TRŽIŠNI LIBERALIZAM

Tržišni liberalizam (slobodno tržište) je danas aktivan sudionik u svim tokovima razvoja nekog društva. No, zbog čitavog niza njegovih negativnih učinaka postavlja se pitanje, da li treba tržišnom liberalizmu organizirano suprostaviti etičke ciljeve uređenog društva, kako bi se ti učinci smanjili?

Piše: Stjepan Šaban

Objavljeno u 'Poduzetniku' br.61, u veljači 2012.

Tržišni liberalizam i njegovi propagandni ciljevi

Pojam slobodnog tržišta je vrlo širok, pa se pod njim uglavnom shvaća sloboda trgovanja i poslovanja gospodarskih subjekata na principima ponude i potražnje (tj. tržišnog natjecanja). Međutim, zagovornici tržišnog liberalizma ne gledaju na slobodno tržište kao na neki idealizirani okvir slobodnog poslovanja. Oni slobodno tržište shvaćaju kao jedan sasvim praktičan instrument u realnim uvjetima, koji im služi za postizanje sasvim određenih ciljeva. Njihova glavna promotivna retorika proizašla iz političkog liberalizma propagira tržišni liberalizam kroz sljedeće elemente:

- stabilnost tržišta, a time i društva u cjelini,

- samoorganizirajući red (automatska regulacija),

- ostvarivanje napretka i blagostanja društva.

Takva retorika korištena u političke svrhe iznjedrila je ideologiju neoliberalizma, kao jedino ispravnog modela suvremenog društva, kod kojeg država ni na koji način ne utječe na tržište. Iako tržišni liberalizam kroz navedene elemente na prvi pogled izgleda primaljivo i obećavajuće, on bi mogao biti i prihvatljiv, ali samo pod uvjetom, ako zažmirimo na negativnosti, koje on sa sobom nosi.

Nametnuto ponašanje za ostvarenje monopola

Tržišno natjecanje je glavna karakteristika slobodnog tržišta, ali sudionici tržišnog liberalizma ne podnose nikakvog suparnika na tržištu, zalažući se zapravo kroz globalizaciju za monopol. On nameće čvrsta pravila ponašanja i samoodržanja. Neki od načina, kroz koje tržišni liberalizam djeluje, možemo uočiti na nekoliko značajki, koje on iskazuje:

- agresivni i beskrupulozni ekspanzionizam, kojim se ruše svi drugi sustavi, koji nisu kompatibilni njihovom poimanju slobodnog tržišta,

-iskorištavanje posljedica vojnih akcija u svijetu za nametanje tržišnog liberalizma, kao jedino mogućeg sustava,

- iskorištavanje bezrezervne i vrlo glasne podrške onih slojeva društva, koje takav sustav angažira za vlastitu promociju, a čija su radna mjesta i egzistencija u funkciji liberalnog tržišta s prijetećim elementima otpuštanja u slučajevima ograničavanja njihovog djelovanja (unutarnja podrška smišljenim angažiranjem).

Poduzetništvo kao sudionik

Poduzetništvo je svakako sastavni dio svakog slobodnog tržišta i bez njega ono ne može ni postojati. Svako djelovanje poduzetnika (pojedinca ili tvrtke) odvija se u skladu s djelovanjem tržišta. No, danas postoji sveopća glorifikacija poduzetništva, kao i njegove herojske uloge u općem dobru, što zapravo predstavlja običnu liberalističku propagandu.

Takav zaključak sam po sebi slijedi već iz samih osnovnih karakteristika aktivnosti poduzeća, kao organiziranog oblika djelovanja poduzetništva. To je vidljivo, ako te aktivnosti sažmemo u samo nekoliko njegovih elementarnih svojstava:

- poduzeće se natječe za udio tržišta s drugim poduzećima bez obzira na interese etičkog društva;

- poduzeće nastoji spriječiti utjecaj drugih sudionika na tržištu, pa i njihovim uništenjem, kako bi smanjilo njihov tržišni udio;

- poduzeće nastoji prodati svoje proizvode po što višoj cijeni, bez obzira na svoje troškove;

- poduzeće nastoji osigurati svoju trajnu egzistenciju bez obzira na moral i etiku prema pojedincu kao potrošaču ili društvu u cjelini.

Takvo djelovanje poduzeća ne može nikako biti sukladno etičkom društvu, jer je ono u suprotnosti s etikom pojedinca kao potrošača i njegove društvene organizacije. Kako je svaki poduzetnik u suštini liberal, to znači, da je i liberalno tržište u suprotnosti s etičkim društvom.

Učinci tržišnog liberalizma

Slobodno tržište ima vrlo značajan utjecaj na sve tokove razvoja društva, jer ono nije neutralan element za društvo i svijet, nego djeluje prema svojim pravilima, koje mogu imati, kako pozitivne, tako i negativne učinke na ljudsku zajednicu. Ovdje nemamo namjeru govoriti o njegovim pozitivnim učincima, nego prvenstveno primjere njegovih negativnih učinaka, kao što su:

- Proizvodnja i prodaja tržišno nepotrebnih i besmislenih proizvoda, koji se prodaju primjenom vrlo jakih reklamnih aktivnosti, primjenjujući svu moguću marketinšku agresivnost i podršku kvazi-znanstvenih lobija, koji su u funkciji ekspanzije takvih proizvoda, kojima se ostvaruju ogromne zarade.

- Sprečavanje pojave na tržištu novih korisnih i dobrih proizvoda, koji bi remetili stabilnost prodaje starih, loših i beskorisnih proizvoda, na kojima se ostvaruju ogromne zarade.

- Štete, koje nastaju zbog uništenja drugih poduzetnika u tržišnom natjecanju, kod čega mnogi ostaju bez posla i kod čega propada imovina.

- Ogromne štete, koje nastaju zbog prodaje nekvalitetnih, a često i vrlo opasnih proizvoda.

- Ogromne štete, koje nastaju zbog uništenja okoliša i narušavanja eko sustava, čije su posljedice nesagledive za čovječanstvo.

Etičnost učinaka tržišta

Analizirajući negativne učinke tržišnog liberalizma iz prethodnog poglavlja evidentno možemo zaključiti, da je njegov vrijednosni sustav s etičkog aspekta društva vrlo upitan.

Na osnovi iznijetih primjera njegovih negativnih učinaka, možemo sva negativna svojstva tržišnog liberalizma sažeti u tri globalne karakteristike i to:

- kao nazadnost – zbog konzervativizma, koji guši inovativnost na tržištu s njihovim opravdavanjem, da ista uzrokuje poremećaj i stabilnost tržišta,

- kao manipuliranje ljudima – kojim uvlači određeni sloj društva u svoje propagandne aktivnosti, a koji je onda ovisan o samom sustavu, pa mu isti daje bezrezervu podršku zbog osiguranja egzistencije, čime zapravo nastoji pojedinca kao potrošača potpuno eliminirati iz sfere donošenja odluka, a koje bi bile u interesu tog pojedinca i društva u cjelini,

- kao obmanu društva – zbog propagiranja slobodnog tržišta kao univerzalnog modela za sve i svakoga i to za sva vremena, kako bi se promocijom globalizacije kao tržišne kulture ostvario potpuni monopol.

Uređeno slobodno tržište

Negativnosti, koje se javljaju u tržišnom liberalizmu, organizirana društva s organiziranim i uređenim sustavima gospodarstva, svode na minimum, donoseći propise i zakone, kojima se štiti pojedinac kao potrošač, etičko društvo u cjelini, te okoliš, a pravne države osiguravaju provođenje zakona. U takvim društvima slobodno tržište omogućuje zdravu konkurenciju, pošteni poslovni odnos i stabilnost poslovanja velike većine gospodarskih subjekata. Iako i u takvim etički uređenim sustavima ima devijacija i primjera nepoštenja, prijevara, monopola i iskorištavanja, ipak se takve pojave otkrivaju i sankcioniraju.

Također, analiziramo li strukturu cijene nekog proizvoda na tržištu zemalja s uređenim gospodarstvima vidimo, da pojedini sudionici učestvuju s različitim udjelima u njoj, ali se definitivno može reći, da svi u lancu od proizvođača do kupca nalaze poslovni interes i ostvaruju zaradu i napredak.

Događa se, da mnoge sekundarne, pa čak i tercijarne djelatnosti često i nešto više zarađuju na poslovima, za koje bi se moglo prilično pouzdano reći, da nisu baš nužne u tom cijelom lancu od proizvođača do potrošača. Međutim, ipak se sve kreće u nekakvim razumnim granicama, jer se društvo odmah počinje organizirati na drukčiji način, kako bi se eliminirali nepotrebni troškovi.

Tako se u razvijenim zemljama zapada pojavio već prije mnogo godina novi način prodaje raznih proizvoda kroz tzv. direktnu prodaju, bez posredovanja čitavog niza subjekata između proizvođača i potrošača. No takva direktna prodaja nije donijela mnogo dobroga ni za potrošača, jer isti nije zbog toga došao do kvalitetnog proizvoda po mnogo povoljnijoj cijeni, ni za proizvođača, koji nije svoj proizvod prodao po višoj cijeni i time više zaradio, nego je kod toga samo cijela mreža posrednika zamijenjena s jednim posrednikom, koji ostvaruje ogromnu zaradu, zbog koje postaje nevjerojatno agresivan i omražen na tržištu.

Postoje i bolji načini prodaje proizvoda preko udruga proizvođača bez posrednika trgovaca, čime se ostvaruje direktan odnos proizvođač – potrošač u direktnoj komunikaciji.

Najnoviji način prodaje proizvoda, koji postaje mnogo povoljniji i za proizvođača i za krajnjeg kupca je prodaja preko interneta, gdje su troškovi interneta kao posrednika zanemarivi, pa proizvođač uspostavlja direktan kupoprodajni odnos s potrošačem kao krajnjim kupcem. Takvom prodajom proizvođač može ostvariti dovoljnu zaradu, koja mu osigurava razvoj i napredak, a potrošač dolazi do proizvoda po mnogo povoljnijoj cijeni, nego što je to slučaj preko lanaca trgovačkih distributera i posrednika.

Neuređen okvir slobodnog tržišta

Kako smo mi organizacijski neuređena država, bez dovoljno dobrog funkcioniranja pravnog sustava, sa slabom zaštitom i proizvođača i potrošača, s cvjetajućom korupcijom na svim razinama, s političkim i upravljačim sustavom prepunim diletantizma, s profesionalnim kriminalcima kao uglednim i rado viđenim građanima, to slobodno tržište uopće ne funkcionira na etičkim principima potrošačkog društva. Liberalizam u sferi slobodnog tržišta je kod nas zaživio u punom smislu svih svojih negativnosti, kojemu nije cilj slobodna konkurencija, nego smišljena prijevara za ostvarenje monopola, čime se omogućuje procvat i ostalih mogućih devijacija na tržištu.

Time se zapravo s društvenog aspekta ne stvara etički uređeno tržište, nego zapravo zapušteno tržište pod krinkom slobodnog tržišta. Takvo tržište je uredno podijeljeno direktnim ili prešutnim dogovorima između monopolista na štetu društva. Kod nas je izvjesno vrijeme postojao jedan manji strah određenih monopolista na području prodaje proizvoda široke potrošnje, kad su u zemlju ušli neki veći trgovački lanci iz inozemstva, ili u području telekomunikacija, kad su ušli neki novi akteri, ali se stanje vrlo brzo stabiliziralo, jer je svako od njih zainteresiran za velike zarade, koje idu na štetu i proizvođača i potrošača, pa je među njima samo došlo do manje preraspodjele monopola (udjela tržišta).

Mnogi naši manji proizvođači (u malom poduzetništvu, obrtu i poljodjelstvu), za razliku od takvih proizvođača u razvijenim zemljama, su pod obmanjujućom parolom slobodnog poduzetništva praktički potpuno nezaštićeni ili slabo zaštićeni, a prepušteni su na milost i nemilost preprodavačima, velikim monopolističkim prodavačima i jakim tvrtkama iz inozemstva. Takvi proizvođači kod nas, ne samo da nemaju mogućnosti nikakvih ulaganja za unapređivanje proizvodnje, nego jedva spajaju kraj s krajem, kako bi preživjeli na razini najsiromašnijih slojeva društva, dok se na prodaji takvih proizvoda, koje oni proizvode, mnogi bezganično bogate.

Ima li šanse za boljitak?

Gospodarski uređena društva nisu nastala sama od sebe. Njih su uredile vladajuće strukture pod pritiskom javnosti i nekorumpiranih stručnih ljudi, koji djeluju za opće dobro cijelog društva. Za takvo uređenje društva potrebno je i vrijeme i izuzetni napori kako pojedinaca tako i cijelog društva, kako bi takvo društvo zaživilo. Bez napornog rada nema ni napretka, jer svako prepuštanje stihiji vodi u ništavilo.

Kako nije realno očekivati, da će naše političke strukture, kod kojih je uglavnom prisutan diletantizam, išta same napraviti na tom području, to je neophodno javno pozvati i prozvati gospodarske i druge stručnjake, da snažno pokrenu javnost za organiziranje uređenog gospodarstva na etičkim principima funkcioniranja, kako bi se i pravno uokvirili načini djelovanja slobodnog tržišta kod nas i osposobilo gospodarstvo za slobodnu konkurenciju u EU, kada jednog dana Hrvatska stupi u tu zajednicu. U protivnom će se Hrvatska naći na samom dnu civilizacije, s kojeg je oporavak vrlo dugotrajan i bolan.