Drugo, pomalo neočekivano trajno nasljeđe Tuđmanovih Bespuća povijesne zbiljnosti je na polju "pohrvaćivanja" hrvatskoga jezika. Neke su Tuđmanove novotvorenice ušle u hrvatski jezik, većina nije, no, važnijom se pokazala njegova upornost u upotrebi izvornih hrvatskih riječi. Već legendarni naslov jednoga poglavlja: Svedobna sveudiljnost genocidne činidbe, ukazao je na smjer kojim je otada krenuo hrvatski jezik - makar se taj put nerijetko i razilazio s Tuđmanovim.
Tuđman je u značajnoj mjeri pomogao širenju i jačanju povijesnog revizionizma u čijim su temeljima njegova "Bespuća povijesne zbiljnosti" garnirana natruhama antisemitizma. Za njegovog predsjednikovanja izuzetno je mnogo učinjeno na zatiranju hrvatskog antifašizma
U široko zahvaćenoj analizi "zlosilja" Tuđman se često zapliće u proturječja: od "opće osude genocidnih zlodjela i njihovih počinitelja" do pretjeranog razumijevanja i rezigniranog prihvaćanja tih istih zlodjela, jer su "nasilje, mržnja, zločin i osveta nedjeljivi, sastavni dio života čovjeka pojedinca i naroda kao najviše ljudske zajednice". Tim misaonim slijedom počinje gotovo pa opravdavati "zlosiljne" zločine: "Kad neki pokret ili narod, država ili njihov savez, religija ili ideologija, ima pred sobom protivnika kojeg drži pogibeljnim za svoj opstanak, ili glavnom zaprekom za svoju prevlast, učinit će sve moguće, i upotrijebiti sva sredstva da ga savlada pa i uništi, ako ga na drugi način ne može podvrći svojoj volji". Shvativši da upada u proturječja Tuđman ih je pokušao rasplesti, ali to je činio tako da je samo stvarao nove nedoumice. "Genocidne radnje i promjene" koje su "uzrokovane poviješću nataloženim međunacionalnim teško pomirljivim protimbama" Tuđmanu "donose uvijek dvostrane posljetke. S jedne strane, neizbježno produbljuju povijesne razdore, razjaruju međunacionalnu mržnju i potiču osvetničke porive... S druge strane, dovode do etničke homogenizacije pojedinih naroda, do većeg sklada nacionalnog sastava pučanstva i državnih granica pojedinih zemalja, pa to može imati pozitivne učinke na kretanja u budućnosti u smislu smanjivanja razloga za nova nasilja i povoda za nove sukobe i međunarodne potrese".
Bespuća su najpoznatije djelo prvoga hrvatskog predsjednika, prevođena i na strane jezike (doduše, u pročišćenoj verziji zbog navodno mutnih dijelova koji su senzibilizirali židovsku zajednicu-no, o tome će još biti riječi). Ako pogledamo cjeloviti Tuđmanov spisateljski opus, Bespuća povijesne zbiljnosti se nameću kao knjiga središnja po važnosti i utjecaju, ali ne i kao njegovo najvrjednije djelo. Tuđmanov povjesničarski magnum opus ostaje Hrvatska u monarhističkoj Jugoslaviji; uz nju, tu je i vrijedna rasprava Nacionalno pitanje u suvremenoj Europi, dok je polemičar i strateg Tuđman najbolje predstavljen u Usudbenim povjesticama i u zbirci intreviewa stranim novinarima, Hrvatska riječ svijetu. U tome korpusu pisanih djela, Bespuća se nameću kao čudan križanac: dijelom polemika s političko-ideološkim protivnicima iz Tuđmanovog komunističkog razdoblja (ako koji od jugokomunističkih kadrova i ostane zapisan u povijesnom sjećanju, to će, ironijom sudbine, biti zahvaljujući upravo ovoj knjizi); dijelom historiozofski pokušaj meditacije nad nasiljem u svjetskoj povijesti- a najviše pokušaj artikulacije autorove težnje za profiliranjem političke aktivnosti koja će svoj najbolji izraz dobiti u borbi za hrvatsku samostalnu državu.
The history and politics of Croatia and the Balkan peoples is a particular strength of the collection. Books on all aspects of Croatian history and politics are collected, including the works of all major publishers and scholars from all eras, but books from the communist era are particularly extensive. Examples of historical titles include Znameniti i zasluzni Hrvati te pomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti od 925-1925 (Zagreb, 1925), Generalno učilište Dominikanskoga reda u Zadru ili "Universitas Jadertina" 1396-1807 (Zadar, 1996), and the many works of Ferdo Šišić (1869-1940). Croatians living outside their state made a significant contribution in publishing the memoirs of prominent participants in Croatia's recent history and describing their history from various perspectives. Here notable titles are Ivo Korsky, Hrvatski nacionalizam (a history of Croatia from 1918 to 1945) and Vjekoslav Vrančić, Branili smo drzavu, as well as the memoirs of the leader of the post-Yugoslav country of Croatia, Franjo Tudjman's Bespuca povijesne zbiljnosti (1989). All of the major historical journals are held in print and/or digital formats such as Časopis za suvremenu povijest [Journal of Contemporary History] from Zagreb, Kulturna baština [Cultural Heritage] from Split, and Povijesni prilozi [Historical Contributions], also from Zagreb.
U radu se analiziraju određena obilježja hrvatske vlasti početkom 1990-ih koja se u nekim krugovima tumače kao antisemitska. Kontroverzna knjiga hrvatskoga predsjednika Franje Tuđmana Bespuća povijesne zbiljnosti i neke njegove izjave koje se već dva desetljeća provlače kroz medijske stupce, publicistička izdanja, pa i znanstvene radove, uporišta su tim tvrdnjama. Hrvatsku se vlast optužuje da je pokušala minimalizirati ustaške zločine i rehabilitirati Nezavisnu Državu Hrvatsku. Ugled hrvatske države u tom aspektu i u odnosu na Izrael bio je toliko narušen da su diplomatski odnosi između Hrvatske i Izraela uspostavljeni tek 1997. godine.
Tuđman, Franjo. 1981a. Na braniku povijesne istine: dokumenti sa suđenja 17-20. veljače 1981. u Zagrebu (On the bumper of historical truths: Trials documents 17-20 February 1981 in Zagreb). Issue place unknown: Bokatron.
Tuđman, Franjo. 1989. Bespuća povijesne zbiljnosti: rasprava o povijesti i filozofiji zlosilja (Horrors of War: Historical Reality and Philosophy). Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske.
Croatian history is represented by over a thousand titles acquired by the Library and cataloged after 1980 and by many publications from earlier periods, e.g., Znameniti i zasluzni Hrvati te pomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti od 925-1925 (Zagreb, 1925). Croatians living outside their state made a significant contribution in publishing the memoirs of prominent participants in Croatia's recent history and describing their history from various perspectives. Here the most important titles are Ivo Korsky, Hrvatski nacionalizam (a history of Croatia from 1918 to 1945) and V. Vranic, Branili smo drzavu, as well as the recently published memoirs of the leaders of the new Croatian state, especially, for example, Franjo Tudjman's Bespuca povijesne zbiljnosti (1989).
b73f46f91f