NEKE AGENCIJE SU DIGITALNIJE OD DRUGIH
Kao #digitalni #evanđelista, tokom proteklih 15 godina imao sam luksuz da radim sa #advertising & #creative agencijama u 12 zemalja na dva kontinenta. Neke od njih su vodeće agencije širom sveta, a druge su male lokalne agencije. U svim slučajevima, od mene se tražilo da im pomognem da ih digitalizujem kao kompanije (ponekad grupe agencija) i da obrazujem timove naloga, kreativce i dizajnere da razmišljaju digitalno.
Kada me pitaju; Zašto neke reklamne agencije postaju digitalne, a druge ne? Odgovor je uvek isti; radi se o ljudima i kulturi i sposobnosti da ovo dvoje pomerimo ka svetlu digitala (amin!).
Što se tiče kulture, to je #leadership (i #ovnership) tim i način na koji oni komuniciraju sa svojim zaposlenima. Da li im iskreno daju moć da se promene? Da li je volja za promenom istinska, da li su posvećeni i da li razumeju šta posvećenost znači?
Iznenadićete se koliko često i koliko zainteresovanih strana angažovanih u ovakvim projektima u početku i čvrsto kaže da, ali onda sabotiraju proces pozadi ili ga „usporite“ koliko god je to moguće. Moje iskustvo je da se to uglavnom dešava zbog straha od promena i/ili nedostatka sposobnosti da se pokaže ranjivost (poverenje – pokušaj održavanja moći).
Ovo me onda vodi do ljudi; u slučaju pojedinaca, u većini slučajeva nailazim na sledeće tipove:
„Radim ovo X godina i znam najbolje“ u nekim slučajevima dodaju „.... a i bio sam u najboljim školama“.
Zatim postoji „Nije me briga“. ili „Zašto me nisu pitali?“ tipovi i moj omiljeni "Uvek sam to radio na ovaj način, i funkcionisalo je. Zašto da se menjam?".
Dakle, zašto ga neke reklamne agencije dobijaju, a druge ne?
Iako dugačak odgovor nije jednostavan, on se može svesti na dve emocije strah od promena i nedostatak poverenja (nesposobnost da priznate svoje nedostatke) i na kraju unutrašnju politiku (borba za vlast).
Šta mislite, imate li iskustva sa ovim?
#оглашавање #дигитално #креативно #људи #менаџмент #дизајнери #искуство #промена #моћ #култура #тим #пројекти