Plod pravednika

5

Plod pravednika

U dosadašnjim propovijedima smo gledali koji put vodi ka blagoslovima, odnosno, koji čovjek je blagoslovljen. Blagoslovljen je onaj koji ne slijedi savjeta opakih, ne staje na putu grešničkom i ne sjeda u zbor podrugljivaca, već uživa u Zakonu Jahvinom, o Zakonu Njegovu misli dan i noć. U ovoj propovijedi razmatramo na koji način je blagoslovljen čovjek koji ide pravim putem, ali prije toga ću se osvrnuti na nekoliko istina koje smo do sada naveli

Psalam prvi je riječ dana od Boga kojom nam otkriva put koji vodi blagoslovima. Da bi čovjek bio blagoslovljen mora izbjegavati krivi i hoditi pravim putem. Krivi put je put savjeta opakih, zato moramo budno paziti čije savjete slušamo i čiju nauku slijedimo. Krivi put je put grešnički, to je put ljudi koji ne mare za Bibliju. Možda ustima i ispovijedaju vjeru, moguće izgledaju religiozni, ali Isus Krist i Riječ Božija – Biblija – nisu stvarni u njihovom životu. Krivi put svoj vrhunac, iako ne i kraj, doživljava u zboru podrugljivaca, a to su ljudi koji se otvoreno rugaju Bogu i Njegovoj riječi. S druge strane, pravi put je put Božijeg zakona, Božije riječi Biblije. Središte te Riječi je sam Gospodin Isus Krist. Da bi čovjek bio blagoslovljen mora se kloniti grijeha i hoditi putem pravednosti koji je objavljen u Bibliji.

Mnogi misle da od pravednosti nema nikakve koristi, ili da od vjere u Isusa Krista i poslušnosti Bogu nema nikakve koristi. Drugi opet krivo shvaćaju korist pravednosti. Misle da se mogu spasiti svojim dobrim djelima. Velika je, dakle, zbrka i neznanje u umovima ljudi. Prilikom propovijedanja Evanđelja susrećemo se s obje vrste ljudi, s onima koji misle da nema koristi od pobožnosti i pravednosti i s onima koji misle da djelima mogu zaslužiti spasenje. Prorok Malahija govori o ljudima koji misle da nema koristi od pobožnosti i pravednosti:

Teške su besjede vaše protiv mene - govori Jahve. Vi ipak pitate: "Što smo između sebe govorili protiv tebe?" Govorili ste: "Zaludu je Bogu služiti i kakva je korist što njegove čuvamo propise i žalosni hodimo pred Jahvom nad Vojskama. Odsad ćemo sretnim zvati oholice: napreduju oni koji zlo čine, i premda Boga iskušavaju, izvuku se!" (Mal 3:13-15)

Kakvo bezumno razmišljanje! S druge strane, Isus opisuje one koji su Boga htjeli impresionirati svojom pravednošću:

"Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: 'Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao ovaj carinik.' Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.' A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: 'Bože milostiv budi meni grešniku!' Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen." (Lk 18:10-14)

Svojom pravednošću nećemo impresionirati Boga, niti ćemo njome zaslužiti spasenje. U prethodnoj propovijedi sam objašnjavao pravo mjesto pobožnosti, pravednosti i dobrih djela a ovdje ću istaknuti sljedeće:

Prvo, djela nas ne mogu spasiti, nikakva naša djela, nijedna vrsta dobrih djela. Zašto? Jer spasenje ne dolazi od nas, nego od Boga. Spasenje nije zbog naših, nego zbog Kristovog djela. Drugo, ne samo da spasenje ne možemo zaslužiti djelima, ništa ne možemo zaslužiti djelima, nikakve blagoslove ne možemo zaslužiti djelima. Isus je rekao:

“Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: 'Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!'" (Lk 17:10)

Bez obzira na jasnoću ovih riječi neki teolozi uče da djelima ipak nešto možemo zaslužiti. Kažu da postoje one stvari koje smo morali učiniti i njima ne možemo ništa zaslužiti, a imaju i one koje možemo učiniti, iako ne moramo, i njima nešto možemo zaslužiti. Ja držim da je ovo daleko od istine. Takva misao ne postoji u tekstu.

Treće, iako djelima ne možemo zaslužiti spasenje, niti bilo kakve blagoslove, ipak bez djela poslušnosti Riječi Božijoj nema blagoslova. Biblija je tu kristalno jasna. Međutim, te blagoslove ne smijemo vidjeti kao nešto što smo zaslužili, nego samo kao čistu Božiju milost. Čista je milost što mogu poučavati o Riječi Božijoj jer davno sam zaslužio pakao. U daljnjem tekstu otkrivamo koje blagoslove Bog izlijeva na one koji hode putem blagoslova, odnosno kako psalmista opisuje čovjeka koji hodi putem blagoslova.

Blagoslovljen čovjek je kao stablo pored voda tekućica

1. Stablo i voda

Razmislimo o ovoj slici u kojoj je uspoređen čovjek koji hodi putem pravednosti. Uspoređen je sa stablom koje je zasađeno pokraj voda tekućica. Vode tekućice se vjerovatno odnose na kanale za navodnjavanje. Kod nas baš i nema ovakvih kanala, pa nam slika možda i nije odmah najjasnija. Međutim, oni koji se bave poljoprivredom dobro će razumjeti ovu sliku, posebno oni koji navodnjavaju svoje usjeve i voćnjake. Čak i oni koji se toliko ne bave poljoprivredom mogu si predočiti ovu sliku. Naime, za vrijeme sušnih ljeta, često vidimo da se trava na livadama skroz osuši. Zeleni se samo ona koja raste uz potoke ili neke druge vodene površine. Tako je i sa stablima u toplijim krajevima, ako nemaju dovoljno vode suše se i venu. Lišće uvene a plod izostane. Samo ona stabla koja su uz kanale za navodnjavanje ostaju uvijek zelena i donose rod.

Šta ustvari psalmista ovim želi reći? Vrlo jednostavno: stablo koje nema dovoljno vode nikako ne može biti ono što treba biti, ne može ostvariti svoje potencijale, ne može donijeti rod i, u suštini, ono je bezvrijedno. Takav je i čovjek koji ne crpi život iz Riječi Božije, nipošto ne može biti ono što treba biti, sav je uvenuo i ne donosi nikakav plod. Ovo će možda nekoga i vrijeđati, ali to je ono što Bog kaže.

Vidjeli smo sliku: drvo i vodu, a sada pogledajmo stvarnost: čovjeka i Riječ, odnosno čovjeka i Zakon Jahvin.

2. Čovjek i Zakon

Kao što stablo crpi život iz vode, tako i čovjek iz Riječi. Čovjek koji svoje korijenje nije pružio u Zakon Jahvin i iz njega ne crpi život jeste duhovno besplodan i uvenuo. Čovjek koji crpi život iz Riječi ostaje zelen i donosi plod, može ostvariti sav potencijal za koji ga je Gospodin i stvorio.

Kako čovjek crpi život iz Zakona Jahvinog?

Prvi i osnovni način je imati zajedništvo s Isusom Kristom. To je temelj za svaki blagoslov. Nema života bez Isusa Krista. Crpiti vodu s izvora života prvenstveno znači doživjeti spasonosno zajedništvo s Isusom Kristom, biti ispunjen Njegovim Duhom i pomiren s Njegovim Ocem.

Drugi način je čitanje i razmišljanje o Riječi Božijoj. Naglasio sam čitanje i razmišljanje jer nema jednog bez drugog (bar u većini slučajeva). Psalmista nam kaže da je blagoslovljen čovjek koji o Zakonu Jahvinu misli dan i noć i to je način kako čovjek crpi život i blagoslov iz Zakona.

Neki tvrde da njima ne treba Zakon Jahvin ili pisana Božija riječ. Oni sada dobivaju novu Riječ, direktno od Isusa Krista. Moj odgovor takvim misticima jest da je Isus Krist imao živo zajedništvo s Ocem, ali se čvrsto držao onoga što stoji pisano, ne zato da se prilagodi neznanju ljudi onog vremena, nego zato što tako uči Riječ Božija.

Treći način kako crpimo život iz Riječi jeste poslušnost. Riječ Božiju možemo čitati i o njoj razmišljati svaki dan, ali ako ne vršimo ono što u njoj piše daleko ćemo biti od svakog blagoslova. Život čovjeka koji sluša Riječ Božiju a ne vrši je jeste velika ruševina, i to će se pokazati u svoje vrijeme. Isus je rekao:

"Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer - utemeljena je na stijeni." "Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika." (Mt 7:24-27)

Upravo to nas uči i Prvi psalam. Čovjek koji uživa u Zakonu Jahvinom i o njemu razmišlja dan i noć jeste onaj koji ne sluša savjete opakih, ne staje na putu grešničkom i ne sjeda u zbor podrugjivaca. Drugim riječima, on se kloni grijeha i hodi putem Božije riječi, ili kao što Pismo kaže za Joba: boji se Boga i kloni zla. Nema blagoslova u pukom čitanju i promišljanju. Ukoliko nema poslušnosti sve je uzalud.

Ovdje sam naveo osnovne načine kako crpimo život iz Zakona Jahvinog. Možemo govoriti i o mnogim drugim načinima, ali ovi su temeljni i pokrivaju sve druge.. Zanimljivo je primijetiti da psalmista tvrdi kako blagoslovljen čovjek uživa u Zakonu Jahvinom. To je sigurno važan podatak koji opisuje onoga koji crpi život iz Zakona. Mnogi bezbožnici traže užitak i uvjereni su da se on nalazi u grijehu (iako su svjesni da ga tamo ne nalaze). Često za nas i naš život misle da smo se odrekli užitaka i da smo fanatici. To je smiješno. Božiji čovjek razumije da je jedini pravi i istinski užitak na Božijem putu, u Zakonu Jahvinom.

Plod uživanja u Zakonu i razmišljanja o njemu

Psalmista nam o čovjeku koji uživa u Zakonu Jahvinu i dan i noć o njemu razmišlja govori kao o čovjeku koji je plodonosan, neuveo i napredan. Vidjeli smo da je stablo koje u svoje vrijeme plod donosi i kojem lišće nikad ne vene ustvari ono što stablo treba i biti. Bez dovoljno vode to ne može biti. Čovjek može biti ono što treba biti samo ako uživa u Zakonu Jahvinom i o Zakonu Njegovu misli dan i noć. Ali, pitamo se, kako se ta punina ljudskog života vidi? Po čemu se razlikuje čovjek koji uživa u Zakonu Jahvinom i onaj koji uživa u grijehu? Šta je plod pobožnog života? U čemu se vidi pravednikovo zelenilo i svježina?

U psalmu vidimo da se to najprije vidi u onome što čovjek radi odnosno ne radi. Blagoslovljen čovjek ne slijedi savjeta opakih, ne staje na putu grešničkom i ne sjeda u zbor podrugljivaca. To je negativna strana slike, a pozitivna je da uživa u Zakonu Jahvinom. To ga zasigurno čini drugačijim od većine ljudi. To i jeste dio ploda na koji psalmista misli. To je i uzrok ploda (ili jedan od uzroka) ali i sam plod.

Da, nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite - plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina - i odlučite se za ono što je milo Gospodinu. (Ef 5:8-10)

Vidimo da je pravednost plod, ali i uzrok ploda. Apostol Pavao u Poslanici Kološanima kaže :

Da živite dostojno Gospodina i posve mu ugodite, plodni svakim dobrim djelom i rastući u spoznaji Božjoj. (Kol 1:10)

Ovdje se kao plod navodi dobro djelo. Na drugim mjestima u Bibliji se o plodu pravednika govori na različite načine. U Poslanici Galaćanima plod se očituje u promijenjenom karakteru.

Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona. (Gal 5:22-23)

Ali i u Poslanici Galaćanima Pavao plod suprotstavlja djelima tijela. Tako da plod ne može biti samo pozitivan, ono šta čovjek čini ili šta jeste u svojoj biti, nego sadrži i negativan aspekt, ono što ne čini. Vidimo da Pavao govori o plodu Duha. Duh se prima osobnom vjerom u Krista. Duh je onaj koji u nama proizvodi plod ali kroz čitanje i razmišljanje o Zakonu Jahvinom. Biblija govori i o plodu usana. Ne samo da čovjek drugačije djeluje, nego drugačije i govori.

Po njemu dakle neprestano prinosimo Bogu žrtvu hvalbenu, to jest plod usana što ispovijedaju ime njegovo. (Heb 13:15)

Neki ljudi tvrde da je vjera privatna stvar i zato ne govore drugima o Kristu. Očito je da njima fali plod. A ako nema ploda, veliko je pitanje ima li korijena. Ima i onih koji Isusu govore: “Gospodine, Gospodine”, ali ne mare za Njegovu riječ. Ni takvi nemaju pravi plod, a jasno je da nemaju ni korijena.

Psalmista nam o plodu govori još nešto. Kaže da pravednik napreduje u svemu što radi. Ovdje treba napomenuti kako to ne znači da će pravednik uvijek biti bogat, zdrav i uspješan u očima ljudi, nego, vrlo često, uspješan samo u očima Božijim. Iz Biblije saznajemo da su vjerni Božiji ljudi često bili progonjeni, izrugivani, mučeni i ubijani. Isus Krist nije obećao da će nama biti drugačije. Dapače, rekao je: “Ako su mene progonili, progonit će i vas, ako su mene mrzili, mrzit će i vas.” Božiji čovjek u svemu napreduje, iako to ne izgleda uvijek tako gledano ljudskim očima.

Jednom prilikom sam razgovarao o Bogu s jednom ženom. Dugo smo razgovarali jer je imala dosta pitanja. Neka od pitanja su bila da li posjedujem određene ovosvjetske stvari koje su važne u očima svijeta. Rekao sam da ne posjedujem. Vidjelo se da joj je to čudno. Kako mogu biti blagoslovljen, a ne posjedujem neke stvari koje su važne u očima svijeta. Međutim, vrlo je moguće biti blagoslovljen, a ne posjedovati stvari koje su važne u očima svijeta. Svijet uopće ne vidi i ne prepoznaje prave vrijednosti. Čovjek koji je blagoslovljen zna šta je uistinu vrijedno.

O plodu pravednika se ima mnogo toga za reći. Spomenut ću i to da plod nije samo ono što se dešava u životu neke osobe, nego i blagoslov koji ona donosi drugima. Najvažniji blagoslov jeste spasenje.

Kada govorimo o rodu vidimo da psalmista govori o plodu u svoje vrijeme. Jasno je da stabla donose rod u svoje vrijeme. Da li pravednik ima neko vrijeme kada treba da donese rod? S jedne strane je jasno da plod treba biti uvijek prisutan i pokazivati se sve više i više. S druge strane postoji pravo vrijeme da se pokažu neki plodovi. Vrijeme kušnje je često pravo vrijeme da se pokažu plodovi. U svojim životima često doživljavamo prilike da pokažemo neki rod. Kada je vrijeme da se pokaže strpljivost? Kada je vrijeme da se pokaže blagost? Kada je vrijeme da se pokaže plod radosti? Dakle, plodovi trebaju uvijek postojati i rasti, ali se pokazuju ili dolaze do izražaja u određenim situacijama. Sjetimo se Isusove priče o čovjeku koji je gradio kuću na stijeni. Stvarna vrijednost njegove građevine se pokazala u trenucima kada su došle poplave i bujice.

Zaključak

Vidjeli smo da je Prvi psalam Božija riječ koja nam pokazuje put života, pokazujem nam na kojem putu se nalaze blagoslovi. Pouka o putu blagoslova se uvijek sastoji od pozitiva i negativa: šta čovjek treba raditi i šta ne treba, kojim putem treba ići a kojim ne ići. Blagoslovljen čovjek ne slijedi savjeta opakih, ne staje na putu grešničkom i ne sjeda u zbor podrugljivaca, a uživa u Zakonu Jahvinom, u Zakonu Njegovu misli dan i noć. Vidjeli smo i plodove koji se nalaze na putu pravednosti. Oni su neizbježni, sigurno će doći. Ako vjeruješ Božijoj riječi, poslušaj je, pusti svoje korijenje u nju, crpi život iz nje i bit ćeš blagoslovljen i plodonosan. To je sigurno. I još nešto, izbjeći ćeš sudbinu opakih, onih koji se ne hrane Riječju Božijom, koji iz nje ne crpe život.

Šesto poglavlje>>>