Datum objave: 2014.02.15 13:22:32
Najgore je prošlo... Kako bi naši stari rekli Hvala Bogu, no koliko dugo budemo imali srece. Činjenica je ta da se klima mijenja i da su sve češće pojave ekstremnih situacija. Sve češće se prekoračuju višegodišnji prosjeci i nasipi koji su rađeni davnih 60-tih godina prošlog stoljeća mogli bi za nekoliko godina postati premali, a od tada pa do danas nije se puno napravilo za zaštitu ostalih područja koja prilikom svakih većih vodostaja poplave... Najgori scenarij ponavljanje 1964 i prema onima koji se sjećaju bilo je prestrašno... Mi građevinari borimo se protiv prirode dugi niz godina i često puta mislimo da smo ju pobijedili, no to je samo iluzija. Možemo neke stvari prilagoditi no nikako ju pobijediti.
U primjer tome ide i poplave koje su posljednjih dana pogodile mnoge krajeve... Domaćinstva uništena štete velike a novaca za popravke nema. Ljudi su ogorčeni i to s razlogom. Mjerodavne institucije su svih ovih godina "spavale" novac se trošio na lov i koje kakve privatne zabave, kanali se nisu čistili novci namjenjeni za to otišli ko zna kamo i možemo zahvaliti Bogu što nisu veći razmjeri poplava.
Što napraviti? Pod hitno ulagati milijune u sustave nasipa i meloracijskih kanala, educirati ljude u lokalnoj upravi kako da se povuku sredstva iz pristupnih fondova za takve projekte jer u bližoj budućnosti morati ćemo naučiti hodati po vodi...
Nastradati će poljoprivreda, brojna domaćinstva, a šteta će biti ogromna. Koliko god mjerodavni tvrdili da su nasipi sigurni i da nema razloga za paniku mjesta opuštanju nema.
Pitanje je dana kada se bude dogodila katastrofa. Jedan od kapitalnih projekata je i Zagreb na savi kroz koji bi se neke stvari obnovile i izgradile za nove i veće višegodišnje prosjeke.
Moramo shvatiti da ulaganje u velike infrastrukturne projekte može donjeti samo korist svima nama, ali pod uvjetom da se "tuneli" ne farbaju dvaput...