Šta je Crkva?
Aleksandar Trajkovski
U prethodnoj propovijedi smo se pitali ko je kršćanin ili ko je pravi kršćanin? Danas se pitamo šta je Crkva? Za većinu ljudi crkva je građevina ili religiozna institucija. Biblija nikada nikakvu zgradu ne naziva Crkvom. Crkva su samo i jedino ljudi.
Koji ljudi? Danas se kod nas, u Bosni, Hrvatskoj Srbiji, svi oni koji su kršteni, bilo kao bebe ili kao odrasli smatraju članovima Crkve. Da li je to tako? Mi ne možemo poreći da su oni članovi Katoličke ili Pravoslavne ili Baptističke crkve, ali je pitanje da li su članovi Kristove crkve? Jer ukoliko nismo članovi Kristove crkve džaba nam članstvo u bilo kojoj religioznoj instituciji. Mnogi članovi spomenutih Crkava su završili ili će završiti u paklu. Samo članovi istinske Kristove crkve će sigurno završiti u raju. Zato ključno pitanje jeste kako se postaje član Kristove crkve? I to je samo jedno od pitanja na koje ćemo odgovoriti u ovoj propovijedi.
1. Šta znači riječ Crkva
Jedno od značenja riječi crkva je skup ili skupina. Mislim da su neki stariji prevodi riječ crkva preveli sa skupština. Čak i moderni prevodi grčku riječ ekklesia na par mjesta prevode sa skup. U tom slučaju riječ crkva označava bilo kakav skup ljudi. Ne nužno religioznog karaktera.
Međutim, riječ crkva se puno češće koristi da označi skupinu ljudi koji pripadaju Kristu ili sve koji pripadaju Kristu. Tako da se Crkva u Bibliji zove Kristova crkva ili Božija crkva. Ova Crkva nas zanima.
2. Kakva je razlika između Crkve i Izraela?
Jedno vjerovanje koje je bilo veoma popularno među vjernicima je dispenzacionalističko. Dispenzacionalisti vjeruju da su Crkva i Izrael dva potpuno različita pojma. Bog ima dva potpuno različita plana za ove dvije grupe ljudi. Božija obećanja za Izrael su obećanja za zemaljske blagoslove i ispunit će se na zemlji. Dok su, s druge strane, Božija obećanja za Crkvu obećanja za nebeske blagoslove i ispunit će se u nebu. Prema ovom shvaćanju, Crkva je nastala na dan Pentekosta i ne uključuje starozavjetne židovske vjernike.
Drugo popularno vjerovanje je da se Crkva sastoji i od starozavjetnih i od novozavjetnih vjernika. Postoje i neka druga shvaćanja. Zato se pitamo kakva je razlika, i postoji li uopće razlika, između starozavjetnog i novozavjetnog Božijeg naroda, između Crkve i Izraela?
Bitne razlike između Crkve i Izraela
Ja bih ovdje rekao da postoje neke bitne razlike između Crkve i Izraela, ali ne tolike kako neki misle. Jedna od bitnih razlika između Crkve i starozavjetnog Izraela je savez s Bogom. Starozavjetni Izrael je bio u Starom savezu s Bogom, dok je Crkva u Novom savezu. A koja je bitna razlika između Starog i Novog saveza? U Starom savezu s Bogom su bili svi Izraelci, a to je uključivalo i vjernike i nevjernike. U Novom savezu su samo vjernici. Kada je prorok Jeremija proricao o novom savezu, on je napisao ovako:
(31) "Evo dolaze dani - riječ je Jahvina - kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti Novi savez. (32) Ne Savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, Savez što ga oni razvrgoše premda sam ja gospodar njihov - riječ je Jahvina. (33) Nego, ovo je Savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana - riječ je Jahvina: Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. (Jr 31:31-33)
I prorok Ezekijel je proricao o tome.
(25) Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših. (26) Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. (27) Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe. (Ezek 36:25-27)
Starozavjetni narod Božiji je sastavljen od vjernika i nevjernika a novozavjetni narod Božiji samo od vjernika, od Židova i pogana ali samo i jedino vjernika, onih u čijem srcu je upisan Zakon Božiji, onih koji su nanovo rođeni od Duha Svetog. U Novom savezu dakle nema niti jednog jedinog nevjernika.
3. Vidljiva i nevidljiva Crkva
Teolozi govore o vidljivoj i nevidljivoj Crkvi. Primjećuju da u lokalnim Crkvama članovi mogu biti i vjernici i nevjernici. Npr. u Crkvi u Korintu apostol Pavao piše ovako:
Otrijeznite se kako valja i ne griješite jer neki, na sramotu vam kažem, ne znaju za Boga. (1Kor 15:34)
Drugim riječima: „Neki među vama, koji se smatraju članovima Crkve, su nevjernici, ne poznaju Boga“. Zato neki naučavaju da se Crkva Isusa Krista sastoji od vjernika i nevjernika, kao što je to bio slučaj u starozavjetnom Izraelu. Čuo sam za jednog propovjednika koji je koristio Isusovu usporedbu o kukolju i žitu kako bi naučavao da se Crkva sastoji od vjernika i nevjernika:
(24) Drugu im prispodobu iznese: "Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. (25) Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. (26) Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. (27) Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: 'Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?' (28) On im odgovori: 'Neprijatelj čovjek to učini.' Nato mu sluge kažu: 'Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?' (29) A on reče: 'Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. (30) Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.'" (Mt 13:24-30)
Prema njemu, dakle, njiva je Crkva i u Crkvi su i vjernici i nevjernici, i mi tu izgleda nemamo pravo išta da diramo. Sam će Bog na kraju probrati one koji su Njegovi. Nakon propovijedi neka braća su pozvala propovjednika i pokazala mu stihove koji slijede dalje u tekstu kada sam Isus tumači usporedbu o žitu i kukolju. Evo kako Isus tumači usporedbu:
(36) Tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: "Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi." (37) On odgovori: "Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. (38) Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. (39) Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. (40) Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. (41) Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike (42) i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. (43) Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega." "Tko ima uši, neka čuje!" (Mt 13:36-43)
Isusovo tumačenje se puno razlikuje od tumačenja spomenutog propovjednika. Prema Isusu, njiva nije Crkva, nego svijet. U svijetu žive i vjernici i nevjernici. Tekst uopće ne govori o Crkvi.
Moramo znati da su članovi istinske Kristove crkve samo vjernici, a nipošto nevjernici. Članovi pojedinih lokalnih Crkava mogu biti nevjernici ali nevjernici koji se predstavljaju kao vjernici, a to nisu. Međutim, oni uopće nisu istinski članovi Kristove crkve.
Pazite sada dobro, prema Bibliji članovi lokalne Crkve mogu biti samo oni koji kažu da su vjernici, koji kažu da vjeruju u temeljne biblijske doktrine i koji naizgled žive u skladu s Biblijom. Ljudi koji otvoreno žive u grijehu i ne žele se pokajati nipošto ne smiju biti članovi lokalne Crkve. Dužnost Crkve je da ih opomene i ukori i, ukoliko se ne žele pokajati, isključi iz Crkve.
Nije, dakle, istina da se lokalna Crkva sastoji od ljudi koji samo kažu da su vjernici. To nipošto nije biblijska definicija Crkve. U Crkvu se smiju primiti samo oni koji kažu da su vjernici i koji pokazuju plodove vjere (bilo da su ti plodovi stvarni ili samo izgledaju kao plodovi). Kada su farizeli dolazili Isusu na krštenje on ih je odvraćao:
(7) Govoraše dakle mnoštvu koje je dolazilo da se krsti: "Leglo gujinje! Tko vas samo upozori da bježite od skore srdžbe? (8) Donosite dakle plodove dostojne obraćenja. I nemojte početi u sebi govoriti: 'Imamo oca Abrahama!' Jer, kažem vam: Bog iz ovog kamenja može podići djecu Abrahamovu. (Lk 3:7-8)
Da bismo napravili razliku između prave Crkve koja sa sastoji samo i jedino od vjernika i Crkve u koju su se uvukli nevjernici (a mi ne znamo da su nevjernici), govorimo o vidljivoj i nevidljivoj Crkvi. Nevidljiva Crkva je istinska, prava Crkva, sastavljena samo od istinskih vjernika, Crkva koju samo Bog u potpunosti poznaje i vidi. Vidljiva Crkva je Crkva koju mi vidimo. Npr. mi vidimo grupu ljudi koji kažu da su vjernici i koji se ponašaju kao vjernici i tu grupu nazivamo Crkvom. Bog vidi da u toj grupi neki ipak nisu istinski vjernici. Samo u idealnom slučaju vidljiva i nevidljiva Crkva su jedno te isto.
Zašto govorim sve ovo? To što imamo vidljivu i nevidljivu Crkvu ne znači da svako može i treba biti član vidljive Crkve. Danas se Crkvom i članovima Crkve nazivaju i oni koji to prema Bibliju nipošto nisu: homoseksualci, pedofili, idolopoklonici, banditi, kriminalci. Mnogima je važno samo da kažu da su vjernici. Ovo u modernom evanđeoskom i ekumenskom pokretu postaje sasvim normalno. Ali nije normalno i ne smije biti normalno onima koji vjeruju u Boga i Bibliju.
4. Zdrava i nezdrava Crkva
Iz ovoga što je do sada rečeno možemo primijetiti da lokalna ili vidljiva Crkva može biti zdrava i nezdrava. Zdrava lokalna crkva nije savršena Crkva ali teži da u svemu bude onakva kakvom je želi vidjeti glava Crkve Isus Krist. Nezdrava Crkva je ona koja odstupa od biblijske nauke i ne provodi crkvenu disciplinu. U nekoj Crkvi se može propovijedati veoma zdrava nauka a zanemarivati crkvena disciplina. Takva Crkva je nezdrava. Pogledat ćemo par primjera crkvene discipline u Novom zavjetu:
(1) Općenito se čuje o bludnosti među vama, i to takvoj bludnosti kakve nema ni među poganima: da netko ima očevu ženu. (2) I vi mi se uznijeli, mjesto da žalujete pa da se iskorijeni iz vaše sredine onaj koji takvo djelo počini. (3) A ja, i nenazočan tijelom, ali nazočan duhom, već sam presudio kao nazočan onoga koji je takvo što počinio. (4) Pošto se u ime Gospodina našega Isusa Krista okupite vi i moj duh, snagom Gospodina našega Isusa, (5) neka se takav preda Sotoni na propast tijela da bi se spasio duh u Dan Gospodina Isusa. (1Kor 5:1-5)
Vidimo da Crkva na zemlji nije savršena. Jedan član Crkve u Korintu je postao bludnik. I šta? Da li Crkva može biti zdrava a dozvoljavati takvo ponašanje članova? Pavao kaže ne. Takav se čovjek mora disciplinirati i predati Sotoni na propast tijela. On se isključuje iz Crkve ukoliko se ne želi pokajati i odvratiti od svog grijeha.
(12) I anđelu Crkve u Pergamu napiši: "Ovo govori Onaj u koga je mač dvosjek, oštar: (13) Znam gdje prebivaš - ondje gdje je Sotonino prijestolje - a čvrsto se držiš moga imena te nisi zanijekao moje vjere ni u one dane kad je Antipa, moj svjedok, vjerni moj, ubijen kod vas - gdje Sotona prebiva. (14) Ali imam nešto malo protiv tebe: imaš ondje nekih što drže nauk Bileama što pouči Balaka da stupicu stavi sinovima Izraelovim te blaguju od mesa žrtvovana idolima i bludu se podadu. (15) Tako i ti imaš takvih koji drže nauk nikolaitski. (16) Obrati se dakle! Inače dolazim ubrzo k tebi da ratujem s njima mačem usta svojih." (Otk 2:12-16)
Ovo nije primjer discipline nego primjer nedostatka discipline. Crkva koja ne provodi disciplinu nipošto nije u dobrom odnosu s Bogom i bit će disciplinirana od samog Isusa Krista.
Prema tome, u Crkvi se mora provoditi crkvena disciplina, kako prema onima koji griješe u praksi, tako i prema onima koji griješe u nauci.
Postoji jedna popularna web stranica koja se zove 9 marks (devet oznaka zdrave Crkve). Tih devet su:
1. Propovijedanje
2. Biblijska teologija (zdrava nauka)
3. Evanđelje
4. Obraćenje
5. Evangelizacija
6. Crkveno članstvo
7. Crkvena disciplina
8. Učeništvo
9. Crkveno vodstvo
Oni detaljnije objašnjavaju svaku od ovih oznaka za šta mi sada nemamo vremena.
5. Lokalna i univerzalna
Dalje možemo govoriti o lokalnaj i univerzalnoj ili sveopćoj Crkvi. Biblija Crkvom naziva određenu skupinu vjernika koja se sastaje u nekoj kući ili nekom drugom prostoru.
(5) Pozdravite i Crkvu u njihovoj kući. Pozdravite ljubljenog mi Epeneta koji je prvina Azije za Krista. (Rim 16:5)
Isto tako Crkvom naziva vjernike koji su živjeli, žive ili će ikada živjeti.
(25) Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju... (Ef 5:25)
6. Militantna (borbena) i pobjednička Crkva
O Crkvi se još govori i kao o borbenoj i pobjedničkoj. Borbena Crkva smo mi koji smo još živi na zemlji, a pobjednička su vjernici koji su već na nebu.
7. Crkva je jedna, sveta, katolička i apostolska
Crkva je jedna, a ne dvije, tri, deset i pedeset. Nema nikakve potrebe za ujedinjavanjem Crkve jer je ona već ujedinjena u Kristu. Crkva je sveta jer je odvojena od svijeta za službu Bogu iako još nije savršena. Crkva je katolička (ne Rimokatolička). Rimokatolička crkva za sebe kaže da je katolička. Mi to ne vjerujemo. Mi vjerujemo da smo mi katolička Crkva, a da su oni Rimokatolička. Zato kada govorimo o Rimokatoličkoj crkvi uvijek trebamo reći Rimokatolička a ne katolička.[1] Katolička znači sveopća. Crkva je i apostolska u smislu da je izgrađena na apostolskoj nauci.
8. Biblijska slika Crkve
Božija obitelj
(8) Vi pak ne dajte se zvati 'Rabbi', jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. (9) Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš - onaj na nebesima. (Mt 23:8-9)
(10) Dolikovalo je doista da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je sve - kako bi mnoge sinove priveo k slavi - po patnjama do savršenstva dovede Početnika njihova spasenja. (11) Ta i Posvetitelj i posvećeni - svi su od jednoga! Zato se on i ne stidi zvati ih braćom, (12) kad veli: Braći ću svojoj naviještat ime tvoje, hvalit ću te usred zbora. (13) I još: Ja ću se u njega uzdati, i još: Evo, ja i djeca koju mi Bog dade. (Heb 2:10-13)
Vidimo Crkvu opisanu kao Božiju obitelj, Bog je otac a vjernici su braća i sestre. Stvarni članovi Crkve su samo oni koji su nanovo rođeni od Boga.
Tijelo Kristovo
Druga zanimljiva slika je slika tijela. Krist je glava a mi smo udovi. (27) A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi. (1Kor 12:27) Nevjernici nipošto nisu udovi Kristovog tijela.
Zaključak
U ovoj propovijedi smo govorili o naravi i osobinama Crkve. Nismo stigli ništa reći o njenoj svrsi i ulozi. Trebalo bi biti jasno da Crkva nije zgrada, niti kakva puka religiozna institucija, nego Božija obitelj. To su ljudi koji su se pokajali za svoje grijehe i prihvatili Isusa Krista za svog Spasitelja i Gospodara. Tako su postali članovi Kristove Crkve. Krstili su se u vodi i postali članovi lokalne Crkve. To su ljudi koji su nanovo rođeni od Duha Svetoga i koji su primili nadnaravnu silu za nadnaravan život. Tu nipošto ne spadaju idolopoklonici, ljudi koji se klanjaju slikama, kipovima, ljudima, novcu i užitku. Tu ne spadaju niti homoseksualci, niti bludnici, niti psovači, niti lašci. Samo oni koji su upisani u Kristovoj knjizi života.
(9) Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, (10) ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega. (1Kor 6:9-10)
(8) Kukavicama pak, nevjernima i okaljanima, ubojicama, bludnicima, vračarima i idolopoklonicima i svim lažljivcima udio je u jezeru što gori ognjem i sumporom. To je druga smrt." (Otk 21:8)
Zato se mi ne možemo ujedinjavati u ekumenske saveze s Crkvama kojima upravljaju prije navedeni ljudi ili u kojima se članovima smatraju takvi nazovivjernici. Takve nazovi crkve za nas nisu Crkve uopće. To nipošto ne znači da mi Crkvom priznajemo samo one Crkve koje su zdrave i savršene. Niti vjernicima priznajemo samo one koji su savršeni. Niko od nas nije savršen, niti je neka Crkva savršena. Međutim, pojedine Crkve i denominacije su toliko odstupile od istine da ih i u najboljoj namjeri ne možemo smatrati Crkvama niti imati duhovno zajedništvo s njima.
Prijedlog za čitanje:
[1] Vidi Stephen Etches, Sustavna teologija, 357.