Sudbina bezbožnika

6

Sudbina bezbožnika

S ovom propovijedi završavamo seriju o Prvom psalmu. Vjerujem da smo do sada mogli naučiti najvažnije istine o putu blagoslova. Blagoslov nije neka mistika. Postoji veoma jasan i jednostavan put koji vodi blagoslovima. On je obasjan Riječju Božijom. Psalmista David je to ovako izrazio:

Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi. (Ps 119:105)

Božija riječ, Biblija, obasjava i ograničava pravi put, put blagoslova. Blagoslovi se ne nalaze u savjetima opakih, niti na putu grešničkom, niti u zboru podrugljivaca. Blagoslovi su jedino na putu Zakona Jahvinog, nad čovjekom koji hodi putem Božije riječi, koji uživa u Zakonu Jahvinom i o Zakonu Njegovu misli dan i noć. Takav čovjek prima blagoslove. On je kao stablo zasađeno pokraj voda tekućica što u svoje vrijeme plod donosi. Lišće mu nikad ne vene, sve što radi dobrim urodi.

Danas gledamo sudbinu bezbožnika.U nastavku psalma stoji:

“Nisu takvi opaki, ne nisu takvi. Oni su kao pljeva što je vjetar raznosi. Stoga se opaki neće održati na sudu, ni grešnici u zajednici pravednih. Jer Jahve zna put pravednih, a propast će put opakih.”

Pogledat ćemo tekst redom. Pitamo se,

1. Kakvi su opaki?

Prvo, oni ne uživaju u Zakonu Jahvinom i o Zakonu Njegovu ne misle dan i noć. Slijede svoje vlastite savjete, svoju mudrost i filozofiju. Njih Božija riječ ne zanima i uglavnom govore nešto poput: “O, Biblija je Božija riječ, to je nešto sveto, ali to je jedno, a život je drugo.” Tako tvrde opaki jer ne žele da im Božija riječ pokazuje put života. Zato ne čitaju Bibliju, ili pročitaju ponekad nešto. Ne uživaju u Zakonu Jahvinom i o Zakonu Njegovu ne misle dan i noć. Oni uživaju u vlastitim i savjetima sebi sličnih, te putu grešničkom.

Važno je primijetiti da ovdje nije riječ samo o ubojicama, siledžijama ili nekim „velikim grešnicima.“ Riječ opaki može biti općenita i označava bezbožnika ili grešnika u širem smislu, odnosno svakog koji zanemaruje Riječ Božiju i ide svojim putem. Međutim, ne dajmo se prevariti, ima opakih ili grešnika koji mnogo vremena posvećuju proučavanju Božije riječi. Čitao sam o nekima koji provode i po deset sati dnevno u proučavanju Riječi Božije. Čak se zovu teolozi i učitelji, međutim u stvarnosti ne smatraju da je Biblija istinita i autoritativna riječ samog Boga. Oni nisu ništa drugo doli obični grešnici ili opaki.

Dakle, kakvi su opaki? Opaki su, u principu, ljudi koje ne zanima Riječ Božija. Ako ih ponekad i zanima, onda to nije zato da bi je vjerom prihvatili i primijenili u svom životu. Oni imaju neke druge razloge zašto se zanimaju za Bibliju.

Što još vidimo o opakima? Oni nisu kao stablo zasađeno pokraj voda tekućica što u svoje vrijeme plod donosi. Budući da se opaki ne hrane Riječju Božijom, oni ne mogu biti duhovno zeleni niti mogu donositi dobre plodove u svoje vrijeme. Kao što obično stablo ne može imati zeleno lišće i plod bez vode, tako ni čovjek bez prebivanja u Riječi Božijoj. Riječ je izvor bez kojeg nema ploda ni života. Karakter opakog čovjeka se ne preobražava i ne suobličuje slici Isusa Krista.

Još jedna karaktereistika bezbožnog čovjeka koju zamjećujemo je ta da on ne napreduje u svemu što radi. U očima ljudi napreduje. Može postati veoma slavan, ugledan i bogat, ali u Božijim očima ne mora biti ništa.

Nitko neka se ne vara. Ako tko misli da je mudar među vama na ovome svijetu, neka bude lud da bude mudar. Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom. Ta pisano je: On hvata mudre u njihovu lukavstvu. I opet: Gospodin poznaje namisli mudrih, one su isprazne. (1Kor 3:18-20)

Iz ovog teksta možemo vidjeti da nešto može biti vrijedno u očima ljudi, ali u očima Božijim može biti ispraznost. Isto je i u obrnutom smislu.

Nadalje, vidimo da su opaki kao pljeva što je vjetar raznosi. Pravednik je uspoređen sa zelenim stablom koje donosi rod, a opaki je uspoređen s pljevom što je vjetar raznosi. Šta je to pljeva što je vjetar raznosi? Pljeva je dio klasa žita, npr. pšenice. Zašto piše da pljevu vjetar raznosi? Ako znamo kako se vadilo zrno žita iz klasa onda će nam sve biti jasno. Danas se to radi pomoću posebnih mašina, ali prije, kada bi se žito požnjelo ili pokosilo, slagalo bi se oko jednog stupa a potom bi konji ili volovi gazili po njemu neko vrijeme. Nakon toga bi ljudi vilama izbacili slamu i na tlu bi ostala pšenica pomiješana s pljevom. Nakon toga bi se pšenica lopatom bacala na drugo mjesto, a vjetar bi raznosio pljevu i tako bi ostajala čista pšenica. I šta je bilo s pljevom? Raznio bi je vjetar. Vremenom bi strunula ili bi je spalili, ako se radilo o većoj količini, jer nije bila ni za šta. Kakav kontrast s plodonosnim stablom.

Ako ne ljubiš Jahvin Zakon i ne misliš o njemu dan i noć onda si ko pljeva što je vjetar raznosi.

3. Kakve su posljedice?

Psalmista dalje kaže: “Stoga se opaki neće održati na sudu, ni grešnici u zajednici pravednih, jer Jahve pozna put pravednih, a propast će pur opakih.”

Opaki se neće održati na sudu

Bog dolazi na sud ljudima svakodnevno ili u određenim periodima i uklanja ih sa lica zemlje. O tome piše prorok Malahija:

Doći ću k vama na sud i bit ću spreman svjedok protiv vračeva i preljubnika, protiv onih koji se lažno kunu, protiv onih koji zakidaju plaću radniku, udovici i siroti, protiv onih koji gaze pravo stranaca i mene se ne boje - govori Jahve nad Vojskama. (Mal 3:5)

Međutim, postoji konačni sud, kada će Bog stati pred sve ljude, odnosno oni će stati pred Njega. Danijel o tome proriče :

Gledao sam: Prijestolja bjehu postavljena i Pradavni sjede. Odijelo mu bijelo poput snijega; vlasi na glavi kao čista vuna. Njegovo prijestolje kao plamenovi ognjeni i točkovi kao žarki oganj. Rijeka ognjena tekla, izvirala ispred njega. Tisuću tisuća služahu njemu, mirijade stajahu pred njim. Sud sjede, knjige se otvoriše. (Dan 7:9-10)

U Otkrivenju je zapisano:

I vidjeh veliko bijelo prijestolje i Onoga što sjede na nj: pred licem njegovim pobježe zemlja i nebo; ni mjesta im se više ne nađe. I vidjeh mrtve, velike i male: stoje pred prijestoljem, a knjige se otvoriše. I otvori se jedna druga knjiga, knjiga života. I mrtvi bijahu suđeni po onome što stoji napisano u knjigama, po djelima svojim. More predade svoje mrtvace, a Smrt i Podzemlje svoje: i svaki bi suđen po djelima svojim. A Smrt i Podzemlje bili su bačeni u jezero ognjeno. Jezero ognjeno - to je druga smrt: tko se god ne nađe zapisan u knjizi života, bio je bačen u jezero ognjeno. (Otk 20:11-15)

Ovo je strašan sud i koliko ja razumijem niko se nije održao na ovom sudu. Svi koji su suđeni jesu i osuđeni. Ovo su opaki iz Prvog psalma. Oni su na sudu suđeni i osuđeni. Nisu se mogli obraniti, nisu mogli izbjeći osudu. Zašto? Jer nisu marili za Riječ Božiju. Nisu marili za put pravednosti. Nisu marili za vrata kroz koja se ulazi u život vječni. Kroz njega nisu ušli i njime nisu hodili. Zato su suđeni i osuđeni. Da su samo htjeli čuti Božiju riječ. Da su samo htjeli pokajati se za svoje grijehe i vjerom primiti Isusa Krista za svog Gospodara i Spasetelja, ne bi bili osuđeni. Ustvari, ne bi bili niti suđeni. Isus Krist kaže ovako:

"Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. (Iv 5:24)

Ali opaki ne žele Njegovu riječ. Previše su pametni da bi čitali Bibliju i zato će uživati plodove svoje „mudrosti“. Zato će jesti plod svojeg vladanja i nasititi se vlastitih savjeta. (Izr 1:31)

Opaki se neće održati u zajednici pravednih

Božiji narod, Izrael, se uvijek sastojao od pravednih i nepravednih, od bezbožnika i vjernika. Iako je Izrael bio zajednica Jahvina, ipak je većina ljudi često bila bezbožna. Zato je Bog s vremena na vrijeme uništavao ljude, sklanjao ih s lica zemlje. I u kršćanske crkve danas dolaze i vjerni i nevjerni. Međutim, crkva se ne sastoji od vjernih i nevjernih. Istinsku crkvu, onu koju Gospodin poznaje, sačinjavaju samo spašeni ljudi. Mi ne poznajemo srca ljudi. Može se desiti da članovima crkve smatramo ljude koji u stvarnosti to nisu. Sam Gospodin zasigurno zna ko su istinski vjernici. Niko nije ni pomislio da je Juda izdajnik, ali je Gospodin od početka znao da je on od sotone. Danas je svijet izmiješan. U njemu su i pravedni i nepravedni. Čak i u crkvama pravednih postoje i nepravednici. Ali neće uvijek tako biti. Isus Krist je jednom zgodom rekao :

"Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi." (Mt 13:47-50)

Stihovi su jasni: grešnici se zasigurno neće održati u zajednici pravednih. Međutim mnogi grešnici ne mare za to. Ponašaju se, razmišljaju i osjećaju kao da su pobijedili Boga. Misle da mogu kako hoće. Možda i mogu kako hoće, ali sigurno ne i dokle hoće. Psalmista u molitvi o njima kaže :

Zašto, Jahve, stojiš daleko, zašto se skrivaš u dane tjeskobe? Obijesni bezbožnik jadnika goni, u zamke ga hvata koje mu postavi. Bezbožnik se pohlepom hvali, lakomac psuje i Jahvu prezire. Bezbožnik zbori u obijesti svojoj: "Ne, istrage nema! Ta ni Boga nema!" I u tome sva mu je misao. Puti su mu svagda uspješni, na sudove tvoje on i ne misli, sve protivnike svoje prezire. U srcu veli: "Neću posrnuti! Ni u kojem koljenu neću biti nesretan." Usta mu puna kletve, lukavstva i prijevare, pod jezikom njegovim muka i nesreća. U zasjedi čuči pokraj ograda, potajno ubija nevina, očima siromaha vreba. U zaklonu sjedi k'o lav u pećini, vreba da opljačka jadnika i da ga povuče u mrežu. Pritajen čuči na zemlji, od nasilja mu siromasi padaju. U srcu svome veli: "Zaboravi Gospod, odvrati lice i nikoga ne vidi!" (Ps 10:1-11)

Ovako čine i razmišljaju mnogi bezbožnici, ali se varaju, žestoko se varaju, jer “Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi."

Kada Biblija opisuje budućnost i novo nebo i novu zemlju, jasno kaže da tamo neće biti bezbožnika, za njih je predviđeno drugo mjesto: ognjeno jezero.

I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer - prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema. I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao zaručnica nakićena za svoga muža. I začujem jak glas s prijestolja: "Evo Šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima. I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer - prijašnje uminu." Tada Onaj što sjedi na prijestolju reče: "Evo, sve činim novo!" I doda: "Napiši: Ove su riječi vjerne i istinite." I još mi reče: "Svršeno je! Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak! Ja ću žednomu dati s izvora vode života zabadava. To će biti baština pobjednikova. I ja ću njemu biti Bog, a on meni sin. Kukavicama pak, nevjernima i okaljanima, ubojicama, bludnicima, vračarima i idolopoklonicima i svim lažljivcima udio je u jezeru što gori ognjem i sumporom. To je druga smrt." (Otk 21:1-8)

Sasvim je jasno da se opaki neće održati na sudu ni grešnici u zajednici pravednih. Gospodin će razdvojiti pravednike od grešnika i grešnike poslati u oganj vječni, a pravednike blagosloviti u životu vječnom.

Dodatno objašnjenje

Istaknut ću ono što sam već objasnio u prethodnim propovijedima. Pravednik, koji je pravednik sam po sebi, ne postoji niti jedan. U Riječi izričito stoji da su svi sagriješili. Svi smo rođeni na putu grešničkom. O kakvim onda pravednicima govorimo? O kakvim dobrim ljudima govorimo?

Prvo, kada govorimo o pravednicima, ne govorimo o onima koji su sami po sebi pravedni, nego o onima koji su opravdani pred Bogom. Opravdani su milošću po vjeri u Isusa Krista na temelju Njegove žrtve na križu. Za svoja djela su zaslužili kaznu, vječnu propast, ali su proglašeni pravednima jer su povjerovali u Isusa Krista koji je svojom krvlju na križu platio kaznu umjesto njih.

Drugo, oni koji su opravdani vjerom nisu ostavljeni u svojim grijesima. Oni po opravdanju primaju Duha Svetog koji ih čini novim stvorenjima, nanovo ih rađa. Ta nova priroda u njima proizvodi novi život. Dakle, oni više ne žive u grijehu ili grijesima, nego se čiste kao što je Gospodin čist. Pogledajmo riječi apostola :

I znate: on se pojavi da odnese grijehe i grijeha nema u njemu. Tko god u njemu ostaje, ne griješi. Tko god griješi, nije ga vidio nit upoznao. Dječice, nitko neka vas ne zavede! Tko čini pravdu, pravedan je kao što je On pravedan. Tko čini grijeh, od đavla je jer đavao griješi od početka. Zato se pojavi Sin Božji: da razori djela đavolska. Tko god je rođen od Boga, ne čini grijeha jer njegovo sjeme ostaje u njemu; ne može griješiti jer je rođen od Boga. Po ovom se raspoznaju djeca Božja i djeca đavolska: tko god ne čini pravde i tko ne ljubi brata, nije od Boga. (1Iv 3:5-10)

Zaključujemo stoga da grešnik od Boga prima opravdanje po vjeri u Isusa Krista. Opravdanje je čin kojim Bog čovjeka proglašava pravednim. To je ustvari spasenje u najužem smislu. Proces kojim Bog čovjeka čini pravednim je posvećenje. Prema tome, pravednici o kojima govorimo nisu neki ljudi posebne nacije i boje kože, nego grešnici koje je Bog opravdao i koje posvećuje koristeći različita sredstva milosti. Jedno od sredstava milosti je pouka ili propovjedanje Božije riječi. To su i ove propovijedi o Prvom psalmu koje smo slušali. Bog tako djeluje na naš um, emocije i volju da nas pokrene na dobro djelo, da nas pokrene da ostavimo savjete opakih, put grešnički i zbor podrugljivaca i prionemo uz Zakon Jahvin i da o Zakonu Njegovu mislimo dan i noć. A zašto nas Bog na to potiče? Zato što nas želi blagosloviti. On želi da ne budemo kao pljeva koju vjetar raznosi, nego kao stablo zasađeno pokraj voda tekućica što u svoje vrijeme plod donosi.

Kakvi vi želite biti, kao pljeva ili rodno stablo? Želite li biti blagoslovljeni ili prokleti?