Liječnički savjeti

Infekcije dišnog sustava kod djece (respiratorne infekcije)

Respiratorne infekcije su najčešći razlog dolaska u dječju ambulantu. Te su bolesti uz proljeve – infekcije probavnog trakta, najvažniji zdravstveni problem kod djece.

Uključenje roditelja – zdravstveno prosvjećivanje roditelja

U postupke liječenja koje provodimo na razini primarne zdravstvene zaštite, treba prije svega uključiti roditelje, jer će tek njihovo obuhvaćanje i sudjelovanje dovesti do pravih rezultata.


Prevencija

Bitna je orijentacija prema prevenciji koja mora biti u žarištu interesa, što u praksi znači:

- promicanje dojenja

- ispravna prehrana

- cijepljenje

- osobna i kućna higijena

- ne pušenje u okolini djeteta

- poboljšanje uvjeta boravka djece u vrtićima i školama

- utjecanje na smanjenje zagađenosti zraka

- boravak i aktivnosti u prirodi


Koliko su te infekcije česte?

Svako dijete godišnje prosječno oboli 5-6 puta od akutnih infekcija dišnih puteva sa lakšom ili težom kliničkom slikom. Djeca smještena u dječjim ustanovama obolijevaju i češće (10-12 puta), posebno ona do 3 godine.

Razlozi učestalosti:

1. Put prenošenja u respiracijskim infekcijama gotovo je uvijek kapljični od zaraženih osoba

(kihanjem, kašljanjem, bliskim kontaktom šire se milijuni mikroorganizama od oboljelog, najčešće

preko sluznice očiju, nosa i usta). Zbog toga se lako i brzo šire.

2. Reinfekcije su česte, jer gotovo svi uzročnici stvaraju u organizmu kratkotrajni imunitet.

3. Karakteristike organizma djeteta – zrelost obrambenog sustava ovisi o dobi. Dojenče i dijete

mlađe od 3 godine ima slabije obrambene sposobnosti i uže dišne puteve.


Uzročnici infekcije

Uzročnici infekcije su virusi i bakterije.

Oboljeti mogu:

1. gornji dišni putevi: grlo, sluznica nosa, krajnici, glasnice, dušnik, paranazalni sinusi, srednje

uho.

2. donji dišni putevi: bronhi i pluća


Patofiziologija

Što se događa u dišnim putevima nakon zaraze?

Dolazi do razmnožavanja mikroorganizama (virusa ili bakterija) i reakcije organizma – upale sluznice i lučenja sluzi.

Upalne stanice (limfociti i makrofagi) čine glavnu obranu od uzročnika infekcije pa se stoga povećavaju i limfni čvorovi na vratu, a upalni edem sužava dišne puteve.


Simptomi bolesti:

1. Kašalj – može biti suh tj. podražajan i vlažan tj. produktivan. Kašalj zahtijeva simptomatsku terapiju,

ne liječi se antibiotikom. Uloga produktivnog kašlja je pozitivna jer čisti dišne puteve.

2. Začepljen nos

3. Slabiji apetit (bitnija je nadoknada tekućine nego hrane)

4. Povišena tjelesna temperatura preko 38°C.

Ovaj simptom ozbiljnije shvatiti u dojenčeta, pogotovo uz kašalj i dovesti dijete u dječju ambulantu na pregled. Kod veće djece koja su u dobrom općem stanju roditelji mogu temperaturu snižavati 1-3 dana bez pregleda liječnika.

Dobro opće stanje – dijete hoće piti i aktivno je. Ako je premirno ili razdražljivo dovesti dijete na pregled.

5. Ubrzano disanje (16 – 20 udisaja u minuti je normalno).

6. Pokreti prsnog koša, otežano udisanje ili otežano izdisanje, čujno disanje, hripanje upućuju na

sumnju na akutni bronhitis ili upalu pluća.


Liječenje

Zdravo dijete u lakšoj respiratornoj infekciji ne liječi se antibioticima, bez obzira bila to virusna ili bakterijska infekcija. Provodi se simptomatska terapija: nadoknada tekućine, održavati prohodnima dišne puteve (pomoću kapljica za nos), davati antitusike ili ekspektoranse (sirupe protiv kašlja ili za iskašljavanje), snižavati temperaturu, ako je iznad 38°C, antipireticima, smanjiti aktivnost djeteta, odvojiti dijete iz dječjeg kolektiva (vrtić, škola).

Ovdje dolazi do izražaja zdravstvena prosvjećenost roditelja (prepoznati lakši oblik od težeg oblika bolesti) i komunikacija između roditelja i liječnika.


Socijalno ekonomski razlozi zbog kojega roditelji žele da dijete dobije antibiotik:

- strah od kašlja i visoke temperature

- izdvajanje djeteta iz vrtića i organizacija čuvanja djeteta

- bolovanje roditelja


Rizik i nuspojave anibiotske terapije:

- proljev

- poremećaj flore respiratornog i probavnog trakta

- otpornost na antibiotike


dr. med. spec. Jasna Buhin