemo taj obred!

Uskoro se Sonji i Vesni priključio i njihov prijatelj Miloš.

- Crnim zavjesama smo zamračili dnevnu sobu i provjerili

da kroz prozore i vrata ne može prodrijeti ni dašak vjetra. Tada

smo trpezarijski sto prenijeli i postavili tačno u sredinu sobe i

prekrili ga crnim stoljnjakom - sjeća se Sonja. - Na kraju smo na

sto, jedno nasuprot drugome, postavili dva jednako velika

ogledala tako da se jedno ogleda u drugome. Potom smo između

ogledala stavili sveću kakva se obično pali na groblju. Vesna je

htjela prva da nešto dozna o svojoj budućnosti. Zato smo, prema

uputama iz knjige, na bijelu cedulju, obrnutim pismom, tako da

se tek u ogledalu čita ispravno, napisali njezino ime i njen magični

broj, koji se dobija posebnim numerološkim postupkom.

Kako je željela da kontaktira sa umrlom osobom, utvrdili smo

magični broj i te osobe, a onda smo papir stavili pored sveće, što

je gorjela između ogledala. Predhodno sam pristala da budem

medij. Sjela sam za sto tako da sam mogla da vidim ogledala

kako se oslikavaju u beskraj. Vesna i Miloš, za to vrijeme, jednoličnim

glasom ponavljali su ime Vesnine bake koju smo prizivali.

Ja sam se koncentrisala na svijeću i sve dublje sam tonula u svojevrsni

trans. Odjednom je plamen svijeće počeo treperiti, mada

u sobi nije bilo ni tračka vjetra. Znala sam - to je znak da su se

duhovi odazvali!...

U tom srednjovjekovnom mističnom obredu, plamen svijeće

održava vezu s onim svijetom, svijetom umrlih. Njegovo

treperenje je znak da je uspostavljena veza sa bićima iz

duhovnog svijeta. Od tog trenutka naginjanje plamena udesno

značio je “da”, odnosno potvrdan odgovor na postavljeno pitanje.

Ako plamen ne treperi, odgovor je “ne”, a ako je plamen nagnut

ulijevo , pitanje nije bilo postavljeno razumljivo, duh ne

razumje pitanje i potrebno ga je preoblikovati i ponoviti.

- Tog trenutka moje tijelo su protresli neki čudni žmarci i

predosjećaji - sjeća se Sonja. - Postalo mi je jasno da bi ovo

moglo biti sve osim lake zabave. Ali, natrag više nisam mogla.

Nisam željela da Vesna i Miloš pomisle kako sam se uplašila i

prestravila. Glasno sam, dakle, postavila pitanje o Vesninoj

budućnosti. Svaki put se plamen svijeće naginjao udesno ili

mirovao. Duhovi su odgovarali na svako pitanje...

A onda se dogodilo nešto što je Sonju šokiralo i prestravilo

i što do smrti neće zaboraviti.

- U ogledalu sam odjednom ugledala vlastito lice, ali bilo

je drugačije, kao da sam imala više od osamdeset godina, Staro,

izmučeno, naborano... Uz jeziv tresak jedno ogledalo se razletjelo

na na stotinu komada. Sve troje nas je uhvatila panika. Skočili

smo na noge i hitro razvukli zavjese i ugasili svijeću!... Te noći

nisam mogla mirno spavati. Imala sam strašne more i košmare.

Sanjala sam duhove groznih grimasa, nakaze, mrtvace i jezive

nesreće. Sljedeće jutro mi je bilo malo bolje i odahnula sam. Sve

je opet u redu, pomislila sam. Tada nisam mogla ni pomisliti

kakve će se sve strahote sljedećih dana okomiti na mene...

Za Sonju je nastupio period pun neizvjesnosti, jeze i košmara.

- Činilo mi se kako svi moji strahovi postaju stvarnost.

Momak me je napustio, u školi mi je išlo sve gore, profesori su

me uvijek pitali baš ono gradivo koje nisam spremila, izgubila

sam razred, preminula je moja baka s kojom sam od malih nogu

bila posebno bliska, majka mi se teško razboljela...

Ono što Sonja i njeni prijatelji nisu znali - ako se za vrijeme

rituala prizivanja duhova, razbije ogledalo, sve izmiče kontroli i

kontakt sa bićima iz duhovnog svijeta može da bude krajnje

neprijatan i opasan. Čak opasan i po život. A posebno je u tom

slučaju ugrožen - medij!

Pravila iz stare knjige pronađene na bakinom tavanu nalažu

da se na kraju spiritističkog obreda na plamenu svijeće spali

ceduljica sa ispisanim imenom, kako bi se veze sa duhovnim svijetom

uredno prekinule. Bez toga, kažu, duhovi ne mogu da se

vrate u svoj svijet. Čak i kada se ogledalo rasprsne, obavezno se

taj papir s imenom mora spaliti. Potom se mora otvoriti prozor, a

na sto gdje je stajala svijeća se posipa deblji sloj soli. U prostoriju

u kojoj je izvođen spiritistički ceremonijal, kazuju tajna učenja,

ljudi ne bi trebalo da ulaze narednih tri-četiri dana.

Sonja, naravno, sve to nije znala. Zbog toga su nju i dalje

pratili pehovi i morili ružni snovi. Duhovi su u snovima posjećivali

i Vesnu i Miloša, ali su njih dvoje bili pošteđeni ostalih neugodnosti

i poteškoća. Sonja je, međutim, postajala sve osamljenija

i očajnija. Što bi god loše pomislila da bi joj se moglo desiti -

to bi joj se i događalo. Kao da je bila ukleta.

- Sve je bilo kao začarano - sjeća se djevojka. - Plašila sam

se da bi se mom bratu nešto moglo dogoditi s motorom i on se

zaletio i udario u auto. Kada sam se uplašila da bi mi se momak

mogao zaljubiti u drugu, već mi je sutradan priznao kako ne

može da živi bez druge djevojke... Tako je bilo iz dana u dan. Bila

sam iscrpljena, očajna i na kraju snaga. Počela sam uzimati

tablete za smirivanje i spavanje kako bih uspjevala savladati

noćne more i strahove. No, nije ništa pomoglo i konačno sam

posustala, izgubila nadu i nisam više željela da živim. Jedne noći

sam popila cijelo pakovanje tableta za spavanje. Željela sam sve

da okončam i da se više nikada ne probudim...

Sonja je imala sreće. U posljednjem trenutku našao ju je

otac i odvezao u bolnicu. Kada su joj isprali sedative, hitno je

prebačena na neuropsihijatrijsku kliniku. Bila je pritjerana uza

zid i morala je psihijatrima ispričati svoje strašne doživljaje, koji

su je odveli u samoubistvo. Jedan mladi psihijatar, više iz šale,

predložio je Sonji da kompletno ponove opisani spiritistički ritual

i da saslušaju uputstva jednog parapsihologa koji im je savjetovao

na koji način da to učini. Mučena očajem i strahovima,

djevojka je pristala i, uz mnogo straha, ponovila kompletan

okultni obred s tim što ga je ovoga puta, po staroj recepturi,

dovela do kraja.

- Koliko god čudno zvuči, otada se moje psihičko stanje

vidno popravljalo - priča danas djevojka koja je prošla kroz

pakao, koji sa sobom nose spiritističke seanse i crna magija. -

Više nisam imala noćne more, a u zbilju se više nije pretvorio niti

jedan od mojih strahova. Parapsiholog mi je objasnio da je veoma

opasno upuštati se ne pripremljen i ne upućen u igre sa nepredvidivim

silama duhovnog svijeta. Kada jednom započneš seansu,

niko ne može kontrolirai i spriječiti da se u nju ne uključe i zli

duhovi, Satanini sljedbenici. Prema njegovom objašnjenju, koje

mi se čini sasvim logičnim i tačnim, u našu seansu su se uključili

i neki zli duhovi, a kako smo ritual naglo prekinuli, duhovima

smo onemogućili da se uredno vrate u svoj duhovni svijet!...

Pitam svog sagovornima Esada Amina da li su zli

duhovi odista skrivili Sonjinu nesreću.

- To je sasvim tačno - potvrđuje gospodin Amin i dodaje:

- Ljudi se naivno, često i iz bezazlene radoznalosti upuštaju u

ozbiljne rizike koji sa sobom nosi prizivanje bića iz duhovnog

svijeta. To što je doživjela Sonja, samo je djelič strahota kroz

koje neminovno prolaze sve osobe koje su se bez adekvatnih

predznanja upustile u crnomagijske ceremonijale. I zbog toga

treba još jednom upozoriti da se s tim poslovima, odista, i ne

pokušavaju baviti osobe koje nemaju valjane argumente u rukama

i nisu u stanju do kraja kontrolirati situaciju!

.

NOĆ U KOJOJ SU SE

JAVLJALI DŽINNI

+ Na čemu džini zavide čovjeku? + Kako se osloboditi

duhovnih napasnika? + Šta su karini i kakva je njihova funkcija?

+ Kako se džini drže u pokornosti? + Zašto džini otimaju

ljude? + Šta su leteći tanjiri i kakve veze imaju sa bićima iz

duhovnog svijeta? + Šta su urok, more i urotljive oči? + Kako

se odvija proces proricanja sudbine? + Ima li džina i na drugim

planetama? + Kako se i na koji način kažnjavaju

duhovna bića?

Slučaj koji sam naveo u predhodnom poglavlju uvjerljivo

pokazuje kakvim se užasnim opasnostima izlažu sve

neupućene osobe, koje se naivno i iz radoznalosti odluče na

spiritističke seanse prizivanja bića iz duhovnog svijeta. O tome

nastavljam razgovor sa hafizom Esadom M. Aminom.

Neki ljudi su skloni čak i težim oblicima spiritizma i crne

magije. Upuštaju se u obrede u kojima značajnu ulogu imaju

ljudske kosti ili zenlja iz starih grobova. Šta biste mogli reći o tome?

- Znamo da iuzvjesne džinske, nevjerničke ili šejtanske

skupine žive na starim mezarjima koja se ne posjećuju, ne obilaze

i u kojima se već odavno ne uči Fatiha. Neki ljudi koji imaju

autoritet i vezuju ga za istiharu nerjetko uzimaju šaku zemlje sa

nečijeg groba i stave je pod jastuk kako bi sanjali san koji bi im

trebalo da dade određene odgovore. Oni, na žalost, nisu ni svjesni

da su sa šakom te zemlje u svoj dom, možsa, donijeli i ona

duhovna bića koja žive u tom haremu. Najčešće su to, na žalost,

džini negativci, zla i opaka duhovna stvorenja, koja mogu

prouzrokovati vrlo teška duševna oboljenja i nesreću nesagledivih

posljedica. Takvim osobama nikada ne treba vjerovati, od

njih ne treba tražiti nikakav savjet i treba ih se, svakako, kloniti!

Zašto džini čeznu za ljudskim tijelom?

- Zato što je, kako smo već rekli, čovjek stvoren u najljepšem

obliku, na najkreativniji i najljepši mogući način. Sva

druga bića jesu niže kategorije. S obzirom da su svjesni svoga

stanja, odnosno svoje niže vrijednosti, oni na svaki način

pokušavaju da postanu ljudi i ne propuštaju nijednu prigodu da to

i ostvare. Ukoliko džin uđe u ljudsko tijelo, on se, dakako, ne

može ponašati kao čovjek i zato je lahko uočiti njegovo prisustvo.

Prema nekim autorima čak i određena ljudska imena imaju

izvjesnu otvorenost i prijemćivost za nesmetano djelovanje

džina. Da li je to tačno?

- To je sasvim tačno. Do tog zaključka se dolazi putem izvjesnih

vještina, numerologije i jedne druge znanosti - znanosti o

harfovima. Tek kada je nečije ime napisano na arapskom jeziku,

dakle, arapskim pismom, ono se rastavlja na harfove i tek tada se

pravi takva analiza. Pošto arapska abeceda ima 28 harfova, oni su

podijeljeni u izvjesne grupe označene praelementima - vodom,

vatrom, zemljom i vazduhom. Ljudska priroda je najviše svojstvena

zemlji od koje je čovjek i sazdan, jer je čovjek ponizan,

pristupačan, tolerantan i hladan, a džini su, kako je poznato,

stvoreni od vatre, pa su s toga opasni, varljivi, plahi i vreli. Kombinacija,

uvjetno govoreći, zemljinih i vatrenih harfova u svakom

imenu može da odredi stabilnost i prirodu osobe koja nosi to ime.

Ako je, recimo, u jednom imenu više vatrenih harfova, nije teško

zaključiti da je osoba koja nosi to ime otvorenija džinskoj priro-

di. Dakle - ona je agresivnija. Dalje, do sada se pokazalo u praksi

da i davanje stranih imena, od djece čini izvjesne duhovne

bogalje. Isto je i sa davanjem, takozvanih nestabilnih imena,

pogotovo ženskih. To su, recim, sva imena koja se završavaju

slovo “S”!

Mnogi autori koji priznaju postojanje magije, podijelili su

je na dvije vrste - crnu i bijelu. U jednom starom islamskom

rukopisu pominje se čak i - crvena magija. O čemu je tu riječ?

- Ja ne poznajem te podjele. Po mom mišljenju postoji

magija, a ona je sve što zagovaraju Iblisovi, odnosno Satanini

potomci i sljedbenici i što šteti čovjeku i nanosi mu zlo.

A bijela magija?

- To nije magija. Bukvalno, to je praktična primjena kur

anskih molitvi.

Kaže se da su džini prisutni gotovo na svakom mjestu. Jesu

li svjesni da mi upravo razgovaramo o njima, o njihovim karakteristikama

i njihovom svijetu?

Ovdje, u trenutku kada sam postavio ovo pitanje, bilo je

oko osam sati uveče i sjedili smo u mojoj radnoj sobi, desilo se

nešto veoma neobično. Onoga trenutka kada je moj sagovornik

na moje pitanje uvjerljivim glasom odgovorio potvrdno, u tom

času, iz ugašenog tv aparata, koji je stajao na polici nasuprot nas,

začulo se neko jasno pucketanje. Nije to bilo obično pucketanje

koje prouzrokuje hladjenje ili zagrijavanje tv aparata. Konačno,

taj televizor se nije uključivao već dvije-tri godine, otkako mu je,

za vrijeme rata, otišao neki vitalni dio.

Hafiz Esad M. Amin se tajanovito nasmiješio i pokao

prstmo prema televizoru:

- Jeste li čuli kako se javljaju?!... To su oni!

Tu noć još jednom su se javili(?!). Bilo je negdje oko tri

sata ujutro kada me je nešto trglo iz sna. Otvorio sam oči, svjestan

nečeg što bi, možda, jedino mogla definirati i objasniti moja

ćula, i desilo se nešto što me je istinski zastrašilo. Samo nekoliko

sekundi nakon što su mi se oči otvorile, a moja svijest panično

pokušavala da odredi moje ponašanje, sva svjetla u mom stanu su

se upalila! Desilo se to u istom trenutku kao kada jednim prekidačem

palite više sijalica. Moram priznati da me je to šokiralo i

prvi put sam spoznao jedan novi osjećaj - strah od nečeg nepoznatog!

Istovremeno, bio sam paralisan nedoumicom: šta da uradmi,

kako da reagujem?

Naravno, na umu mi je bio noćašnji razgovo sa gospodinom

Aminom i ono pucketanje u televizor. Da li mi se to ponovo

javljaju džini, jasno pokozaujući svoje prisustvo? Šta žele

time da mi saopšte? Jesam li u opasnosti?

Ležao sam nepokretno osluškujući šumove i čekajući šta će

se dogoditi. Moja ćula bila su maksimalno izoštrena i napregnuta.

Noć je bila tiha. Moglo bi se reći gluha. S polja čak do mene

više nisu dopirali ni uobičajni šumovi - brujanje automobila i

lavež pasa lutalica...

Neizvjesnost je povečavala strah. Nisam se micao iz kreveta,

a moje oči širom otvorene pokušavale su istražiti i sagledati

svaki kutak vidokruga. Ne, ništa nisam mogao vidjeti. Ničeg

sumnjivog. Ustao sam. Oprezno ušao u dnevnu sobu. Sve je stajalo

na svom mjestu. Ugasio sam svjetlo. U kuhinji ničeg neobičnog.

Gasim svjetlo. U hodniku i kupatilu mrtva tišina. Gasim

svjetla i vraćam se u svoju sobu. Još jednom pažljivo gledam po

sobi i napoko gasim svjetlo. Vračam se u krevet, ali jo dugo

nakon toga nisam mogao da zaspem. U svijesti mi je bila samo

jedna misao - svu ovu zbrku načinili su džini! Zašto? Da li samo

zato što sam posumnjao u njihovo postojanje?

Sjetih se noćašnjeg razgovora sa gospodinom Aminom.

Kada su se iz tv prijemnika začuli oni sumnjivi šumovi i kada je

moj sagovornik rekao “To su oni”, prvo pitanje koje mi je izletjelo

iz usta je bilo:

Je su li negativci?!

- Jesu - odgovorio je kratko hafiz Esad M. Amin. - Očito

nisu zadovoljni našim razgovorom...

Ne odobravaju naše procjene?

- Da. Oni ne vole da raskrinkavamo njihovo negativno

djelovanje i da upozoravamo ljude na njihove zle namjere.

A kakva je reakcija džina pravovjernika, dobrih džina?

- Nisu razočarani.

Jesu li ravnodušni?

- Potpuno.

Da bi se neko oslobodio od uticaja džina, potrebno je da se

drži vjerskih dužnosti i obaveza, te da obrati pažnju na kulturu

stanovanja, kulturu ishrane, kulturu odjevanja, da stalno

preispituje svoje odnos prema prijateljima... Sve ovo je u modernom

vremenu teško dosljedno ispunjavati. Kako se onda zaštititi

od negativni uticaja zlih bića iz duhovnog svijeta?

- Budući da je i sam Božiji poslanik Muhamed a.s. bio

žrtvom Iblisovih, odnosno Sataninih pristalica, pod negativnim i

opakim uticajem sihra, i da jedno vrijeme nije primao Objavu,

dakle, nije postojao nikakav kontakt između njega i meleka Džibrila,

i nije mogao dobijati Kur an, sasvim je jasno da su i svi ostali

ljudi, koji nisu Božiji poslanici, podložni tome. Mislim da od

toga samo dragi Bog nekoga može poštediti. To je Njegova volja.

Onaj ko bude stremio ka Njegovoj blizini, u tom slučaju ima

šansu da bude pošteđen negativnih uticaja.

Imam Ša arani opširno govori o Iblisu i njegovom negativnom

uticaju na ljude. Iblis, čije ime muslimani po pravilu

izgovaraju uz riječi “Allah ga je prokleo”, bio je jedan od meleka

ili jedan od džina?

- “Kada smo rekli melekima da učine sedždu Ademu,

učinili su sedždu, osim Iblisa.” Bio je od džina i porekao je,

prekršio je naređenje svoga Gospodara. Tako govori kur anski

ajet El Kehf. Svi oni koji su skloni nekim drugim pretpostavkama

i tumačenjima, najvjerovatnije da nisu otvorili i proučili ovu

suru, niti zapamtili pomenuti ajet... U ranijim religijama, čak i na

našim prostorima, bila je pojava da se religija shvata kao jedna

vrsta dualizma, vjerovanje u duplo božanstvo, božanstvo dobra i

božanstvo zla. To uvjerenje je bilo prisutno i u našoj crkvi bosanskoj,

crkvi bogumilskoj, kod Katara, Patarena, u južnoj Njemačkoj,

zatim u Italiji...

Šta zapravo znači dualizam i kako se objašnjava?

- Dualizam je kroz srednje stoljeće bio iskrivljeni način

vjerovanja, što je, možebit, i danas donekle prisutno. Iskrivljeni

način vjerovanja jeste takav da su se Iblisu, odnosno Satani, Allahovom

neprijatelju i neprijatelju svih Božijih robova, pridavali

izvjesni epiteti božanstva. Dakle, Iblis ili Satana je bio po

vjerovanju gospodar tame i gospodar zla, dok je Allah, odnosno

Bog, krajnje pozitivan.

Prastare knjige govore da u duhovnom svijetu postoje:

“šejtani od ljudi, “šejtani od džina” i “šejtani mane-vi”, koji u

čovjeku bude sumnju u sve. Kakve su razlike među njima?

- Šejtan je jedna kategorija džina od kojih je Iblis ili Satana,

koja je negirala, zanijekala i odbila da prizna Allaha kao svog

gospodara, mada je On i njihov Stvoritelj. Ako posmatramo

božansko stvaranje, onda savršenost stvaranja leži u tome da se

može stvoriti i ono što je krajnje ekstremno. Ekstremno pozitivno

stvorenje i ekstremno negativno stvorenje! Jer, ne bismo znali

vrijednosti pozitivnog ako ne bismo upoznali ekstremno negativno.

Ne bismo znali koliko je lijep sunčan dan da ne postoje

tmurni i kaljavi dani, puni prljavštine i smoga... Ono, dakle, što

je trebalo da bude talog stvaranja, to je - šejtan, vrag, djavo! “Šejtani

od džina” su, dakle, oni koji su takvi samim svojim

postankom, rađanjem. I oni ostaju takvi, nastojeći što više da se

razmnožavaju kako bi ih bilo što više!

Ko su “šejtani od ljudi”?

- To su šejtani u čijem su začeću učestvovali i neki od ovih

bića, tako da oni u sebi nose i neke od karakteristika i osobina

koje su čisto satanske, destruktivne...

Treća kategorija su - “šejtani mane-vi”. Šta reći o njima i

kako ih definirati?

- I njihovo djelovanje je satansko. To su, u glavnom, oni

koji ne mogu da nađu pozitivnu frekvenciju i sami su po sebi -

destruktivni. Oni ne vjeruju ni u što i sumnjaju u sve.

Kako se zaštiti od šejtana?

- Najjednostavniji način je učenje Euzubile i prizivanje u

pomoć Božijeg imena.

Postoji li još neki način?

- Postoji. U to spada sve ono štouobičajeno nazivamo vrijednostima

vjerskog kodeksa.

U jednom hadisu doslovno piše: “Nema nikoga da nema

svoga šejtana koji mu naređuje zlo...” Kako prepoznati uticaj

“svog” šejtana?!

- Radi se, dakle, o duhovnom reduplikantu o kome smo

nešto sasvim malo razgovarali. On se zove karin (grč. alter

idem), a radi se, zapravo, o duhovnoj varijanti čovjeka koja pripada

Džinskome svijetu i on kao takav može na izvjestan način

da vrši uticaj na čovjeka, da daje pa i namče sugestije, koje su

kontradiktorne čak i božanskim normama.

Može li se naći neki konkretan primjer u svakodnevnom

životu, koji bi to ilustrirao?

- Može. Recimo, kada čovjek ima strah od visine i nabujale

rijeke, pa se nađe u situaciji da prelazi preko improviziranog ili

visećeg mosta. Tada karin nastoji da čovjeku poljulja samopouzdanje,

da ne gleda pravo, nego ga provocira i podgovara da

pogled baci u bezdan, kako bi ga uhvatila vrtoglavica i kako bi se

našao u teškom duševnom stanju. U šoku i strahu!

Ima li karin uticaja na donošenje odluke da se podigne

ruka na sopstveni život?

- Ima, kako ne. Moglo bi se reći da je svako samoubistvo

njegovo djelo.

Već pominjanji imam Ša arani tvrdi da nikada niko nije

imao koristi od kontaktiranja sa džinima i da onaj ko s njima kontaktira

postaje nepredvidiv, poput vatre, od čega su sačinjeni i

džini. Dokazano je u najvećem broju slučajeva, kaže on, da se

kod onih osoba koji kontaktiraju s njima pojavljuje oholost u

odnosima prema ljudima. Ima li tu istine?

- To je sve tačno ukoliko se radi o osobi koja ostvaruje kontakte

sa džinima negativcima. No kontaktiranje sa dobrim džinima,

pravovjernicima, nešto je sasvim drugo. Vjerovatno da imam

Ša arani nije imao dovoljno iskustva sa takvim džinima...

Koje molitve imaju posebne vrijednosti pri održavanju

kontakata sa bićima iz duhovnog svijeta?

- Ne bih mogao kazati. Mnoge dove su od izuzetne koristi.

Posebno one egzorcističke.

Znamo da postoji jako veliki broj molitvi ili dova za

prizivanje džina?

- Da, ima jako mnogo takvih dova. Ima i nekih formula,

koje pominju stari autori, kao što su šejh Ahmed el Buni ili

Abdulfetah Et-tuhi i drugi.

Mnogi kažu da se džini drže u pokornosti zahvaljujući

kletvama. O kakvim je kletvama riječ?

- Ja, u glavnom, ne koristim nikakve kletve. No, znam da

su raniji sazivači koristili kletve da bi se džini koji su ušli u čovjeka

izgnali i protjerali. Obično su se u te svrhe koristile vjerske

knjige, kur anske dove, imena izvjesnih Božijih poslanika, zatim

se tu pominje Sulejman a.s. i njegovi ugovori. Postoje i neke

druge kletve. Postoje, recimo, kletve ili zakletve vezane za Božije

atribute, odnosno Božija lijepa imena. Uglavnom, to je to.

Istaknuti autori u oblasti egzorcizma (istjerivanje zlih

duhova iz čovjeka ili iz kuće uz pomoć molitvi), tvrde da su džini

plašljivi, plahoviti, nepredvidivi, nevjerni, lukavi, kukavice(...) i

da zbog toga najviše i napadaju djecu, žene i plašljive osobe.

Koliko je sve to tačno i da li oni imaju nekakvu nadmoć nad

ljudima?

- “On doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju

i koji se u Gospodara svoga pouzdaju; njegova je vlast

jedino nad onima koji njega za zaštitnika uzimaju i koji

druge Allahu ravnim smatraju” (Kur’an – 16: 99-100) Neki

džini su odista takve kukavice da se nerjetko mogu prestrašiti i

otjerati sa običnom psovkom. Međutim, oni znaju biti žetsoko

lukavi, a sve zavisi koliko im je stalo da ostvare neki svoj cilj.

Takođe, mogu biti veoma ubjedljivi u svojim lažima, a njihova

plahovitost uvijek je varljiva i krajnje nedosljedna. Ipak, sve se to

nikako ne može mjeriti sa čovjekom i njegovim vrlinama.

Uostalom, zar čovjek nije najsavršenije biće na svijetu?!...

Da li je česta pojava materijalizacije džina? O njoj govore

neki stari rukopisi, pa i hadisi. Tako se kaže da se jedan džin

bezbožnik pojavio u obličju Suraka ibn Malika ibni Dža šema u

vrijeme sudbonosne bitke na Bedru?

- Džini odista mogu da mijenjaju likove ali je teško reći da

li se radi o istinskoj materijalizaciji ili se pak vješto koriste fizičkim

tijelima određenih životinja. Vrlo rado se pojavljuju u

obličjima zmije, mačke, psa...

Dešavalo se u prošlosti da džini zarobe i u svoj svijet odvedu

ljudsko biće. Kako je to moguće?

- Takvih slučajeva bilo i u nas, ali bi ih bilo jako teško

rekonstruirati. Mnogi s pravom smatraju da je u pitanju i dematerijalizacija,

ali ja to ne bih mogao potvrditi. Skloniji sam

vjerovanju da kidnapiranje ljudi vrše munjevitom brzinom, tako

da se to samo doima poput dematerijalizacije.

Rekoste da je takvih slučajeva bilo i u nas? Možete li biti

precizniji?

- Mogu. Nedavno sam čuo da je u okolini Hadžića, prije

izvjesnog vremena, jedna djevojka bila kidnapirana od strane

džina, pa je oslijepila. Njen nestanak trajao je nekoliko dana.

Istražujući neke zagonetne slučajeve za svoju knjigu “Sve

misterije svijeta”, naišao sam na događaj, koji je početkom ovog

stoljeća zabilježen u Manili, glavnom gradu Filipina. Tamo je,

dok je stražario na jednoj gradskoj španskoj utvrdi, nestao jedan

vojnik koji se sutradan u čudu pojavio hiljadama kilometara

dalje, u - Latinskoj Americi! Mnogi ufolozi (osobe koje istražuju

fenomen letećih tanjira) su taj slučaj dovodili u vezu s misterioznim

pojavama letećih tanjira. Šta vi mislite o tome?

- Nije mi konkretno poznat taj slučaj, ali i fenomen letećih

tanjira može se dovesti u vezu s duhovnim svijetom i njegovim

manifestacijama na Zemlji.

Da li je po Vašem mišljenju nesretni straža sa Filipina

mogao biti žrtva džina?

- Bezsumnje. Ako su džini, želeći da fasciniraju Sulejmana

a.s. i njegovu prelijepu gošću Belkisu, kraljicu od Sabe, u tren

oka iz Mariba, u Jemenu, mogli da prebace više tona teško

kraljičino prijestolje u Jerusalem, onda su mogli i jednog sirotog

španskog stražara iz Manile prebaciti u Latinsku Ameriku.

Međutim, ja zaista o tome, konkretnome slučaju ne znam mnogo.

Rekli ste da pojave letećih tanjira, fenome koji se do sada

uzaludno pokušavao racionalno riješiti, imaju veze sa duhovnim

svijeto. Šta ste time željeli reći?

- Želio sam kazati da su džini u stanju, takoreći - glumiti

leteće tanjire. Mogu se, naime, pojavljivati u oblicima letećih

svjetlosti, mijenjati oblik, brzinu i intenzitet blještavila; mogu

treptati, munjevito nestajati i ponovo se pojavljivati. Nisu li to

sve karakteristike letećih tanjira?!...

Jesu. No, nije mi jasno zašto bi se oni pojavljivali baš u

vidu letećih tanjira? Šta žele time dokazati?

- To najčešće rade kako bi sebi stvorili određen autoritet

među ljudima, ponekad da bi špijunirali, ponekad, možebit, i iz

čiste znatiželje ili potrebe da zapanje ljude i potsjete ih da nisu

sami u svemiru.

Vrijeme u kojem živimo je vrijeme elektronike, vrijeme

tehnoloških dostignuća, računara, interneta... Ljudi modernog

vremena su navikli da vjeruju samo u ono što vide i što njihova

čula potvrdjuju. Kako, dakle, u ovom vremenu elektronike i

tehnološkog buma, raspravljati o postojanju duhovnog svijeta i

kako dokazivati da je njegovo postojanje nesumnjivo, da je činjenica

kao što je činjenica i materijalni svijet?

- Ne može se govoriti ni o kakvom napretku znanosti a ne

govoriti o njezinom porijeklu. Porijeklo svega postojećega jeste

ostvarivanje izvjesne Božanske kreativne sile. Znamo, kada Svemogući

Bog želi nešto da uradi, On tada kaže “BUDI!” i ono -

bude! Dakle, sagledavanje Božanskih moći ne možemo posmatrati

na jedan neprirodan način svojstven grčkim sofistima i da

postavljamo izvjesna pitanja poput onoga: da li Bog može stvoriti

kamen kojeg ne može podići?!... Božansku stvaralačku silu ne

treba posmatrati kao snagu svojstvenu jednom čovjeku ili nekom

drugom stvorenju, već je treba doživljavati isključivo kroz izvjesnu

naredbodavnu moć. Da pojasnim, sve postojeće u nama

samima, zatim, mi sami, kompletan Univerzum, jeste, zapravo,

ono što je Bog stvorio rekavši “BUDI!”... Dakle, sva dostignuća

kojih smo svjedoci i u ovom modernom vremenu, na razmeđu

milenijuma, jesu tekovine duhovnog svijeta i one su morale proći

kroz nekakav kakav-takav filter i njima su kud i kamo poznatija

nego nama samima. Recimo, u elektronici, posljednjih godina su

se pojavili izvjesni virusi koje još uvijek niko nije uspio objasniti,

odnosno dešifrirati. Otkud i kako nastaju? Čemu i kome

služe?... Niko do danas nije uspio odgovoriti na ta ključna pitanja

ili napraviti neki anti-virus, kojim bi se zaštitili kompjuterski

programi i beskrajno vrijedna kompjuterska memorija. Zašt?!

Zato što je u pitanju vrlo vješta igra duhovnih bića!...

Pređimo na nešto drugo, šta je urok i da li ima direktne

veze s negativnim djelovanjem džina?

- Urok ili nazar, na arapskom znači - pogled! Radi se,

dakle, najčešće o pogledu osobe u čijem se tijelu nalazi neko od

Sataninih potomaka ili pak - džini negativci. Kroz oči osobe, u

kojoj se nalaze, oni su u stanju da izvrše snažan udar i da nanesu

neprijatnosti i nevolje, pa čak i teške psihičke traume. Pogotovo,

ako se radi o malodobnoj djeci ili tek rođenim bebama. To

ponekad zna da ima i tragične posljedice.

U prošlosti je bilo ljudi koji su imali izrazite nadprirodne,

parapsihološke sposobnosti i mogli su sugestijom da utiču na

ljude u sredinama u kojima su živjeli. Primjera ima mnogo, ali au

mi ovoga trenztka na pameti Raspučin, tajanstveni mag sa ruskog

carskog dvora, ili sada već pokojna Vanga iz Bugarske, koja je

imala izuzetnu moć proricanja sudbine i sagledavanja budućnosti.

Mislite li da su oni bili pod uticajem džina?

- U to nema sumnje. Neki od njih su bili pod permanentnim

uticajem džina i vjerovatno su vrlo ljubomorno čuvali tu vezu, a

postoji velika vjerovatnoća da su čak i posjedovali džine u svome

tijelu, koji su stalno održavali komunikaciju sa svojim džinskim

saplemenicima i prikupljali korisne informacije s kojima su u

datom trenutku, manipulirali oni o čijim se parapsihološkim

sposobnostima pripovjedalo kao o svojevrsnom čudu. Gotovo da

bih mogao sa stopostotnom sigurnošću tvrditi da je takav bio

Nostradamus, Madam Blavicka, Vanga, braća Tarabići...

Da li je to česta pojava?

- To je dosta česta pojava, mada se to nama tako ne čini.

Uglavnom, svi oni koji uspjevaju s velikom tačnošću proricati

buduće događaje, oni moraju imati komunikaciju s duhovnim svijetom.

Ponekad to nije svjesna i namjerna komunikacija, a o svojim

vidovnjačkim uspjesima ljudi govore kao o nečem što bi se

moglo tumačiti nadahnućem ili intuicijom. Ali, zapravo, to je to.

Šta predstavlja proricanje sudbine i kako se odvija taj proces?

- Prvo da završim predhodnu misao. Iako, dakle, besumnje

ima spontanih proricanja, koja nisu plod želje ili namjere, malo

je vidovnjaka ili proroka, koji uopće nisu svjesni uspostavljene

komunikacije sa bićima iz duhovnog svijeta. Uostalom, kada

proriću budućnost ili nečiju sudbinu, oni po pravilu padaju u

neku vrstu transa. To je uspostavljanje paranormalnog stanja svijesti,

odnosno potpuno isključivanje vlastite svijesti, odnosno

aktiviranje onoga stanja što se u parapsihologiji naziva - potsvijest!

Pojednostavljeno, proces proricanja zahtijeva isključivanje

vlastitog nervnog sustava, a uključivanja sustava onoga koji se

nalazi u tijelu. Dakle, džinskoga!

Drevne istočnjačke priče, uzmimo samo “Hiljadu i jednu

noć”, pune su kazivanja o nevjerovatnim događajima - ćilimi koji

lete, dvorci u kojima žive čaraobnjaci, otvoreni rat protiv zlih

džina, moćna magijska djelovanja, otoci sa divovima, aždahe,

patuljci, džinovske ptice, morska čudovišta... Koliko sve to ima

veze sa realnostima karakterističnim za svijet duhovnih bića?

- Naravno, svi opisi i kazivanja iz starinskih bajki, zasigurno

nose pečat duhovnog svijeta, ali se radi o nebrojnom zbiru

doživljaja i opisa, koje je narod kroz minula stoljeća uobličio u

prekrasna i upečatljiva kazivanja, što zrače dobrotom, plemenitošću

i moralnim poukama. Da velika večina ljudi ima priliku

slušati ispovijesti duševnih bolesnika, lahko bi prepoznali mnoge

ambijente kroz koje se kreću junaci iz priča “Hiljadu i jedna

noć”, iz Andersonovih bajki, iz priča braće Grim ili iz ruskih

bajki... To su upečatljiva svjedočanstva iz fascinantnog svijeta u

kojem se istovremeno miješaju realnost, odnosno fizički, materijalni

svijet sa nevjerovatnim ambijentima, koje nudi jedino svijet

duhovnih bića. Ja sam, na primjer, tretirao neke bolesnike, koji

vrlo ubjedljivo doživljavaju svijet štrumfova. Oni pripovjedaju

fantastične doživljaje u kojima svoje uloge imaju svi junaci iz

popularne televizijske crtane serije...

Da se, ipak, ne radi o uticaju televizije?

- Ne, nikako. Radi se o duševnom bolesniku kod koga je,

uvjetno kazano, isključena uobičajena, normalna svijest, a

uključena svijest onoga duhovnog bića koje je opsjelo njegovu

dušu i tijelo. A da se ne radi o pukom uticaju televizije lahko je

zaključiti, jer duševni bolesnik ne oponaša već viđene epizode,

nego pripovjeda o sasvim novim dogodovštinama, koje nije imao

priliku vidjeti u popularnom televizijskom serijalu! S druge

strane, ako želite da doznate u kakvom svijetu živi neki duševni

bolesnik, stimuliraćete ga da Vam crsta. Tada ćete vidjeti sa

kakvim se likovima oni susreću. To su grozomorne kreature,

strašila, nakaze, prikaze, likovi izopačenih crta lica, životinjska

čudovišta... Oko tih likova su vrlo neobični ambijenti, koji nas

potsjećaju na znanstvenofantastične filmove; tu su čudne letjelice,

leteći tanjiri, neobična bića, spodobe u astronautskim

skafanderima iz kojih izbijaju neobične antene, ubitačne zrake,

fantastično naoružanje, koje oko sebe ostavlja pustoš...

Da li to iz njih govore džini?

- Ne, ne radi se o tome. To oni govore sami. Ali, oni vide

njihov svijet a ne naš, a sagledavanje ili viđenje njihovog svijeta,

najčešće zavisi od mnogo čega. Gotovo svaki čovjek ima svoje

individualno viđenje njihovog svijeta, tako da jedni ljudi mogu

njihov svijet da dožive na jedan način, a drugi ljudi na sasvim

drugi način. Radi se, dakle, o tome.

Otuda su i svjedočanstva najčešće različita?

- Upravo tako. Dakle, moglo bi se rći da postoji individualna

prizma promatranj njihovog svijeta. Dakako, ne radi se samo

o jednom svijetu, nego se radi o mnogim svjetovima, koji su vrlo,

vrlo bogati fascinantnim prizorima i, moglo bi se kazati, da

prodiru u najtananija i najnevjerovatnija područja ljudske mašte.

Da li je taj svijet koji vide duševni bolesnici realan svijet

ili je to vizuelizacija nečega što žele džini da nametnu kao realnost

u kojoj živi opčinjene osobe?

- Taj svijet može da bude realan, a može da bude i irealan.

Realan je ukoliko odista negdje u duhovnom svijetu postoji. U

tom slučaju, bolesnik je nesvjesno i ne činom sopstvene volje

priključen na određenu frekvenciju na kojoj je do kraja blokirano

svako njegovo rezoniranje, a otvara mu se mogućnost da sagleda

njihovu realnost - realnost njihovog svijeta. Međutim, može mu

se još nešto dogoditi. Faktički, može mu se desiti da on u

određenom dijelu vlastitog tijela, tamo, otprilike, gdje mu je

smješten centar za ravnotežu, posjeduje nekoga od tih bića iz

duhovnog svijeta, koji se u arapskom svijetu naziva - arid.

Dakle, onaj koji ga je opsjeo, on je u stanju, pod određenim okolnostima,

svoja individualna viđenja obojena sopstvenim emocijama,

prenijeti na tu osobu i tada je svijet o kojem on govori,

dakako, irealan. Drugim riječima, s jedne strane imamo individualno

sagledavanje njihovog realnog svijeta, a s druge strane,

imamo pokušaj da arid predstavi duhovni svijet u svjetlu kakvom

to on želi.

Koliki je životni vijek džina i da li se oni brže razmnožavaju

od ljudi?

- Njihov životni vijek zaista je veoma dug. Ne zna se tačno

koliki je, međutim, oni žive jako dugo. Kada bi ih, na primjer, u

izravnom kontaktu upitao šta za njih predstavlja četvrt milenijuma,

250 godina, saznali biste da se džini te starosne dobi još uvijek

ubrajaju u “bebe”, kao naša djeca od dvije-tri godine starosti.

Po tome bi se dalo zaključiti da doživljavaju fantastične

starosti?

- Tako je.

Za sve vrijeme oni se razmnožavaju, zar ne?

- Džini se jako brzo razmnožavaju. Ako se radi o negativcima,

onda mora postojati nešto što ih posebno stimulira, a stimulira

ih najviše - ljudski grijeh! Ukoliko se radi o onima koji nastoje

da se miješaju s ljudskom rasom, jer strasno teže da postanu

ljudi kako bi se lakše borili protiv njih, u tom slučaju ljudski grijeh,

odnosno sve ono što je izvan i suprotno religioznosti, te ono

što predstavlja skrnavljenje religioznih pravila i normi vezanih za

odgoj, veoma stimulira njihovo razmnožavanje.

To nema nikakve veze sa začećem njihovih potomaka?

- Ima. U atmosferama i sredinama gdje ljudi ne žive normalno,

gdje se redovito ne pridržavaju moralnog i vjerskog kodeksa,

gdje vladaju perverzija i razvrat, tu se džini munjevito razmnožavaju.

To je atmosfera koja ih stimulira i u njima budi želju za

razmnožavanjem, a oni to nikada ne propuštaju. Tu oni vide svoju

šansu da se ubace među pripadnike ljudskoga roda i da ovladaju

njima. U takvim sredinama, oni se miješaju sa ljudima i uspostavljaju

nekakve vidove divljih mješovitih bračnih zajednica sa ljudskim

bićima. Ponekad su to veze između muških džina i žena,

ponekad ženskih džina i muškaraca, a ponekad su to mješovite

zajednice u kojima svako sa svakim seksualno opći. Kako inače

objasniti pojavu homoseksualizma ako ne ulaskom džina u tijelo

suprotnog pola. U takvim, krajnje zapuštenim i razbluđenim sredinama

najčešće se rađaju djeca-nakaze, dvospolci, retardirane

bebe. To su sredine u kojima su ljudi, normalni ljudi, osuđeni da

budu u manjini i da ih definitivno nestane, da izumru...

Ima li takvih sredina u nas?

- Na žalost, ima. Rat je takve sredine još i umnožio.

Možete li biti precizniji?

- Možda nije potrebno govoriti sasvim otvoreno. Sva naselja

i gradovi u kojima su izvršeni genocid i strašni zločini nad

nevinim ljudima, u kojima su spaljivani i minirani vjerski objekti,

uništavana groblja; gradovi i naselja u kojima su silovane

nedužne djevojčice i žene, u kojima su ubijane bebe u svojim

kolijevkama, u kojima su pod prijetnjom smrti ljudi činili

incest(...), svi stanovnici tih mjesta snosiće posljedice nezapamćenih

ratnih orgijanja.

Zašto je to tako?

- U tim gradovima i naseljima džinski svijet je već savio

svoja gnijezda, osnažio se tuđim lelekom i nahranio se tuđom

nesrećom, pa njega danas nije lahko otjerati. On će u budućnosti

biti veoma agresivan, ugrožavaće potomstvo tih nevinih

stanovnika, navoditi ljude koji su, koliko još juče bili zdravi i

normalni, da nastave sa svakojakim zločinima, ali ovoga puta će

se razračunavati i ubijati između sebe. Ne može čovjek koji je

zločinom došao do nečije kuće ili imanja očekivati sreću. Pa i ako

mu se, u jednom trenutku učini da je nešto u ratu ušičario, vrlo

brzo će se ispostaviti da je ta dobit krajnje prokleta. Kletva Bosne

- ovo nije nikakva prazna priča - ići će dalje i niko je neće zaustaviti.

Posljedice će, najvjerovatnije, snositi i njihovo potomstvo...

Ili, drugi primjer. Znamo da su mnoga groblja potpuno

sravnjena sa zemljom. Uništene su grobnice, ali nisu uništene

džinske zajednice, koje su na tim mjestima podizale svoje potomstvo

i štitile nekakav svoj prostor. Uništavanjem groblja, sve te

džinske zajednice su uznemirene i razgnevljene do te mjere da se

još godinama neće smiriti, a sasvim je sigurno da će na razne

načine pokušavati da ugroze nove stanovnike, da im do kraja

upropaste živote i da unište njihovo potomstvo!

Negdje sam pročitao da kuće duhova najčešće postaju one

kuće u kojima se dogodila neka nesreća ili zbio užasan zločin?

- To je tačno. U takvim kućama džini se osjećaju sigurnim

i snažnim. Lahko se razmnožavaju i teško ih je istjerati. Ponekad,

to je gotovo nemoguće. Učiniće sve da se zadrže. Pri tome, njihove

osvete su teške i nemoguće ih je spriječiti i izbjeći!

Kakav je džinski odnos prema životinjskom i biljnom svijetu?

- Životinjski svijet najčešće koriste da bi putem njih ili njihovog

obličja, obavljali neke za njih važne misije i tako ostvarili

svoje željene ciljeve. To je jedan od načina da bi što uspješnije

špijunirali čovjeka, da bi upoznali njegove navike i njegoce slabosti

e, da bi ga kasnije lakše napali i ugrozili.

Nešto poput trojanskog konja?

- Tako, otprilike. Ja bih rekao da im životinje ponekad služe

kao svojevrsna prijevozna sredstva, ali istovremeno oni te životinje

koriste i na mnoge druge načine.

Ima li to veze sa slučajevima kada, recimo krava-muzara

odjednom, bez ikakvog vidnog razloga, prestane davati mlijeko?

- Ima. U pitanju je jedna vrsta sihra, koja je namijenjena

životinjama. Krave su, recimo, česte žrtve tih vrsta sihra, ali su

oni i za čovjeka veoma opasni ukoliko na njih slučajno natrapa...

A kakav je odnos džina prema biljnom svijetu?

- Različit. Dok dobri džini, džini-vjernici, vole određene

biljke zbog njihovog mirisa, dotle negativci izbjegavaju upravo

te biljke, a skloni su onim biljkama koje imaju oštar i neugodan

miris. Kada je čovjek svega toga svjestan, onda on može svjesno

da manipulira s odrđrnim biljkama u prilikama kada uspostavlja

komunikaciju sa bićima iz duhovnoga svijeta. S određenim

biljkama, dakle, mi možemo sticati naklonost pojedinih džina ili

tjerati i izazivati strah kod onih drugih - zlih i negativnih džina.

Da li biljke džine stimuliraju ili destimuliraju?

- Biljke njima mogu da stvaraju određene prijatnosti, mogu

da služe kao maskirni faktor, mogu da budu i dobar stimulans, ali

mogu da ih i truju i da im nanose bol.

Budući da je čovjek najsavršenije, a samim tim i najinteligentnije

biće u svemiru, da li znate koliki je koeficijent

inteligencije džina?

- Dakako da je stupanj inteligencije džina znatno niži, ali su

oni zato mnogo bolje informirani od ljudi. Oni su u stanju za vrlo

kratko vrijeme da dođu do bilo koje informacije za koju su zainteresirani.

Pri tome, prostorne i vremenske razdaljine ne predstavljaju

nikakvu prepreku. Njihov najveći hendikep jeste što

nikako ne mogu rezonirati kao što rezonira jedan natprosječno

inteligentan čovjek. Čak i prosječno inteligentni ljudi daleko su

inteligentniji nego natprosječno pametni džini.

Imaju li oni ikakvog uticaja ili veze sa ljudskom djecom za

koju kažemo da su “wunderkind” (čudo od jeteta) ili s ljudima

koje smatramo genijalnim?

- Može se desiti da na izvjestan način imaju veze, ako je u

pitanju informiranje ili inspiracija. Čovjek nikada ne bi bio u stanju

konstruirati, recimo, sijalicu da njenu viziju nije doživio, a

svaka vizija nije ništa drugo do slikovno prenošenje informacija iz

duhovnog u materijalni svijet.. Ljudi, kako znamo, doživljavaju

određene vizije a da nisu svjesni odakle one pristižu i na koji način

se to odigrava. Dakako, vizija izvjesnog produkta koji bi sutra bio

napravljen, može da bude inicirana iz jednoga ili drugoga

duhovnoga svijeta, dakle, i od džinskoga i od svijeta meleka!...

Ako smo rekli da džini žive tako dugo, čak nekoliko milenija,

da li to znači da se i njihova memorija tako dugo održava?

- Da, upravo tako. Ona seže daleko u prošlost. U hipnotičkom

stanju neki duševni bolesnici “otkrivaju” da su živjeli

u prošlosti, pa se znaju prisjetiti i konkretnih doživljaja, koji su

se odista odigrali u određenom periodu. Priče su obično veoma

ubjedljive, jer često sadrže nepoznate detalje, tačne lokacije,

imena i događaje. Niko ne bi mogao da posumnja da se ne radi o

reinkarnaciji - ponovnom rođenje! A zapravo je riječ da im te

fascinantne podatke sreviraju džini koji su ih opsjeli.

Može li čovjek živeći normalan život u potpunosti izbjeći

mjesta džinskih sastajališta? Ako ne može, kako se uspješno

zaštititi od duhovnih napasnika?

- Može, zašto ne može. Ukoliko ima uredan život može se

dogoditi da nikada ne dođe u priliku da se s njima sretne, mada

mislim da je voma mali procenat takvih ljudi.

U svijetu džina pominje se sedam planeta. O kakvim se

planetama radi? Nije li riječ o takozvanih sedam nebesa, koji se

pominju i u Kur anu?

- Riječ je, vjerovatno, o sedam svjetova, koji se u različitim

izvorima nazivaju različito. U pitanju su sedam planeta, koje se

pominju u drevnoj astrologiji i astronomiji.

Džini se, prema vjerovanjima, istinski plaše glogove

batine, štapa od divljeg nara i divlje ruže, a ne vole ni tisovinu.

Zbog toga je, kažu, uvijek dobro sa sobom nositi bar komadić tih

vrsta drveta. Zašto se oni toga toliko boje?

- Meni još uvijek nije jasno kakve veze baš imaju sve te

vrste drveta sa strahom koji se u njima budi. Vjerovatno je riječ

o posebnom senzibilitetu prema određenim biljkama, jer, znamo,

izvjesne biljke mogu biti ljute, gorke ili otrovne, tako da i ste

strane za njih budu pogubne. Isto kao što bi kod nas pravljen

samo od olova bio daleko ubitačniji od taneta obloženog mesingom

ili nekom drugom legurom.

Čovjekovo tijelo je podijeljeno na desnu i lijevu stranu.

Kažu, jedna je vjerska, a to je desna, a druga, lijeva, nije. Ima li

to neko dublje značenje?

- Mislim da nema. Vjerovatno se radi o jezičkoj varijanti u

kojoj su riječi “desna” i “prava” u prapovjesti imale isto značenje.

To se može ilustrirati i konkretnim primjerima: u engleskom

jeziku riječ “right” često označava i desno, ali znači i ispravno,

pravo! U perzijskom to je riječ “rast”, koja znači i desni i pravi i

ispravni put, itd. Dakle, desna strana je uvijek bila vezana za ono

što je na neki način bilo ispravno, a lijeva za ono što nije bilo

ispravno... Mogli bismo se čak pozvati i na Kur’an gdje se u suri

Vakia doslovno kaže: “oni koji su s desne strane, oni su sretni”...

Od čega zavisi veličina džina i njihov izgled? Kako se kaže

u nekim starim rukopisima, oni mogu biti najrazličitijih veličina.

Mogu biti tako sićušni da uđu u krv i pore u ljudskoj koži, a mogu

biti i tako gorostasni da im se tijelo ne može ni sagledati. Kako

se uspjevaju transformirati?

- Džini su veoma adaptabilni. Mogu da budu manji od

glave obične čiode, a mogu da budu ogromni. Dakle, u stanju su,

prema potrebama, da se prialgođavaju, da mijenjaju veličinu i

izgled, oblik i glas. To je pogotovo karakteristično za vizije koje

se pojavljuju kod duševno bolesnih osoba. Ponekad, u tim neobičnim

vizijama, džini nisu u stanju da stanu u jednu prostoriju i

oboljela osoba doslovice u stanju je od čitavog gorostasnog tijela

džina da vidi samo ogromni palac i jedan dio nokta. Međutim,

ima još nešto veoma interesantno. Na koji način iscjeljiteljski

tretman djeluje na bolesnu osobu koja ima viziju gorostasnog i

opakog džina? U početku je on golem poput kakva solitera, ali

kako se odvija tretman nad bolesnikom, džin se sve više smanju-

je, dok se, na kraju, ne pretvori u zeca ili miša, koji onda u strahu

bježe iz bolesnikove vizije. To je znak da je pacijent ozdravio, ali

to, naravno, nije kraj iscjeljiteljskog tretmana. Za potpuno

ozdravljenje treba se još boriti.

U čemu se sastoji taj tretman?

- Ima različitih pristupa i načina. No, ovo o čemu ja govorim

ne spada u neku posebnu tajnu vještinu. Ta iscjeljiteljska

terapija je vrlo jednostavna. Ukoliko se radi o osobi koja je religiozna,

itog časa kada ona spomene neko od imena meleka, kada

prouči euzu-bismilu ili kada donese šehadet , u tom slučaju

događa se umanjenje tog njenog duhovnog nasrtljivca. On lagano

mijenja oblik. Biva sve manji i manji da bi, na kraju, dobio oblik

neke životinje. Nekada to bude lisica, nekada vuk, nekada medvjed,

nekada zec, a na kraju, postaje plašljivi miš, koji spas traži u

bjesomučnom bijegu!

Na taj način se i terapija pokazuje ispravnom, zar ne?

- Tako je. Pacijent je svjedok uspješnosti tog iscjeljiteljskog

postupka. Jer transformiranje džinskog napasnika od gorostasa

do miša očit je dokaz uticaja pravih argumenata. Još ako napasnik

dobije žestoke batine od egzorciste koji vodi seansu, onda se

džin teško usuđuje na povratak.

Batine?!

- Da, batine! One su istinske i odvijaju se putem glogovog

štapa, ili batine od ružinog drveta ili drveta divljeg nara. Kazna

može biti i strašnija, a ona djelomično podsjeća na haičanske

“voodu” rituale. Uzme se lutka i ona se poistovjeti s džinom

napasnikom. Bockajući iglom lutku, bockate zlog džina; ako

spalite lutku, spalili ste i džina!... Ali, to su rigorozna kažnjavanja,

koja se čine kada ne postoje drugi načini da se pomogne oboljelom

pacijentu!

Znanost predviđa skori čovjekov prodor u svemir i posjetu

najbližim planetama Sunčevog sustava. Hoće li ljudska bića,

dakle, prvi Zemljini astronauti sa sobom u svemir ponijeti i džine

ili će džine tamo zateči?

- Može se desiti i jedno i drugo. Može se, dakle, dogoditi

da ih sa sobom ponesu, ali može se desiti i da ih tamo zateknu.

Međutim, to nije nikakav rizik prvih ljudskih putovanja u

svemirsko susjedstvo. Džini i onako mogu egzistirati i ovdje i

tamo. Za njih, kako smo rekli, ni prostorna ni vremenska udaljenost

ne predstavljaju nikavu prepreku. Dakle, ukoliko budu

imali nekakav svoj interes, oni određenog čovjeka mogu sresti i

ovdje i tamo.

Budući da se tvrdi kako svaki čovjek ima svog šejtana i

meleka, odnosno đavola i anđela, šta se s tim čovjekovim

duhovnim pratiocima događa nakon njegove smrti. Gdje oni

odlaze i šta s njima biva?

- Svaki čovjek, zapravo, ima dvojicu meleka. Jedan bilježi

ono što je svaki čovjek uradio pozitivno, plemenito, lijepo i

humano, a drugi bilježi sve njegove propuste i greške. Druga

stvar je sa šejtanskim pratiocem. On se u Ku’anu, kako smo ranije

kazali, naziva karin, a to je ono što se u parapsihologiji naziva

astral ili astralni dvojnik. On je u stanju, zahvaljujući izvjesnoj

projekciji, s vremena na vrijeme, da napušta čovjekovo tijelo i da

posjećuje različite prostorne i vremenske predjele ili dimenzije.

To je, dakle, karin, a najbliži smisao te riječi jeste “drug”. Drug u

smislu saputnika, koji se kreće tamo gdje se kreće i čovjekovo

fizičko tijelo. Međutim, karin ima i svoje dopunsko značenje -

duhovni duplikant! Čovjek, dakle, ima svog duplikanta u

duhovnom svijetu i to je jedna od uloga karina.