Junaci u Crkvama

Junaci u Crkvama

Aleksandar Trajkovski

Ko ne bi volio živjeti u svijetu bez problema, nevolja, rasprava, svađa i ratova? Neki misle da već u ovom svijetu mogu živjeti bez problema. Žele Crkvu bez problema. Po svaku cijenu žele izbjeći svaki konflikt i raspravu. Ne žele nemir, ne žele neugodnosti, ne žele probleme. A ko želi? Nažalost, na ovom svijetu i u ovom životu probleme, konflikte, rasprave i ratove ne možemo izbjeći, ali možemo steći hrabrost, znanje i mudrost da se možemo s njima suočiti.

1. Nevolje kršćanina

Kao vjernici živimo u teškim vremenima. Istinski kršćani su uvijek bili pod velikim pritiskom. Prvo, nekada su izloženi otvorenom progonstvu, a nekada prikrivenom. Pavao je Timoteju pisao o progonstvu:

A ti si pošao za mnom u poučavanju, u ponašanju, u naumu, u vjeri, u strpljivosti, u ljubavi, u postojanosti; u progonstvima, u patnjama koje su me zadesile u Antiohiji, u Ikoniju, u Listri. Kakva li sam progonstva podnio! I iz svih me izbavio Gospodin! A i svi koji hoće živjeti pobožno u Kristu Isusu, bit će progonjeni. Zli pak ljudi i vračari napredovat će sve više u zlu - kao zavodnici i zavedeni. Ti, naprotiv, ostani u onome u čemu si poučen i čemu si vjeru dao, svjestan od koga si sve poučen i da od malena poznaješ Sveta pisma koja su vrsna učiniti te mudrim tebi na spasenje po vjeri, vjeri u Kristu Isusu. (2Ti 3:10-15)

Kakva je to Pavao činio zla da su ga svuda progonili? Propovijedao je Riječ Božiju i živio pošteno i pravedno. Zašto su ga onda progonili? Zašto kaže da će ljudi progoniti sve one koji hoće živjeti pobožno u Kristu Isusu?

Postoji više razloga zašto su progonili Pavla i zašto će progoniti svakog koji hoće živjeti pobožno u Kristu. Pogledajmo neke. Isus je svojoj braći, koja mu još uvijek nisu vjerovala, jednom prilikom rekao slijedeće:

Vas svijet ne može mrziti, ali mene mrzi jer ja svjedočim protiv njega: da su mu djela opaka. (Iv 7:7)

Jedan razlog zašto je svijet mrzio Krista, koji im je činio samo dobro, je taj što je On svjedočio da su djela svijeta zla. On je to činio na dva osnovna načina: (1) govorio je ljudima da su grešni i da se trebaju pokajati i (2) sam je živio pravedno. Sve to je svjedočilo protiv svijeta da su mu djela opaka. Istinski kršćani rade ono što je Krist radio i zato i njih svijet mrzi i progoni.

Zašto su ubili Stjepana prvomučenika, jednog od šestorice đakona ili starješina? Jer je svjedočio da su djela ljudi zla. Zašto su ubili Ivana krstitelja? Jer je čovjeku objavio njegov grijeh.

Mi kao kršćani ne samo da imamo svoju vjeru nego tu vjeru želimo podijeliti s drugima. Govorimo ljudima koji pripadaju drugim religijama da su grešni i da se trebaju obratiti Kristu. Hoće li im biti drago? Zar nam na to neće reći ovako: „Šta vi imate kome nametati svoju vjeru? Zar ste samo vi u pravu, a drugi u krivu?“

Ako smo istinski kršćani onda vjerujemo da jesmo u pravu, a da su drugi u krivu. Ako smo istinski kršćani onda vjerujemo da se svi trebaju pokajati i obratiti Kristu. Zar to za mnoge neće biti dovoljan razlog da nas mrze i progone? To je jedan razlog zašto smo pod pritiskom.

Napomena: Ovdje treba napomenuti da mi nemamo ništa protiv ljudi bez obzira kojoj religiji ili organizaciji pripadali. Naša je dužno da volimo sve ljude bez obzira ko oni bili. I zato što ih volimo, ili još bolje što ih Krist voli (više nego li mi), propovijedamo im Evanđelje spasenja. Na njima je hoće li vjerovati ili neće. Mi njih ne trebamo. Idemo u nebo s njima ili bez njih. Imamo svoje nagrade s njima ili bez njih.

Drugi razlog zašto smo pod velikim pritiskom su kušnje i grijeh. Iako smo se pokajali za grijehe, iako smo prihvatili Krista za Gospodara i Spasitelja nismo operisani od kušnji i grijeha. Naša tjelesna priroda još uvijek ima problema s grijehom. Još uvijek postoji sotona i zli duhovi koji nas žele navesti na grijeh. Često smo pod pritiskom tijela, sotone i svijeta i moramo se boriti. Nije ugodno.

Treći razlog dolazi iz same Crkve. Zbog nezrelosti i tjelesnosti u samoj Crkvi postoje mnogi problemi. Vjernici jedni drugima prave probleme. Problemima u Crkvi najviše su pogođeni pastiri i učitelji. Pavao je pisao o svojim nevoljama i problemima i između ostalog kao svoj veliki teret navodi brigu za Crkvu.

Osim toga, uz drugo, salijetanje svakodnevno, briga za sve crkve. Tko je slab, a ja da ne budem slab? Tko se sablažnjuje, a ja da ne izgaram? (2Kor 11:28-29)

Osim što problema u Crkvi prave vjernici, prave ih i lažni vjernici, sotonini ljudi i špijuni. Apostol Pavao navodi da su mu u službi mnoge probleme pravili lažni vjernici i lažni učitelji.

A što činim, i dalje ću činiti da izbijem izliku onima koji izliku traže ne bi li se s nama izjednačili u onom čime se hvastaju. Jer takvi su ljudi lažni apostoli, himbeni radnici, prerušuju se u apostole Kristove. I nikakvo čudo! Ta sam se Sotona prerušuje u anđela svjetla. Ništa osobito dakle ako se i službenici njegovi prerušuju u službenike pravednosti. Svršetak će im biti po djelima njihovim. (2Kor 11:12-15)

Zapazite šta apostol tvrdi, da se sotonine sluge prerušavaju u sluge pravednosti, u propovjednike i učitelje. Sotonske sluge mogu biti veoma dobri teolozi i propovjednici, ali su sotonske sluge. Oni mogu biti inspirirani i poslani direktno od samog sotone, bez neke posebne organizacije koja stoji iza njih, ali mogu biti članovi ili špijuni određenih organizacija koje imaju za cilj oslabiti i srušiti Crkvu i pojedince u Crkvi. O tome se malo govori i ako neko nešto i kaže odmah će ga smatrati fanatikom koji vjeruje u teorije zavjere.

Vjerujem da postoje mnoge teorije zavjere iza kojih stoji sam sotona. A siguran sam da postoje mnoge zavjere iza kojih stoji sam sotona. Ako nije tako o čemu onda Biblija govori kada kaže: sotona se pretvara u anđela svijetla, a njegove sluge u sluge pravednosti? Jesmo li toga svjesni ili smo slijepi?

Čuo sam da su u vrijeme komunizma agenti, poslani od strane tajnih službi, dolazili u Crkve. Neki pastori su ih prepoznavali i javno prozivali na službama. Pastor bi rekao nešto kao: Pozdravljamo i drugove iz UDBE. Dobro došli!“ To nikoga ne bi trebalo čuditi, jer kakva je to država i kakva je to vlast koja ne zna šta joj se dešava u dvorištu? A je li država jedina koja ima vlast i koja želi informacije i koja želi uništiti sve prepreke? Postoje vlasti i organizacije mnogo moćnije od naših malih državica. Oni žele imati svu moć i vlast i žele uništiti sve koji im se ne pokoravaju. Sotona stoji iza svega i djeluje kroz sve.

U čijim rukama je vlast koja želi spriječiti propovijedanje i širenje Evanđelja? U Božijim ili sotonskim? U čijim rukama su institucije i škole koje poučavaju bezbožne teorije i učenja, a zabranjuju da se poučava Biblija? U Božijim ili sotonskim? U čijim rukama je televizija s koje čujemo milione bezbožnih savjeta, gatare i vračare, milione psovki i prostota, poplavu golotinje, bluda i nemorala? U Božijim ili sotonskim? U čijim rukama su religije koje se otvoreno ili prikriveno suprotstavljaju biblijskoj nauci? A neki još kažu da ne vjeruju u zavjere. Ako ne vjerujete u zavjere onda ne vjerujete u postojanje sotone. Ako ne vjerujete u postojanja sotone, onda ne vjerujete u Bibliju.

Osim što je Crkva pod pritiskom svega što sam naveo, možemo reći da smo još i pod pritiskom svih onih stvari koje pritišću i druge ljude. Nezaposlenost, besparica, bolesti i svi drugi zemaljski problemi.

I sad, pored svega što sam do sada naveo, mi kao kršćani, kao pojedinci i Crkva, moramo ustati i javno reći da vjerujemo da je Isus Krist jedini put, istina i život. Da je spasenje samo i jedino milošću po vjeri u Isusa Krista. Da spašen čovjek mora učiti da živi sveto i pravedno. Da svi koji se zovu kršćani nisu kršćani. I ne samo da moramo javno ustati i to reći, nego to moramo govoriti i živjeti do kraja života, unatoč svim nevoljama i protivljenjima. Moramo živjeti pravedno unatoč želji tijela za grijehom. Jesmo li spremni na to? Jesmo li spremni uzeti svoj križ i ići za Kristom? Ili nismo? Ili smo kukavice koje se boje nevolja i progonstava? Ili smo kao miševi koji bježe u rupe kada se mačak pojavi?

Nije lako biti Kristov sluga, i zato Biblija na mnogo mjesta Božijim ljudima govori: „Ne bojte se, ohrabrite se, budite junaci.“

Zbog toga što nije lako biti kršćanin, nije lako biti hrabar, nije lako biti junak, mnogi su se povukli s bojišta. Mnogi se danas zovu kršćanima i propovjednicima i teolozima, ali od njih nema nikakve koristi za kraljevstvo Božije. Uplašili su se prijetnje, ruganja, nevolja. Tu su oni. Još postoje. Zauzeli su pozicije, ali ne da bi radili na izgradnji Kraljevstva, nego da bi spriječili one koji žele radit na izgradnji kraljevstva. Spremni su šutjeti ili govoriti ono što nikome neće smetati, ali nisu spremni govoriti istinu u ljubavi. Boje se oni ljudi i ljudskih institucija, ali se ne Boje Boga, i to je njihova velika greška.

Za njih vrijedi isto upozorenje koje je Mordokaj rekao Esteri. U to vrijeme su Židovi bili u opasnosti da budu istrebljeni. Estera je bila Židovka i kraljica najmoćnijeg kraljevstva onog vremena. Međutim, zbog straha nije htjela ništa poduzeti da bi obranila Židove. Evo razgovora između Estere i Mordokaja.

Hatak se vrati i donese Esteri Mordokajevu poruku. Estera odvrati Hataku i naredi mu da saopći Mordokaju: "Svi službenici kraljevi i narod kraljevih pokrajina znaju kako svakoga onoga, bio on muškarac ili žena, koji nepozvan uđe kralju u unutrašnje predvorje čeka jedan jedini zakon: smrtna kazna, osim ako kralj ne pruži takvome svoje zlatno žezlo i poštedi mu život. A ja već trideset dana nisam bila pozvana kralju." Mordokaju bjehu saopćene Esterine riječi, pa on poruči Esteri: "Nemoj misliti da ćeš se zato što se nalaziš u kraljevoj palači spasiti jedina od svih Židova: jer budeš li u ovoj prilici šutjela, doći će Židovima pomoć i spas s druge strane, a ti ćeš s kućom svoga oca propasti. Tko zna nisi li se baš i popela do kraljevske časti zbog časa kao što je ovaj?" (Est 4:9-14)

Estera se bojala za svoj život, ali nakon upozorenja se ohrabrila i stavila život na kocku. Evo šta je rekla:

Estera i opet poruči Mordokaju: "Hajde, sakupi sve Židove koji se nalaze u Suzi. Postite za me: tri dana i tri noći ne jedite niti pijte. I ja ću tako postiti sa svojim djevojkama. Tako pripremljena ući ću kralju i unatoč zakonu, pa treba li da poginem, poginut ću." (Est 4:15-16)

To je to što treba biti. Ako vjerujemo u Krista onda i živimo za Krista. Ako živimo za Krista, onda za Krista trebamo biti spremni i umrijeti. Ako nismo spremni živjeti i umrijeti za Krista, onda nam nije mjesto u Crkvi.

To ne znači da smo bahati ili da trebamo biti nagli i nerazumni. Neki su umrli uzalud, neki su se mučili zbog svoje gluposti i drskosti. Mi moramo biti mudri i razumni. Moramo uistinu razumjeti šta je volja Božija i kad je stvarno razumijemo, onda biti spremni da za nju i trpimo.

2. Davidovi junaci

Često sam bio fasciniran kada sam u Starom zavjetu čitao o Davidovim junacima. Biblija govori da su u boju činili čuda. Smiješan je Rambo kakvi su bili neki od njih. Sami su se bili kadri suprotstaviti čitavoj vojsci. Ovdje se ne radi o nikakvom preuveličavanju i pretjerivanju. Vjerujemo da je ono što Biblija govori apsolutna istina. Kada sam razmišljao o tim junacima jedna istina mi je bila na umu a to je da je sve ono što je zapisano u Bibliji zapisano nama za pouku da po postojanosti i utjesi koju daje Pismo trajno imamo nadu. To znači da su junaštva tih junaka zapisana u Bibliji da bismo mi bili poučeni i ohrabreni.

Evo šta je istina: Ako su Davidovi junaci bili ljudi koji su se vjerom mogli oduprijeti i pobijediti daleko nadmoćnijeg neprijatelja, onda to možemo i mi danas. Ako su Davidovi junaci mogli silom Božijom, a ne svojom snagom, podnijeti mnoge nevolje i probleme koji su ih snašli zbog riječi Božije, onda možemo i mi. Pogledajmo tekst:

Ovo su imena Davidovih junaka: Išbaal, Hakmonac, prvak među trojicom; on je zavitlao svojim kopljem protiv osam stotina i pobio ih najedanput. Za njim dolazi Eleazar, sin Dodonov, Ahoašanin, jedan od trojice junaka; on je bio s Davidom kod Pas Damina kad su se ondje skupili Filistejci za boj, a Izraelci se povukli pred njima. Ali se on čvrsto držao i udarao Filistejce dok mu se ruka nije ukočila i ostala kao prirasla uz mač. Jahve je dao veliku pobjedu u onaj dan, pa se vojska vratila za Eleazarom, ali samo da pokupi plijen. Za njim dolazi Šama, sin Elin, Hararac; kad su se Filistejci skupili u Lehiju, bijaše polje puno leće, a vojska je bila pobjegla ispred Filistejaca. Tada je on stao usred polja i obranio ga i potukao Filistejce. Tako je Jahve dao veliku pobjedu. Trojica između tridesetorice jednom su krenula na put i o početku žetve došla k Davidu u Adulamsku pećinu kad jedna filistejska četa bijaše utaborena u Refaimskoj dolini. David je tada bio u svojoj kuli, a filistejska je posada bila tada u Betlehemu. David uzdahnu: "O, kad bi me tko napojio vodom iz betlehemskoga studenca što je kod vrata?" Tada ta tri junaka prodriješe kroz filistejski tabor i, zahvativši vode iz betlehemskog studenca što je kod vrata, donesoše je i dadoše Davidu. Ali je David ne htjede piti, nego je proli kao ljevanicu Jahvi govoreći: "Ne dao mi Jahve da to učinim! Zar da pijem krv ovih ljudi? Ta izlažući život pogibli, donijeli su vode!" I nije htio piti. To su, eto, učinila ta tri junaka. Abišaj, Joabov brat a sin Sarvijin, bio je vojvoda nad tridesetoricom. On je zavitlao kopljem na tri stotine, pobio ih i proslavio se među tridesetoricom. On se odlikovao među tridesetoricom i postao njihov glavar, ali nije dostigao trojice. Jojadin sin Benaja, junak iz Kabseela, bogat junačkim djelima, ubio je dva sina Ariela iz Moaba; on je jednoga snježnog dana sišao i ubio lava usred jame. Ubio je i nekog Egipćanina, čovjeka golema stasa. Egipćanin je imao koplje u ruci, a on izišao preda nj sa štapom: istrgavši Egipćaninu koplje iz ruke, ubi ga njegovim kopljem. To je učinio Jojadin sin Benaja i proslavio se među tridesetoricom junaka. Bio je najznamenitiji među tridesetoricom, ali one prve trojice nije dostigao; David ga postavi za zapovjednika svoje tjelesne straže. Asahel, brat Joabov, bio je među tridesetoricom. Zatim: Elhanan, sin Dodonov, iz Betlehema; Šama iz Haroda; Elika iz Haroda; Heles iz Peleta; Ira, sin Ikešev, iz Tekoe; Abiezer iz Anatota; Sibekaj iz Huše; Salmon iz Ahoha; Mahraj iz Netofe; Heled, sin Baanin, iz Netofe; Itaj, sin Ribajev, iz Gibeje sinova Benjaminovih; Benaja iz Pireatona; Hidaj od Gaaških potoka; Abibaal iz Bet Haarabe; Azmavet iz Bahurima; Eljahba iz Šaalbona; Jašen, sin Jonatanov; Šama iz Harara; Ahiam, sin Šararov, iz Arara; Elifelet, sin Ahasbajev, iz Bet Maake; Eliam, sin Ahitofelov, iz Gilona; Hesraj iz Karmela; Paaraj iz Araba; Jigeal, sin Natanov, iz Sobe; Bani iz Gada; Selek Amonac; Nahraj iz Beerota, štitonoša Sarvijina sina Joaba; Ira iz Jatira; Gareb iz Jatira; Urija Hetit. Svega trideset i sedam. (2 Sam 23:8-39)

Zar ovo nije nevjerovatno? Nevjerovatno, ali istinito. Ali ako su oni mogli izvršiti svoju nemoguću misiju, onda možemo i mi. Ne trebamo se bojati sotone, demona, svijeta, špijuna, zavodnika, prevaranata, moćnika, institucija i svih drugih Božijih neprijatelja. Ako vršimo Božije djelo onda je Bog s nama, a On je najjači od svih.

3. Neke karakteristike Davidovih junaka

Poznavali su Božiju Riječ, vjerovali je i poslušali je

Evo vojvoda Davidovim junacima koji su junački radili uza nj za njegovo kraljevstvo sa svim Izraelom da ga po Jahvinoj riječi zakralje nad Izraelom. (1 Ljet 11:10)

Bog je rekao da će David biti kralj. To je u ljudskim očima bilo nemoguće jer je tadašnji kralj odlučio da ga ubije. David je morao da bježi i da se skriva po planinama i pustinjama. Ali nije bio sam, mnoštvo junaka je bilo s njim. Oni su morali napustiti normalan i udoban život da bi se, sa svojim ženama i djecom skrivali po pećinama i skrovištima. Tamo njihove žene nisu imale komfor, luksuz i udobnost. Njihova djeca nisu imala nikakvu perspektivu. Kralj nije progonio njih, nego Davida. Oni su se slobodno mogli vratiti svojim kućama u lagodan život ali su ostali s Davidom jer su znali riječ Božiju i vjerovali joj. Ništa drugo više nije bilo važno.

Znaš li ti riječ Božiju? Vjeruješ li joj? Slušaš li je?

Živjeli su i bili spremni umrijeti za Božije kraljevstvo

Sam stati pred tristo ljudi ili pred čitavu neprijateljsku vojsku ljudski gledano znači sigurnu smrt. Davidovi junaci su bili spremni umrijeti za Božije ciljeve. Jesi li ti spreman?

Zaključak

Istinski kršćani su uvijek pod velikim pritiskom, kao Crkva i kao pojedinci. Pritisak je sa raznih strana i zbog raznoraznih razloga. Hoćemo li biti kukavice ili junaci? Bez obzira kolike smo kukavice po prirodi, silom Božijom možemo biti pravi junaci. Možemo nadvladati svu neprijateljsku silu, bez obzira koliko to nemoguće izgledalo.

Stihovi za ohrabrenje

Poslije tih događaja Jahve uputi Abramu riječ u ukazanju: "Ne boj se, Abrame, ja sam ti zaštita; a nagrada tvoja bit će vrlo velika!" (Post 15:1)

Eto, Jahve, Bog tvoj, stavio je preda te tu zemlju. Ustaj! Zaposjedni je, kako ti je rekao Jahve, Bog otaca tvojih. Ne boj se! Ne strahuj!' (Pnz 1:21)

Tada Mojsije zovnu Jošuu pa mu reče pred svim Izraelom: "Ohrabri se i budi odlučan! Jer ti ćeš ići s ovim narodom u zemlju za koju se Jahve zakle ocima njihovim da će im je dati; ti ćeš im je predavati u baštinu. Sam Jahve ide pred tobom; on će s tobom biti; neće te zapustiti niti će te ostaviti. Ne boj se i ne dršći!" (Pnz 31:7-8)

...odvaži se i budi hrabar? Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Jahve, Bog tvoj." (Još 1:9)

Tada David reče svome sinu Salomonu: "Budi junak, hrabar, i radi! Ne boj se i ne plaši se, jer će Jahve, Bog, moj Bog, biti s tobom! Neće te napustiti niti te ostaviti dok ne svršiš sav posao za službu oko Jahvina Doma. (1Ljet 28:20)

"Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo." (Lk 12:32)

Jer nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora. Ne stidi se stoga svjedočanstva za Gospodina našega, ni mene, sužnja njegova. Nego zlopati se zajedno sa mnom za evanđelje, po snazi Boga koji nas je spasio i pozvao pozivom svetim - ne po našim djelima, nego po svojem naumu i milosti koja nam je dana u Kristu Isusu prije vremena vjekovječnih, a očitovana je sada pojavkom Spasitelja našega Krista Isusa, koji obeskrijepi smrt i učini da zasja život i neraspadljivost - po evanđelju (2Tim 1:7-10)

Čitaj više>>>Kukavice u Crkvama>>>