Oliver Vlainić
Karlovačko šumarstvo ostalo je bez još jednog istaknutog šumara, i to u godinama kada se još očekuje doprinos zajednici. Nažalost, duga i teška bolest bila je jača od inače snažnoga tijela i duha kolege Zorana Sabljarića, koji je preminuo u 60. godini u Karlovcu. Tako je karlovačka podružnica Hrvatskih šuma u nešto više od dva mjeseca ostala i bez drugoga nekadašnjeg voditelja.
Zoran Sabljarić pokopan je 7. travnja 2021. na karlovačkom groblju Jamadol, uz brojnu rodbinu, prijatelje i znance. U ime UŠP Karlovac od pokojnika se oprostio voditelj podružnice Marin Svetić, dipl. ing. šum. sljedećim govorom:
Koliko god smo bili svjesni da ćeš teško izdržati dugotrajnu borbu s opakom bolešću, toliko smo se nadali čudu koje se nažalost nije dogodilo. Dragi Zoki, fizički si nas napustio 3. travnja 2021. godine, ali tvoj snažan duh i nasljeđe ostat će zauvijek zapamćeni i zabilježeni u sadašnjim i budućim generacijama zaposlenika karlovačke podružnice Hrvatskih šuma, ali i šire. Iako nisi doživio ni puni radni vijek, svojim djelovanjem ostavio si zapažen trag ne samo u šumarskoj struci, nego i u drugim poljima u kojima si se okušao. Volio si svoj rodni Cerovac Vukmanićki, Karlovac, Karlovačku županiju, a nadasve Hrvatsku. Volio si svoju obitelj kojoj ćeš ostati nenadoknadiv gubitak.
Zoran Sabljarić, sin Stjepana i Barbare r. Polović iz Cerovca Vukmanićkog, rodio se u Karlovcu 15. svibnja 1961. Osnovnu školu završio je u karlovačkom naselju Turanj 1975. godine. U razdoblju pohađanja osnovne i srednje škole aktivno se bavio košarkom u košarkaškom klubu „Željezničar”. Opredjeljivši se zai šumarstvo kao životni poziv, prvo je stekao kvalifikaciju šumarskog tehničara u srednjoj Šumarskoj školi u Karlovcu 1980. godine, a nakon diplome na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1987. godine i zvanje diplomiranog inženjera šumarstva. Prvo zaposlenje dobio je 1. lipnja 1987. u Šumskom gospodarstvu Karlovac, OOUR-u za iskorišćivanje šuma, Šumariji Krnjak. Nakon pripravničkog staža prešao je u Šumariju Vojnić, gdje je kao inženjer u operativi radio do kraja 1990. godine. Početkom 1991. godine, ustrojem javnog poduzeća Hrvatske šume s Upravom šuma Karlovac, imenovan je zamjenikom upravitelja Šumarije Karlovac. To je i vrijeme Domovinskog rata, čiji je i sam sudionik, ali i prognanik iz svog Cerovca Vukmanićkog, što mu je uz očevu smrt donijelo dodatne patnje. Nakon pobjedonosne Oluje vratio se roditeljskoj kući koju je obnovio. Od 1. siječnja 1992. do 28. veljače 1999. bio je upravitelj Šumarije Duga Resa. S 1. ožujkom 1999. preuzeo je poslove stručnog suradnika za uzgajanje šuma u Proizvodnom odjelu Uprave šuma Karlovac. Najvišu funkciju u poslovnoj karijeri imao je od 29. ožujka 2004. do 23. travnja 2012. kada je u dva mandata obnašao dužnost voditelja Uprave šuma Podružnice Karlovac. To će razdoblje ostati upamćeno kao vrlo plodno, kako za njega osobno, tako i za UŠP Karlovac. Još kao stručni suradnik za uzgajanje šuma želio je poboljšati metode obnove i njege šuma, posebice najvrjednijih šuma hrasta lužnjaka. Postavši voditelj podružnice, osnažio je svoje ideje te mnoge lužnjakove šume od šumarije Jastrebarsko do šumarije Topusko ostaju trajni stoljetni spomen na primjenu kvalitetnijih tehnologija obnove kojih je bio inicijator, o čemu je svjedočio i akademik Slavko Matić. Isticao se i svojim talentom za razvoj nešumarskih djelatnosti u Hrvatskim šumama, kao i odnosa s javnošću, što je uspješno primijenio u mnogim ostvarenjima, a posebno tijekom realizacije obnove lovačkog doma Muljava, stvaranjem Turističkog centra Petrova gora, ali i popularnoga Šumarskog kutića na karlovačkim danima piva te restorana Avium u sklopu upravne zgrade UŠP Karlovac. Nezaboravni ostaju i Dani hrvatskoga šumarstva održani u Karlovcu u lipnju 2005. godine koji su odlično organizirani pod njegovom palicom. Od 2012. godine do kraja života promijenio je nekoliko radnih mjesta te bio savjetnik u Uredu voditelja, instruktor za obuku radnika i stručni suradnik za građevinarstvo i investicije u Proizvodnom odjelu, a od 17. kolovoza 2017. i rukovoditelj Odjela za ekologiju UŠP Karlovac.
Sportaš u mladosti, a u zreloj dobi obnašatelj mnogih sportskih funkcija poput predsjednika Hrvatskoga rukometnog kluba Karlovac i Županijskoga košarkaškog saveza. Ipak kruna te karijere bila je funkcija predsjednika Nogometnog kluba Karlovac 2009./2010. godine u vrijeme kada je klub igrao u Prvoj Hrvatskoj nogometnoj ligi, što mu je najveći klupski uspjeh u njegovoj stoljetnoj tradiciji.
Od ostalih funkcija treba istaknuti dužnost predsjednika Turističke zajednice grada Karlovca te predsjednika Upravnog vijeća Javne ustanove Natura Viva za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području Karlovačke županije.
Kao istaknuti član HDZ-a bio je vijećnik Grada Karlovca, dugogodišnji predsjednik Temeljnog ogranka Cerovac Vukmanićki, gdje je bio i predsjednik Dobrovoljnog vatrogasnog društva i Mjesnog odbora.
Istaknut trag ostavio je i u strukovnoj udruzi Hrvatskom šumarskom društvu, u kojemu je bio redoviti član, dopredsjednik i tajnik Ogranka Karlovac.
Brojna su odlikovanja koja je dobio za svoje – ratne zasluge: spomenica Domovinskog rata i medalja „Oluja”; društvene zasluge: godišnja nagrada Karlovačke županije 2007. godine za uspjehe postignute u radu i promicanju djelatnosti u 2006. godini i medalja Grada Karlovca 2007. godine te strukovne zasluge: priznanje s prstenom HŠD-a ogranka Karlovac za aktivno sudjelovanje u radu Upravnog odbora ogranka 2007. godine, zahvalnica HŠD-a s plaketom za višegodišnju podršku hrvatskih sudionika na europskim skijaškim natjecanjima (EFNS) 2008. godine te zlatna medalja „Franjo Šporer“ HŠD-a ogranka Karlovac za osobite rezultate u djelatnosti HŠD-a i struke u trajanju od najmanje 20 godina 2018. godine.
Živio je u skladnom braku u kojemu je postao i otac troje djece.
Dragi naš Zorane, ostat ćeš u sjećanju brojnim mladim kolegicama i kolegama koje si zaposlio i pomogao u razvoju njihovih karijera. Pamtit ćemo te po tvojoj energiji koju si prenosio na svoje suradnike i zaposlenike prilikom realizacije brojnih projekata. Ideje koje su nastajale u tvojoj glavi znale su biti neshvaćene jer su bile ispred svoga vremena, ali vrijeme je pokazalo da si često bio u pravu. Spomenut ću kao primjer promatranje zvijezda na Petrovoj gori, što smo svi, kad si to iznio prije dvadesetak godina, smatrali kao malo ludo, ali danas je Petrova gora prvi hrvatski park tamnog neba koji posjećuju ljubitelji zvijezda. Možda je jedna od zvijezda koju će moći vidjeti i tvoja. Ni u zadnjim mjesecima života nisi prestajao iznositi i razrađivati nove ideje. Šteta da nisi imao priliku provesti u djelo još koju svoju zamisao.
U ime zaposlenika Uprave šuma Podružnice Karlovac, članova HŠD-a ogranka Karlovac te svoje osobno ime, upućujem iskrene riječi sućuti supruzi Draženki, sinovima Stjepanu i Tomislavu, kćeri Mariji, sestri Renati i ostaloj tugujućoj rodbini i prijateljima.
Dragi Zoki, počivao u miru i neka ti je laka hrvatska zemlja. Nedostajat ćeš nam.
Osim voditelja UŠP Karlovac od Zorana se oprostio i njegov dugogodišnji bliski suradnik i prijatelj Marinko Matešić, dipl. ing. šum., rukovoditelj Odjela za proizvodnju UŠP Karlovac. Jednostavnim riječima opisao je Zoranove osobine, ali i događaje koji se pamte i koji će ostaviti i duži trag.
Oliver Vlainić, dipl. ing. šum. ispred HŠD ogranka Karlovac
Na karlovačkom rimokatoličkom groblju Dubovac 1. rujna 2020. sahranjena je Anica Mrzljak, diplomirana inženjerka šumarstva i čuvena profesorica Šumarske i drvodjeljske škole Karlovac. Epidemiološke mjere uzrokovane epidemijom bolesti COVID-19 uzrokovale su posljednji ispraćaj s maksimalno 50 sudionika sprovoda. Ispred njenih nekadašnjih učenika iz Šumarske škole tužnom skupu obratio se voditelj UŠP Karlovac Marin Svetić, čiji govor prenosim u cijelosti:
„Draga naša profesorice, u ime brojnih generacija učenika Šumarske škole Karlovac, kao jedan od Vaših đaka, u ovom teškom trenutku oprostit ću se s Vama s nekoliko prigodnih rečenica.
Ana (Anica) Mrzljak, kći Josipa i Janje Babić, rođena je 29. svibnja 1931. u Duboviku pokraj Slavonskog Broda. Osnovnu školu je završila u Gradištu kraj Županje 1942. godine, a gimnaziju u Vinkovcima 1950. godine. Upisala je studij na Šumsko-uzgojnom odsjeku Poljoprivredno-šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji je završila 1955. godine. Iste godine 1. svibnja zaposlila se na Šumarskoj školi u Karlovcu. U Karlovcu je zasnovala i obiteljski dom s Ivanom Mrzljak, također šumarskim inženjerom, s kojim je dobila i sina Ladislava.
Stručni ispit za zvanje profesorice srednje stručne škole položila je 1958. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kao glavne predmete na školi predavala je dendrologiju i zaštitu šuma, a uz to i botaniku, kemiju i ekonomiku. Napisala je nekoliko skripti za potrebe učenika škole. Predavala je i u školi za obrazovanje odraslih. Bila je profesor šumarstva s najdužim stažom na Šumarskoj školi. Osnovala je i upotpunjavala zbirke predložaka iz dendrologije i zaštite šuma.
Povrh toga bila je dugogodišnja voditeljica grupe „Tribina mladih“, a njenim odlaskom grupa je prestala djelovati. „Grupa je okupljala velik broj učenika, koji su s velikim interesom i pozornošću nazočili svake godine nadasve edukativnim i zanimljivim predavanjima i susretima. Godišnje je bilo organizirano 10-15 takvih druženja, a gosti su najčešće bili istaknuti stručnjaci iz različitih područja, kao što su: medicina, šumarstvo, povijest, glazbena kultura, zatim poznati karlovački alpinisti, kao i stručnjaci iz škole.“
Odgajala je i obrazovala 39 generacija učenika, budućih šumarskih tehničara, i time dala značajan doprinos hrvatskom šumarstvu. U zasluženu mirovinu otišla je 31. kolovoza 1993.
Bila je članica Šumarskog kluba Karlovac, kasnije karlovačkog ogranka Hrvatskoga šumarskog društva, a 1956.-57. godine i tajnica kluba.
Nakon duge i teške bolesti preminula je u Karlovcu 22. kolovoza 2020.
Moram naglasiti da ste nama učenicima bili i autoritet i uzor. S velikim zanimanjem upijali smo i pamtili svaku Vašu rečenicu, svaku karakteristiku pojedine šumske vrste s kojom ste nas upoznavali: „Klinastu bazu lista ima hrast kitnjak, a uškastu lužnjak.“, „Češer jele stoji uspravno, a smrekov visi…..“, „Ivane, ne idi kući u Slavoniju za veliki vikend, jer ćeš sve naučeno zaboraviti do ponedjeljka.“, „Marine, prije odlaska na nogomet ponovi vrste u makiji i garigu“.
Bili ste nam sve godine školovanja i puno više od profesorice dendrologije i zaštite šuma, oprostite nam za sve naše đačke nestašluke, i veliko Vam hvala na svemu pruženom u stručnom i nadasve ljudskom i roditeljskom pristupu.
Vaša konstatacija da su „ljudi gusto posijani, a rijetko nikli“ je svevremenska.
Izražavam duboku sućut suprugu Ivanu, sinu Ladislavu, snahi Jasni, unuci Maji i ostaloj tugujućoj rodbini. Čuvala Vas laka hrvatska zemlja i počivali u miru.“
U ime Šumarske i drvodjeljske škole Karlovac posljednji pozdrav uputila je pedagoginja škole prof. Mirna Kork
Nakon kratke i teške bolesti napustio nas je Ante Golek.
Dana 13. lipnja 1998. godine tragično je preminuo Ivan Švarc , dipl. inž. šum. Okrutna sudbina otela gaje obitelji i struci u zanosu stvaranja i u naponu snage. Dvoje djece ostalo je bez brižnog oca, koji je nažalost u nezavršenu kuću ugradio i vlastiti život. Naglo zaustavljen, ostao je bez šanse da do kraja izbrusi svoj nesumnjivi dar poduzetnosti, te da u struci dođe do kraja dobro započetog puta.
Rođen u Ždali 11. prosinca 1960. godine, djetinjstvo je proveo uz rijeku Dravu, Čambinu i Repaš, te i nije čudo da se vrlo rano odlučio za šumarsku struku. Srednju je Šumarsku školu završio u Karlovcu, a Šumarski fakultet 1986. godine u Zagrebu. Iste se godine zaposlio u bivšem Šumskom gospodarstvu Bjelovar, Šumariji Koprivnica. Tamo je proveo pripravnički staž i radio na poslovima uzgoja i iskorištavanja šuma do 1991. godine.
Od osnutka javnog poduzeća "Hrvatske šume" radio je na mjestu revirnika u Šumariji Koprivnica do 1995. godine. Od tada, pa sve do tragičnog udesa, Ivo je radio u Proizvodnom odjelu Uprave šuma Koprivnica, na radnom mjestu stručnog suradnika za uzgajanje šuma. Kao mlad šumar suočio se sa ogromnom problematikom obnove, kako nizinskih šuma hrasta lužnjaka, jasena i johe, tako i brdskih šuma hrasta kitnjaka bukve i graba. Prihvatio je to kao šansu za potvrdu vlastitog iskustva, ali i mogućnost sticanja novih spoznaja vezanih za problematiku gospodarenja šumama.
Svojom komunikativnošću i dobrim poznavanjem mađarskog jezika, pomogao je da se suradnja hrvatskih i mađarskih šumara, kao i profesora Šumarskih fakulteta Zagreba i Šaprona, odvija u spontanoj i ležernoj atmosferi, u kojoj je olakšana razmjena iskustava i informacija. Pogotovo je to došlo do izražaja u susretima predstavnika Uprava šuma Koprivnica i Kapošvar, koje veže zajednička problematika gospodarenja šumama uz rijeku Dravu i u njenom širem pojasu. Svojim je djelovanjem utjecao da granicu ne doživimo kao crtu koja razdvaja, već crtu koja spaja.
Milan Zgurić, ? - prije 26. 10. 1994.
POGINULI ZA SLOBODU
U sastavu vojnih i policijskih postrojbi u obrani Domovine živote su dali slijedeći naši djelatnici:
Ivan BADANJAK Dragutin BEDŽULA Joso BEGOVIĆ Pavle BEK Josip BOGUTOVAC Roland BRČIĆ Darko DAUTOVIĆ Đuro DRAGIĆ Ivan FARKAŠ Jakov FILIPOVIĆ Milan GRAČANIN Alfred HILL Vladimir HORVATINOVIĆ Ivo ILIĆ Samir ISIĆ Jure JAGNJIĆ Marko KNEŽEVIĆ Đuro KOVAĆEVIĆ Marko KOVAČIĆ Vinko KRZNARIĆ Dragan MAJSTOROVIĆ Vladimir MAKAR Ivica MARINKOVIĆ Slobodan MIJATOVIĆ Đuro MOLNAR Damir NOVINC Zvonko PAVLOVIĆ Zlatko PETRUŠIĆ Milan RENDULIĆ Nenad RONČEVIĆ Ivan SAJTLIK Mile STARČEVIĆ Ivan TOMIĆ Milan ZGURIĆ Pavle ZGURIĆ Kao civili na radnom mjestu poginuli su: Nedjeljko BRKIĆ Franjo LESKOVAR Ivan PEJIĆ Luka ŠABAN Kao građanske osobe u podr učju ratnih razaranja, živote Ivan ADAMOVIĆ Ivica BAN Franjo BLAŽAN Grga ĐULABIĆ Mirko GRGIĆ Drago IVANKOVIĆ Ivica KRALJEVIĆ Drago MANDIĆ Martin MOSTARAC Branko NEDIĆ Joso PERICA Marko SABLJAK Ivica SAMARŽIJA