Vladimir Nazor

Vladimir Nazor rođen je 30. svibnja 1876. u Postiru na otoku Braču u Dalmaciji. Maturirao je 1894. u Splitu. Učio je prirodne znanosti, matematiku i fiziku na sveučilištu u Grazu, Beču i Zagrebu. Bio je hrvatski pjesnik, prozaist i prevoditelj te političar za vrijeme Nove Jugoslavije. Bio je predsjednik ZAVNOH-a i prvi predsjednik Narodne Republike Hrvatske. U pedeset godina plodnog rada Nazor je pisao pjesme, pripovijetke, priče za djecu, putopise, romane, dnevnike, rasprave i prevodio talijanske i njemačke pjesnike.

Neka njegova djela: "Slavenske legende" (1900.), "Knjiga o hrvatskim kraljevima" (1904.), "Veli Jože" (1908.), "Utva zlatokrila", "Medvjed Brundo", "Stoimena" (1916.), "Pastir Loda" i "Dedek Kajbumščak" (1939.). Poslije rata objavio je "Pjesme partizanske" (1946.). Imao je vrlo zanimljiv život u partizanima gdje vodi dnevnik "S partizanima." S pjesnikom Ivanom Goranom Kovačićem odlazi u partizane o čemu je izvijestio čak i Radio London. Jednom prilikom je bio otet, a ta ustaška propaganda je izvijestila da je čak streljan. Umro je u Zagrebu 19.6.1949. gdje mu je i spomenik.