Dragi moji đaci,

Četiri godine bili ste ponos svojoj učiteljici, izvor radosti i ideja,...

Prvi dan kada smo se upoznali pogledi su bili puni iščekivanja, s osmjehom na licu, poneki bojažljiv sa mnogo pitanja, ali radoznali, lijepi, dotjerani.

I u radu ste bili svestrani, uporni, radosni i zainteresovani, sa pozitivnim takmičarskim duhom. Svaki zadatak koji sam vam povjeravala bio bi uspješno završavan. Zajedno smo se radovali našim pojedinačnim i kolektivnim uspjesima. Bili ste velika pomoć svojim drugovima koji su tu pomoć trebali. Niste dozvoljavali da ja zbog nekog vašeg postupka budem razočarana ili tužna. Opominjali ste jedni druge prije nego ja nekoga opomenem zato što ste znali i pravila lijepog ponašanja i šta je dobro. Zajedno smo se borili da budemo uspješni, sretni i zadovoljni. I kada ste nakon četiri godine provedene sa mnom nastavili svoje školovanje, opravdali ste moje povjerenje i očekivanja. Zadrhtala bih od radosti kada bi vas vaša razrednica ili neko od nastavnika pohvalio ili kada bih saznala za vaš uspjeh na času, sa takmičenja, projekata, kojih nije bilo malo. Jednako bih zadrhtala i od brige kada bi se pojavio neki problem sa željom da se što prije i što pozitivnije riješi.

Vjerum u vas, znam da ću na vas biti uvijek ponosna: danas, sutra,... Pamtite sve dobro i tako radite, neka vam ono bude vodlija.

Želim da vas prati radost i zadovoljstvo u svemu.

Voli vas vaša učiteljica

Fatima Prohić