ROCK AND ROLL U BAČKOJ PALANCI
ILI
PRVIH PEDESET GODINA
KORICE:
šezdesete godine
ili
tako je počelo...
****************************************************************************************
Duško Vejin
SAMSON iz RAVNICE
Zašto Samson? Zato što je izvanredno izvodio kompoziciju od Neil Sedaka Run Samson Run
Duletovo zanimanje za čarobne zvuke žičanih instrumenata, datira još od petog razreda osnovne škole, preciznije od 1957. godine. U OŠ 'Veselin Masleša' Čeda Kovačević, nastavnik muzičkog vaspitanja, okuplja osnovce i počinje da uvežbava jedan zanimljiv repertoar... U okviru Tamburaškog orkestra, sa Milanom Galićem takođe budućim rokerom, vežba gitaru, za nastup na manifestaciji koju je organizovao radio Beograd pod nazivom ''Tražimo najveseliji grad''. Na toj manifestciji su i učestvovali 1958.godine, u centru grada.
Ovaj već oformljeni duet, Duško
i Gale su u Pionirskom domu, kod zgrade Pozorišta, svirali nedeljom muzički matine pod nazivom ''Pionirska vesela nedelja''. Uglavnom im je repertoar bio sastavljen od meksičkih pesama koje su bile jako popularne u to vreme. Zbog toga što su bili dobro uvežbani, pratili su i druge pevače pri njihovim nastupima. Završetkom OŠ 1961/62.g. zagrejan za muziku, upisuje srednju muzičku školu ''Isidor Bajić''u Novom Sadu kod profesora Mihajla Kelblija i uči klarinet. Posle se opredeljuje za kontrabas kod prof. Todor Potronja da bi 1964/65. godine prešao u Osijek u muzičku školu ''Franjo Kuhač'' gde nastavlja učiti kontrabas, instrument kojeg je i diplomirao. Istu školu (1963.) su pohađali i Mlađa Kovačević (truba) i Dušan Ivić (trombon). U Osijeku, svoje slobodno vreme, Dušan Vejin je koristio za posete ondašnjim koncertima rock sastava, čuvenih, Dinamita (1964.). Njihova žestoka svirka ga je odmah osvojila i ostavila traga na njegovu muzičku karijeru.
Za vreme raspusta, boraveći u svom rodnom gradu, ostajao je u svetu muzike. Jedan od lepih događaja tog vremena je, da je na koncertu tadašnjih popularnih pevačica Mire Peić i Vanje Stojković, otpevao nekoliko pesma pre njihovog nastupa (vidi sliku). Muzičari koji su ga tada pratili bili su ''Sedmorica mladih''.
Duško Vejin, došavši kući 1969. godine, postaje član novoformirane super grupe ''Sinteloni'' koja postaje vrlo popularna u ovim našim krajevima. Pored Mlađe, braća Zavišića i Stanišića, Vejin je kao vokalni solista, uz zanimljiv repertoar, plenio publiku tog vremena. Publika iz B. Palanke i drugih mesta je dolazila na njihove koncerte u velikom broju. Taj najjači rock and roll period u njegovoj karijeri, trajao je sve do 1972. kada ovaj sastav prestaje sa radom.
U periodu do 01.04.1975. kada prelazi u profesionalne muzičare, Samson gostuje u sastavima raznih profila, u kojima svira solo gitaru i peva...
Za direktora Muzičke škole „Stevan Hristić“ u Bačkoj Palanci, godine 1963. postavljen je Robert Ditrih. Njegovim dolaskom oživela je muzička scena našeg grada. Od učenika koji su pohađali školu (sa svojih završenih instrumenata npr. klavira, prelazili su na trubu, saksofon itd.), a i od onih iz grada koji su pokazali želju i talenat, formirao je orkestar pod nazivom:
„DUVAČKI ORKESTAR GRADA BAČKE PALANKE“.
Gradska Uprava im je kupila potrebne instrumente a orkestar je sačinjavalo oko petnaestak članova.
U njemu su, od instrumenata, bili zastupljeni: trube, saksofoni, klarineti, bubanj…
Repertoar je bio probran i sastavljen od kompozicija iz oblasti jazz-a, blues-a, diksilend-a. Takođe je bila zastupljena i klasična muzika, a najviše Mozzart, Bethoven… Kako su u repertoaru imali i marševe, na
nekoliko sprovoda su bili angažovani i kao Orkestar za sahrane.
Svoj repertoar su izvodili na takmičenjima Muzičkih Škola Vojvodine. Osmišljenim gracioznim hodom, šarmatnim prisustvom i kvalitetnim izvođenjem, nastupali su i u gradu prilikom proslava Prvog maja, 25. maja, svake godine pri organizaciji Sleta na stadionu FK“Bačka“, a i za ostale prigodne datume. Bilo ih je lepo i videti i čuti, u specijalnim uniformama bele boje, sa bedžom od platna na kom je bio naslikan violinski ključ (zaštitni znak Muzičke Škole ) kako impresivno stupaju ulicama Bačke Palanke.
Navodimo neke od članova: Vlastimir Toškov, Sever Zavišić, Milorad Zavišić, Zdenko Zajac, Branko Preradović, Ivan Nadj, Brane Borocki, Braća Galomboš,/paja i mihajlo) Željko Lešić, Branimir Bežanov, Vladimir Grujić, Nikola Stanišić, Gustav Babjak…
Kako smo naveli u uvodu, pojedini članovi orkestra su nastavili da se bave muzikom. Ili u VIS-ima (braća Zavišić (Dečaci s Dunava i Sinteloni), Mrazek, Grujić, Bežanov, …) ili su inicirali osnivanje KUD-ova kao Gustav Babjak…
MI»
1966. godine, grupa mladića iz gimnazije, osnovala je vokalno instrumentalni sastav, sa pomalo pesničkim nazivom, «BOE
Članovi su, u osnivanju, bili Jovica Stanišić bas gitara, Bora Pališaški ritam gitara,Davor Zavišić bubnjevi i Mića Beljin solo gitara i vokalni solista.
U jesen 1967. god. dolazi do promena u sastavu. J. Stanišić odlazi u čuvene Glečere iz Čelareva, a u Boeme dolazi Srbislav Srdić – Braca kao ritam gitarista, pa zato B. Pališaški prelazi na bas gitaru.
Najveći uspeh, iz repertoara sastava ‘Boemi’, bila je pesma „Reach out i'll be there“ sastava “Four tops“. Preko radio Luxemburga „skidali“ su i hitove, i manje poznate stvari od grupa „Bee Gees“, „Monkeys“, “Pretty Things“, „Jefferson Airplane“, a u kasnijem periodu imali su i nekoliko svojih kompozicija. Jedna od njih se zvala: “Mirjana“.
Čak su i snimali prepev Monkeysa za Radio Beograd, a isto tako su snimili nekoliko kompozicija za radio Bač.
Na koncertima su bili obučeni u maniru svetskih rock grupa. Pošto je to bilo vreme hipi pokreta i oni su nosili, ali samo za vreme svirke košulje na cvetiće.
Grupa je trajala sve do 1969. godine, kada prestaje da postoji.
Milovan Beljin
Milovan se i danas bavi svojom ljubavlju iz mladosti - muzikom!
Sa svojom ćerkom svira i peva! Kako, pogledajte na ....
Rock Grupa Fjord osnovana je u junu 1971. god.
Članovi su bili (s leva na desno):
Vladimir Kovač orgulje,
Vladimir Panić solo gitara,
Zdenko Kovač gitara,
Mihajlo Ruman gitara i vokal,
Janko Arbet bubnjevi .
Za opremu su se snalazili na razne načine, ručno pravili ili kupovali (npr. Orgulje od grupe Sinteloni, a pojačalo marshall od Grupe SMAK).
Prvi javni, i odmah zapaženi nastup imali su na gitarijadi u Gložanu u proleće 1972. godine. Od tada do avgusta 1975. god. Izveli su preko sto koncerata kako u B.Palanci (hol Gimnazije) i selima, tako i u mnogobrojnim mestima Bačke i Srema (npr. Begeč, Futog, Kisač, Bač, Vajska, Maglić, B.Petrovac, Pivnice, Erdevik, Bačko Dobro Polje…
Repertoar su im činili muzički brojevi Deep Purple, Uriach Heep, Santana, Black Sabath, Led Zeppelin, Mud, Leaf Hound, a od domaćih grupa: YU, TIME; Korni, Indexi, Srce, Dah, Grešnici, Ambasadori…
MARATONCI PLESA
Početkom serijala "Rock and roll u Bačkoj Palanci!!!", istakli smo veoma važnu činjenicu, a ona je da je Bačka Palanka u vreme veselih šezdesetih i sedamdesetih, imala u kultnom "Domu omladine" (bivšem "Radničkom") prestižne igranke uz onda zvanu "bit" muziku (o pojmu "beat", drugom prilikom).
Te, 1971. godine, maja meseca, omladinci Bačke Palanke odlučili da obore postojeći YU rekord u dužini plesa i da u svom gradu održe maraton u plesu, po svim propozicijama. Prenećemo deo atmosfere koju je 11.06.1971. godine objavila i zagrebačka "Arena" (broj 546), pod naslovom "Maratonci plesa", iz pera (i sa fotkama) bačkopalanačkog novinara Slavka Obradovića.
"Bilo je to najneobičnije takmičenje ikada održano u Bačkoj Palanci. Proslavljajući Dan mladosti, devetnaest mladih takmičara odlučilo je da obori dotadašnji YU rekord u non-stop plesu koji je iznosio 29 sati i 30 minuta. Propozicije takmičenja su bile vrlo stroge i precizne. Svaki sat odmor pet minuta, a mogli su ga koristiti za masažu, pregled lečnika, osobne potrebe. Hrana i piće mogli su uzimati samo uz ritam bit muzike. Svako prekoračenje ili mali predah za vreme takmičenja povlačilo je za sobom diskvalifikaciju.
Start plesačkog maratona bio je zakazan za 25. maja 1971. godine u 19.45 sati. Prva 24 sata nijedan takmičar nije zakazao. Za divno čudo, izgledali su mnogo svežije i odmornije od samih članova žirija koji su bezvoljno kunjali za sudačkim stolom. Tek neposredno pre samog izjednačavanja bivšeg državnog rekorda, deset takmičara je napustilo takmičenje. Tako je samo njih devetoro postiglo vreme duže od bivšeg rekorda.
U narednih dvanaest sati još šest takmičara - iscrpljeno, umorno i pospano - napustilo je takmičenja. Tako je u završnici ostalo samo njih troje: Mićo Radovanović, Dobrila Karanović i Milorad Zorić. Iako s očitim tragovima umora i nespavanja na licu, njihovi su pokreti još uvek bili vrlo sveži i gipki. Međutim, što je vreme više odmicalo, sve više se sticao dojam da se bliži granica njihove izdržljivosti. U pauzi između 42. i 43. sata plesa, lečnik specijalist izvršio je kontrolni pregled srca i refleksa takmičara, te im dao odobrenje da mogu nastaviti s plesom. Još jedan sat trojka je izdržala plešući uz neku bit melodiju(!), dok je oko pet stotina gledalaca i vatrenih navijača bodrilo svoje ljubimce. A onda je umor počeo činiti svoje. Prvi je odustao Milorad Zorić. Posle 44 sata i 25 minuta neprekidnog plesa, prišao je ekipi svojih masera, naslonio se na jednog od njih i - zaspao. Slično je prošla i Dobrila Karanović. Upravo je u 46. satu 15. minuti plesala neku sambu, na trenutak posrnula, sela na pod i istog trenutka zaspala.
Najizdržljiviji je bio Mićo Radovanović. Iako je ostao sam pred žirijem i publikom, on je nastavio plesati kao da se ništa ne događa. Tek u 21 sat i 50 minuta, 27. maja 1071. godine, videvši da više nema protivnika, i sam je odsutao od takmičenja. Tako je 23-godišnji radnik iz Zemuna, postao novi državni rekorder u maratonskom plesu - izdržao je na nogama punih 50 sati i 2 minute.
Osamnaestogodišnja Dobrila Karanović, iz Bačke Palanke, najizdržljivija je jugoslovenska plesačica! Ta dva najuspešnija takmičara osvojili su i veoma vredne nagrade, a to su desetodnevna putovanja u Rim i London.
Tek kada se takmičenje završilo, mogli smo pogledati sve brojke koje su pratile ovaj neobični maraton. Umesto orkestra koji bi pratio ovo takmičenje, na gramofonu se vrtelo 1.500 gramofonskih ploča. Takmičari su za sve to vreme popili 368 crnih kava, 200 boca jogurta, 415 boca raznih voćnih sokova, pojeli 168 sendviča, 6 kg limuna i 3 kg čokolade, dok je Dr. Živojin Kranajac, lečnik specijalist koji je pratio ovo takmičenje, izvršio desetak specijalisitčkih pregleda rada srca, kontrola krvnog tlaka i kontrola refleksa. Najzad, treba dodati da je novi jugoslavenski prvak u maratonskom plesu Mićo Radovanović za vreme takmičenja izgubio punih šest kilograma od mase telesne težine. Ništa bolje nisu prošli ni ostali takmičari."
objavljeno na prijateljskom sajtu:
http://www.old.barikada.com/vremeplov/ex_yu_vremeplov/2010-02-21_maratonci_plesa.php
http://www.old.barikada.com/vremeplov/ex_yu_vremeplov/2010-02-21_maratonci_plesa.php
http://www.barikada.com/vremeplov/ex_yu_vremeplov/2010-02-21_maratonci_plesa.php
OSAMDESETE:
»Politikin Zabavnik« 06.11.1981. godine u svojoj redovnoj rubrici ‘HIT strana’ posvećenoj rok muzici (dve strane), objavljuje pored teksta o zztop,divljim jagodama, azri, patroli, filmu, prljavcima i tekst pod naslovom:
Radi se o rock grupi »ALARM« a tekst je napisao legenda beogradskog/svetskog i šaha i Rock and rolla- NIKOLA KARAKLAJIĆ:
»Ne, uzbuna nije prava – to je samo ALARM! A grupu “ALARM“ sačinjavaju:
Dragan Pandurov (16) solo-gitara,
Nenad Kostelac (17) bas,
Davor Pogač (15) bubnjevi
Aleksandar Banjac (16) vokalni solista
Bez obzira na mladost grupa ALARM već dve godine radi u ovom sastavu. Problema ima kao i u svakom poslu, ali se uz dobru volju i zalaganje sve može savladati. Njima je najvažnije što su povezani čvrstim drugarstvom, a što se tiče muzike smatraju da su u proteklom periodu imali dva uspeha vredna pomena: drugo mesto stručnog žirija i prvo mesto prema glasanju publike na gitarijadi u Magliću,
a drugi uspeh je bio prošle godine na festivalu Muzičke Omladine Vojvodine u Novom Sadu gde su izazvali buru oduševljenja svojom poletnom muzikom i osvojili prvo mesto stručnog žirija!
U međuvremenu su produžili da prave izlete u okolinu i sviraju po okolnim mestima kao i u samoj Bačkoj Palanci zajedno sa starijim i iskusnijim kolegama iz grupe “Dr. Ton“. (osvojili prvo mesto prošle godine na gitarijadi u Zaječaru!)
Pričajući o sebi, mladi iz “ALARM“-a su rekli i ovo: »U našem sastavu svako ima svoje zaduženje, ali to ne znači da svako gleda samo svoja posla. Na protiv, prihvatamo svaku dobru ideju ili predlog i težimo ka usavršavanju kroz stalan rad. Dragan je, na primer, “zadužen“ za komponovanje, ali on nekad učestvuje i u pisanju tekstova. Nenad svira bas gitaru i prateći je vokal, ali sklapa i aranžmane. Davor je najmlađi u grupi, ali i on ima “pravo glasa“. Saša, osim što izvanredno peva ponekad sudeluje u konačnom oblikovanju kompozicija…
A kakva je naša muzika?
To je muzika jasno izraženog ritma, dobrih tekstova i ono što je najbitnije – upečatljivih refrena, nabijenih snagom koja kao da je baš u tom trenutku zaustavljena i čeka rasplet situacije (nastavak osnovne teme). Iz ove male analize može da se zaključi da sviramo čvrsti rok«.
Početkom sedamdesetih (od 1971.do 1975.) braća Kovač, Mihajlo Ruman i Janko Arbet imali su rock bend pod imenom FJORD. A krajem devedesetih, njihova deca nastavljaji istim putem. Putem rock and roll-a u grupi ‘’Fjord juniori’’ koja i svojim imenom simbolizuje ovaj kontinuitet…
GRUPA – ’’FJORD JUNIORI’’
Grupa je osnovana 1999. godine, kada su školarci (kao i svi mi ) imali veeeeliki raspust.
Članovi u osnivanju su bili:
Srđan Šobot klavijature,
Daniel Arbet solo gitara i prateći vokal,
Branislav Kovač bass
Dalibor Ruman bubnjevi i vokal.
Posle dve godine Srđan ih napušta. Na njegovo mesto dolazi Miloš Filipović koji je bio i vokalni solista…
Repertoar je bio sastavljen od: EKV, Van Gogh, Parni Valjak, Riblja Čorba, Zabranjeno Pušenje a u repertoaru su im se našle i popularne pesme Dina Merlina, Hara Mata Hari, Crvena Jabuka…
Kada je u grupu došao već spomenuti Miloš Filipović, repertoar im se obogatio i numerama inostranih bendova: Nirvane, Guns n Roses-a, Red hot chilli pippers-a, Robbie Wiliams-a…
Njihovi nastupi su bili organizovani po bačkopalanačkim kafićima i kulturno umetničkim domovima. Gostovali su i u Novom Sadu, Kulpinu, Laliću, Gložanu, Erdeviku…Nastupalu su i u inostranstvu.
Najznačajniji nastupi bili su u Bratislavi (Republika Slovačka) 2005 i 2006. godine. Svirali su našim ljudima koji su tamo studirali i radili i po sećanju mnogih bili su to koncerti za pamćenje.
Treće gostovanje u Bratislavi 2008. godine, bio je i njihov poslednji zajednički nastup.