Šta će biti s onima koji nisu čuli?
Aleksandar Trajkovski
(Preuzmi pdf )
Sadržaj
Šta će biti s onima koji nisu čuli? 5
1. Uvod 5
2. Glavne ideje 5
3. Ima li spasenja bez Krista? 6
4. Ima li spasenja bez spoznaje Krista? 6
5. Ima li spasenja u poganskim religijama? 7
5. Je li opća objava dovoljna za spasenje 9
6. Je li Bog nepravedan ako osudi one koji nisu čuli za Krista? 11
Zaključak 12
Spasenje u Starom Zavjetu 13
1. Vjerom ili djelima? 13
2. Vjerom u šta ili koga? 14
Abraham je spašen vjerom u Krista 15
Abraham je spašen kada je povjerovao u Krista 16
3. Šta su SZ vjernici znali o Kristu? 18
4. Zašto je ovo važno? 21
Još neka pitanja 23
1. Kako dolazi do vjere i spasenja? 23
Objašnjenje 23
Biblijski primjeri 25
2. Još o poganskim religijama 27
Šta su poganske religije? 27
Baptistička crkva 28
Rimokatoličanstvo 28
Islam 31
3. Pitanje spasenja male djece 32
Zaključak 32
Bibliografija 33
1
Šta će biti s onima koji nisu čuli?
1. Uvod
Je li spasenje moguće postići i bez vjere u Krista? Ako nije, šta će biti s onima koji nisu čuli za Krista? Je li Bog nepravedan ako osudi i one koji nisu imali priliku da čuju za Njega?
2. Glavne ideje1
Pluralizam, inkluzivizam i ekskluzivizam.
Pluralizam možemo definirati ovako: Vjerovanje da se spasenje može postići kroz većinu svjetskih religija. Pluralizam se još naziva: relativizam, univerzalizam, i normativni religijski pluralizam. Pluralisti ne prihvaćaju da je Isus Krist jedini Spasitelj. Vjeruju da se spasenje može postići kroz druge religije i/ili na osnovu opće objave.
Inkluzivizam možemo definirati ovako: Vjerovanje da oni koji nisu evangelizirani mogu biti spašeni ukoliko povjeruju u ono otkrivenje koje imaju (otkrivenje kroz opću objavu ali čak i ono što je istinito u svjetskim religijama). Inkluzivizam se još naziva i šira nada i akcesibilizam. Inkluzivisti prihvaćaju da je Isus Krist jedini Spasitelj, ali nije neophodno da svi čuju za Njega. Opća objava je dovoljna za spasenje. Neki od ovih prihvaćaju da je spasenje moguće kroz druge religije, dok neki ne.
Neki inkluzivisti vjeruju da Bog neće osuditi nikoga ko nije čuo Evanđelje. Zato će mnogima dati mogućnost da se obrate i nakon smrti (Eshatološka evangelizacija). Drugi opet vjeruju u „ako” teoriju koja kaže da će Bog spasiti i one za koje zna da bi povjerovali u Evanđelje kada bi ga čuli, iako ga nisu čuli.
Ekskluzivizam je vjerovanje da je Isus jedini Spasitelj čovječanstva i da spasenje nije moguće postići bez vjere u Njega. Neophodno je da svi čuju za Krista i povjeruju u Njega. Nema spasenja u drugim religijama. Opća objava nije dovoljna za spasenje.
Šta je istina? Da bismo razumjeli šta je od gore navedenog u skladu s Biblijom, moramo razmisliti o nekoliko pitanja: Ima li spasenja bez Krista? Je li opća objava dovoljna za spasenje? Je li spasenje moguće kroz poganske religije? Je li spasenje u Starom Zavjetu bilo po djelima, vjerom u Boga ili vjerom u Krista?
3. Ima li spasenja bez Krista?
Evo riječi samog Isusa Krista:
(6) ... "Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. (Iv 14:6)
Mislim da su Isusove riječi sasvim jasne i malom djetetu. Do Boga Oca se ne može bez Isusa Krista. Isus ne kaže da je teško ili da je skoro nemoguće. Nije skoro nemoguće, nego je nemoguće. Niko ne dolazi Ocu osim po Kristu. Apostol Petar je ovako rekao:
(12) I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti." (Dj 4:12)
Ima li dakle spasenja bez Krista? Mislim da je Biblija kristalno jasna: nema!!!
4. Ima li spasenja bez spoznaje Krista?
Mnogi teolozi priznaju da spasenja nema bez Krista, ali ne priznaju da je neophodno čuti za Njega. Oni tvrde kako je važno da ljudi vjeruju u Boga, iako nisu čuli za Krista, i Bog će im tu vjeru uračunati kao da su vjerovali u Krista. Drugim riječima, oni kažu kako je dovoljno da ljudi vjeruju samo u dio objave, uglavnom ono što se može naučiti o Bogu iz prirode ili čak iz poganskih religija. Da li je to istina? Hoće li Bog spasiti one koji nisu čuli za Krista i povjerovali u Njega? Kada Isus Krist tumači usporedbu o sijaču, kaže ovako:
(11) "A ovo je prispodoba: Sjeme je Riječ Božja. (12) Oni uz put slušatelji su. Zatim dolazi đavao i odnosi Riječ iz srca njihova da ne bi povjerovali i spasili se. (Lk 8:11-12)
Sjeme je Riječ Božija – Evanđelje o spasenju u Isusu Kristu. Ljudi koji su čuli riječ Božiju, a nisu povjerovali – nisu se spasili. Drugim riječima, oni su mogli vjerovati u bilo koji dio Božije objave, mogli su vjerovati u bilo koje druge istine o Bogu, ali se nisu spasili jer nisu povjerovali u Krista. Pavao u Poslanici Rimljanima kaže ovako:
(13) Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen. (14) Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu čuli? Kako pak da čuju bez propovjednika? (Rim 10:13-14)
Spasenje postiže onaj koji povjeruje u Krista i prizove ime Njegovo. Ali kao da Ga prizove kada nije čuo za Njega? A kako da čuje ako mu neko ne propovijeda? Prema tome, ako čovjek ne čuje Evanđelje, ne može povjerovati; a ako ne povjeruje, ne može se spasiti. Ili, skraćeno rečeno: Ako čovjek ne čuje, ne može se spasiti. Bez Krista i bez spoznaje Krista nema spasenja. Bog ljudima ne uračunava djelimičnu vjeru, vjeru u nekog Boga. Vjera u Krista je neophodna.
5. Ima li spasenja u poganskim religijama?
Budući da su tekstovi koje sam naveo veoma jasni, kako onda neko može reći da vjeruje u Bibliju, a i dalje tvrdi da se čovjek može spasiti i bez Krista ili bez da je čuo za Krista? Nije neobično da ljudi citiraju testove van konteksta ili u njih učitavaju ideje koje u njima ne postoje. Pogledajmo npr. sljedeći tekst:
(11) Jer od istoka do zapada veliko je ime moje među narodima, i na svakom mjestu prinosi se kad i žrtva čista Imenu mojemu, jer veliko je Ime moje među narodima – govori Jahve nad Vojskama. (Mal 1:11)
„Evo vidite – kažu – među svim narodima se prinosi čista žrtva Božijem imenu. Ovo se – kažu – odnosi na žrtve pogana koji žrtvuju svojim bogovima. Bog prihvaća njihovo bogoštovlje.” A ja pitam gdje se to u tekstu spominju poganske religije ili žrtve poganskim bogovima? Jahve kaže: „imenu mojem”, a ne poganskim bogovima. Vidite li kako ljudi u tekstove pokušavaju učitati ono što tamo ne piše? Osim toga, mnogi stručnjaci tekst prevode u budućem vremenu: Veliko će biti ime moje među narodima i na svakom mjestu prinosit će se kad i žrtva. Nema nikakvog govora o tome da su idolopokloničke religije prihvatljive Bogu niti da je moguće spasenje bez Krista i spoznaje Krista. Pogledajmo kratko šta Biblija kaže o poganskim religijama.
Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo. Gradeći se mudrima, poludješe i zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i ptica, i četveronožaca, i gmazova. Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela, oni što su Istinu - Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen. (Rim 1:21-25)
Pogledajmo pažljivo. Da li su poganske religije put do Boga? Da li pogani kroz svoje religije traže Boga? Daleko od toga. Pavao kaže da su poganske religije nastale kao posljedica odlaska od Boga. Ljudi nisu htjeli Boga, okrenuli su Mu leđa i izmislili svoje religije. Počeli su štovati stvorenje, kipove i likove. Ovo isto ljudi rade i dan danas. Kipove vidimo na svakom ćošku. Oni nikada nisu bili put do Boga, niti će ikada biti. Osim toga, Biblija jasno uči da u poganske religije demonskog porijekla.
(19) Što dakle hoću reći? Idolska žrtva da je nešto? Ili idol da je nešto? (20) Naprotiv, da pogani vrazima žrtvuju, ne Bogu. A neću da budete zajedničari vražji. (1 Kor 10:19-20)
Dakle, kada pogani žrtvuju svojim bogovima, oni ne žrtvuju Bogu, nego demonima, jer su demoni autori poganskih religija.
(1) Duh izričito govori da će u posljednja vremena neki otpasti od vjere i prikloniti se prijevarnim duhovima i zloduhovskim naucima. (1 Tim 4:1)
Jasno je da su zli duhovi osnivači religija i autori onoga što se naučava u religijama. Kada čitamo Stari zavjet, vidimo da je najveći grijeh Izraelskog naroda bio okretanje poganskim religijama. Kako onda ono što je za Izraelce bilo najveći grijeh ujedno može biti i put spasenja? Poganske religije nipošto nisu put ka Bogu. A šta su poganske religije? Sve religije osim jedne, one koja se temelji samo i jedino na Bibliji.
5. Je li opća objava dovoljna za spasenje
Vidjeli smo da bez Krista i spoznaje Krista nema spasenja. To automatski znači i da opća objava nije dovoljna za spasenje. Šta je opća objava? Postoje dva osnovna načina na koje se Bog objavljuje čovjeku. To su opća i posebna objava. Opća objava se zove opća jer je dostupna svim ljudima u svakom području zemaljske kugle u svako vrijeme. Biblija vrlo jasno govori o takvoj objavi. Pogledat ćemo nekoliko tekstova i vidjeti kakva je to opća objava i šta iz nje možemo naučiti.
Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. (Rim 1:18-20)
Apostol Pavao kaže da je Bog očitovao ljudima ono što se o Njemu može doznati. Tekst spominje Božije nevidljive osobine, vječnu moć i božanstvo. Piše da je to Bog očitovao kroz ono što je stvorio. (Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike.)
To vidimo iz još nekih tekstova:
Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje. Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti, al' po zemlji razliježe se jeka, riječi sve do nakraj svijeta sežu. (Ps 19:2-5)
Stvorenje bez riječi govori o Božijoj slavi. Job je ovako rekao:
Ali pitaj zvijeri, i poučit će te; ptice nebeske pitaj, i razjasnit će ti. Gušteri zemlje to će ti protumačit', ribe u moru ispripovjedit će ti. Od stvorenja sviju, koje ne bi znalo da je sve to Božja ruka učinila?! U ruci mu leži život svakog bića i dah životvorni svakog ljudskog tijela. (Job 12:7-10)
Osim toga, opća objava uključuje Božiju objavu kroz savjest i providnost. A je li opća objava dovoljna za spasenje? Meni nije poznat niti jedan jedini biblijski stih koji govori da se neko spasio na temelju opće objave niti da je opća objava dovoljna za spasenje. Biblija jasno govori da su ljudi upoznali neke istine o Bogu kroz opću objavu, ali se nisu okrenuli Bogu, nego od Boga.
(19) Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. (20) Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. (21) Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo. (22) Gradeći se mudrima, poludješe i (23) zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i ptica, i četveronožaca, i gmazova. (Rim 1:18-23)
Dakle, ljudi su kroz opću objavu naučili nešto o Bogu, ali se nisu obratili da Mu daju slavu i zahvalnost, nego su se još više okrenuli od Njega. Tekst nipošto ne govori o tome da su se neki obratili na temelju opće objave. Tvrditi tako nešto znači izmišljati ono što u tekstu ne piše. Neki navode tekst iz Poslanice Rimljanima 10:18, ali ni tamo ne piše da se neko spasio na temelju opće objave.
6. Je li Bog nepravedan ako osudi one koji nisu čuli za Krista?
Čuo sam neke propovjednike koji govore da ljudi neće u pakao zato što su prekršili Božiji zakon, nego zato što su odbacili Krista. To je samo djelimično istina. Oni koji nisu čuli za Krista idu u pakao zato što su prekršili Božji zakon, a ne zato što su odbacili Krista. A oni koji su čuli za Krista a ipak se nisu pokajali i prihvatili Ga za Gospodara i Spasitelja, idu u pakao zato što su prekršili Božiji zakon i zato što su odbacili Krista.
Pa je li onda Bog nepravedan što će baciti u pakao one koji nisu čuli? Nipošto! Bog ljude baca u pakao prvenstveno zbog njihovih grijeha, i nipošto nije nepravedan što će tako uraditi. Je li nepravedan sudac koji ljude šalje u zatvor zbog njihovih zlodjela? Nije. Ni sudac svega svijeta nije nepravedan što ljude baca u pakao zbog njihovih grijeha.
A je li Bog nepravedan što svima nije omogućio da čuju Evanđelje? Nekoliko stvari treba reći. Prvo i osnovno, Evanđelje je Evanđelje milosti Božije, a milost je nešto što Bog nije nikome dužan. Bog je dužan pravdu, a ne milost. Bog nipošto nije nepravedan što nije svima dao mogućnost da čuju Evanđelje. Je li Krist bio dužan za nas umrijeti na križu? Nipošto. Isto tako nije dužan svima omogućiti da čuju Evanđelje. Drugo, postoje oni koji kažu da će svi čuti Evanđelje, na ovaj ili onaj način: preko propovjednika, anđela, snova ili vizija. Ja nisam uvjeren u istinitost ove teorije. Treće, Biblija jasno kaže da ljudi iz opće objave o Bogu mogu saznati puno toga, i kada saznaju, ne daju Mu slavu ni zahvalnost, nego odlaze od Njega. Ljudima koji su upoznali Boga i odlučili da Ga odbace više objave neće puno pomoći. Neki smatraju da će onima koji su pozitivno odgovorili na opću objavu Bog poslati i posebnu objavu. Ova teorija nije bez osnove. Bog na različite načine djeluje u srcima ljudi i potiče ih da Ga traže, kao što piše u Dj 17:27. Međutim, naše pitanje nije kako Bog traži ljude, nego ima li spasenja Bez Krista i bez spoznaje Krista, i je li Bog nepravedan što nije dao da svi čuju Evanđelje?
Zaključak
Vidjeli smo da postoje tri različita mišljenja u vezi sudbine onih koji nisu čuli: pluralizam, inkluzivizam i ekskluzivizam. Pluralisti i inkluzivisti vjeruju da se do spasenja može doći posredstvom lažnih religija i/ili opće objave. Ekskluzivisti vjeruju da je spasenje samo i jedino u Isusu Kristu i bez vjere u Krista nema spasenja.
U današnjoj propovijedi smo vidjeli da spasenja nema bez Isusa Krista i bez vjere u Krista. Ostaje nam još da preispitamo jednu teoriju a to je da su se u starozavjetno vrijeme ljudi spasavali i bez vjere u Krista.
2
Spasenje u Starom Zavjetu
Jedna od čestih primjedbi na tvrdnju da je Isus Krist jedini Spasitelj i kako je neophodno da čovjek povjeruje u Njega ako misli biti spašen, jeste: „A kako su spašeni vjernici u Starom Zavjetu?” Tvrdi se naime da oni nisu spašeni vjerom u Krista, nego vjerom u Boga ili čak dobrim djelima. Jesu li, dakle, vjernici u Starom Zavjetu spašeni dobrim djelima, vjerom u Boga ili vjerom u Krista? Sve što trebamo učiniti je da istražimo biblijske podatke i saznamo kako su se spasavali starozavjetni vjernici.
1. Vjerom ili djelima?
Da bismo odgovorili na ovo pitanje, pogledat ćemo neke biblijske primjere ljudi iz starozavjetnog vremena za koje Biblija kaže da su spašeni. Ako bismo za nekog čovjeka mogli reći da je spašen po djelima, onda je to Abraham. I to je upravo ono što su neki židovski učitelji vjerovali o Abrahamu. Smatrali se ga jedinim pravednim čovjekom u svojoj generaciji. U Knjizi Molitva Manašeova piše ovako:
O Gospode, Bože pravednih, ti nisi odredio pokajanje za pravedne, za Abrahama, Izaka i Jakova, koji nisu sagriješili protiv tebe, nego si pokajanje odredio za mene grešnika.2
Prema njima, dakle, Abraham nije sagriješio i ne treba pokajanja. Ali šta Biblija kaže? Je li Abraham bio savršen? Je li se spasio svojim djelima i zaslugama? Ne! Abraham je spašen po vjeri, a ne po djelima. Djela su samo pokazala da je njegova vjera stvarna.
(1) Što ćemo dakle reći? Što je Abraham, otac naš, našao po tijelu? (2) Doista, ako je Abraham po djelima opravdan, ima se čime dičiti - ali ne pred Bogom. (3) Ta što veli Pismo? Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost. (Rim 4:1-3)
Svršeno je jasno da Abraham nije bio spašen svojim zaslugama i dobrim djelima, nego milošću po vjeri. Isto je i s Davidom:
(6) kao što i David blaženim proglašuje čovjeka kojemu Bog uračunava pravednost bez djela: (7) Blaženi oni kojima je zločin otpušten, kojima je grijeh pokriven! (8) Blago čovjeku komu Gospodin ne ubraja krivnju. (Rim 4:6-8)
Nigdje u Bibliji nema govora o spasenju po djelima. Djela su važna. Ona su pokazatelj spasenja. Od njih zavisi kvalitet našeg života na zemlji i u vječnosti, ali nemaju nikakve veza sa spasenjem. Je li onda spasenje u Starom Zavjetu bilo vjerom ili djelima? Biblija je jasna: samo vjerom, a ne po djelima.
2. Vjerom u šta ili koga?
Da bismo odgovorili na ovo pitanje detaljnije ćemo razmotriti primjer Abrahama. Šta je bio objekt Abrahamove vjere? Je li Abraham spašen vjerom u Boga? U Rimljanima 4:3 smo čitali:
(3) Ta što veli Pismo? Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost. (4) Onomu tko radi ne računa se plaća kao milost, nego kao dug. (5) Onomu tko ne radi, a vjeruje u Onoga koji opravdava bezbožnika, vjera se uračunava u pravednost, (Rim 4:3-5)
Tekst jasno Kaže: „Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost.” Međutim, ako kažemo da je Abraham spašen vjerom u Boga, to može biti veoma zbunjujuće i voditi u zabludu. Zašto? U ono vrijeme, kao i danas, ljudi su vjerovali u mnoge bogove. U kojeg Boga je povjerovao Abraham? Jasno je da nije povjerovao u bilo kojeg boga, nego u onog koji mu se obavio i dao obećanje u koje je Abraham povjerovao. Ne samo da možemo reći kako je Abraham bio spašen vjerom u jednog posebnog Boga koji mu je dao obećanje nego možemo znati i koji Bog je to bio. Bio je to Jahve odnosno Isus Krist.
Abraham je spašen vjerom u Krista
Pogledajmo tekst pažljivije. U Rimljanima 4:3 piše ovako: Ta što veli Pismo? Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost. (Rim 4:3) Pavao ovdje ne navodi šta je to Abraham povjerovao Bogu i kojem Bogu. Ako želimo znati šta je to Abraham povjerovao, moramo ići u Stari Zavjet. Postanak 15:1-6:
(1) Poslije tih događaja Jahve uputi Abramu riječ u ukazanju: "Ne boj se, Abrame, ja sam ti zaštita; a nagrada tvoja bit će vrlo velika!" (2) Abram odgovori: "Gospodine moj, Jahve, čemu mi tvoji darovi kad ostajem bez poroda; kad je mojoj kući nasljednik Eliezer Damaščanin? (3) Kako mi nisi dao potomstva – nastavi Abram – jedan će, eto, od mojih ukućana postati moj baštinik." (4) Ali mu Jahve opet uputi riječ: "Taj neće biti tvoj baštinik, nego će ti baštinik biti tvoj potomak." (5) Izvede ga van i reče: "Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti." A onda doda: "Toliko će biti tvoje potomstvo." (6) Abram povjerova Jahvi, i on mu to uračuna u pravednost. (Post 15:1-6)
Iz teksta jasno vidimo kojem Bogu je Abraham povjerovao, povjerovao je Bogu Jahvi. Evo i obećanja koje je Abraham povjerovao: Baštinik će biti tvoj potomak preko kojeg ćeš imati potomstva kao zvijezda na nebu. Ovaj potomak koji će biti baštinik nije niko drugi nego Krist. U Poslanici Galaćanima Pavao to jasno kaže:
A Abrahamu su rečena obećanja i potomku njegovu. Ne veli: "I potomcima, kao za mnoge, nego kao za jednoga: "I potomku tvojemu, koji je Krist. (Gal 3:16 Šarić)
I kada je Abraham od Boga primio ovo obećanje o svom potomku Kristu, preko kojeg će imati potomstvo brojno kao zvijezde na nebu, piše da je Abraham povjerovao Jahvi i On mu je to uračunao u pravednost. Možemo li ponovo postaviti pitanje: Šta je bio objekt Abrahamove vjere? U koga je to Abraham povjerovao? U koga drugog doli u obećanog Krista?
Čitavo treće i četvrto poglavlje Poslanice Rimljanima govori o opravdanju po vjeri u Krista. Četvrto poglavlje završava vjerom u Krista. Bilo bi čudno da Pavao govori o opravdanju po vjeri u Krista i da navodi Abrahama kao primjer opravdanja ukoliko se Abraham nije opravdao vjerom u Krista. Vidjeli smo da se on itekako opravdao vjerom u Krista. To što piše: „Povjerova Abraham Bogu” nipošto ne znači da nije povjerovao u Krista, jer na kraju četvrtog poglavlja poslanice Rimljanima piše da smo i mi povjerovali u Boga:
(23) Ali nije samo za nj napisano: Uračuna mu se, (24) nego i za nas kojima se ima uračunati, nama što vjerujemo u Onoga koji od mrtvih uskrisi Isusa, Gospodina našega, (25) koji je predan za opačine naše i uskrišen radi našeg opravdanja. (Rim 4:23-25)
I mi smo dakle opravdani vjerom u Boga, ali kojeg Boga? Ne bilo kojeg, nego onoga koji od mrtvih uskrisi Isusa, Gospodina našega, koji je predan za opačine naše i uskrišen radi našeg opravdanja. Istog Boga u kojeg je povjerovao Abraham.
Prema tome, Abraham se opravdao i spasio vjerom u Boga koji je obećao Krista odnosno vjerom u obećanog Krista. Abraham je spašen po istoj vjeri po kojoj smo i mi. Razlika između nas i Abrahama je sljedeća: Abraham se opravdao vjerom u Krista koji će doći, a mi smo opravdani vjerom u Krista koji je došao (i koji će doći ponovo). Isus je jednom prilikom ovako rekao:
Abraham, otac vaš, kliktao je, da bi vidio dan moj. Vidio je i obradovao se je." (Iv 8:56 Šarić)
Čudi me da neko pored ovako jasnih dokaza još uvijek može reći da Abraham nije bio spašen vjerom u Krista. Ali evo još dokaza.
Abraham je spašen kada je povjerovao u Krista
Tekst koji Pavao navodi: „Povjerova Abraham Bogu...”, nalazi se u 15. poglavlju Biblije odnosno biblijske knjige Postanak. Onaj koji je čitao Bibliju zna da je Abraham u Boga vjerovao od dvanaestog poglavlja. Tamo piše ovako:
(1) Jahve reče Abramu: "Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati. (2) Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličati, i sam ćeš biti blagoslov. (3) Blagoslivljat ću one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih ću proklinjati; sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati." (4) Abram se zaputi kako mu je Jahve rekao. S njime krenu i Lot. Abramu je bilo sedamdeset i pet godina kad je otišao iz Harana. (Post 12:1-4)
U dvanaestom poglavlju, dakle, Bog poziva Abrahama i daje mu obećanje o narodu koji će nastati od njega. Abraham je poslušao Boga i učinio što mu je zapovjeđeno. A je li tada bio opravdan i spašen? Ako Bibliju uzimamo zaozbiljno, kao što bismo i trebali, onda odgovor mora biti negativan. Abraham je spašen tek u petnaestom poglavlju, nipošto prije. Vidjeli smo i zašto, zato što je tek u petnaestom poglavlju povjerovao u Krista. Prema tome, Abraham je vjerovao da Bog postoji. Vjerovao je da je istina ono što govori. Bio je poslušan onome što mu je objavio. Ali nije bio spašen dok nije povjerovao u Krista.3
Budući da nam Biblija sasvim jasno objavljuje kako i zašto je Abraham bio spašen, s punim pravom možemo reći da isto važi i za sve starozavjetne vjernike. Nema nikakve potrebe da nam Biblija detaljno objašnjava kako su svi ostali vjernici koji se spominju u Starom Zavjetu spašeni vjerom u Krista. U svom komentaru na četvrto poglavlje Poslanice Rimljanima R. C. Sproul je napisao ovako:
Ono što Pavao želi reći je da su ljudi u Starom Zavjetu opravdani na isti način kao i ljudi u Novom Zavjetu. Opravdani su vjerom. ... Možda ćete se pitati: „Kako su oni mogli vjerovati u Krista u Starom Zavjetu, kad se Krist još nije bio pojavio i umro na križu?“ Odgovor je da su starozavjetni vjernici vjerovali u budućeg Otkupitelja, onog koji će doći, čije djelo je prorečeno starozavjetnim žrtvenim sistemom. Ljudi u Starom Zavjetu su gledali naprijed, u budućnost, vjerujući u ono što će doći. Mi, u novozavjetno vrijeme, gledamo nazad, na ono što je već učinjeno.4
3. Šta su SZ vjernici znali o Kristu?
Možda je bolje pitanje šta starozavjetni vjernici nisu znali o Kristu? Međutim, teško je reći šta nisu znali, zato idem odgovoriti šta su znali.
1. Znali su da će biti Abrahamov i Davidov potomak po tijelu, a to znači da će biti čovjek.
2. Znali su da će biti rođen od djevice jer piše:
(14) Zato, sam će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel! (Iz 7:14)
3. Znali su da će biti Bog, jer u Psalmu 45. piše ovako:
(7) Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo – žezlo je tvog kraljevstva! (8) Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, stoga Jahve, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova. (Ps 45:7-8)
4. Znali su da će umrijeti za naše grijehe jer Izaija piše ovako:
(5) Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. (Iz 53:5)
5. Znali su da će uskrsnuti, jer u Paslmu 16. piše ovako:
(10) Jer mi nećeš ostavit' dušu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. (Ps 16:10)
6. Znali su da će sjesti Bogu s desna, jer u Psalmu 110 piše:
(1) Psalam. Davidov. Riječ Jahvina Gospodinu mojemu: "Sjedi mi zdesna dok ne položim dušmane za podnožje tvojim nogama! (Ps 110:1)
7. U istom Psalmu piše da će biti kralj:
(2) Žezlo tvoje moći protegnut će Jahve sa Siona: vladaj posred svojih neprijatelja! (Ps 110:2)
8. Dalje u tekstu piše da će biti svećenik po redu Meslkisedekovu:
(4) Zakleo se Jahve i neće se pokajati: "Dovijeka ti si svećenik po redu Melkisedekovu!" (Ps 110:4)
Znali su da će biti prorok, rođen u Betlehemu a odrasti u Nazaretu, da neće na Njemu biti sjaja ni ljepote da bismo se u Njega zagledali, da će u Jeruzalem ujahati na magarcu, da će poučavati u usporedbama, da će liječiti bolesne (Mt 8:17, Iz 53:4), da će biti izdan i to za 30 srebrnjaka, da će mu se rugati dok bude umirao, da će za Njegovu odjeću bacati kocku, i tako dalje.
Šta su dakle, starozavjetni vjernici znali o Kristu? Znali su puno toga. Teško je reći šta nisu znali. Jedan teolog je izjavio da su neki starovjevjetni vjernici o Kristu znali više nego što znaju neki novozavjetni vjernici. To je sigurno istina.
Možda će se neko pitati: „A koliko su razumjeli? Mi danas razumijemo neka proročanstva samo zato što su se ispunila u Kristu. Koliko su starozavjetni vjernici to mogli razumjeti?” Drugim riječima: Starozavjetni vjernici nisu razumjeli da ovi tekstovi govore o Kristu. Vjerujem da su starozavjetni vjernici mogli razumjeti mnogo. Možda ne koliko mi danas ali ipak mnogo. Navest ću nekoliko razloga zbog kojih tako mislim.
Prvo, oni su sigurno čuli puno više proročanstava nego što ih mi imamo zapisanih u Bibliji. Drugo, to što mi možda i imamo više objave ne znači da zbog toga razumijemo. Razumijemo zato što nas je Bog prosvijetlio da razumijemo, ne zato što imamo više objave. Tako su i oni razumjeli jer ih je Bog prosvijetlio da razumiju. Isus je učenicima, koji su imali puno više objave nego starozavjetni vjernici, morao otvoriti razum da razumiju Pisma:
(44) Nato im reče: "To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano." (45) Tada im otvori pamet da razumiju Pisma (46) te im reče: "Ovako je pisano: 'Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, (47) i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.' (Lk 24:44-47)
Treće, Novi Zavjet sasvim jasno uči da su starozavjetni vjernici znali za Krista i vjerovali u Njega, a to znači da su razumjeli. To sam pokazao i dokazao na primjeru Abrahama, a navest ću još par tekstova.
(43) "Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha." (Dj 10:43)
Svi starozavjetni proroci su svjedočili za Krista. Šta su svjedočili? Svjedočili su da je u imenu Njegovu oproštenje grijeha. Zar nešto može biti jasnije rečeno? Ovo nije moje tumačenje Starog Zavjeta, nego Božije. Ne samo da su starozavjetni vjernici bili spašeni vjerom u Krista, nego su žudjeli da Ga vide i čuju. To ne kažem ja nego sam Isus:
(17) Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli." (Mt 13:17)
Drugim riječima, željeli su vidjeti i čuti Krista. (Vidi još Iv 8:56, 1 Pt 1:10-12, Heb 11:13, Otk 19:10.)
Četvrto, (zašto vjerujem da su starozavjetni vjernici mogli razumjeti) je što ne postoji niti jedan biblijski tekst koji uči suprotno. Dakle, biblijski tekstovi govore da su se ljudi uvijek spasavali vjerom u Krista, a ne postoji niti jedan tekst koji kaže da starozavjetni vjernici to nisu znali. Naravno, neki će možda navesti tekst iz Poslanice Kološanima 1:26 ali on nažalost ne govori ono što bi oni htjeli. Ja mislim da su moji dokazi jaki i nepobitni i da je slučaj završen. Biblija nedvosmisleno jasno uči da su starozavjetni vjernici bili spašeni vjerom u Krista i nikako drugačije. Nisu znali koliko mi znamo, ali su znali dovoljno.
4. Zašto je ovo važno?
Ili kakve ove veze ima s našom temom: „Šta će biti s onima koji nisu čuli?” Mislim da itekako ima. Postoji veliko nerazumijevanje po pitanju spasenja starozavjetnih vjernika. Ne samo da se negira da su spašeni vjerom u Krista nego se negira da su spašeni vjerom. A ako su spašeni djelima ili vjerom u tek nekog boga, onda postoji realna mogućnost da tako budu spašeni i oni koji nisu čuli za Krista. Međutim, mi smo jasno vidjeli da starozavjetni vjernici nisu bili spašeni djelima, nego vjerom, i to ne bilo kakvom vjerom u bilo kojeg boga, nego vjerom u jedinog pravog Boga Jahvu i Spasitelja Mesiju, Krista.
3
Još neka pitanja
U dosadašnjim proučavanjima smo vidjeli da svi ljudi neće biti spašeni jer je spasenje samo i jedino po Isusu Kristu, a mnogi ne žele da vjeruju u Krista kao svog Gospodara i Spasitelja. Vidjeli smo da oni koji nisu čuli za Krista ne mogu biti spašeni, jer je spasenje samo i jedino po vjeri u Krista. Vidjeli smo da se čovjek ne može spasiti kroz poganske religije jer se u poganskim religijama štuju demoni, a ne Bog. I na kraju smo gledali da je spasenje i u Starom Zavjetu bilo po vjeri u Krista, a ne djelima ili po vjeri u Boga. Danas ćemo se osvrnuti na još neka pitanja u vezi teme koju proučavamo.
1. Kako dolazi do vjere i spasenja?
Objašnjenje
Rekli smo da do spasenja dolazi vjerom u Krista, a do vjere dolazi slušanjem Riječi Božije. Pogledajmo ovo detaljnije. Želim da vidimo kako je Bog uvijek aktivno uključen u živote ljudi i na različite načine djeluje u njihovim srcima.
Do obraćenja i vjere ne dolazi čovjekovom inicijativom, tako što čovjek sam od sebe promišlja o životu i zaključuje da se treba obratiti i vjerovati. Obraćenje je čovjekov odgovor na poruku Evanđelja. Poruka Evanđelja dolazi od Boga kroz Njegovu riječ ili preko Njegovih sluga. U Poslanici Rimljanima apostol Pavao govori o nemogućnosti obraćenja bez slušanja poruke.
Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen. Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu čuli? Kako pak da čuju bez propovjednika? A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano: Kako li su ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra. (Rim 10:13-15).
Ovdje Pavao jasno kaže da se čovjek ne može obratiti ako nije čuo Evanđelje, a ne može čuti ako Bog nije poslao nekoga da propovijeda. Vidimo, dakle, prvo Božiju inicijativu kroz slanje propovjednika.
Međutim, to nipošto nije sve što Bog čini da bi ljude doveo do spasenja. On koristi i druga sredstva. Dok propovjednik propovijeda Riječ, ili dok grešnik čita Bibliju, Bog djeluje Duhom Svetim na njegovo srce. Tako mu omogućava da može vjerovati i obratiti se. Ovo jasno vidimo iz primjera Lidije. Evanđelist Luka je zapisao slijedeće:
U dan subotni iziđosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da će biti bogomolja. Sjedosmo i stadosmo govoriti okupljenim ženama. Slušala je tako i neka bogobojazna žena imenom Lidija, prodavačica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce, te ona prihvati što je Pavao govorio. (Dj 16:13-14).
Vidimo, dakle, dvije osnovne stvari: propovijedanje riječi i djelovanje Duha. Ovo djelovanje Duha se odnosi na posebni ili djelotvorni poziv. Ali čak ni to nije sve. Ovdje želim da ne shvatimo stvari previše tehnički: Riječ i Duh i to je sve. Nije! Bog čini puno više. Bog koristi poticaje i prijetnje. U Bibliji čitamo ovako: „Obratite se jer se približilo kraljevstvo nebesko”, ali i „Ako se ne obratite svi će te tako izginuti.” Pokazuje nam i svoju dobrotu ne bi li nas pokrenuo na obraćenje. To vidimo u sljedećem tekstu:
Ili prezireš bogatstvo dobrote, strpljivosti i velikodušnosti njegove ne shvaćajući da te dobrota Božja k obraćenju privodi? (Rim 2:4).
Bog često koristi i šibe da bi ljudima otvorio oči. To vidimo u Izaiji, u prvom poglavlju.
(4) Jao, grešna li naroda, puka u zlu ogrezla, roda zlikovačkog, pokvarenih sinova! Jahvu ostaviše, prezreše Sveca Izraelova, njemu su okrenuli leđa. (5) Ta gdje da vas još udarim, odmetnici tvrdokorni? Sva je glava bolna, srce iznemoglo; (6) od pete do glave nidje zdrava mjesta, već ozljede, modrice, otvorene rane, ni očišćene, ni povijene, ni uljem ublažene. (7) Zemlja vam opustje, gradove oganj popali, njive vam na oči haraju tuđinci - pustoš k'o kad propade Sodoma. (8) Kći sionska ostade kao koliba u vinogradu, kao pojata u polju krastavaca, kao grad opsjednut. (Iz 1:4-8)
Možemo razmišljati i o nekim drugim tekstovima ali je ovo dovoljno da nam pokaže kako je Bog aktivno uključen u obraćenje čovjeka te da vidimo osnovne načine Njegovog djelovanja. Vidimo da Bog čovjeka na neki način priprema za obraćenje kroz duži ili kraći vremenski period. Dakle, nije to samo propovijedanje Riječi. Ali kao što smo vidjeli u prethodnim propovijedima, bez propovijedanja Riječi i bez vjere u Krista nema spasenja.
Biblijski primjeri
Pogledajmo neke biblijske primjere ljudi u čijim životima je Bog djelovao i prije nego što su bili spašeni.
Abraham. U prethodnoj propovijedi smo vidjeli primjer Abrahama. On je bio čuo Božiju riječ i poslušao Boga, ali nije bio spašen dok nije povjerovao u Krista. Ali svejedno, Bog je djelovao u Njegovom životu i prije obraćenja.
Kornelije. Zanimljiv primjer je i Kornelije. Biblija govori o njemu u Djelima apostolskim. Bio je priznavalac pravog Boga. Pogledajmo šta piše:
(1) U Cezareji bijaše neki čovjek imenom Kornelije, satnik takozvane italske čete, (2) pobožan i bogobojazan sa svim svojim domom. Dijelio je mnoge milostinje narodu i bez prestanka se molio Bogu. (3) U viđenju negdje oko devete ure dana ugleda on jasno anđela Božjega gdje dolazi k njemu i veli mu: "Kornelije!" (4) Zagleda se u nj pa mu prestrašen reče: "Što je, Gospodine?" A on njemu: "Molitve su tvoje i milostinje uzišle kao žrtva podsjetnica pred Boga. (5) Zato sada pošalji ljude u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar. (6) On je gost u nekog Šimuna kožara čija je kuća uz more." (Dj 10:1-6)
Kornelije je pobožan i bogobojazan. On nije bio štovatelj poganskih bogova, nego štovatelj Jahve, pravog Boga. Još nije bio obrezan i nije postao Jevrej ali je vjerovao u židovskog Boga. Ovo znamo iz nekoliko razloga. Prvo, Biblija kaže da je bio pobožan i bogobojazan. Ovo se nigdje ne kaže za nekog štovatelja idola. Osim toga za njega piše ovako:
Oni odgovore: "Satnik Kornelije, muž pravedan i bogobojazan, za kojega svjedoči sav narod židovski, primi od svetog anđela naputak da te dozove u dom svoj i čuje od tebe riječi." (Dj 10:22)
Ne samo da se kaže da je pobožan i bogobojazan nego i sav židovski narod svjedoči za njega. Jasno je da se radi o štovatelju pravog Boga. Ovaj pobožni čovjek ne samo da je vjerovao u Boga nego se molio i činio dobra djela. I bez obzira na svu vjeru, molitve i dobra djela, on nije bio spašen. NIJE BIO SPAŠEN!!!
Kako znamo da nije bio spašen? Vidimo dalje iz teksta. Anđeo mu se ukazuje i upućuje ga na apostola Petra. Petar dolazi i propovijeda mu Krista, i on tek tada prima spasenje i Duha Svetog. Neke neznalice ili krivi učitelji bi mogli reći da je Kornelije bio spašen ali da je sada samo primio Duha ili da je kršten Duhom. Šta reći na to? Moj odgovor je da onaj ko ne čita Bibliju može lako biti zaveden od strane lažnih učitelja. Ko čita Bibliju čitat će tekst pažljivije, i u jedanaestom poglavlju će pročitati sljedeće riječi apostola Petra:
(13) On nam pripovjedi (Kornelije) kako je u svojoj kući vidio anđela koji je stao preda nj i rekao: 'Pošalji u Jopu i dozovi Šimuna nazvanog Petar; (14) on će ti navijestiti riječi po kojima ćeš se spasiti ti i sav dom tvoj.'" (Dj 11:13-14)
Biblija kristalno jasno kaže da Kornelije, koliko god je bio dobar i pobožan, nije bio spašen. Da bi se spasio trebao je čuti za Isusa Krista i povjerovati u Njega. Riječi po kojima se spasava su riječi o Isusu Kristu. Ali pogledajte koliko je sotona lukav. Čuo sam da neki navode Kornelija kao primjer čovjeka koji je bio spašen i bez da je čuo za Krista. Ljudi kao da ne vide ili ne žele da vide ono što jasno piše u Bibliji.
Kraljevski službenik. U Ivanu 4 imamo primjer kraljevskog službenika. On je primjer čovjeka koji je o Isusu dosta toga čuo i vjerovao, ali još uvijek nije bio spašen dok nije povjerovao u Isusa. U 47. stihu on vjeruje da Isus može ozdravljati ljude. U 50. stihu vjeruje Isusovoj riječi. Tek u 53. stihu vjeruje u Isusa i biva spašen.
Iz svega što sam rekao možemo vidjeti nekoliko stvari. Prvo, možemo potvrditi sve što smo vidjeli u prethodne dvije propovijedi. Nema spasenja osim po vjeri u Krista. Poganske religije nemaju spasonosnu moć. Drugo, Bog ne spasava ljude samo kroz propovijedanje Riječi. On često djeluje u životima ljudi i puno prije nego što oni čuju Riječ Božiju. Iz primjera Abrahama, Kornelija i kraljevskog službenika vidjeli smo da Bog daje više objave onima koji su pozitivno reagirali na prethodnu objavu. Zato neki smatraju da će Bog ljudima koji su pozitivno reagirali na npr. opću objavu, omogućiti da čuju o Kristu. Da li je to pravilo ili ne ja ne znam, ali smo vidjeli da je slično bilo u primjerima koje sam spomenuo.
2. Još o poganskim religijama
Često čujemo izjavu da su sve religije dobre, da nas neće naučiti ništa loše, da sve vode do Boga. Ja ne vjerujem niti u jednu od ovih tvrdnji. Ne vjerujem da su sve religije dobre. Ne vjerujem da nas neće naučiti ništa loše. Ne vjerujem da vode do Boga. U jednoj od prethodnih propovijedi sam jasno pokazao da poganske religije nisu put do Boga jer Biblija jasno uči da su demonskog porijekla. Osim što Biblija uči da religije nisu put do Boga, uči i da su one put od Boga, put prema propasti. Budući da nisu put do Boga i da su put od Boga, poganske religije sigurno nisu dobre i sigurno nas uče mnogim zlim stvarima.
Šta su poganske religije?
Postavlja se pitanje šta su to poganske religije? Rekao sam da su poganske religije sve religije osim biblijske vjere u Boga. Ovdje imamo jedan problem. Mnoge današnje religije se pozivaju na Bibliju. Budizam, Hinduizam i neke slične religije nemaju puno veze sa Biblijom i zato je jasno da ih slobodno možemo svrstati u poganske religije. Ali šta ćemo s Islamom, rimokatoličanstvom, Jehovinim svjedocima, Mormonima, Adventistima, tradicionalnim protestantizmom i baptizmom? Može li čovjek biti spašen kroz Islam, rimokatoličanstvo, protestantizam, baptizam?
Baptistička crkva
Nemamo sada vremena da analiziramo svaku religiju i sektu koju sam spomenuo. Razmislit ćemo samo o nekima od njih. Na početku ću spomenuti Baptističku crkvu. Može li čovjek biti spašen kroz Baptističku crkvu? Da budem jasan: baptistički vjernik kroz Baptističku crkvu može biti spašen isto koliko i budista kroz Budizam. Drugim riječima, vjernik ne može biti spašen kroz Baptističku crkvu. Zašto? Zato što Biblija uči da je spasenje Kroz Krista, a ne kroz Crkvu. Svaki koji želi biti spašen, može biti spašen samo i jedino kroz Krista, a nipošto kroz bilo koju religiju ili Crkvu.
A može li Baptistička crkva ljude uputiti na spasenju koje je samo i jedino u Kristu? Itekako. Može li Baptistička crkva pomoći ljudima da dođu do spasenja u Kristu? Itekako. Zato i postojimo i zato i djelujemo da bismo ljude uputili na Krista i spasenje koje je u Njemu.
Pogledajte šta je karakteristika prave Kristove crkve: ljude upućuje Kristu. Da li se ovo može reći za sve Baptističke crkve? Ne znam. Vjerujem da za mnoge može. Postoji mogućnost da su se neke Crkve pokvarile i prestale upućivati ljude Kristu.
Rimokatoličanstvo
Razmislimo sada Rimokatoličkoj crkvi. Rimokatoličanstvo tvrdi da se temelji na Bibliji. Kažu kako vjeruju da je Biblija Božija riječ. Vjeruju i u Isusa Krista: da je Bog i čovjek, da je na križu umro za naše grijehe, da se trebamo obratiti i vjerovati u Krista. To uči rimokaolicizam. Može li onda čovjek biti spašen kroz Rimokatoličku crkvu?
Problem s rimokatoličkom teologijom je što ne ostaje na Kristu, nego ide dalje od Krista. Poznato je da je moderna Rimokatolička crkva nastala tako što se kršćanska biblijska vjera pomiješala s poganskim religijama. U modernom rimokatoličanstvu imamo učenja i prakse koje nemaju nikakve veze s Biblijom. Čak su upravo suprotne onome što Biblija naučava. U biblijskom kršćanstvu imamo jednog Boga kojem se smijemo moliti. U rimokatoličanstvu imamo stotine bogova kojima se smijemo i moramo moliti. Oni se ne nazivaju bogovima, nego svecima. Međutim istina je da su to ustvari bogovi koji su preuzeti iz poganstva i kojima su data kršćanska imena. Svako imalo načitan i obrazovan bi trebao znati da štovanje koje se danas iskazuje npr. Mariji nema ama baš nikakve veze s Biblijom ali itekako ima veze s poganskim štovanjem Semiramide, Aštarte, Afrodite, Izide, Atine, Artemide – Dijane. Npr. evo šta o Izidi piše u Enciklopediji Wikipediji.
Izida i Horus se mogu usporediti sa Blaženom Djevicom Marijom i Djetetom Isusom, odnosno, njihovi kipovi su slični. Will Durant tvrdi: "Rani hrišćani ponekad su se klanjali kipovima Izide i Horusa, videći ih kao oblik drevne i plemenite majke po kojoj žena stvara sve, slična je Majci Božjoj." Dakle, Izidn je kult oblikovao štovanje Marije, što pokazuju i mnogi Marijini crni kipovi. Izida se štuje i danas.5
Za Izidu se još kaže da (Izidini epiteti:6):
"Ona rađa nebo i Zemlju"
"Ona zna ko je udovica"
"Ona traži pravdu za siromašan narod"
"Ona je koja traži zaklon za slabe ljude"
"Kraljica neba"
"Majka bogova"
"Ona je sve"
"Gospa zelenih usjeva"
"Gospa od svjetla"7
"Mudra na nebu"
"Velika magična gospa"
"Mjesec nad morem"
Jasno je da je rimokatolička Marija ustvari pogansko božanstvo, a nipošto biblijska Marija. Biblija jasno otkriva ko je ustvari Marija koju danas štuju milioni i nazivaju je kraljicom neba. To je božica koju su pogani štovali od pamtivijeka. U knjizi proroka Jeremije piše da je Bog preko Jeremije opominjao Izraelce da ne štuju Kraljicu neba, ali evo šta su oni odgovorili Jeremiji:
(16) "Riječi koje si u ime Jahvino nama objavio mi ne slušamo; (17) naprotiv, i dalje ćemo se držati zadane riječi: kadit ćemo nebeskoj kraljici i lijevati ljevanice, kao što smo i mi i oci naši, naši kraljevi i knezovi činili u gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim: tada imadosmo kruha izobila, bijasmo sretni i ne trpjesmo nikakvih nesreća. (18) Ali otkako prestadosmo kaditi nebeskoj kraljici i lijevati joj ljevanice, u svemu smo oskudijevali i od mača i gladi pogibali." (Jr 44:16-18)
Kraljica neba je, dakle, poganska božica i prema tome demon odnosno sam sotona. Rekli smo da se Izida još zove i Gospa od svjetla odnosno Lucifera. Što je, prema štovateljima sotone, ženski aspekt samog sotone. Ne čudi da je Izida na slikama i kipovima predstavljena s rogovima na glavi ili s polumjesecom koji izgleda kao rogovi.
U slučaju rimokatoličke religije, dakle, imamo mješavinu biblijske vjere i paganskih religija. Učenje o spasenju je toliko iskrivljeno da to više nipošto nije biblijsko Evanđelje. U Bibliji je spasenje kroz Krista, a u rimokatolicizmu kroz Crkvu. Rimokatolička crkva vas ne upućuje Kristu po spasenje, nego vas u tome obeshrabruje, a upućuje vas Mariji i svim drugim bogovima.
Može li onda rimokatolički vjernik biti spašen? Može li usred sve te teološke zbrke pronaći dovoljno istine da bi bio spašen? Želio bih biti jasan: vjernik koji poznaje rimokatoličko učenje, vjeruje mu i slijedi ga, nije spašen. Zašto? Iz više razloga a jedan je da je on, prema Bibliji, idolopoklonik, a nipošto vjernik. Međutim, vjernik koji dobro ne poznaje rimokatoličku teologiju ili je ne prihvaća, koji uzme i čita Bibliju, koji povjeruje u Krista kakvim ga Biblija objavljuje, teoretski može biti spašen.
Međutim, šta će se onda dogoditi? Takav spašeni vjernik mora prestati s idolopoklonstvom. On će potpuno odbaciti molitve svecima i druge grešne prakse jer ne može istovremeno služiti Bogu i idolima. Na kraju će biti pitanje: da li će Crkva prihvatiti takvog vjernika, i da li će vjernik prihvatiti takvu Crkvu, ili će tražiti zajedništvo s onima koji vjeruju Bibliji?
Islam
Onaj ko poznaje Islam zna kako Kuran tvrdi da Islam nije nova religija, da je Muhamed prorok kao i prethodni proroci: Mojsije, David, Isus, Abraham. Nije propovijedao novu vjeru, nego staru biblijsku vjeru. Priznaje sve prethodne proroke odnosno stari i Novi zavjet. Dakle, Kuran tvrdi da je Biblija nepogrešiva Božija riječ. Moderni Islamski teolozi uče da Biblija može sadržavati Božiju Riječ, ali da je iskrivljena i izmijenjena. To nije ono što uči Kuran niti što uče rani hadisi. Ali šta god da razmatramo, Kuran ili modernu Islamsku teologiju, činjenica je da se u potpunosti ili u određenoj mjeri pozivaju na Bibliju. Govore o Adamu, Abrahamu, Mojsiju, Davidu, Isusu, i mnogim drugim likovima koji se spominju u Bibliji. Je li onda Islam poganska ili biblijska religija? Može i čovjek biti spašen slijedeći Islam?
Ako razmotrimo učenje bilo Kurana, bilo modernog Islama, vidjet ćemo da potpuno odbacuju put spasenja koji Biblija objavljuje kao jedini put: spasenje po vjeri u Isusa Krista koji je na križu umro za naše grijehe. Prema tome jasno je da Islam sebe u startu diskvalificira. Čovjek koji vjeruje ono što Islam naučava – nije spašen. Islam ne nudi ništa što bi ljude moglo uputiti na spasenje u Kristu.
Međutim, postoji jedna zanimljivost u vezi Islama. Islamski teolozi puno govore o tome šta kršćani vjeruju. Nedavno sam čitao jednu islamsku knjigu. Pisac je u njoj skoro objasnio Evanđelje. Ne u potpunosti ispravno, nažalost, ali je iznio dosta vrijednih informacija o Kristu. Ne zato što bi ljude htio pozvati da vjeruju u Krista, nego zato što želi reći da to nije ispravno. Međutim, on je iz svojih krivih motiva ipak ljudima dao dosta dobrih informacija. Pitam se: može li se desiti da ljudi povjeruju upravo u ono što im se kaže da ne trebaju vjerovati?
3. Pitanje spasenja male djece
Do sada sam jasno pokazao da je spasenje nemoguće bez vjere u Krista. Da li to znači da mala djeca, koja još ne mogu razumjeti, ili umno poremećeni ljudi, ne mogu biti spašeni? Daleko od toga. Biblija jasno razlikuje dvije kategorije ljudi: oni koji mogu i oni koji ne mogu razumjeti. Odgovornima drži one koji mogu razumjeti. Evo par tekstova:
... a i njihove žene, sinovi i kćeri, svi koji su bili sposobni da razumiju, priključili su se svojoj braći i glavarima te su se obvezali prisegom i zakletvom da će stupati prema Zakonu Božjem, koji je dan po rukama Mojsija, sluge Božjega, i da će držati i vršiti sve zapovijedi Jahve, Boga našega, njegove naredbe i zakone. (Neh 10:28-29)
I prvoga dana sedmoga mjeseca svećenik Ezra donese Zakon pred zbor ljudi, žena i sviju koji su bili sposobni da ga razumiju. (Neh 8:2)
Iz tekstova vidimo da Zakon slušaju i u savez stupaju oni koji su sposobni da razumiju. Bog njih drži odgovornima za neposlušnost i nevjeru. Za njih bez Krista i bez vjere nema spasenja.
Zaključak
Da zaključimo. Danas smo vidjeli da Bog djeluje u životima ljudi često i prije nego što čuju Evanđelje. Ljudi mogu pozitivno reagirati na Božiju objavu čak iako još nisu čuli za Krista. Međutim, ne mogu se spasiti dok god ne čuju za Krista i ne povjeruju u Njega. Gledali smo i neke primjere ljudi koji su vjerovali u Boga, koji su vjerovali u dio objave koju su imali, ali koji nisu bili spašeni dok nisu povjerovali u Krista. Razmišljali smo i o mogućnosti spasenja kroz svjetske religije. Vidjeli smo da većina svjetskih religija ljude ne šalje Kristu, nego ih odvraća od Njega. To jasno pokazuje da se ljudi ne mogu spasiti ako slijede učenja tih religija jer je spasenje samo i jedino u Kristu.
Bibliografija
Altstadt, Robert A.; Wan, Enoch, The Salvation of the Unevangelized: What the Literature Suggests, Published in Global Missiology, Contemporary Practices, January 2005,
Erickson, Millard J., „Hope for Those Who Haven't Heard? Yes, But,” Evangelical Missions Quarterly, Apr 01, 1975, Volume 11:2, pp. 122-128.
Erickson, Millard J., Christian Theology, Grand Rapids: Baker, 1998.
Feinberg, John S., „Salvation in the Old Testament,” Tradition and Testament. Essays in Honor of Charles Lee Feinberg. Chicago: Moody Press, 1981. pp.39-77.
Geisler, Norman, Salvation of the „Heathen”—Part Three, (u Baker Encyclopedia of Christian Apologetics, Baker Book House, 1999)
Goldsmith, Martin, What About Other Faiths? Is Jesus Christ the Only Way to God?, London, Hodder & Stoughton, 1989, 2003.
Grogan, Geoffrey W., „The Experience of Salvation in the Old and New Testaments,” Vox Evangelica 5 (1967): 4-26.
Grudem, Wayne, Systematic Theology, Grand Rapids, Zondervan,
Hendriksen, William, Romans, Edinburg, Banner, 1980.
Kaiser, Walter C. Jr., Is it the Case That Christ is the Same Object of Faith in the Old Testament? (Genesis 15:1-6), JETS 55/2 291-98
Kaiser, Walter C. Jr., Toward Rediscovering the Old Testament, Grand Rapids, Zondervan, 1991.
Kerswill, William Deas, The Old Testament Doctrine of Salvation, Monergism Books, elektronsko izdanje.
MacArthur, John Jr., Who Is Really A Christian? http://www.christianarsenal.com/Apologetics/WhoisaChristian.htm
Macdowell, Josh; Stewart, Don, Are the unevangelized heathen really lost? u „Answers to Tough Questions”, Nashville, Thomas Nelson, Inc., 1993.
Mangum, Todd R., „Is There a Reformed Way to Get the Benefits of The Atonement to 'Those Who Have Never Heard'?” JETS 47/1 (March 2004) 121–36
Moo, Douglas, „Romans 2, Saved Apart From the Gospel?,” Biblical Exegesis 137-145.
Moskala, Jirí, „The Message of God’s People in the Old Testament,” Journal of the Adventist Theological Society, 19/1-2 (2008): 18–39.
Moskala, Jirí, „The Mission of God’s People in the Old Testament,” Journal of the Adventist Theological Society, 19/1-2 (2008): 40–60.
Nairne, Alan, What is the Destiny of the Unevangelised? New Year 2001 http://www.apocalipsis.org/unevangelised.htm
Sproul R. C., The Gospel of God, Christian Focus, 1994.
Trajkovski, Aleksandar, Bibliologija, https://sites.google.com/site/izvorivjere/tekstovi-1/bibliologija
Trajkovski, Aleksandar, Knjiga proroka Jone, https://sites.google.com/site/izvorivjere/tekstovi-1/knjiga-proroka-jone
Trajkovski, Aleksandar, Neophodnost propovijedanja Evanđelja, https://sites.google.com/site/izvorivjere/tekstovi-1/neophodnost-propovijedanja-evandelja
Trajkovski, Aleksandar, Obraćenje, vjera i nanovo rođenje, Novi Travnik, Kršćanska baptistička crkva, 2005.
1 Ova tačka propovijedi se bazira na članku: Robert A. Altstadt, Enoch Wan, The Salvation of the Unevangelized: What the Literature Suggests, Published in Global Missiology, Contemporary Practices, January 2005, www.globalmissiology.net
2 Navedeno u: William Hendriksen, Romans, Edinburg, Banner, 1980, 115.
3 Vidi Walter Kaiser, Toward Rediscovering the Old Testament, ...
4 R. C. Sproul, The Gospel of God, Christian Focus, 1994, 100.
5 http://bs.wikipedia.org/wiki/Izida, 7.2.15
6 Isto.
7 http://www.northernway.org/twm/mary/mother.html, 7.2.15