Ekskurzija u južnu Dalmaciju 2017. godine
Članovi HŠD-a Ogranka Gospić, svake godine posjete jedan od naših Nacionalnih parkova. Ove godine izbor je pao na NP Mljet. Trodnevna stručno-turistička ekskurzija po prekrasnom jesenskom vremenu započela je 20. listopada 2017. godine posjetom jednom od naših najpoznatijih i najljepših gradova na samom jugu Dalmacije, Dubrovniku.
Njegovu vrijednost i posebnost UNESCO je prepoznao još prije tridesetak godina. Kroz grad prepun znamenitosti gdje svaki kamen i svaka građevina priča svoju priču, šumare iz Like, provela je domaća vodička koja je iscrpno goste upoznala s povijesti i značajnom kulturnom baštinom grada koji nazivaju i “živim spomenikom”.
Naselje na mjestu današnjeg grada postojalo je još u VI stoljeću. Povoljan zemljopisni položaj ključan je za razvoj Dubrovnika u prošlosti jer se gospodarstvo temeljilo na pomorsko-trgovačkoj djelatnosti. Za vrijeme i nakon križarskih ratova bio je pojačan promet između istoka i zapada što je utjecalo na daljnji razvoj Dubrovnika. Zadarskim mirom 1358, grad se oslobađa mletačkog utjecaja što mu omogućuje da u budućnosti uz Veneciju i Anconu postane najznačajnije pomorsko-trgovačko središte na Jadranu. U 15. stoljeću potpuno je izgrađen državnopravni položaj Dubrovačke Republike, što znači samostalno biranje kneza i vijećnika, kovanje novca i državna zastava s likom sv. Vlaha, samostalno zakonodavstvo i pravo otvaranja konzulata u inozemstvu. Do današnjih dana Dubrovnik je prošao i teška razdoblje, velike potrese, domovinski rat, ali i dalje ponosno pokazuje svu svoju ljepotu i snagu.
Dio spomeničke baštine je svakako nezaobilazan Stradun, omiljeno dubrovačko šetalište i mjesto na kojem se održavaju sve veće pučke svečanosti, najšira i najljepša gradska ulica koja dijeli staru gradsku jezgru na sjeverni i južni dio, a bila je i glavna trgovačka ulica stare jezgre Dubrovnika. Do Straduna smo došli kroz jedan od glavnih ulaza na Pilama gdje se i sad nalazi drveni most. Pokretni drveni mostovi (na istočnom i zapadnom ulazu u Dubrovnik) podizali su se i spuštali, kako bi tijekom noći bio onemogućen prilaz nepozvanima. Najčešći lik na dubrovačkim spomenicima je lik sv. Vlaha koji na dlanu drži grad Dubrovnik.
Od ostalih spomenika kulturne baštine treba svakako spomenuti tvrđavu Lovrijenac , simbol opstojnosti i slobode Dubrovnika, koja je služila obrani grada. Nad ulazom nalazi se poznati natpis: NON BENE PRO TOTO LIBERTAS VENDITUR AURO ( Ni za sve blago svijeta ne prodaje se sloboda ).
Ulaz u Dubrovnik
Pogled su plijenile zanimljive i brojne barokne, renesansne i romaničke crkve i palače, među kojima se izdvaja crkva Svetog Spasa (izgrađena nakon velikog potresa 1520. god.), crkva posvećena sv. Ignaciju Lojolskom, osnivaču Družbe Isusove, odnosno reda isusovaca te najpoznatija gradska crkva posvećena gradskom zaštitniku Svetom Vlahu. Središnji dubrovački sakralni objekt je katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije, koja svjedoči o prebogatoj dubrovačkoj povijesti. Također se zastalo i kod nezaobilaznog Orlandova stupa, simbola dubrovačke slobode i nezavisnosti, a kratak odmor uz zanimljivu priču o Dubrovačkoj Republici bio je u Kneževu dvoru.
U slobodno vrijeme neki članovi Ogranka posjetili su Gradske zidine, dužine 1940 metara s pet tvrđava i šesnaest kula i bastiona, simbol grada koji je Dubrovnik učinio poznatim diljem svijeta. Nekolicina članova se žičarom popeli na obližnje brdo Srđ, a neki su samo uživali uz kavu na Stradunu i prekrasnom pogledu na bilo koji dio grada.
Na putu prema poluotoku Pelješcu i trajektnoj luci Prapratno zastali smo kako bi obišli arboretum Trsteno. Ime potječe od hrvatske riječi trstika koja raste na tom području zbog obilja vode. U samom mjestu, ne može se proći, a ne vidjeti dvije gigantske platane (Platanus orientalis), starosti preko 400 godina i najveće te vrste u Europi.
Knežev dvor u Dubrovniku
Trsteno
Neptunova fontana u arboretumu Trsteno
Nakon obaveznog fotografiranja krivudavom cestom spustili smo se do samog Arboretuma Trsteno, najstarijeg spomenika vrtne arhitekture u Hrvatskoj. Osnovan je 1498. godine na posjedu dubrovačke plemićke obitelji Gučetić-Gozze.
Prostire se na 28,5 hektara te posjeduje zbirku sa više od 400 vrsta drveća, grmlja, trajnica i jednogodišnjih biljaka. Podijeljen je nekoliko različitih cjelina: povijesni maslenik, prirodnu vegetaciju šume hrasta medunca, alepskog bora i čempresa, vegetaciju makije i priobalnih stijena, a svojom ljepotom posebno se ističe povijesni renesansni perivoj s ljetnikovcem.
Na prostoru oko ljetnikovca na terasastom dijelu rastu brojne vrste stabala eukaliptusa, lovora, palmi, kaktusa ali i veliki broj egzotičnih vrsta drveća čije su sadnice donosili pomorci sa svojih dalekih putovanja. Posebnost arboretuma je barokna fontana iz 1736. godine, nazvana po rimskom bogu Neptunu. Arboretum Trsteno zaštićen je od 27. 10. 1962. godine.
Na žalost i u njemu su vidljive posljedice Domovinskog rata i okupacije ovog prostora. Arboretum je uvelike devastiran ali ulažu se veliki napori kako bi mu se vratio nekadašnji sjaj, ipak je to jedini arboretum na hrvatskoj jadranskoj obali i najstariji hrvatski spomenik vrtne arhitekture.
Drugi dan boravka na jugu lijepe naše bio je posvećen glavnom razlogu dolaska, a to je posjet Nacionalnom parku Mljet, koji je osnovan 11.11. 1960. godine. Razlozi za proglašenje su bili: očuvanost i ljepota mediteranskih šuma, zanimljivo more i podmorje te kulturno – povijesni spomenici.
Članove HŠD-a Ogranka Gospić na Mljetu je dočekao i kroz park proveo kolega Jakov Nodilo, zaposlenik parka. Istinski zaljubljenik svog otoka i poznavatelj njegove zanimljive povijesti na sebi svojstven način, približio nam je život ljudi na otoku, njegovu kulturnu baštinu, znamenitost, a posebno njegove mediteranske šume koje su se ukazale u svojoj punoj ljepoti dok smo se vozili brodom po Velikom jezeru. Govoreći o šumama na Mljetu, istaknuo je:
„Mljet je pučinski otok i stanovništvo je odavna bilo svjesno da mora pomoći samo sebi jer je svaka pomoć s kopna nesigurna i treba vremena da stigne.
Tako je sada, a možemo samo zamisliti kako je moglo biti u davna vremena.
Zbog toga su donesena nedvosmislena pravila ponašanja poštivanje kojih je garantiralo kakvu takvu sigurnost. Pravilno korištenje bogatstva koje je nudila šuma omogućavalo je Mljećanima preživljavanje i kad podbaci ljetina. Šuma je davala drvo za gradnju kuća i plovila, dijelove alatki i ogrijev, stelju za stoku, kolje ...
Mljetski statut iz 1345. godine je kroz samo 72 članka regulirao cjelokupni život na otoku pa tako i gospodarenje šumom.
Sve potrebno iz šume mogli ste dobiti za neznatnu nadoknadu nakon što ste podnijeli zamolbu.
Prekršitelji su kažnjavani vrlo visokim novčanim kaznama i javnim sramoćenjem, a za sječu samo jednog stabla mogla se izgubiti glava. Kroz cijelu prošlost šumama je upravljala stručna osoba. Sve su to razlozi zbog čega su Mljećani čuvali i sačuvali šumu. Čuvaju je i sad.
Za ovu ljepotu najzaslužnije je stanovništvo, oni koji su ovdje cijelu godinu“.
Obilazak Mljeta
Na pitanja o šumskim požarima, kao neiscrpnoj ovogodišnjoj temi, njihovoj učestalosti na otoku, načinu borbe protiv vatrene stihije te njegovom višegodišnjem iskustvu s požarima odgovorio je:
„Na Mljetu se kaže da se požar gasi prvi sat ili drugi tjedan.
Gašenje požara je oduvijek bilo pitanje časti, nisu potrebni nikakvi pozivi, svi sposobni idu gasiti. Uvijek se znalo tko zapovijeda gašenjem. Za to su bili zaduženi najstručniji i najiskusniji.
Šumarska struka je bila ona koja je prednjačila.
Preko dvadeset godina sam bio zapovjednik kod gašenja šumskih požara na Mljetu, bilo je svega, hodalo se ponekad po rubu vrata sudnice ali nikad se nije dozvolilo da požar poprimi katastrofalne razmjere i što je najvažnije bila bi tu pokoja ogrebotina ali nikad ozljeda.
Danas na Mljetu za gašenje požara u šumi i na šumskim površinama zadužena je Javna vatrogasna postrojba općine Mljet ali tu su i zaposlenici Nacionalnog parka Mljet, listom članovi DVD-a, ostali članovi DVD-a i ostali radno sposobni stanovnici Mljeta, a i značajan broj posjetitelja. Većina članova JVP su bivši zaposlenici Nacionalnog parka koji je NP doškolovao za profesionalne vatrogasce.
Požari se gase po pravilima šumarske struke, koriste se pred vatre i kontra vatre.
Na Mljetu su česte promjene smjera vjetra pa se kod gašenja posebna pozornost posvećuje osiguranju stražnje strane i bokova požara. Stalno se ima na umu da je šuma živo biće, a površina šume i šumskog zemljišta suma mikrolokacija.
Ovog ljeta smo u kolovozu imali dva požara, oba u borovoj šumi, oba u noćnim satima, oba za vrijeme jake bure. Brzina, zalaganje i znanje su presudili da su ugašeni tijekom noći, bez pomoći sa strane, samo ljudstvom i tehnikom na Mljetu.
Preventiva je najvažnija, čini se sve da do požara ne dođe.
Stalna promidžba, naročito kod djece i kod posjetitelja rezultirala je da je na Mljetu munja uzrok preko 95% svih požara, a ostatak krajnji nemar poput lošeg održavanja elektrovodova, pirotehnička sredstva za zabavu i spaljivanje korova.
Pravilan raspored protupožarnih prometnica i njihovo održavanje, svrsishodna protupožarna sredstva, obučeno i motivirano ljudstvo, kvalitetno osmatranje i dojava garancija su djelotvorne protupožarne zaštite šuma.
I ono najvažnije, o šumi i šumskom zemljištu bilo kojeg stupnja zaštite mora se skrbiti i o svim aktivnostima odlučujuću riječ imati šumarska struka.
Nepojmljivo je da u stožerima kod gašenja šumskih požara nema šumara. Ukoliko želimo biti gospoda šumari onda se moramo tako i ponašati, poštivati struku i sebe pa će nas i drugi poštivati.“
U izuzetno ugodnoj atmosferi i šetnji kroz Nacionalni park naš dragi domaćin upoznao nas je sa morem i podmorjem Nacionalnog parka, a među najznačajnijim tu su malo i Veliko jezero, zapravo dva morem potopljena zaljeva, uskim kanalima povezani s otvorenim morem.
Malo jezero ima površinu od 24 ha, a duboko je 29 metara, a Veliko jezero ima površinu od 145 ha, a duboko je 46 metara.
Jezera su dobro očuvana, bogata su ribom, rakovima i školjkašima i zaštićena od izlova.
U Velikom jezeru se nalazi otočić Sveta Marija sa crkvom i samostanom iz 12. stoljeća.
Morski dio krasi i 20 otočića i hridi.
Crkva i samostan na otoku Sv. Marije
Vožnja Velikim jezerom
NP Mljet
Na vrlo interesantan i zanimljiv način kolega Nodilo govorio je o povijesti otoka koju već duži niz godina iscrpno proučava. Istaknuo je da je Mljet bio vrlo zanimljiv u povijesti zbog blagodati koje je nudila šuma (drvo, med, divljač), imao je najsigurniju luku na Jadranu (Polače) s nepresušnim izvorom pitke vode, Mljetski kanal je bio najvažniji plovni put za Sjeverni Jadran pa imamo ostatke naseobina kroz povijest:
- iz ilirskog doba imamo gradine na uzvisinama i u polju Pomjenta,
- u Polačama imamo dobro očuvanu rimsku palaču iz 3.-4. st. treću po veličini na našem dijelu Jadrana uz koju dolaze ostaci termi, brodogradilišta, skladišta, lazareta, pristaništa, kule za osmatranje.
Tu dolaze i dvije dobro očuvane ranokršćanske bazilike iz 5. i 6. st.
- na otočiću Sveta Marija u Velikom jezeru imamo crkvu i samostan iz 12. st.
- podmorje NP je prepunu ostataka nastalih u brodolomima od antičkog doba do danas.
Nezaobilazne su i legende vezane za Mljet. Jedna govori o sedmogodišnjem boravku Odiseja na čarobnoj Ogigiji na povratku kući, a druga o brodolomu sv. Pavla na putu u Rim.
Nakon iznimno ugodno i poučno provedenog vremena na Mljetu, šumari iz Like zahvalili su se svom domaćinu i kolegi Jakovu Nodilu te krenuli prema Sobri na trajekt za Pelješac. Kako smo bili u blizini zastali smo kratko u Stonu da bi iz blizine vidjeli monumentalne srednjovjekovne stonske zidine i solanu Ston čiji bazeni za isparavanje mora datiraju još iz vremena dubrovačke republike.
Vozeći se otokom Pelješcem do Orebića pogled su privukle opožarene šumske površine te posljedice po šumu i šumsko zemljište koje su izrazito vidljive.
Uz laganu šetnju gradom spomenut je i Statut grada i otoka Korčule, jedan od najstarijih pravnih dokumenta u ovom dijelu Europe nastao u 13. stoljeću. Njime se regulirao život u srednjevjekovnom gradu. Najljepši primjeri korčulanske stambene arhitekture nastali su u 15. i 16. stoljeću u karakterističnom gotičko-renesansnom stilu. U staroj gradskoj jezgri gotovo svako pročelje kuće krase grbovi korčulanskog plemstava, biskupa i gradskih knezova, što Korčulu čini posebnom.
Jedna od posebnosti Korčule je i viteška igra Moreška u kojoj se bijeli i crni kralj, Osman i Moro bore za ljubav djevojke.
Nakon ručka i slobodnog vremena kojeg je ostalo za samostalni obilazak grada i odmor, uputili smo se brodom prema Orebiću, gdje je završila naša trodnevna ekskurzija. Već pomalo umorni, ali zadovoljni doživljenim uputili smo se prema Lici koja nas je za razliku od juga Dalmacije i dočekala kišom.
Korčula – Veliki Revelin
Rodna kuća Marka Pola
Zadnji dan putovanja obilježio je otok Korčula i istoimeni grad u koji smo došli turističkim brodom iz Orebića. Grad Korčula oduvijek je bio administrativno i vjersko sjedište otoka. U pratnji turističkog vodiča obišli smo sve kulturno povijesne znamenitosti grada, ali i čuli priče kojih nema u turističkim vodičima. Dolazeći u stari dio grada, na južnom ulazu, nezaobilazan je Veliki Revelin kula i vidikovac, sagrađen 1391. godine. Nazivaju je još i Kula južnih kopnenih vrata, omiljeno mjesto fotografiranja mnogobrojnih turista koji posjećuju grad Korčulu.
Prolazeći kamenim korčulanskim ulicama koje nas vraćaju u daleku prošlost grada, došli smo do kuće za koju se vjeruje da je u njoj rođen Marko Polo (15. rujna 1254 – 8. siječanj 1324). On je bio venecijanski trgovac, pisac, putnik i istraživač. Iako nije bio prvi europljanin koji je posjetio srednjovjekovnu Kinu, prvi je koji je iza sebe ostavio detaljan opis svojih putovanja.
Grad je opkoljen kulama i zidinama, koje uz sam zemljopisni položaj naglašavaju stratešku ulogu grada Korčule koji izdaleka promatran izgleda kao grad utvrda.
Povijest otoka Korčule, iznimno je bogata i zanimljiva a turistička vodička to je na vrlo slikovit način prikazala. Otok je naseljen još u starije kameno doba. Korčulu su naseljavali Iliri , bila je grčka kolonija, zatim ilirska i rimska pa bizantska i na posljetku slavensko naselje. U 10. stoljeću u sastavu je neretvanske kneževine, da bi nakon toga priznala vlast Zahumlja, Mlečana i hrvatsko-ugarskog kralja. Početkom 15. stoljeća Korčula je pod vlašću Dubrovačke Republike, a od 1420. do 1797. godine pod Venecijom. Narednih desetak godina je pod Austrijom, da bi je 1806. osvojio Napoleon, pa nakon toga opet potpala pod Austriju. Slijedi period talijanske okupacije, a 1945. ulazi u sastav tadašnje Jugoslavije, da bi njenim raspadom postala dio Hrvatske.
