Do ovog momenta, vidjeli smo različite vrste, ili klase, objekata: string, integer, float, nizove i par specijalnih objekata (true, false, nil) o kojima ćemo nešto kasnije. Klase u Ruby uvijek počinju velikim slovom: String, Integer, Float, Array,... Kad želimo kreirati novi objekat određene klase, onda koristimo new:
a = Array.new + [12345] # Dodavanje niza.
b = String.new + 'hello' # Dodavanje stringa.
c = Time.new
puts 'a = '+a.to_s
puts 'b = '+b.to_s
puts 'c = '+c.to_s
Ispis:
a = 12345
b = hello
c = Sat Jan 31 07:18:32 GMT 2009
Iz razloga što nizove i znakove možemo kreirati pomoću [...] i '...' (respektivno), rijetko koristimo new. (Iako to možda nije očigledno iz pređašnjeg primjera, za kreiranje praznog stringa koristimo String.new, a za prazan niz koristimo Array.new) Treba napomenuti da su brojevi izuzetak/iznimka: ne možete kreirati integer koristeći Integer.new, nego jednostavno taj integer napišete.
Klasa za vrijeme – „Time“
Klasa za vrijeme? O čemu se tu radi?
Objekat Time predstavlja određeni vremenski momenat. Na ovaj objekat možemo dodati ili oduzeti određene (brojčane) vrijednosti, da bismo dobili „novo“ vrijeme, odnosno neki drugi vremenski momenat: ako na trenutno vrijeme dodamo 1.5, onda ćemo kao rezultat dobiti vrijeme 1.5 sekundu kasnije:
time = Time.new # Momenat koji ste dobili u trenutku ispisa.
time2 = time + 60 # Minuta kasnije.
puts time
puts time2
Ispis:
Sat Jan 31 07:18:32 GMT 2009
Sat Jan 31 07:19:32 GMT 2009
Ovaj objekat možete koristiti i da biste kreirali određen vremenski momenat,...koristeći Time.mktime:
puts Time.mktime(2000, 1, 1) # Y2K.
puts Time.mktime(1976, 8, 3, 10, 11) # Datum mog rođenja.
Ispis:
Sat Jan 01 00:00:00 GMT 2000
Tue Aug 03 10:11:00 GMT 1976
Napomena: datum mog rođenja sadrži format Pacific Daylight Savings Time (PDT). Kada je nastupila 2000.-ta godina, vrijeme je dobilo Pacific Standard Time (PST) format, bar za nas sa zapadne obale. Zagrade služe da grupišu parametre mktime. Što više parametara dodate, tačnije vrijeme ćete dobiti.
Možete koristiti poredbene metode da uporedite određena vremena (manja cifra je starije), te ako ih oduzmete jedno od drugog, dobijete broj sekundi između njih. Pokušajte, igrajte se malo!
Par stvarčica za oprobati
„Hash“ klasa
Još jedna korisna klasa je „Hash“. Ne može se reći da je ovaj objekat poput niza, jer nizovi imaju mnogo slotova, indeksiranih brojevima, počevši od nule, smještenih u redove. Za „hash“ ne možemo reći da su smješteni u redove, a u slotove se može ubaciti svaki objekat, ne samo broj [k.p.: indeksirani su i po nekim drugim vrijednostima, ne samo brojevima, kako je to slučaj kod nizova]. Dobro je koristiti „hash“ kada imate dosta stvari koje želite imati pri ruci, a te se stvari ne mogu baš poredati u niz uređen brojčanim indeksom. Naprimjer, boje koje sam koristio za ovaj tutorial:
colorArray = [] # isto kao Array.new
colorHash = {} # isto kao Hash.new
colorArray[0] = 'red'
colorArray[1] = 'green'
colorArray[2] = 'blue'
colorHash['strings'] = 'red'
colorHash['numbers'] = 'green'
colorHash['keywords'] = 'blue'
colorArray.each do |color|
puts color
end
colorHash.each do |codeType, color|
puts codeType + ': ' + color
end
Ispis:
red
green
blue
strings: red
keywords: blue
numbers: green
Kad koristim nizove, moram pamtiti da je slot 0 za string, slot 1 za integer, itd. Međutim, „hash“ mi dozvoljava da znatno pojednostavim stvari! Slot 'strings' sadrži boju za tekst, naravno. Ništa ne moram pamtiti. Primjetit ćete da, kad smo koristili –each-, program nije ispisao objekte unutar „hash-a“ redoslijedom kojim smo ga mi unosili u programu. (Možda nisu dok sam ja ovo pisao, kod mene. Možda su neki drugi put, nikad se ne zna s „hash“ klasama.) Nizovi su ti koji sve drže u savršenom redu – „hash“ klase nisu za to zadužene.
Iako ljudi većinom koriste string da bi imenovali slotove „hash“ klasa, moguće je umetnuti bilo kakav objekat, čak i nizove ili druge „hash“ klase (iako mi trenutno ne pada na pamet zašto biste radili ovo poslijednje):
weirdHash = Hash.new
weirdHash[12] = 'monkeys'
weirdHash[[]] = 'emptiness'
weirdHash[Time.new] = 'no time like the present'
Hash klase i nizovi su korisni u različitim situacijama, pa je na vama da odaberete šta je bolje koristiti za određeni problem, koji sebi postavite.
Proširivanje klasa
Na kraju prošlog poglavlja, napisali smo metodu koja je „čitala“ brojeve. Međutim, to nije bila metoda koju smo mogli primjeniti na neki integer, nego jednostavno – metoda koja je predstavaljala čitav program. Ne bi li bilo lijepo kad bismo mogli jednostavno napisati nešto kao 22.to_eng umjesto englishNumber 22? Evo kako bi to izgledalo:
class Integer
def to_eng
if self == 5
english = 'five'
else
english = 'fifty-eight'
end
english
end
end
# Dobro bi bilo da testiram na par brojeva...
puts 5.to_eng
puts 58.to_eng
Ispis:
five
fifty-eight
Ja sam testirao program, izgleda da radi. ;)
Dakle, definisali smo metodu za integer „uskačući“ u Integer klasu, definišući metodu unutar nje. Sada će svi integeri biti podvrgnuti ovoj (pomalo nepotpunoj) metodi. Ustvari, ako vam se nije sviđalo kako metoda za stringove -to_s- radi, možete je jednostavno redefinisati na način sličan ovom primjeru...ali vam ne bi preporučio da je dirate, bilo kako bilo!
Predefinisane metode programskog jezika najbolje je ostaviti onakvim kakve jesu i u slučaju da želimo nešto novo – napraviti nove, vlastite metode ili klase.
Zbunjeni...? Da prođemo još jednom kroz ovaj poslijednji program. Sve do sada, kad god bismo izvršili kod ili definirali metode, radili smo to u programu kao objektu. U pređašnjem primjeru programa, program kao objekat smo ostavili i ušli u Integer klasu. Unutar nje smo definisali metodu (što je čini integer metodom) koju mogu koristiti svi integer objekti. Unutar te metode koristimo rezervisanu riječ –self- da bismo ukazali na objekat koji ta metoda koristi (integer).
Kreiranje klasa (classes)
Pred nama su bile brojne klase različitih klasa objekata. Međutim, vrlo je lahko napraviti i onu koja u Ruby inače ne postoji. Na sreću, kreiranje nove klase je podjednako jednostavno kao i proširivanje neke postojeće. Recimo da smo htjeli napraviti kockicu za „Ne ljuti se čovječe“ u Ruby. Ovako bi njena klasa izgledala:
class Die
def roll
1 + rand(6)
end
end
# Da sad napravimo par kockica...
dice = [Die.new, Die.new]
# ...a onda ih „bacimo“.
dice.each do |die|
puts die.roll
end
Ispis:
6
1
(Ako ste preskočili dio u kome smo učili o generisanju slučajnog broja, evo male pomoći za vas,...rand(6) generiše slučajni broj u vrijednosti između 0 i 5.)
To je sve! Imate vlastite objekte. Bacite kockice nekoliko puta (refresh [F5] na originalnog stranici http://pine.fm/LearnToProgram/) i pogledajte šta će se desiti.
Možemo mi definisati razne metode za naše objekte...ali nešto ipak nedostaje. Rad s ovim objektima podsjeća uveliko na programiranje prije upoznavanja s varijablama. Pogledajte, naprimjer, naše kockice. Možemo i „baciti“ i svaki put će nam dati različite brojeve. Ali, ako bismo htjeli ostati na tom broju, onda bi morali napraviti varijablu koja bi taj broj zadržala, dakle, ukazivala na broj. Ukoliko bismo morali pratiti kockicu, ne bismo morali pratiti i brojeve.
Međutim, ako bismo pokušali pohraniti broj koji smo dobili pri bacanju kockice u (lokalnu) varijablu, on bi trajao do završetka bacanja. Treba nam, dakle, neki drugi tip varijable u koji ćemo smjestiti naš broj:
Neposredne varijable
Obično, kad hoćemo govoriti o znakovima/tekstu, onda govorimo o stringu. Međutim, mogli bismo slobodno reći i da je to string objekat. Ponekad programeri nazovu instanca klase String, međutim, to je samo uglađen način (i prilično dug, ako mene pitate) da se kaže string. Instanca neke klase je jednostavno objekt koji pripada toj klasi.
Tako dakle, neposredne varijable (instance) su varijable nekog objekta. Lokalne varijable, koje pripadaju nekoj metodi, traju do završetka metode. S druge strane, neposredne (instance) varijable nekog objekta traju sve dok taj objekat traje. Da bi smo razlikovali obične lokalne varijable od neposrednih, koristimo znak @ koji stavljamo ispred imena varijable:
class Die
def roll
@numberShowing = 1 + rand(6)
end
def showing
@numberShowing
end
end
die = Die.new
die.roll
puts die.showing
puts die.showing
die.roll
puts die.showing
puts die.showing
Ispis:
6
6
6
6
Vrlo dobro! Prilagođena metoda „roll“ baca kockice, a „showing“ nam govori koji broj kockica pokazuje. Međutim, šta ako pokušamo pogledati koje ćemo brojeve dobiti prije nego bacimo kockice (prije nego definišemo @numberShowing)?
class Die
def roll
@numberShowing = 1 + rand(6)
end
def showing
@numberShowing
end
end
# Pošto ovu kockicu neću ponovo koristiti
# ne trebam je ni čuvati u varijabli.
puts Die.new.showing
Ispis:
nil
Hmmm,...ako ništa, nije nam se javila nikakva grješka. Svejedno, nema smisla da nam se kocka „ne baci“, ili šta god da povratna vrijednost „nil“ znači. Bilo bi lijepo kad bi se naše kockica mogla „podesiti“ tik prije nego što je bacimo. Za tu svrhu koristimo –initialize-:
class Die
def initialize
# Jednostavno ću „baciti“ kockicu, iako
# bismo mogli učiniti s njom i štošta drugo
# naprimjer, da stalno pokazuje broj 6.
roll
end
def roll
@numberShowing = 1 + rand(6)
end
def showing
@numberShowing
end
end
puts Die.new.showing
Ispis:
2
Kada se kreira objekat, njegova –initialize- metoda (ako je definisana) uvijek se poziva.
Naše su kocke skoro pa savršene. Jedno što im možda nedostaje je da nam metoda kaže koju stranu kocke pokazuje...zašto ne biste napravili metodu koja upravo to pokazuje. Vratite se čitanju kad završite (i nakon što se svoj program testirali, naravno)! Ne dozvolite da neko podesi kockicu tako da može pokazati i sedmicu!
Tako dakle, pokrili smo ovim poglavljem dosta zanimljivih stvari. Jeste pomalo komplikovano, tako da ću navesti još jedan primjer. Recimo da želimo napraviti jednostavnog virtualnog ljubimca, bebu zmaja. Kao i većina beba, trebala bi biti u mogućnosti da jede, spava i . . . „kaki“, što će reći da ćemo je morati hraniti, staviti u krevet i „izvoditi napolje“. Unutar bebe zmaja trebao bi postojati metod koji će pratiti glad, pospanost i digestiju, ali mi nećemo moći da vidimo sve to, isto kao što bebu ne možemo pitati „Jesi li gladna?“. Dodaćemo takođe još nekoliko zanimljivih sitnica koje će povećati interakciju sa našom bebom zmajem, a kad se rodi daćemo mu ime (šta god da unesete u tu novu metodu, ono se prenosi do –initialize- metode). U redu, da pokušamo:
class Dragon
def initialize name
@name = name
@asleep = false
@stuffInBelly = 10 # Pun stomak.
@stuffInIntestine = 0 # Ne mora ići „vani“.
puts @name + ' is born.'
end
def feed
puts 'You feed ' + @name + '.'
@stuffInBelly = 10
passageOfTime
end
def walk
puts 'You walk ' + @name + '.'
@stuffInIntestine = 0
passageOfTime
end
def putToBed
puts 'You put ' + @name + ' to bed.'
@asleep = true
3.times do
if @asleep
passageOfTime
end
if @asleep
puts @name + ' snores, filling the room with smoke.'
end
end
if @asleep
@asleep = false
puts @name + ' wakes up slowly.'
end
end
def toss
puts 'You toss ' + @name + ' up into the air.'
puts 'He giggles, which singes your eyebrows.'
passageOfTime
end
def rock
puts 'You rock ' + @name + ' gently.'
@asleep = true
puts 'He briefly dozes off...'
passageOfTime
if @asleep
@asleep = false
puts '...but wakes when you stop.'
end
end
private
# "private" znači da metode koje su ovdje definisane jesu
# metode interne za objekat (Možete nahraniti svoj zmajčeka
# ali ga ne možete upitati da li je gladan.)
# Metode se mogu završavati i sa "?".
# Obično tako završavamo samo one metode koje
# daju povratnu vrijednost true ili false kao:
@stuffInBelly <= 2
end
def poopy?
@stuffInIntestine >= 8
end
def passageOfTime
if @stuffInBelly > 0
# Pomjeri hranu iz stomaka u crijevo.
@stuffInBelly = @stuffInBelly - 1
@stuffInIntestine = @stuffInIntestine + 1
else # Umrije nam zmajić od gladi!
if @asleep
@asleep = false
puts 'He wakes up suddenly!'
end
puts @name + ' is starving! In desperation, he ate YOU!'
exit # Ovdje se program završava.
end
if @stuffInIntestine >= 10
@stuffInIntestine = 0
puts 'Whoops! ' + @name + ' had an accident...'
end
if hungry?
if @asleep
@asleep = false
puts 'He wakes up suddenly!'
end
puts @name + '\'s stomach grumbles...'
end
if poopy?
if @asleep
@asleep = false
puts 'He wakes up suddenly!'
end
puts @name + ' does the potty dance...'
end
end
end
pet = Dragon.new 'Norbert'
pet.feed
pet.toss
pet.walk
pet.putToBed
pet.rock
pet.putToBed
pet.putToBed
pet.putToBed
pet.putToBed
Ispis:
Norbert is born.
You feed Norbert.
You toss Norbert up into the air.
He giggles, which singes your eyebrows.
You walk Norbert.
You put Norbert to bed.
Norbert snores, filling the room with smoke.
Norbert snores, filling the room with smoke.
Norbert snores, filling the room with smoke.
Norbert wakes up slowly.
You rock Norbert gently.
He briefly dozes off...
...but wakes when you stop.
You put Norbert to bed.
He wakes up suddenly!
Norbert's stomach grumbles...
You put Norbert to bed.
He wakes up suddenly!
Norbert's stomach grumbles...
You put Norbert to bed.
He wakes up suddenly!
Norbert's stomach grumbles...
Norbert does the potty dance...
You put Norbert to bed.
He wakes up suddenly!
Norbert is starving! In desperation, he ate YOU!
Opa! Naravno, bilo bi puno bolje da u ovom programu ima malo više interakcije, ali taj dio možete doraditi poslije. U ovom primjeru sam pokušao pokazati samo dijelovi koji se odnose na kreiranje nove klase – dragon -.
U ovom smo primjeru vidjeli nekoliko primjera. Prvi primjer je: -exit- će okončati program tačno na onom mjestu na kojem se nalazi. Drugi: -private- rezervisana riječ koju smo stavili u sred definicije klase. Mogao sam je izostaviti, ali sam htio da napravim razliku među metodama koje su stvari koje možemo „učiniti“ našem zmaju, a druge se jednostavno samo događaju s njim. Mislite o ovim metodama kao o onom što je „pod haubom“: ukoliko niste automehaničari, sve što trebate znati o automobilima da biste ih vozili su pedale gasa i kočnice i volan. Programer bi mogao ove akcije nazvati public interface / vidljivo sučelje. Međutim, kada treba aktivirati okidač zračnog jastuka, za to se brinu interni sistemi u automobilu, sistemi za koje obični vozač i ne zna (niti mora da zna).
Hajde da navedemo konkretan primjer kako predstaviti automobil u video igri (što je moj stvarni posao). Prvo bi trebalo razlučiti kako trebaju izgledati javna sučelja, odnosno, drugim riječima, koje bi metode igrači bili u mogućnosti pozvati nad objektima koje sačinjavaju automobil. Trebalo bi da su u mogućnosti tisnuti pedalu gasa, pedalu kočnice, ali i da budu u mogućnosti odrediti kojom jačinom će stisnuti pedalu (velika je razlika samo je dotaći i stisnuti do poda). Trebalo bi i da budu u mogućnosti okretati volan i opet, odrediti kojom brzinom i za koji ugao. Pretpostavljate da bismo mogli ići sve dalje i dalje,...na kvačilo, žmigavce, bacač granata, nitro pogon, itd ...zavisno od vrste igre koju pravimo.
Međutim, u unutrašnjosti automobila trebalo bi se dašavati daleko više; ostale stvari, koje auto treba su brzina, smjer, pozicija (u najjednostavnijem). Ovi atributi bi se mijenjali pritiskom na papučicu gasa ili kočnice i okretanje volana, naravno, ali njih korisnik ne bi mogao mijenjati direktno (što bi bila dobra osnova za warp). Mogli biste takođe dodati pređeni put, ili oštećenje automobila prilikom utrkivanja...sve nevedeno bi bilo „unutrašnje“ u objektima prisutnim u automobilu.
Par stvarčica za oprobati
Time smo došli do kraja ovog poglavlja! Ali,...čekajte malo...ne rekoh vam ništa o onim klasama koje šalju e-mail, pohranjuju ili učitavaju dokumente, o kreiranju prozora i dugmića, ili 3D svijetu ili,...bilo čemu!
Ah, toliko različitih klasa postoji, koje su vam na raspolaganju, da nije moguće pokazati sve njih; pa, ni ja ne znam većinu njih! Ono što vam mogu pokazati je, gdje da pronađete njih i nešto više o njima, tako da biste mogli naučiti one koje želite koristiti u svojim programima. Prije nego vas otpremim, ima još jedna stvar u Ruby koju trebate znati, nešto što većina drugih programskih jezika nema, a bez čega se jednostavno ne može živjeti: blokovi i procedure,...
----------------------------------------------
© 2003-2009 Chris Pine
http://pine.fm/LearnToProgram/