Post date: Mar 24, 2011 8:10:33 PM
POHOD NA METLARSKU ZABAVU
Tog prohladnog jutra 13.veljače 2010 odazvali smo se pozivu moslavačkih planinara i autobusom
krenuli na zborno mjesto u centar Popovače. Za većinu nas iz HPD Željezničar iz Zagreba, to je bio
prvi planinarski posjet tom dijelu Moslavine. U Popovači su nas dočekali domaćini iz HPD Jelengrad
iz Kutine, predsjednik Ivica Mataić i vodiči Marija i Josip Kocet, a iznenandio nas je i prilično visoki
snijeg koji je napadao noć uoči našeg dolaska.Na parkiralištu su uz naš autobus stigla još dva i nekoliko
osobnih automobila. Nije se moglo dalje, jer cesta do Moslavačke Slatine nije bila očišćena, pa je
trebalo nastaviti pješice 8 km do planinarske kuće. Saznajemo da su zbog snijega neka društva u zadnji
čas otkazala dolazak.
No kad je krajnji cilj zabava i veselo druženje, ništa nije teško, pa niti prtiti dva sata snijeg. Skupilo
se približno 130 planinara iz Kutine, Siska, Ivanić grada, Kutjeva, Bjelovara, Lipika, Pakraca, Novske
i Zagreba. Većina se uputila pješice cestom, a petnaest hrabrijih uz pomoć GSS iz Novske, krenula
je planinarskom stazom. Od središta Popovače, Vinogradskom ulicom krenuli smo šumom, pored
duševne bolnice koja je smještena na prekrasnom mjestu u dvorcu Erdodya. Saznali smo da je za
osnivanje bolnice i njezin uspješan razvoj bio najzaslužniji prim. dr. Ivan Barbot, a usput smo vidjeli i
njegovu rodnu kuću građenu u tipičnom moslavačkom stilu.
Hodalo se laganije u koloni po jedan, a naš domaćin Ivica je čitavim putem s puno ljubavi pričao
o znamenitostima Moslavine i značajnim ljudima koji su ovdje rodjeni. Put do Moslavačke Slatine
prolazi djelom kroz šumu, stare vinograde, pored kleti i novih nasada poznatog skrleta. Taj dio puta su
moslavački planinari nazvali Ladislavova staza, po Ladislavu Jurinjaku planinaru i domaru planinarske
kuće do koje trebamo stići. Inače staza počinje na željezničkom kolodvoru u Popovači i prolazi
živopisnim južnim obroncima Moslavačke gore. Zasjalo nam je i sunce, pa smo uživali u svjetlucanju
i kristalnoj bijelini snijega uz poglede na okolne vinograde i brežuljke. Zastali smo na Orehovom bregu
kod plantaže oraha i jedne lijepo uređene vikendice u lovačkom stilu . Tu nas je domaćin iz Zagreba,
porijeklom iz Like, Ante Jagar pozvao i ugostio moslavačkom orahovicom, ličkom šljivovicom,
špekom i kobasama iz vlastite proizvodnje. U prijateljskom druženju zaključili smo da je veliki ljubitelj
prirode i tradicionalnih vrijednosti i šteta da nije mogao s nama produžiti dalje. Rastali smo se u nadi,
da ćemo ga i iduće godine tu ponovo sresti.
Na domak planinarske kuće Ivica nam je na jednom brežuljku pokazao brezik, koji je bio
glavni „krivac“ za stvaranje ideje o Metlarskoj zabavi, još davne 1994 godine. Od tada su se na tom
brežuljku rezale grane za izradu brezovih metli, a ta je zabava moglo bi se reći postala „zaštitni znak“
HPD Jelengrada.
Približavamo se našem cilju i slušamo priču kako je planinarska kuća nastala preuređenjem stare škole
uz svesrednu pomoć općine, planinara i mještana. Isti su pomogli da se u neposrednoj blizini sagradi
i mala crkvica Sv.Josipa, koji je izabran za zaštitnika Društva. Prije ulaska u kuću obilazimo crkvicu i
saznajemo da je na inicijativu župnika Mate Mihaljevića, akademski slikar Ivica Šiško izradio veliku
impresivnu fresku Sv.obitelji i dvije vitraže. Tu se osjeća ona neobična tišina i spokoj svojstven svim
svetim mjestima.
U toplini planinarske kuće dočekuju nas grupa koja je išla cestom, pričaju da je mjestimice bilo leda,a
nekolicinu starijih planinara su dovezli vozilom GSS-a. Hvala im ! Ljubezne domaćice nas nude
čajem, rakijom i vrućim pogačama. Prostorije su lijepo uređene, dobro zagrijane i spremne za ručak
i zabavu . Ručak je bio odličan, gulaš od divljači i odojak, uz poznata moslavačka vina. Dalje je sve
teklo po programu- tko je želio učiti izrađivati brezove metle uputio se u obližnje br(e)zoučilište,
privremeno smješteno u prostorijama Vatrogasnog društva preko puta planinarskog doma. Ove
godine su se radile samo male suvenir metlice,a uz svaku smo dobili i licitarsko srece na poklon. Tko
nije htio u metlarsku školu, mogao se uputiti na dodatno trosatno hodnaje do ruševina Jelengrada
i natrag. Većina se opredjelila za metlarsku školu i s nestrpljenjem čekala na dodjelu diploma, koje
je predsjednik Ivica Mataić (u funkciji dekana) pojedinačno uručivao novim „metlarskim specijalnim
radnicima „.
Nakon ceremonije dodjele diploma krenula je glazba i ples. Tombole su razgrabljene, kao i brojevi za
ples srca. Kad su počele dolaziti maškare i mi smo izvukli ponešto iz ruksaka, malo se zakamuflirali, ali
kako to obično biva, kad je najljepše, treba krenuti kući. Tako da nismo dočekali ples sa turbo- metlom
i biranje najljepše metle i najljepše maškare. Oni koji su već ranije bili na tim zabavama, prisjećali su
se vještica s velikim metlama, koje su uvijek imale prednost!
U međuvremenu je ralica iz Popovače očistila cestu i stigao je naš autobus . Domaćinima smo uz
zahvalu obećali doći iduće godine! Zaista su uložili puno truda i u duhu Valentinova i Maškara odlično
organizirali svoju tradicionalnu metlarsku zabavu , koja će nam ostati u sjećanju kao poseban
doživljaj i nezaboravni zimski pohod po južnim obroncima Moslavačke gore.
Božena Kralj-Vrsalović,
HPD Željezničar- Zagreb