Kukavice u Crkvama

1. Kukavice u Crkvama

Aleksandar Trajkovski

Zanimljiv je i provokativan naslov današnje propovijedi. Govorit ću o kukavicama i ljudima kojima je više stalo do osobne udobnosti i ugodnosti nego do slave Božije. Govorit ću o ljudima koji se boje govoriti, propovijedati, reći istinu jer žele ostati u dobrim odnosima sa svima i zadržati dobar položaj u Crkvi i svijetu. Ko su ti ljudi? To može biti svako od nas. Dakle, ne govorimo o nekima tamo, nego o svakome od nas. Svi smo mi ili možemo biti kukavice u većoj ili manjoj mjeri, ali to ne trebamo, ne moramo i ne smijemo biti jer kukavice neće baštiniti kraljevstvo nebesko.

1. Primjeri kukavičluka

Ono što ja ovdje nazivam kukavičlukom mnogi nazivaju mudrošću. Tako su često kukavice u svojim očima mudraci, a oni koji se ne boje govoriti i propovijedati istinu su za njih ludi. U prvoj propovijedi u seriji smo govorili o neo evangelikalizmu. Neo evangelikalizam nije ništa drugo nego moderno evanđeosko kršćanstvo. Rekli smo da je ono nastalo kao neka vrsta reakcije na fundamentalizam. To je kao srednji put između liberalizma i fundamentalizma. Fundamentalisti su bili oni (1) koji se nisu bojali otvoreno propovijedati ono što vjeruju, (2) koji su se borili za ono što vjeruju i (3) koji su se odvajali od onih koji su se nazivali kršćanima a odbacivali su temeljne biblijske doktrine. S druge strane neo evangelikali su odbacili fundamentalizam i separatizam. Filozofija neo evangelikalizma je sljedeća:

„Mi vjerujemo u sve temeljne doktrine koje vjeruju i fundamentalisti, ali nećemo da se borimo i prekidamo zajedništvo s hereticima. Fokusirat ćemo se na pozitivno, evangelizirati i stjecati akademski respekt. Bavit ćemo se socijalnim aktivnostima, politikom i ekonomijom. Zadivit ćemo svijet svojim akademskim dostignućima i društveno korisnim djelovanjem i tako ćemo ih zadobiti.“

Nema borbe, nema konfrontacije, nema obrane Evanđelja, nema napada na zablude neprijatelja, a nema više ni neprijatelja. Neo evangelikali ne žele obratiti svijet propovijedanjem istine, kao što su to radili apostoli, nego ga žele pridobiti tako što će se infiltrirati u svijet i zadiviti ga svojom mudrošću, akademskim dostignućima, političkim, ekonomskim i socijalnim aktivnostima. Drugim riječima: Ako budemo radili onako kako rade fundamentalisti bit ćemo odbačeni i prezreni od strane svijeta, a mi to ne želimo, mi želimo da nas svijet prihvati.

Zato moderni propovjednici u svojim nazovi evangelizacijskim propovijedima ne govore ljudima o pokajanju i obraćenju od grijeha, o svetom Bogu i Njegovom pravednom Zakonu, o Kristu koji je na križu umro za naše grijehe. Više se govori o uspjehu u životu, u braku, o rješavanju problema i sl. Ubaci se tu i koji biblijski termin ali samo zato da bi se pravi vjernici prevarili i mislili da ovi propovjednici propovijedaju Evanđelje.

Od par propovjednika sam čuo kako su bili pozvani da propovijedaju evangelizacijske propovijedi ali su ih upozorili da ne govore o grijehu. A svaki koji je ikada čitao Bibliju zna da se Evanđelje ne može propovijedati a da se ne govori o grijehu, pokajanju i obraćenju.

Klasičan predstavnik neo evangelikalizma je (vjerovali ili ne) Billy Graham. Billy je veoma hrabar da ljude pozove na pokajanje i obraćenje od grijeha (za razliku od mnogih današnjih nazovi propovjednika). I mi bismo pomislili da je to jako dobro. Međutim, ima tu jedan (mali?) problem. Billy poziva na obraćenje od grijeha ali ne kaže od kojih sve grijeha. Neke navodi a neke konstantno prešućuje. Grijesi koje konstantno prešućuje su grijesi idolopoklonstva, a ovdje mislim na molitve svecima, Mariji, kipovima, umrlima i drugi grijesi specifični za rimokatolike. Ja nisam pročitao sve što je Billy napisao niti sam preslušao sve njegove propovijedi. Kako onda mogu izjavljivati nešto ovako? Na temelju tri stvari. Prvo ja se ne sjećam da sam ikada čuo da govori protiv molitava Mariji, svecima i sl. Drugo, Billy gotovo od samih početaka surađuje sa Rimokatoličkom crkvom. Zajedno s rimokatolicima organizira evangelizacijske kampanje. Velik broj osoblja i savjetnika na evangelizacijama su rimokatolici. Tako da nema smisla niti očekivati da Billy nešto kaže protiv štovanja Marije ili bilo koje druge rimokatoličke prakse. Billy je bio ekumenista i prije nego što su se mnogi od nas rodili. Treće, u jednom katoličkom časopisu, vezano za rad Franklina Grahama u Kanadi, katolicima je rečeno ovako:

Slijedeći primjer svoga oca, Franklin Graham će predstaviti osnove krsćanstva. Katolici neće čuti nikakve uvrede protiv crkvenog učenja o Mariji ili autoritetu, ili o papskom ili biskupskom primatu. Neće biti riječi protiv mise, liturgije ili sakramenata, ili o katoličkim praksama ili običajima. (The Catholic Review, July 12, 2006)[1]

Ako ovo nije dosta, evo šta je sam Billy napisao u svojoj autobiografiji: Moj cilj, kao što sam uvijek jasno iznosio, nije da propovijedam protiv katoličkih vjerovanja ili da preobraćam ljude koji su se već predali Kristu unutar Katoličke crkve, nego da propovijedam Evanđelje svima koji se nisu istinski predali Kristu.[2]

Ja se pitam kako se neko može istinski obratiti Kristu ako se ne odvrati od štovanja Marije i drugih grešnih običaja? Dakle, Billy i Franklin neće govoriti ono što bi smetalo katolicima. Ali znate šta još? Neće govoriti niti ono što bi smetalo protestantima. Tako da na kraju mi i ne znamo šta ti ljudi ustvari vjeruju. Sličan je primjer Ricka Warrena. Njegova taktika je da čak u svojoj Crkvi ne želi govoriti ništa protiv homoseksualizma jer mnogi homoseksualci dolaze u Crkvu. On kaže kako vjeruje da je homoseksualizam grijeh, ali neće to javno u Crkvi govoriti.

Dakle, mnogi današnji propovjednici su spremni govoriti samo ono što će biti prihvatljivo većini i što neće nikome smetati. I oni smatraju da je to mudro. A ja sam ovdje to označio kao kukavičluk. Naravno, možda to nije kukavičluk nego nešto puno gore - namjerna sabotaža. Ali recimo da je samo kukavičluk.

Kukavičluk se primjećuje i prilikom nastupa naših teologa i propovjednika na medijima. Gledao sam par takvih nastupa i čudio se. Novinari su im postavljali jako dobra pitanja a ovi teolozi i propovjednici su vješto izbjegavali da kažu istinu. Svoje izbjegavanje su pokušali prikriti galamom ali, prema komentarima na Facebooku, mnoge vjernike nisu mogli prevariti.

Navest ću još jedan primjer kukavičluka a to je općenito sakrivanje i prikrivanje Evanđelja. Možda se pitate zašto vrlo rijetko ili nikada ne čujete da propovjednici i teolozi otvoreno govore biblijske istine, da javno govore protiv homoseksualizma, protiv idolopoklonstva, molitava kipovima i umrlim ljudima, da ljudima objašnjavaju i razjašnjavaju lažne doktrine rimokatolicizma, pravoslavlja, islama, adventizma. Ako neki i govore onda je to unutar četiri zida i rijeko ili nikako se ne čuje u javnosti. Zašto teolozi i propovjednici javno, na radiju, televiziji, internetu, u knjigama i traktatima ne govore istinu i raskrinkavaju zablude i laži svake vrste?

Dio odgovora je kukavičluk. Drugi dio odgovora je neo evangelikalizam. Mnogi su svjesno a mnogi nesvjesno zaraženi ovim virusom. Neo evangelikalizam svoju propagandu širi preko svih mogućih medija. Njihovi su najpoznatiji protestantski i evanđeoski fakulteti: Fuler, Moody, Gordon Conwell, i mnogi drugi uključujuću popularne protestantske i evenđeoske škole na područiju bivše Jugoslavije. Njihove su i mnoge kršćanske izdavačke kuće, IVP, Zondervan, Nelson, i druge. Većina kršćanskih knjiga koje čitate je napisana da bi promovirala neo evangelikalizam i ekumenizam. Mnoge konferencije i manifestacije su osmišljene da promoviraju i šire ove zaraze. Mnoge organizacije i misije su predane promoviranju neo evangelikalizma. Mi smo sistematski, od samog početka zaraženi lažnim učenjem i to je jedan razlog zašto smo kukavice i zašto šutimo.

I tako danas imamo raznorazne manijake, bolesnike, grešnike i svakovrsne heretike koji hrabro i javno naučavaju i šire svoje zablude, dok Crkva „mudro“ šuti jer neće nikoga da uvrijedi, niskim da se zamjeri niti da zagorčava sebi život. Zašto je to tako? Dio odgovora je sigurno kukavičluk.

Ja kažem kukavičluk, a oni kažu mudrost. Ko je upravu, ja ili oni? Radi li se o mudrosti ili o kukavičluku, o mudrosti ili o nevjeri? To ćemo saznati kada pogledamo biblijske primjere. Pogledat ćemo proroke i propovjednike u Bibliji.

Nemojte me krivo razumjeti. Ja sam itekako za mudar pristup. Sam Isus nam je rekao da budemo mudri kao zmije a bezazleni kao golubovi. Međutim, tvrdim da ono što se danas radi nipošto nije mudrost, nego ludost, kukavičluk i nevjera.

2. Mudrost ili kukavičluk?

Pogledajmo najprije da li je Billy upravu? Da li je Warren u pravu? Je li njihov pristup mudar ili kukavički, je li mudrost ili je nevjera?

(1) Zato, budući da po milosrđu imamo ovu službu, ne malakšemo. (2) Ali odrekosmo se sramotnoga prikrivanja: ne nastupamo lukavo niti izopačujemo riječ Božju, nego se objavljivanjem istine preporučujemo svakoj savjesti ljudskoj pred Bogom. (3) Ako je i zastrto evanđelje naše, u onima je zastrto koji propadaju: (4) u onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjerničke da ne zasvijetli svjetlost evanđelja slave Krista koji je slika Božja. (2Kor 4:1-4)

Sramotno prikrivanje, lukavost, izopačivanje riječi Božije. Nije li upravo to ono što se danas naziva mudrošću? Nije li upravo to karakteristika današnjih propovjednika? A šta Pavao, nadahnut Duhom Svetim, kaže za ovaj pristup? Kaže da je to sramotno. Dakle, licemjerje i dvoličnost današnjih teologa i propovjednika nije mudrost nego je sramotno.

Oni će sigurno, kao odgovor na ovaj prigovor, govoriti o kontekstualizaciji i citirati Pavla koji kaže da je bio svima sve ne bi li neke spasio. Oni će ponovo sramotno uzimati tekst iz konteksta i govoriti o sve popularnijoj kontekstualizaciji.

Pogledajmo sada neke biblijske primjere da vidimo kako su pravi Božiji ljudi postupali. Da li su oni više ličili neoevangelikalima ili fundamentalistima?

(5) Sutradan se sastadoše u Jeruzalemu glavari, starješine i pismoznanci - (6) i veliki svećenik Ana, i Kajfa, i Ivan, i Aleksandar, i svi od roda velikosvećeničkoga. (7) Izvedoše apostole preda se pa ih stadoše ispitivati: "Kojom snagom ili po kojem imenu vi to učiniste?" (8) Onda Petar pun Duha Svetoga reče: "Glavari narodni i starješine! (9) Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela učinjena bolesnu čovjeku? Po kome je ovaj spašen? (10) Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav! (11) On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni. (12) I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti." (13) Kad vidješe neustrašivost Petrovu i Ivanovu, a znajući da su to ljudi nepismeni i neuki, bijahu u čudu; znali su ih, da bijahu s Isusom, ali (Dj 4:5-13)

Vidimo kako apostoli hrabro objavljuju istinu. Najreligioznijim i najutjecajnijim ljudima onog vremena se nipošto nisu ustručavali reći istinu i objaviti im njihove grijehe. Moderni teolozi i propovjednici to nikada ne rade. Oni idu na molitve s današnjim farizejima i saducejima i hvale jedni druge. Za njih se nipošto ne može reći da su neustrašivi. A sa biblijskog stanovišta se ne može reći ni da su mudri. Svijet će reći da su mudri, ali mi moramo ustvrditi da su kukavice.

Dalje u Djelima za iste apostole piše ovako:

(27) Dovedoše ih i privedoše pred Vijeće. Veliki ih svećenik zapita: (28) "Nismo li vam strogo zabranili učiti u to Ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hoćete na nas navući krv toga čovjeka." (29) Petar i apostoli odvrate: "Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima! (30) Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo. (31) Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Začetnika i Spasitelja da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha. (32) I mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju." (33) Nato se oni razgnjeviše i htjedoše ih ubiti. (Dj 5:27-33)

Kristovi apostoli su bili posvećeni propovijedanju Riječi Božije. Nipošto ih nije zanimalo, kao što zanima današnje nazovi propovjednike, hoće li se svidjeti svijetu ili neće.

(1) U ono vrijeme doču Herod tetrarh za Isusa (2) pa reče svojim slugama: "To je Ivan Krstitelj! On uskrsnu od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu." (3) Herod doista bijaše uhitio Ivana te ga svezana bacio u tamnicu zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa. (4) Jer Ivan mu govoraše: "Ne smiješ je imati!" (5) Htjede ga ubiti, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom. (Mt 14:1-5)

Ovdje vidimo primjer Ivana Krstitelja koji se nimalo nije ustručavao da kralja pouči Božijem zakonu. I to ga je na kraju života koštalo. Današnji teolozi i propovjednici bi za Ivana rekli da nije bio mudar, da je bio lud, a ja se pitam ko je ovdje lud, ko zbunjen, a ko normalan?

Na temelju ovih tekstova mogu zaključiti da današnji kršćani, teolozi i propovjednici ne sliče onima u Bibliji. Oni u Bibliji su bili hrabri i neustrašivi, a ovi današnji su kukavice, a ne mudraci. Mnogi vjernici su kukavice, a ne mudraci. Jesmo li kukavice ili mudraci?

3. Kako se izliječiti od kukavičluka?

Kako se izliječiti od kukavičluka? Kako postati neustrašiv? Ovdje ne govorimo o tome da idemo iz krajnosti u krajnost. Do sada smo bili kukavice a sada ćemo postati fanatici. Govorim o tome kako da postanemo upravo onakvi kakvi trebamo biti, hrabri i neustrašivi, ali još uvijek mudri, puni ljubavi i milosti.

Prepoznati i priznati problem

Trebamo prepoznati problem. Zar ne vidite da je kukavičluk veliki problem? Zar ne vjerujete da bi se Evanđelje moglo puno više propovijedati? Zar ne mislite da bi propovjednici i teolozi trebali puno jasnije, otvoreniji i hrabrije propovijedati istinu? Zar ne mislite da biste vi trebali puno hrabrije propovijedati? Prepoznajmo i priznajmo svoj kukavičluk. Prepoznajmo i priznajmo svoju sebičnost i želju da zadržimo udoban i ugodan život.

Čitanje Biblije nam itekako može pomoći da prepoznamo svoj kukavičluk i sebičnost. Čitanje o Božijim ljudima koji su bili hrabri a ne kukavice. Čitanje o biblijskim poukama o hrabrosti i kukavičluku. Npr.

(26) Kao zatrpan izvor i vrelo zamućeno, takav je pravednik koji kleca pred opakim. (Izr 25:26)

Pokajanje i obraćenje

Kada prepoznamo svoje grijehe i slabosti onda se za njih trebamo pokajati. A nakon što smo se pokajali za kukavičluk trebamo početi da činimo ono što je dobro i pravedno u Božijim očima.

Prepoznati djelovanje neprijatelja

Zar ne znamo da je Sotona onaj koji nas želi ušutkati? Koji nas želi zaplašiti? On je onaj koji želi da njegove sluge propovijedaju laži a mi da šutimo. On koristi raznorazne metode da ispuni svoje ciljeve. Jedan je da nas zarazi filozofijom neo evangelikalizma i ekumenizma. Da na kraju u svojim očima budemo mudri a u stvarnosti kukavice.

Trebamo prepoznati i načine na koje sotona radi. Jedan od načina smo vidjeli i danas. Želi da nas zarazi lažnom neo evanđeoskom i ekumenskom naukom kroz konferencije, knjige, filmove, teološke škole. Ubuduće bi trebali itekako paziti šta se gleda, sluša, čita, u koje škole se šalju studenti. Da li tamo gdje će se učiti raznoraznim herezama, kompromisima i ekumenizmu ili gdje će se učiti biblijskoj nauci?

Poznati teolog i apologeta James White (direktor Alpha i Omega Ministry) je studirao na teološkom fakultetu Fuller. Ne zato što mu se fakultet sviđao, nego zato što nije imao puno mogućnosti izbora. On tvrdi da još u njegovo vrijeme niti jedan od profesora nije naučavao doktrinu o nepogrešivosti Biblije niti kao mogućnost. Kaže da teolozi koji diplomiraju na takvim školama postaju magistri zbunjenosti i konfuzije. Nije ni čudo zašto oni ne vjeruju u autoritativno propovijedanje Riječi Božije. Na takvim fakultetima su naučeni da sumnjaju u Bibliju, a ne da joj vjeruju.

Pazite dakle šta slušate. Koga puštate da vas poučava. Gdje idete studirati. Gdje šaljete omladinu da studira. Nema puno zdravih škola i fakulteta.

Čitanje Biblije

Rekli smo da Bibliju treba čitati kako bismo prepoznali svoj kukavičluk. Bibliju treba čitati i zato da na kraju postanemo hrabri. U Bibliji vidimo mnoge primjere Božijih ljudi koji su bili istinski hrabri. Koji se nisu bojali propovijedati i boriti za istinu. Nailazimo i na mnoga ohrabrenja. Evo jednog Božijeg ohrabrenja Jošui.

(6) Budi odvažan i hrabar jer ćeš ti uvesti narod ovaj da primi u baštinu zemlju za koju se zakleh ocima njihovim da ću im je dati. (7) Samo budi odvažan i hrabar da sve učiniš vjerno prema naredbama koje ti je dao Mojsije, sluga moj. Ne skreći od toga ni desno ni lijevo da bi ti bilo sretno sve što poduzmeš. (8) Neka knjiga Zakona bude na ustima tvojim: razmišljaj o njoj danju i noću, kako bi vjerno držao sve što je u njoj napisano: samo ćeš tada biti sretan i uspjet ćeš u pothvatima. Nisam li ti zapovjedio: (9) odvaži se i budi hrabar? Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Jahve, Bog tvoj." (Još 1:6-9)

I mi se itekako možemo ohrabriti krov ovo i slična ohrabrenja i pouke.

Zaključak

Na kraju bih pozvao sve one koji se boje, da se prestanu bojati. Jači je Onaj koji je u nama nego onaj koji je u svijetu. Pozvao bih i sve propovjednike i teologe koji se boje da se prestanu bojati. Propovijedajte i poučavajte istinu bez kompromisa, istinu u ljubavi. Bojmo se Boga, a ne ljudi.

Čitaj dalje >>>Junaci u Crkvama

[1] Navedeno u: David Cloud. “Billy Graham and Rome.” Way of Life Literature, 2014-10-29T04:00:00+00:00.iBooks.

[2] “MY GOAL, I ALWAYS MADE CLEAR, WAS NOT TO PREACH AGAINST CATHOLIC BELIEFS OR TO PROSELYTIZE PEOPLE who were already committed to Christ within the Catholic Church. Rather, it was to proclaim the gospel to all those who had never truly committed their lives to Christ” (Billy Graham, Just As I Am, p. 357).