Neophodnost propovijedanja Evanđelja

Neophodnost propovijedanja Evanđelja

Aleksandar Trajkovski

1. Šta je Evanđelje?

2. Neophodnost Evanđelja

3. Neophodnost propovijedanja Evanđelja

4. Pravi vjernici su uvijek propovijedali Evanđelje

Mislim da je ova današnja propovijed veoma važna pa vas pozivam da me pažljivo pratite. Ovo što ću govoriti važno je kako za vjernike tako i za nevjernike. Ostavimo sada sve poslove i sve probleme na stranu i usredotočimo se na riječ Božiju.

Je li Evanđelje neophodno za spasenje? Je li neophodno propovijedati Evanđelje da bi se ljudi spasili?

Zašto postavljam ova pitanja? Zato što mi se čini da danas malo ko vjeruje kako je Evanđelje neophodno za spasenje. Čini se kako čak i mnogi vjernici sumnjaju da je Krist jedini put, istina i život (ili se barem ponašaju kao da sumnjanju). Postavite pitanje sami sebi: Vjerujete li da je Isus Krist put, istina i život, i da niko ne dolazi k Ocu osim kroz Njega?

1. Šta je Evanđelje?

Moj naglasak u današnjoj propovijedi će biti na neophodnosti Evanđelja i na neophodnosti propovijedanja Evanđelja. Ali prije nego što budem govorio o neophodnosti Evanđelja, neophodno je da ukratko kažem šta je Evanđelje, zar ne?

Ko nije primijetio da mnogi danas ne znaju šta je Evanđelje. Postavite pitanje onima koji tvrde da su vjernici i vidjet ćete da ne znaju gotovo ništa o tome.

Mi smo vjernici kršćani. Zovu nas i baptistima, protestantima, ali i evanđeoskim kršćanima. Evanđelje je za nas centralna stvar. Ali postoji jedno važno pitanje: Koliko stvarno čak i oni koji se nazivaju evanđeoskim kršćanima znaju šta je Evanđelje? Vjerujem da su mnogi potpuno zbunjeni. Ne bi trebalo da je tako jer Biblija veoma jasno kaže šta je Evanđelje odnosno Radosna vijest.

(1) Pavao, sluga Krista Isusa, pozvan za apostola, odlučen za evanđelje Božje - (2) koje Bog unaprijed obećavaše po svojim prorocima u Pismima svetim (3) o Sinu svome, potomku Davidovu po tijelu, (4) postavljenu Sinom Božjim, u snazi, po Duhu posvetitelju uskrsnućem od mrtvih, o Isusu Kristu, Gospodinu našemu, (Rim 1:1-4)

Apostol Pavao nam na samom početku Poslanice Rimljanima da je neke važne informacije o Evanđelju: ono je obećano i utemeljeno na Svetim Pismima (Bibliji), ono je o Gospodinu Isusu Kristu koji je čovjek i Bog.

(1) Dozivljem vam, braćo, u pamet evanđelje koje vam navijestih, koje primiste, u kome stojite, (2) po kojem se spasavate, ako držite što sam vam navijestio; osim ako uzalud povjerovaste. (3) Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; (4) bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; (1Kor 15:1-4)

Iz ovog teksta vidimo da je Evanđelje o spasenju, da se treba vjerovati i držati. Također vidimo da je navješteno u Pismim, da je o Kristu i da je o Njegovoj smrti i uskrsnuću.

Kada spojimo ova dva teksta dobijamo jasno sliku: Evanđelje je radosna vijest o spasenju po Kristu, koji je Bog i čovjek, i koji je na križu umro i uskrsnuo za naše spasenje.

Kada to želimo izraziti u jednoj rečenici onda kažemo da je Evanđelje radosna vijest o Isusu Kristu, njegovoj osobi i djelu. Ali to podrazumijeva da znamo ili da ćemo objasniti Njegovo djelo: zašto je umro na križu? Da je to zbog našeg spasenja koje nam je potrebno jer smo sagriješili protiv Boga. Da se spasenje prima kroz pokajanje, obraćenje od grijeha i vjerom u Isusa Krista. Da spasenje uključuje oproštenje grijeha, oslobođenje od krivice i kazne, oslobođenje od vlasti grijeha, opravdanje, posinjenje, proizvodi posvećenje i osigurava proslavljenje i vječni život u vječnom Kristovom kraljevstvu.

Možda mislite da je to poznato i da to svi znaju i da to svi propovjednici propovijedaju, ali nije tako. Nedavno sam slušao hrvatskog propovjednika koji je navodno propovijedao Evanđelje. Onaj ko zna šta je Evanđelje zna da ovaj propovjednik nije propovijedao Evanđelje jer uopće nije objasnio ono što sam ja ukratko spomenuo niti je pozvao slušatelje na pokajanje i vjeru. Govoriti ljudima da ih Bog ljubi i da ima predivan plan za njihov život a ne objasniti Kristovu smrt na križu nije propovijedanje Evanđelja. Pozivati ljude da dođu Kristu, da kažu Kristu da, a ne objasniti pokajanje, obraćenje, prihvaćanje Isusa Krista za Gospodara, Spasitelja i Učitelja, nije propovijedanje Evanđelja.

Mnogi danas govore o kontekstualizaciji Evanđelja ili o tome kako propovijedati ljudima na njihovom jeziku ili na njima razumljiv način. Ali ja vam kažem da ono što danas čujemo od mnogih propovjednika nije kontekstualizacija nego sakaćenje Evanđelja.

2. Neophodnost Evanđelja

Sada kad znamo šta je Evanđelje, pitajmo se da li je Evanđelje neophodno? Drugim riječima, da li čovjek može biti spašen i bez Evanđelja Isusa Krista? Postoji li neki drugi put spasenja? Odgovor mnogih modernih vjernika će biti: Da! Tvrdi se, naime, da osim Isusa Krista postoje i drugi putevi koji vode spasenju. Tu se ubrajaju i druge religije, moralan život, dobra djela i sl. Nas zanima da vidimo šta Biblija kaže. Biblija sasvim jasno kaže da ne postoji nikakav drugi put spasenja osim Evanđelja, osim Isusa Krista.

Odgovori mu Isus: "Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. (Iv 14:6) (6)

Ovo su riječi samog Isusa Krista koji je Bog u tijelu. On, bez svake sumnje, tvrdi da nema drugog puta. Postoji samo jedan jedini put do Boga, a to je Isus Krist.

(12) I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti." (Dj 4:12)

Nema spasenja osim po Isusu. Nema puta do Boga osim po Isusu. A šta s onima koji su iskreni vjernici ali pripadaju drugim religijama? Nema spasenja osim po Isusu Kristu. A šta s onima koji nikada nisu čuli za Krista? Nema spasenja osim po Isusu Kristu.

Ovdje želim da napravim jednu digresiju. I Rimokatolička crkva naučava da je spasenje samo po Kristu i da do Boga možemo samo po Kristu. (Bar se prije tako naučavalo, a sada je pitanje šta Rimokatolička crkva naučava.) Međutim, osim što Rimokatolička crkva naučava da do Boga možemo samo po Kristu, naučava i da do Krista možemo samo po Crkvi i po Mariji.

Šta je sad ovo? Možemo li dakle do Krista slobodno i direktno ili ne možemo? Trebamo li Kristu pristupiti slobodno i direktno ili trebamo preko Marije? Evo šta Biblija kaže:

(16) Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas! (Heb 4:16)

(37) U posljednji, veliki dan blagdana Isus stade i povika: "Ako je tko žedan, neka dođe k meni! Neka pije (38) koji vjeruje u mene! Kao što reče Pismo: 'Rijeke će žive vode poteći iz njegove utrobe!'" (Iv 7:37-38)

(28) "Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. (29) Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. (30) Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako." (Mt 11:28-30)

Isus ljude zove da pristupe k Njemu, a sad se pojavljuju pametnjakovići koji kažu da ne možemo direktno k Isusu. Kome ćeš vjerovati? Ja vjerujem Isusu. Kada su Isusu dovodili djecu, neki su im branili. Ali šta Isus kaže?

A Isus ih dozva i reče: "Pustite dječicu neka dolaze k meni i ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje." (Lk 18:16) (16)

I dijete može direktno Isusu. Ne trebaju mu posrednici. Osim toga, Rimokatolička crkva uči da je spasenje po vjeri ali i po djelima, što je upravo suprotno onome što Biblija naučava.

Toliko o ekumenizmu, mogućnosti ekumenizma i o mogućnosti zajedničke evangelizacije. Kako bismo mi i rimokatolici mogli zajednički evangelizirati kada propovijedamo dva potpuno različita Evanđelja? To su besmislice, s jedne strane, a s druge strane čista manipulacija i prevara.

Vidjeli smo da je Evanđelje neophodno za spasenje. Bez Krista nema spasenja. Kristu grešnik treba pristupiti slobodno i smjelo.

3. Neophodnost propovijedanja Evanđelja

Da li je neophodno da se grešniku propovijeda Evanđelje prije nego što on može vjerovati i spasiti se? Ovo je slično pitanje kao prethodno, ali nipošto nije isto. Jedno je pitati da li je Evanđelje neophodno za spasenje, a drugo je pitati je li neophodno propovijedati Evanđelje. Idemo odmah vidjeti šta Biblija kaže:

(13) Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen. (14) Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu čuli? Kako pak da čuju bez propovjednika? (Rim 10:13-14)

Ljudi da bi bili spašeni, moraju prizvati Isusa Krista da ih spasi. Ali kako da Ga prizovu ako ne vjeruju u Njega? A kako mogu vjerovati ako nisu čuli za Njega? Ali kako mogu čuti ako im neko nije govorio o Njemu. (17) Dakle: vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom. (Rim 10:17)

Jasno je dakle da se niko ne može spasiti bez da je čuo Evanđelje. Ovdje moramo dodati još jedan važan momenat a to je da čovjek mora i razumjeti, a ne samo čuti, jer bez obzira što je čuo ne može se spasiti ako nije razumio. To je jasno učenje Biblije.

(40) Zaslijepi im oči, stvrdnu srca; da očima ne vide, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih ozdravim. (Iv 12:40)

(19) Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. (Mt 13:19)

Pogledajte šta piše: Svakomu koji sluša, a ne razumije, Zli otima. Bez razumijevanja nema obraćenja. Ovdje ne govorimo o nekom razumijevanju teoloških dubina, nego o osnovnom razumijevanju poruke. Mislim da smo do sada sasvim jasno vidjeli šta je Evanđelje, da je neophodno za spasenje, da je neophodno propovijedati Evanđelje i da je neophodno razumjeti Evanđelje.

Zašto je ovo sve važno? Ima nekoliko razloga. Jedan je da ispitamo sebe. Ukoliko nismo čuli i razumjeli Evanđelje, onda je sigurno da nismo spašeni.

Drugi razlog je da oni koji vjeruju u Evanđelje i žele ga propovijedati to mogu učiniti na pravi način. Trebamo biti svjesni da nismo propovijedali Evanđelje ukoliko nismo propovijedali o Kristovoj osobi i djelu, te ako nismo ljude pozvali na pokajanje i vjeru. Reći ljudima: „Bog te ljubi“ nije propovijedanje Evanđelja. Reći: „Vjeruj u Boga“ nije propovijedanje Evanđelja. Pozvati ljude da dođu Kristu i da Mu kažu „da“ a da im prije toga nismo objasnili ko je Krist i zašto je umro na križu, nije propovijedanje Evanđelja. Pozivati ljude Kristu jer im On može dati Bolji i smisleniji i drugačiji život, nije propovijedanje Evanđelja.

Ja ne tvrdim da ljudima prvom prilikom moramo objasniti čitavu Bibliju. Malo smisla ima govoriti ljudima koji nas ne žele slušati ili ne pokazuju nikakav interes. Takvima nekad možemo reći tek ponešto i ostaviti ih da razmišljaju kako bi možda prilikom drugog susreta pokazali više interesa. Ali je u takvim slučajevima važno da znamo kako im nismo dali dovoljno informacija koje su potrebne za spasenje.

Treće, (zašto je važno znati da se ljudi ne mogu spasiti ukoliko nisu razumjeli Evanđelje?) Kada znamo ovu istinu, onda prilikom našeg razgovora s ljudima i svjedočenja nećemo samo mi pričati i brbljati i zatrpavati ljude nepotrebnim informacijama, nego ćemo im postavljati i pitanja. To je način na koji možemo vidjeti da li oni razumiju Evanđelje koje smo im propovijedali.

Nedavno je kod nas na razgovor navratio Jehovin svjedok, jedan od njihovih starješina. Nakon što smo mu objasnili Evanđelje on je ponovio ono što smo mu rekli. Iz onoga šta je rekao i kako je rekao bilo je jasno da je shvatio šta mu govorimo.

4. Pravi vjernici su uvijek propovijedali Evanđelje

Apostol Pavao je vjernicima u Solunu ovako pisao:

(4) Svjesni smo, braćo od Boga ljubljena, vašeg izabranja (5) jer evanđelje naše nije k vama došlo samo u riječi nego i u snazi, u Duhu Svetome i mnogostrukoj punini. Takvi smo, kao što znate, poradi vas među vama bili. (6) I vi postadoste nasljedovatelji naši i Gospodinovi: sve u nevolji mnogoj prigrliste Riječ s radošću Duha Svetoga (7) tako da postadoste uzorom svim vjernicima u Makedoniji i Ahaji. (8) Od vas je doista ne samo riječ Gospodnja odjeknula po Makedoniji i Ahaji, nego se i vaša vjera u Boga posvuda tako proširila te nije potrebno da o tome govorimo. (9) Oni sami o nama pripovijedaju: kako dođosmo k vama, kako se od idola obratiste k Bogu da biste služili Bogu živomu i istinskomu (10) i iščekivali s nebesa Sina njegova koga uskrisi od mrtvih, Isusa koji nas izbavlja od gnjeva što dolazi. (1Sol 1:1-10)

U Djelima apostolskim nam o prvoj Crkvi piše ovo:

(1) U onaj dan navali velik progon na Crkvu u Jeruzalemu. Svi se osim apostola raspršiše po krajevima judejskim i samarijskim. (2) Bogobojazni su ljudi pokopali Stjepana i održali veliko žalovanje za njim. (3) Savao je pak pustošio Crkvu: ulazio je u kuće, odvlačio muževe i žene i predavao ih u tamnicu. (4) Oni dakle što su se raspršili obilazili su navješćujući Riječ. (Dj 8:1-4)

Vidimo ovdje vjernike koji su usred progonstva raspršeni, ali oni ne šute nego propovijedaju riječ.

Da li danas, u današnjim Crkvama vidimo istu sliku? Vidimo li u vjernicima žar za propovijedanjem Evanđelja? Odjekuje li riječ Božija od današnjih vjernika?

Mislim da je danas malo drugačije nego što je bilo u biblijska vremena. Zašto? Možda zato što današnji vjernici ne poznaju dobro Bibliju? Ne znaju da je Evanđelje neophodno za spasenje? Ne znaju da je propovijedanje Evanđelja neophodno za spasenje? Ne znaju da je razumijevanje Evanđelja neophodno za spasenje?

Postoji još nešto što je veoma zabrinjavajuće a to je da vodeći ljudi, koji se predstavljaju kao pastiri i učitelji Božijeg naroda, vode narod stranputicom. Ovdje mislim na moderna ekumenska dešavanja. Potpisuju se povelje i dokumenti s rimokatolicima i drugim tradicionalnim kršćanima o zajedničkom evangeliziranju tamo nekih pogana. Kako mogu zajedno evangelizirati oni koji propovijedaju različita Evanđelja? Što je još gore, potpisuju da neće jedni druge evangelizirati i obraćati na svoju vjeru. Drugim riječima, mi ne bismo trebali evangelizirati katolike i pozivati ih da pređu u našu Crkvu.

Dakle, vodeći ljudi, koji bi mlade vjernike trebali učiti da je Evanđelje neophodno, da je propovijedanje Evanđelja neophodno, da je ispravno razumijevanje Evanđelja neophodno, oni ih uče suprotno, da Evanđelje nije neophodno, da Evanđelje ne treba ispravno razumjeti, da Evanđelje ne treba propovijedati. Takvi ljudi su lažni učitelji.

Ali mi smo sada čuli i saznali istinu. Hoćemo li je uzeti k srcu? Hoćemo li propovijedati Evanđelje? Hoćemo li se moliti i tražiti načine da Riječ Božiju donesemo pred ljude?

Preporučujemo:

Šta je Evanđelje?

Šta će biti s onima koji nisu čuli?