Ko "posjeduje" destinaciju

Turističke kompanije i turističke organizacije koje se finansiraju iz javnih sredstava (turističke organizacije ili NTO) promovišu „destinaciju“ kako bi privukle turiste, najčešće bez dubljeg promišljanja o tome kako će turisti uticati na „mjesto“ u kojem se ljudi rađaju, odrastaju, rade, podižu djecu i stare. Socijalna antropološkinja Valene Smith poznata je po upotrebi aspirativnog jezika „domaćina i gostiju“. Odgovorni turizam podstiče vlade da upravljaju turizmom tako da destinacije postanu bolja mjesta za život ljudi i za boravak posjetilaca. Tim redosljedom. Kao što je kampanja organizacije Tourism Concern podsjećala: „Na odmor idemo u njihove domove.“ 

Ovogodišnji protesti širom Evrope rezultat su prekomjernog turizma, nezadovoljstva lokalnih zajednica zbog promjena koje turizam donosi njihovom prostoru i njihovim domovima, kao i posljedica prenamjene stanova u kratkoročni turistički najam, što dovodi do drastičnog rasta cijena stanovanja i beskućništva među lokalnim stanovništvom. 

Turizam potiskuje zajednicu kojoj destinacija pripada. 

 Odgovornost je pokretač, a održivost cilj — ona mora biti jasno definisana, a napredak prema tom cilju praćen i prikazivan. Kompanije i vlade treba da se bave pitanjima koja donose korist destinaciji i njenim stanovnicima. Prioriteti se razlikuju od destinacije do destinacije; dostupnost pijaće vode jeste problem u mnogim mjestima, ali ne svuda. Dva pitanja koja su svuda relevantna su emisije gasova sa efektom staklene bašte i plastični otpad koji završava u okeanima i kroz lanac ishrane dolazi do naših tijela.

Globalni kontekst i primjeri

Organizacija Responsible Travel pokrenula je Nagrade za odgovorni turizam 2004. godine i tokom posljednje dvije decenije prepoznala stotine kompanija, destinacija i zajednica koje su konkretno djelovale kako bi turizam učinile boljim — od TUI i Eurostar do lokalnih turističkih operatera u Kerali i malih i srednjih preduzeća u Rannu Kutch. Nagrade su pokrenute kako bi se identifikovali primjeri provjerene dobre prakse — testirane u praksi — i pokazalo šta kompanije i zajednice, velike i male, mogu učiniti da unaprijede turizam. Danas postoji pet regionalnih programa nagrada, čiji pobjednici idu dalje na globalni nivo. Traže se dokazane pozitivne prakse i inovativni pristupi koji daju rezultate, uz podsticanje njihove primjene drugdje. Na osnovu tih primjera i iskustava mreže Međunarodnog centra za odgovorni turizam (ICRT), 2022. godine objavljena je Povelja odgovornog turizma, potpisana na Magna Carta ostrvu od strane praktičara i donosilaca odluka iz mnogih zemalja Commonwealtha.

Spektar pitanja koja turizam može i treba da adresira obuhvata ekonomske, društvene i ekološke aspekte — od emisija gasova sa efektom staklene bašte, pristupa tržištu za mala i srednja preduzeća, do zaštite djece i stvaranja radnih mjesta za osobe sa invaliditetom. Destinacije se najbolje mogu razumjeti kao skup formalnih i neformalnih aktera koji pružaju robu i usluge turistima. Michael Porter, profesor sa Harvard Business School poznat po teoriji klastera, istakao je značaj „stvaranja zajedničke vrijednosti“ za razvoj lokalne ekonomije i destinacije — kroz korist za kompanije, zajednicu kroz zapošljavanje i državu kroz poreze. Danas postoji značajno iskustvo u razvoju lokalnih ekonomija i podršci siromašnijim zajednicama kroz održivi turizam, ali je potrebno to znanje širiti i podržati njegovu primjenu u mnogo više sredina.

Prekomjerni turizam i ograničenja rasta

Prekomjerni turizam ponovo je u fokusu ove godine. On je posljedica rasta u svijetu koji ima ograničenja — destinacije su ograničene, ali potražnja nije. Individualni interes — želja da se posjeti Venecija ili Mont Everest i napravi fotografija — često je u sukobu sa kolektivnim interesom očuvanja onoga što destinaciju čini posebnom. Kriza stanovanja uzrokovana pretvaranjem smještaja u kratkoročni turistički najam nije problem samo razvijenih zemalja, a prihodi od toga često završavaju van destinacije i ostaju neoporezovani.

Globalna inicijativa ICRT pokrenuta je u novembru 2024. godine kao platforma za povezivanje regionalnih mreža praktičara u Južnoj i Zapadnoj Africi, Latinskoj Americi, jugoistočnoj Aziji i na indijskom potkontinentu. Ove mreže razmjenjuju iskustva i dobre prakse i podstiču njihovu primjenu. Još 2008. godine, kada je Kerala bila domaćin međunarodne konferencije o odgovornom turizmu, cilj je bio razmjena iskustava o tome šta funkcioniše, a šta ne. Primjeri iz Gambije — poput organizovanja malih proizvođača za snabdijevanje hotela — uspješno su prilagođeni i primijenjeni u Kerali, gdje su prošireni i na restorane, zanatstvo i druge djelatnosti. Popularni programi „Village Life Experiences“, koji uključuju vođene posjete selima i susrete sa lokalnim domaćinstvima, inspirisani su praksom iz Južne Afrike. Svako domaćinstvo dobija naknadu, a iskustva se mogu prodavati kroz turističke operatere.

ICRT global će omogućiti razmjenu znanja kroz otvorenu biblioteku, kratke kurseve, intervjue i diskusije, kao i podsticati istraživanja i razvoj kurikuluma na univerzitetima. Takođe će nuditi prilagođene programe za kompanije i destinacije. Iskustvo pokazuje veliku vrijednost saradnje između zemalja globalnog juga — kada praktičari iz Gambije i Južne Afrike dijele znanje sa kolegama u Indiji, dolazi do ubrzanih i konkretnih promjena. Plan je da se obezbijede sredstva za dalju podršku ovakvim inicijativama.

Tekst preuzet sa: icrt.global