Uvod u soteriologiju

Lekcija 1

Šta je to soteriologija? Budući da sam već godinama u pastirskoj službi, primijetio sam jedan fenomen: neki vjernici su skloni da se uplaše novih i stranih riječi i izraza. I onda se može desiti da ne žele slušati propovijed ili predavanje jer misle da će to biti teško i da neće moći razumjeti i da, na kraju krajeva, to predavanje nije ni važno za njih jer je za teologe, a ne za obične vjernike. U ovoj knjizi neću koristiti samo jednu nego nekoliko riječi koje možda i nisu toliko poznate. Zato bih odmah na početku želio objasniti o čemu je knjiga i za koga je namijenjena, odnosno šta je to soteriologija.

Naziv soteriologija dolazi od grčke riječi σωτηρία (sōtēria) koja znači spasenje. Riječ σωτήρ (sōtēr) znači spasitelj. Lexamov riječnik o spasenju kaže sljedeće:

Spasenje je izbavljenje iz stanja opasnosti i vraćanje u cjelovitost i blagostanje. U Bibliji su ljudi "spašeni" od stranih naroda, od neprijatelja i od kazne za grijeh. Spasenje također uključuje zdravlje, cjelovitost i pobjedu.

Spasenje je povezano s idejom izbavljenja, pobjede i sigurnosti. Imenice koje izražavaju ovaj koncept, uključujući hebrejsku riječ יְשׁוּעָה (yĕšûʿâ, "spasenje") i grčku σωτηρία (sōtēria, "spasenje"), općenito označavaju izbavljenje, sigurnost i cjelovitost, a u hebrejskoj Bibliji pobjedu. Relevantni glagoli — uključujući hebrejski יָשַׁע (yāšaʿ, "spasiti") i grčki σῴζω (sōzō, "spasiti") — općenito znače "izbaviti", "spasiti" ili "osigurati". Oni opisuju dovođenje ljudi iz stanja opasnosti u stanje cjelovitosti i sigurnosti. U SZ-u ideja materijalne sigurnosti, izbavljenja od neprijatelja i pobjede dolazi do izražaja, ideje poput spasenja od kazne za grijeh su također prisutne.

U Novom Zavjetu pojam spasenja često uključuje oproštenje grijeha i oslobođenje od njegove moći i kazne, posebno u Poslanicama. U sinoptičkim evanđeljima, spasenje je povezano s fizičkim blagostanjem i sigurnošću, a riječi za spasenje često se koriste za Isusova djela iscjeljivanja.

U oba zavjeta, dakle, spasenje se bavi izbavljenjem od opasnosti i obnovom cjelovitosti i blagostanja. Uključuje pobjedu nad silama koje prijete cjelovitosti i prosperitetu, poput neprijatelja i bolesti. NZ naglašava Isusovo djelo kao onoga koji spašava ljude od grijeha i smrti, no jasno je da je spasenje holističko i uključuje dobrobit cijele osobe.[1]

Ovo što ističe i zadnja navedena rečenica ustvari je ono čime se bavimo prilikom studija soteriologije. To, dakle, nije neka nauka kojom se bave i trebaju baviti samo teolozi, nego doktrina koja mora zanimati sve nas. Kako bi nam ovaj izraz bio bliži, navest ću još jednu biblijsku riječ koja nas posebno zanima kada proučavamo soteriologiju a to je riječ Evanđelje. Soteriologija je nauka o spasenju, Evanđelje je Evanđelje spasenja. Proučavajući soteriologiju, mi ustvari proučavamo samo Evanđelje. A da li je Evanđelje bitno? Da li je to nešto što trebamo proučavati kako bismo ga što bolje razumjeli? Naravno da jeste. Treba li nam onda soteriologija? Ako nam treba Evanđelje, treba i soteriologija.

U opisu jednog seminara o soteriologiji naveo sam sljedeće:

Na seminaru ćemo razmatrati biblijsko učenje o spasenju. Ponekad se pitamo kako u što kraćem vremenskom roku objasniti Evanđelje? I to je dobro pitanje. Još bolje pitanje je kako što detaljnije objasniti Evanđelje? I to je ono čime se bavi soteriologija – doktrina o spasenju, koju ćemo na ovom seminaru razmatrati zajedno s kristologijom – doktrinom o Kristu, s ciljem da što potpunije sagledamo samu srž biblijskog učenja o spasenju.[2]

Šta je soteriologija? To je nauka o Evanđelju. To je detaljno objašnjenje Evanđelja. Sad nas zanima u čemu se sastoji to detaljno objašnjenje? Da bismo odgovorili na ovo pitanje, trebamo dati kratko objašnjenje Evanđelja pa iz njega otkriti o čemu treba govoriti opširno. Kratka objašnjenja možemo pronaći u Bibliji, posebno u tekstovima u kojima se koristi riječ Evanđelje. Postoji par tekstova iz kojih možemo naučiti dosta informacija. Jedan je sljedeći:

(1) Dozivljem vam, braćo, u pamet evanđelje koje vam navijestih, koje primiste, u kome stojite,  (2)  po kojem se spasavate, ako držite što sam vam navijestio; osim ako uzalud povjerovaste.  (3)  Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima;  (4)  bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima;  (5)  ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici.  (6)  Potom se ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno; većina ih još i sada živi, a neki usnuše.  (7)  Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima.  (8)  Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni.  (1 Kor 15:1-8)

Riječ Evanđelje (εὐαγγέλιον) znači radosna vijest. Iz prvog retka vidimo da se ta vijest naviješta. Oni koji je čuju, trebaju je primiti. Primiti znači vjerovati, kao što vidimo iz 2. i 11. retka. Zatim kaže da u Evanđelju treba stajati, da se po njemu spasava i da ga treba držati. Dalje, od 3. retka, Pavao objašnjava šta se naviješta, šta treba vjerovati i držati, po čemu se spasava. Kaže ovako: Krist umrije za grijehe naše po Pismima, bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima... Zatim kaže da se ukazao mnogim svjedocima. I to je Pavlovo kratko objašnjenje Evanđelja. U ostatku teksta on to i pojašnjava.  

Prema ovom sažetku Evanđelje je radosna vijest o spasenju po Isusu Kristu koji je po Pismima umro za naše grijehe, pokopan i uskrsnuo. To Evanđelje treba primiti, vjerovati, držati i u njemu stajati.

Informacije koje nam je Pavao dao možemo podijeliti na dva djela: (1) poruka Evanđelja i (2) odgovor na poruku Evanđelja. Sama poruka Evanđelja može se podijeliti na četiri dijela ili četiri elementa: (1) Krist, (2) Njegovo djelo, (3) značaj Njegovog djela i (4) temelj Njegovog djela.

Njegovo djelo je: umro, pokopan, uskrsnuo. Značaj ili svrha Njegovog djela: oproštenje grijeha („umrije za grijehe naše“) i spasenje („po kojem se spasavate.“). Temelj Njegovog djela su Pisma sveta.

Odgovor na poruku Evanđelja ima tri elementa: (1) primanje - vjerovanje, (2) držanje i (3) stajanje. Čini se da se držanje i stajanje odnosi na isto, pa tako ustvari imamo dva elementa.

E sad, ako Evanđelje želimo objasniti detaljno, o čemu trebamo govoriti? Šta trebamo propovijedati i poučavati? Razmislimo o poruci: (1) Krist, (2) Njegovo djelo, (3) značaj Njegovog djela i (4) temelj Njegovog djela.

Prvo, Krist. Trebamo objasniti ko je Krist. Govorimo o Kristu kao Bogu i čovjeku. Analiziramo, sistematiziramo i prezentiramo ono što čitava Biblija govori o ovoj temi.[3] 

Drugo, Kristovo djelo. Govorimo o Njegovim službama. On je prorok, svećenik i kralj. Govorimo o Njegovom pravednom životu i zastupničkoj smrti, pokopu, uskrsnuću, uznesenju, ustoličenju, ponovnom dolasku itd. O tome šta je učinio i šta će još učiniti. Sve to govorimo kada želimo detaljnije objasniti Evanđelje, a sve što je rečeno teolozi nazivaju kristologijom i soteriologijom.

Treće, značaj ili svrha Kristovog djela. Pavao je spomenuo oproštenje grijeha i spasenje. Objašnjavamo šta je to grijeh. Govorimo o kršenju Božijeg zakona. O Bogu koji je svet i pravedan Stvoritelj, koji je zakonodavac i Sudac. Ali i o Bogu koji je ljubav i milostiv, koji je i poslao Krista da izvrši djelo otkupljenja. Govorimo i o čovjeku koji je grešan, duhovno mrtav, neprijatelj Božiji, u stanju potpune pokvarenosti i nemogućnosti. Govorimo i o spasenju od grijeha i posljedica grijeha, od Božijeg gnjeva koji je nad nama zbog grijeha. O Božijem sudu[4] i konačnom i vječnom paklu[5] od kojeg nas spasava i o vječnom kraljevstvu za koje nas spasava. Govorimo o nanovo rođenju, pokajanju, obraćenju, vjeri, oproštenju, opravdanju, posvećenju, ustrajnosti i proslavljenju. Obraćenje i vjera su i naš odgovor na poruku Evanđelja. Teolozi bi sve ovo označili sa nekoliko riječi: nauka o grijehu (hamartiologija), nauka o Bogu (teologija), nauka o čovjeku (antropologija), nauka o spasenju (soteriologija), nauka o Duhu Svetom (pneumatologija),[6] nauka o Crkvi (ekleziologija)[7] i nauka o posljednjim događajima (eshatologija).[8]

Četvrto, govorimo o temelju Kristovog djela. Sve što je Krist učinio bilo je po Pismima Svetim. Ne možemo propovijedati i poučavati Evanđelje ukoliko o Bibliji ne kažemo sve što je potrebno. Govorimo o nadahnuću, nepogrešivosti, dovoljnosti, jasnoći, tumačenju, autoritetu, kanonu... Teolozi to nazivaju bibliologijom – naukom o Bibliji. Ali ne samo to nego trebamo objasniti i šta Pisma govore o Kristu. Objašnjavamo proročanstva, tipologiju, obećanja, saveze, praktički čitav Stari pa onda i Novi Zavjet, jer čitava Biblija je o Kristu.[9] 

Kako detaljno objasniti Evanđelje? O čemu govoriti? Šta poučavati? Poučavamo o Bibliji, o Bogu, o Kristu, o Duhu Svetom, o Čovjeku i njegovoj grešnosti, o spasenju po vjeri u Isusa Krista, o Crkvi i o budućim događajima. Studij ovih doktrina teolozi nazivaju sustavnom teologijom. Ja ga nazivam detaljnim objašnjenjem Evanđelja. Ako bi uspio napisati čitav udžbenik sustavne teologije, nazvao bih ga: „Detaljno objašnjenje Evanđelja“ ili „Sustavna soteriologija“, jer da bismo detaljno objasnili Evanđelje, neophodno je govoriti o svim ovim doktrinama te objasniti čitav Božiji naum.

S druge strane, gledano teološki, soteriologijom se smatra samo jedna od nekoliko glavnih doktrina koje se proučavaju u okviru studija sustavne teologije, a sama sustavna teologija često nije shvaćena onako kako sam je ja prikazao. Zbog toga, i zato što nisam napisao čitav udžbenik sustavne teologije, ovu knjigu sam nazvao soteriologija.[10] Ona jeste dosta detaljno objašnjenje nekih ključnih istina Evanđelja, ali nije i ne može biti detaljno objašnjenje čitavog Evanđelja. Donald Carson je to ovako objasnio:

Nekim kršćanima „evanđelje” predstavlja uzani spektar učenja o Isusu i njegovoj smrti i uskrsnuću koja, ako se u njih ispravno vjeruje, vode ljude u Božje kraljevstvo. Nakon toga započinje stvarno učeništvo i osobna transformacija, ali ništa od toga nije nužno dio samoga „evanđelja”. Ovo je vrlo daleko od dominantne niti što se proteže kroz Novi zavjet, koja shvaća „evanđelje” kao nešto sveobuhvatno, što održava Bibliju na okupu i što izvodi kršćane iz izgubljenosti i otuđenosti od Boga, preko obraćenja i učeništva do uzeća, do uskrslih tijela, u novo nebo i novu zemlju.[11]

Carson ispravno primjećuje da je Evanđelje puno više od onog što se obično misli. Zato moj cilj i nije da Evanđelje svedem samo na soteriologiju u užem smislu, nego da vremenom detaljno izložim sve teološke teme neophodne za razumijevanje cjelovite slike Evanđelja.[12]

Ovdje želim upozoriti na nešto: Postoji opasnost da Evanđelje shvatimo previše usko ali i previše široko. Uobičajeno je da mnogi danas reduciraju Evanđelje i svode ga na osobno iskustvo, molitvu obraćenja ili na ljubav ili na jednu od doktrina o kojima smo govorili. Npr. neki kažu: Evanđelje je doktrina o Kristu. I onda se doktrina o Kristu shvaća previše usko. To je pogrešno. Niti jednu od prije spominjanih doktrina ne smijemo izdvojiti jer onda nećemo imati cjelovito Evanđelje. S druge strane, Evanđelje možemo shvatiti preširoko. Možemo reći Krist je Evanđelje. Krist nas je učio da ljubimo neprijatelje. Prema tome, ljubav prema neprijateljima je Evanđelje. Krist nas je učio da pomažemo siromasima. Prema tome, pomaganje siromasima je Evanđelje. Možemo ovako nabrajati dugo. Neki su Evanđelje shvatili preširoko pa propovijedanje Evanđelja zamijenili socijalnim radom, političkim aktivizmom i sličnim stvarima. Evanđelje ne smijemo shvatiti preširoko te nešto drugo smatrati jednako važnim kao Kristovu smrt na križu za naše grijehe. Evanđelje, u najužem smislu, je radosna vijest o Kristu i Njegovom djelu na križu (Kristu raspetom, 1 Kor 2:2). To je vijest na koju mi odgovaramo pokajanjem i vjerom. I to je srž Evanđelja. Evanđelje u širem smislu je cjelokupan Božiji naum spasenja, kako sam i objasnio. Sve ostalo su implikacije i primjena Evanđelja.

Idi na drugu lekciju: Evanđelje Isusa Krista

Idi na Sadržaj

[1] Joel T. Hamme, „Salvation,” u Douglas Mangum i drugi, Lexham Theological Wordbook, Lexham Bible Reference Series, Bellingham, Lexham Press, 2014.

[2] Seminar održan 9. i 10. 2. 2024. Predavanja dostupna na mom YouTube kanalu.

[3] Vidi Charles C. Ryrie, Basic Theology, Chicago, Moody Press, 1986. 15.

[4] Dj 24:24,25; Rim 2:16.

[5] 2 Sol 1:7-10.

[6] Jer nema nanovo rođenja, vjere, posvećenja, ustrajnosti ... bez Duha Svetog. Ne možemo objasniti Evanđelje bez objašnjenja osobe i djelovanja Duha.

[7] Posvećenje i ustrajnost se događaju u kontekstu Crkve. Crkva je i ona koja propovijeda Evanđelje.

[8] Uskrsnuće je sastavni dio poruke Evanđelja, a proučava ga eshatologija. Spasenje je i od vječnog pakla o kojem također govori eshatologija. Usp. Donald Carson, Proroštvo iz središta, Osijek, Izvori.

[9] Vidi John Piper, Our High Priest, https://www.youtube.com/watch?v=oGaHW0iXzDo

[10] To je značenje soteriologije u užem, teološkom smislu.

[11] Carson, Proroštvo iz središta, 1.

[12] Usp. Ched Spellman, What is Soteriology? (What is the Gospel?), https://www.youtube.com/watch?v=Yt0gya9E8tI