Logo

(This text is in croatian language)

"The name Logo comes from the Greek word logos, which means 'word'. In contrast to earlier programming languages, which emphasized arithmetic computation, Logo was designed to manipulate language- words and sentences."

(Brian Harvey: Computer Science Logo Style, SECOND EDITION, Volume 1, Symbolic Computing, The MIT Press, Cambridge- Massachusetts, London- England, 1997.)

Logo je od svog nastanka do danas doživio mnoge verzije različitih autora. Pokušat ćemo ih kronološki prikazati i pri tomu otkriti još poneku zanimljivost.

Prvi Logo je stvorila “MIT Artificial Intelligence Laboratory” grupa predvođena Wallaceom Feurzeigom 1967. godine. U radu i razvoju sudjelovao je i matematičar Seymour Papert. Razvoj se svodio uglavnom na MIT 60-tih godina i na rad nekih manjih centara. Logo, kao dijalekt Lisp-a, stvoren je kao alat za učenje. Njegove karakteristike: modularnost, proširivost, interaktivnost i fleksibilnost, poslijedica su toga. Najpopularnije proširenje vezano je uz pojavu Logo kornjače, grafičkog pokazivača koji je u početku bio robot. Upravo pojava robota koji je trčkarao po podu i ostavljao tragove, koštala je Logo gubitka ozbiljnosti. Ostale karakteristike i proširenja (multimedijalne prezentacije, kompleksna istraživanja, istraživanja u robotici, glazbi, jeziku i drugo) gube zbog toga značaj.

Sedamdesetih godina, započeo je svjetski “bum” Logo-a razvojem osobnih računala. MIT grupa razvila je Logo za “Apple II” i “Texas Instruments TI 99/4”. Osamdesetih stvorene su i učionice u Dallasu i New Yorku s tim računalima i Logom. Rezultati proučavanja i iskustva doveli su do stvaranja komercijalnih produkata kao što su “TIlogo”. 1977. godine, kompanija “Terrapin Software” započela je distribuciju robotskih Logo kornjača. 1980. formirana je “Logo Computer Systems, Inc. (LCSI)”. Mnogi značajni ljudi za razvoj Logo-a surađivali su u LCSI koji je razvio “Apple Logo”. Komercijalna verzija izazvala je brzo širenje, koje je još više ubzano pojavom knjige “Mindstorms” Seymora Paperta. Javile su se mnoge verzije na mnogim platformama. Logo za MSX računala bio je popularan u Europi, Južnoj Americi i Japanu. Atari Logo i Commodore Logo u Sjevernoj Americi.

Sredinom 80-tih računala sa “video game” mogućnostima tržišno su izgubila bitku s MSDOS strojevima. Njihov je pad povukao i Logo sa sobom, dok su MSDOS strojevi počeli vladati i u školstvu (osim u Americi). Održali su se neki projekti kao “MacLogo” s poboljšanjem funkcionalnosti i “Object Logo” s kompilatorom za izradu samostojećih objektno orjentiranih programa. Iako se samostalne aplikacije mogle kreirati, Logo nije postao popularan među programerima.

1985. godine nastao je “LogoWriter” sa novougrađenim text-procesorskim mogućnostima (obrada teksta) i već prije viđenim (IBM i Apple) višestrukim kornjačama koje su mogle imati razne oblike. U to vrijeme, pojava nekih modernih blještavih edukacijskih softwarea, istisnula je Logo koji se presporo razvijao. Tomu je pridonijelo i nekoliko pogrešaka unutar krugova ljudi koji su razvijali Logo u SAD i Kanadi, a koji su inače prednjačili u njegovom razvoju. Na sreću, u latinskoj Americi i dalje su se održavali kongresi i ugrađivao Logo u škole. Tako je, 1995. godine, održan “Congreso Logo”. U Japanskim školama “LogoWriter2” bio je najpopularnija verzija. Sličnu povoljnu situaciju nalazimo u Engleskoj i Slovačkoj (Comenius Logo).

U Americi, 1993. nastaje “MicroWorlds” (LCSI) za Macintosh (razvija se i verzija za PC DOS) koji dodaje značajne promjene. Najznačajnije su promjene u višezadaćnosti i paralelnoj obradi podataka. Mitchel Resnick iz MIT-a razvija “StarLogo”; masivnu paralelnu verziju Logo-a. Tisuće kornjača sada mogu raditi istovremeno i interaktivno.

Nastaju razne knjige i nove verzije Logo-a, među kojima i UCB Logo Briana Harveya za Unix, Macintosh, MSDOS i Windows. On je napisao i trilogiju “Computer Science Logo Style” koja se smatra vrlo značajnom u svijetu, a bazira se na UCB Logo-u.

(izvadak iz knjige Fredija Glavana, autora stranica)