KNJIGE KOJE SU (MI) PROMIJENILE SVIJET

Koje su to knjige koje su (vama) promijenile svijet? U Padlet ispod dodajte knjigu i/ili njezinu sličicu i napišite zašto (vam) je upravo ta knjiga promijenila svijet. Slobodno komentirajte i lajkajte druge objave. :)

Osmisli svoju priču!

Klikni na poveznicu ispod, složi slagalicu i riješi zadatak!

Zadatak glasi:

Na temelju svojeg datuma rođenja osmisli naslovnicu knjige, te je likovno oslikaj i pošalji privatnom porukom na Yammer (5.-8. razred) ili privatnom porukom na Viberu (1.-4. razred) knjižničarki.

Zatim osmisli kratku priču:

• do 100 riječi (5.- 8. razred)

• do 50 riječi (1.-4. razred)

i pošalji je na isti način.

Viši razredi, predmetni učitelji, stručni suradnici.

Priča bez kraja

Uvod:

Bio je to jedan ponedjeljak. Ili je bila srijeda? Možda i petak ili utorak... Ustvari je nevažno. Znam samo da je to jutro bilo drugačije od drugih.

Priča bez kraja: viši razredi - odgovori

Dogodio se potres. Ivan Novak, 7.r., 20.04.2020.

"Ustala sam iz svog kreveta i shvatila da sam u kući posve sama. Nije bilo ni mame, ni tate, ni brata, ni bake, a ni djeda. To mi je bilo jako čudno jer uvijek ako bi netko negdje odlazio ili bi rekao večer prije gdje ide ili bi ostavio poruku. No ovog jutra nije bilo ničega. Odjenula sam se i odlučila otići do pekare po pecivo za doručak. Sve je bilo dobro dok nisam izašla van iz kuće i ponovno primjetila da ni na ulici nema apsolutno nikoga. To je već bilo malo zastrašujuće ništa mi nije bilo jasno. U tom trenutku počela sam razmišljati da li je uopće sigurno da krenem do pekare? Hoću li i ja nestati ako izađem van iz kuće? Imala sam bezbroj raznih pitanja u glavi, a moram priznati neka su bila pomalo smiješna i besmislena.. Skupila sam hrabrosti, obula cipele i krenula. Na putu do pekare vidjela sam nekoliko ljudi (sada sigurno svi mislite 'to je super što si ih vidjela, znači da nisi sama.') ali ne. Ti ljudi koje sam vidjela bili su posve neobični. Stajali su mirno na mjestu i nisu se micali izgledali su kao kipovi. Toga sam se stvarno prepala i nije mi bilo ni malo smiješno. Počela sam ubrzano hodati, a nakon što sam vidjela još takvih ljudi počela sam trčati. Napokon sam stigla do pekare, ali bila je zatvorena nije bilo nikoga. Nisam znala što da napravim. Sjela sam na stepenice ispred pekare i počela sam plakati, šaputavim glasom skoro pa ne čujno dozivala sam mamu. Nakon nekoliko minuta ustala sam i krenula dalje hodati. Nisam znala što me je snašlo. Hodala sam tako jedno duže vrijeme i odjednom u svoj toj ogromnoj tišini začula sam glas..meni jako poznat glas..to je bio glas moje mame. Odjednom sve je to nestalo. Sva ta tišina i da nema nikoga sve je nestalo. Naglo sam ustala uplakanih očiju i primjetila sam svoju mamu kako sjedi na krevetu pored mene. Nježnim glasom me umirivala i objašnjavala da je sve ovo bila noćna mora. Kada sam ustala i donekle smirila bila sam toliko sretna što je ovo bila noćna mora, a ne stvarnost. Nadala sam se da više nikad neću sanjati takvo što jer je bilo stvarno grozno, KRAJ! "

Sara Gredelj, 7.r., 20.04.2020.

Navečer oko 20 sati. Išao sam kod susjeda na druženje jer je on i ja bili sami kod kuće krenuo sam pa odjednom čuo nešto u šumi kao da nešto hoda. Otišao sam po susjeda. Kad smo otišli vam neki čovjek je sa maskom bio ispred šume. Počeo je trčati prema nama. Prestrašli smo se pa otrčali u kuću. Čovjek nas je čekao ispred kuće. Zvali smo policiju kada su došli objasnili smo im pa su ga tražili. Pronašli su ga u staroj kolibi u šumi gdje su bile fotografije nas i naših obitelji vidjeli su da u jakni ima pištolj. Prošlo je već 1 mjesec dana od tog događaja sve se vratilo u normalu.

Antonio Grozdek, 7.r., 21.04.2020.

To je bio četvrtak. Tomislav Mikulec, 7.r. 21.04.2020.

Bilo je nekako čudno. Spavao sam duže nego inače. Mojih roditelja nije bilo kod kuće , a uvijek su doma. Nisam čuo aute niti ljude kako govore. Najviše sam vidio barikade od auta , drveta i kamenja. Zgrade su se počele urušavati. Zgrade su izgledale vrlo stare , ali ne znam zašto? Odjednom sam čuo zvuk vike! Mislio sam da taj koji viče treba pomoć pa sam došao do njega. Ali ga tamo više nije bilo...?! Odjednom sam opet čuo vrištanje , ali je bilo dublje i strašnije! Otišao sam tamo polako i vidio...! Čovjeka koji jede drugog čovjeka?! Ovo je bilo jako odvratno , strašno i čudno! Mislio sam da sanjam! Pa sam se ošamario , ali izgleda da ne sanjam (TA TA TAA). Nego sam privukao tog čovjeka k sebi! Brz opis: Imao je zelenu kožu , jeo je ljude , nije imao jedno oko i nije govorio nego je radio neke čudne zvukove koje ne mogu opisati.

Matej Labaš, 6.r. 21-04.2020.

Tog jutra sam imao neki čudan osjećaj, da će se nešto grozno dogoditi. Žena kao i svakog puta otišla je da nahrani goveda,svinje,kokoši, a ja sam po leniji otišao do naše njive. Bilo je naporno ali to je seoski život, dođem kući, a žene nije bilo, otišao sam da pogledam u kokošinjac, i tamo je našao kako leži. Odmah sam pozvao hitnu da vide šta je s njom. Došli su odmah i odvezli je u bolnicu, jako sam se bojao da nije ono najgore (umrla). Došao je doktor i rekao mi je nažalost tu vijest, sav sam uplakan stigao kući. Danas joj je pogreb stigli smo ja i njezini najbliži, od toga dana sam postao mrzovoljan drzak, život mi nije imao smisla. Otišao sam u grad da se malo prošećem i da kupim namirnice koje su mi jelo. Jedan dječak sa ulice me je priupitao kako sam 'Što te briga mali otiđi kući i ostavi me na miru' rekoh. Otišao sa kući i vidio da me neko prati, a to je bio taj dječak i njegovi prijatelji. Pitali su se 'šta je sa ovim djedom sav je mrzovoljan i drzak' htjeli su saznati što taj djed krije od njih. Probali su ući u njegovu kuću ali bez uspjeha samo ih je potjerao. Djed je bio sav mrzovolja kad ga je netko pitao nešto u vezi njega. Počeo je da pije i jedanput je bio pod utjecajem alkohola i potukao se s jednim prolaznikom, tad ga je policija odvela u zatvor. I tamo naravno nije bio prihvaćen i svi su ga maltretirali dok jedanput nije umro.

Emil Delija, 6.r., 21.04.2020.

Probudio sam se. Mislio sam da je apokalipsa, svi oko mene su trčali i pakirali se.Upitao sam skoro ukućane: djeda, mamu tatu, strica, sestru zašto je takva zbrka i vika. No, nitko mi nije odgovarao. Uputio sam se cijeli takav kod susjeda da vidim možda oni nešto znaju o tome? ,No kod njih je bila još veća zbrka.Na kraju mi je moja papiga sve ispričala. Došli su neki ljudi koji su svima u kvartu dali besplatan vikend u Stubičkim Toplicama. Znate, to je ono, sauna, bazeni i sve ostalo. Na kraju nije bila apokalipsa, nego samo odlazak u Stubičke Toplice.

Borna Škudar, 6.r. 21.04.2020.

Marija je lijepo spavala dok ju nije probudio nježan pjev ptica."Imam osjećaj da će ovo biti uzbudljiv dan"reče Marija.Otišla je u kuhinju i osjetila lijep miris svježih palačinka."Palačinke su spremne!"uzvikne Marijina majka.Nakon doručka Marija se krenula spremati za školu,odlučila je danas za igranje uzeti svoju najdražu igračku,a to je njezin čarobni štapić.Kad je stigla u školu pokazala je svojoj prijateljici Ivani njezin čarobni štapić."Ivana,Ivana,donijela sam svoj čarobni štapić!"veselo ona."Baš je super"kaže Ivana.Dok je Marija veselo zamahnula štapićem i dogodila se čarolija.Ivana i Marija su se stvorile u jednom čudesnom mjestu."Gdje smo mi to?"upita Ivana."Nemam pojma"zbunjeno reče Marija.Do njih dođe malena djevojčica s krilima"Dobrodošle u svijet mašte!"veselo reče"Ja sam Melissa,a vi?"upita."Ja sam Marija i ovo je moja prijateljica Ivana". Melissa im kaže da ju slijede.Marija i Ivana su krenule za njom."Ovo mjesto ja super,zar ne?"upita Melissa.Ivana i Marija su kimnule glavom dok su promatrale čudesni svijet.Nakon nekog vremena došle su do nekakvog čudnog rozog dima"Hajde uskočite!"usklikne Melissa."Kamo će nas ovo odvesti?"pita Marija."Odvest će vas doma"sretno kaže vila."Ali,mi ne želimo ići!"uskliknu obje.Melissa se naljutila pa je puhnula u malenu trubu i došlo je još vila i gurnulo ih u dim.Zatim se Marija probudi u svom krevetu"Kako čudan san"reče umorno.Osjeti da nešto ima u ruci i to je bila narukvica koja joj je vila dala prije nego što je bila gurnuta"Izgleda da ovo nije bio san!"kaže sretno.Pa opet krene u školu.

Melani Kramarić, 5.r. 22.04.2020.

Vani je bila gusta magla. Otišao sam se vani malo prošetati, i nikoga nije bilo nigdje. Pogledao sam kroz prozor kuća, nikoga nigdje nije bilo. To je čudno... Samo samo je bila moja obitelj kod kuće. Otišao sam do potoka, pun je potok bio riba, nikada nisam vidio toliko riba na jednome mjestu. Kada su me ugledale pokušale su govoriti. Ništa nisam ništa mogao skužiti što su govorile... Hodao sam pokraj potoka, pokušavajući skužiti što se događa... Kao da sam u snu… Kao da sam u nekom romanu... u nekoj priči koju je napisao šestaš, s lošom gramatikom.. u nekakvom dosadnom romanu.. tako sam se zamislio da nisam gledao kamo idem, i BUM! Spotaknuo sam se o kamen. Ali to nije bio običan kamen.. nekako je, svjetio… Trebao sam se koncentrirati... Bacio sam kamen u rijeku, i ona je počela svijetliti zeleno.. Sve je jače i jače svijetila. Nisam uopče mogao gledati rijeku... Onda je odjedamputa sve prestalo... Srušio sam se, ali sam se nakon nekoliko trenutaka podigao.. Sve je bilo opet normalno,Nije bilo toliko riba, nije bilo guste magle.. Ljudi su bili doma u kući... Baš čudno... Baš kao u nekakvoj priči... Martin Galunić, 6.r.

Taj dan bio mi je jako važan zato jer sam imao važnu nogometnu utakmicu. Jutro je bilo tmurno i padala je kiša. Bio sam nervozan zato jer sam mislio da će otkazati utakmicu radi lošeg vremena. Polako sam se spremao a kiša je još jače padala. Taman kada smo krenuli kao da se nebo otvorilo i iz njega izašlo sjajno sunce. Znali smo da ćemo pobijediti. Došli smo do mjesta gdje će se održati utakmica. Pobijedili smo i krenuli smo slaviti. To je za mene bio najbolji dan u mom životu. Marko Zebec, 5.r.

Taj dan imala sam trening imala sam osjećaj da će se nešto lijepo dogoditi. Ujutro je bila škola. Kasnije kada sam došla na trening trener nam je rekao da će mi se međusobno natjecati. Svi smo bili veseli jer je rekao da će prva tri mjesta dobiti medalje. Natjecali smo se tko će pogoditi koš s vortexsom. Gađali smo nekoliko puta koš i tkomje najviše puta pogodi taj je bio prvi. Prva u tom natjecanju bila je moja prijateljica Tesa, druga je bila Gabrijela koja je također moja prijateljica, a ja sam bila treća. Bila sam jako sretna jer mi bacanje vortexsa baš nejde, a ipak sam osvojila treće mjesto. Na kraju da kažem da je ova priča istinita. Franka Mikac, 5.r.

Bilo je to jutro kada su se počele događati jako čudne i nesvakidašnje stvari. Ulice su bile prazne,parkovima se više nije čula dječja galama, vlakovi su prestali voziti.... Mia Grozdek, 5.r.

To jutro probudio sam se uplašen sanjao sam da kasnim na ispit . Skočio sam iz kreveta i počeo se brzo odijevati, trčao sam u kupaonicu oprao zube, izletio na hodnik kad me dozvala mama i pitala zašto si ustao tako rano, subota je ? Odahnuo sam shvačajući da je sve bio san i da ne trebam ići u školu. Imam cijeli vikend za naučiti gradivo da u ponedjeljak nemam noćne more nego da mogu u miru krenuti na ispit. Dorian Risek, 5.r.

Ujutro krenula sam u školu,kad sam došla jedva sam čekala tjelesni da mogu igrati košarku,prije tjelesnog bili so na jelu.Ja sam željno iščekivala da nas učitelj pozove u dvoranu.Nakon nekoliko minuta kada smo bili u već u dvorani učitelj mi je rekao da ću ići na natjecanje s košarke,to mi je bio jedan od najboljih dana u životu i bila sam jako sretna.U vijek sam se trudila i sada vidim a se svaki trud isplatio. Lucija Bistrović, 5.r.

Budilica me je probudila sat vremena prije nego inače. Mislila sam da sam krivo vrijeme stavila, ali kad sam krenula ponovno zaspati mama mi je donijela doručak u krevet. Odmah kada me budilica probudila znala sam da nešto nije u redu.Počela sam se spremati za školu no mama mi je rekle da danas idemo na izlet u botanički vrt. Koliko sam se veselila toliko sam se i bojala što će me čekati tamo. Vozili smo se prema tamo i vidjela sam prekrasan vrt iz kojeg je mnogo ljudi bježalo. Nisam znala što se događa pa sam pitala mamu moramo li baš danas na izlet. Mama mi je rekla da će biti lijepo i poučno no ja sam znala da nešto nije dobro. Ušle smo unutra i počele razgledavati. Bilo je prekrasno samo samo sam gledala oko sebe. Ljudi su bili vrištali i trčali mislila sam da su vidjeli nekakvog pauka, ali bili su previše uplašeni. Krenula sam tamo odakle su svi ljudi vrištali. Nisam bila sigurna dali da idem tamo ili ne. Skupila sam hrabrosti i otišla tamo, kada sam stigla tamo vidjela sam prekrasnu mladu ženu odjevenu u prekrasnu crnu haljinu. Ljudi su mi govorili da se maknem od nje jer su mislili da donosi smrt. Ja ih nisam slušala, prišla sam joj bliže i pitala ju tko je ona. Samo mi je rekla da je ona udovica nije mi rekla svoje ime i kada sam se okrenula vidjela sam da je otišla i više ju nisam vidjela. Ubrzo sam čula zvuk moje mame koja me probudila i shvatila sam da je to samo san. Kada sam pomaknula zastore i pogledala kroz prozor vidjela sam udovicu koja mi je mahala i to se dogodilo svakog petka prije nego sam krenula u školu. Davorka Kresonja, 5.r.

Ptice su pjevalo mnogo veselije nego inače,sunce je grijalo toplije,a cvijeće je mirisalo nekako jako,jako,stvarno neobično jutro. Gabriela Rogina, 6.r.

Jedne noći stigla sam u novi hotel. Moja soba je bila broj devet, moj nesretni broj. Tražila sam drugu sobu ali sve su bile zauzete. Morala sam ostati u sobi broj devet, ali odmah kad sam zakoračila u tu sobu znala sam da nešto nije u redu. Cijela soba je bila mračna i pomalo strašna. Odložila sam svoje stvari na pod i legla u krevet. Usred noći sam se probudila da popijem malo vode. Bila su tri sata ujutro kada sam čula čudne zvukove koji su dolazili iz kupaonice. Otvorila sam vrata i lagano se okrenula prema ogledalu. U njemu sam vidjela ogromnu crnu sjenu. Počela sam vrištati i onesvijestila se. Probudila sam se u bolnici okružena doktorima. Svi doktori su mislili da mi se to samo pričinilo ali ja sam bila sigurna da je to bilo stvarno. Ostatak tog dana sam provela u bolnici razmišljajući kako se to moglo dogoditi. Zašto baš ja? Kada sam se vozila kući trebala sam proći kraj tog hotela. Pokušavala sam se ne obazirati na prozor sobe broj devet ali nisam uspjela. Kada sam pogledala na prozor opet sam vidjela tu sjenu. Odjurila sam dalje kući i više se nikad nisam vratila. Nekoliko tjedana kasnije, u novinama sam pročitala da je jedan čovjek također vidio istu sjenu u sobi broj devet. Strašno, zar ne? Lucija Gorski, 5.r.

Kada sam se probudio kroz prozor je nešto virilo u moju sobu. Nisam znao što je to pa sam brzo išao pogledati kad odjednom ono nestane... Svako jutro i svaku večer to bi se pojavilo, a kada bih išao pogledati nestalo bi. Kao da se igramo skrivača. Prolazili su dani i noći pa i mjeseci... Jednog sam se odlučio sakriti i vidjeti što je to. Čekao sam i čekao i čekao kada odjednom na prozoru mala vila. Mala vila me ugledala i došla do mene. I šapnula mi na uho. Klara Ljubek, 6.r.

Probudila sam se i pogledala kroz prozor. Toliko velika ptica je proletjela da sam se uplašila. Lorena Bobek, 5.r.

Probudila sam se u 9:00 bila sam nekako sretna. Nikoga nije bilo kod kuće. Bila sam sama! Spremila sam se i otišla van u prirodu. Priroda je bila prelijepa! Livade su bile prepune cvijeća i šarenih leptira. Sve je bilo tako lijepo! No, došao je jedan veliki tamam oblak i otjerao sve leptire i zatvorio svo cvijeće. Uspjela sam uhvatiti posljednju zraku Sunca da otjeram i raspršim oblak, a priroda je ponovo cvala. Zatim je došlo brdo ptica i počelo uništavati prirodu. Slučajno sam kod sebe imala par sjemenka pa sam nahranila ptice. Tako sam spasila prirodu da ostane zauvjek lijepa. Ali odjednom čula sam mamin glas kako me zove. I shvatila sam da je ovo samo san. Mama me je budila ujutro za školu. :(): :)(: Lana Behin, 7.r.

Kad sam ustala negdje oko 7 sati ,spremila sam se za školu.Do škole uvijek idem autobusom ,jer to mi je prilika da se još više družim sa svojim prijateljima.U školi smo si svi dobri nema toliko zadirkivanja ,možda je bilo više u nižim razredima. Kada sam došla u školu dečki su se već tukli. To je kod nas svakodnevnica ,već smo se navikli. Kad smo došli na sat sve je bilo u redu ,ali bilo mi je nešto čudno. Pokušavala sam saznati što se događa ,ali mi nije baš išlo najbolje.Pod odmorom vidjela sam kako se djeca iz razreda smiju ,ali ja se nisam obazirala. Inače danas mi je bio rođendan ali ja se nisam zapravo ni vodila time da mi žele napraviti iznenađenje ili neku spačku.Pitala sam prijateljicu (dok su svi ostali bili u razredu) da zašto se svi smiju i izbjegavaju me .Ona je rekla da ne zna ali da idem s njom u razred.Kad sam ušla unutra vidjela sam.......... Emilija Puž, 7.r.

Probudila sam se u čudnoj i meni ne poznatoj sobi. Nisam se sjećala ničeg osim kako sam navečer otišla spavati. Soba nije imala prozora. Bila su samo jedna zelena, čudna vrata. Odlučila sam izaći iz sobe da vidim gdje sam. Izašla sam iz sobe. Kuća kojoj sam se nalazila bila je slična mojoj kući. Našla sam ulazna vrata i izašla van. Nisam niti pogledala oko sebe a već jedan ogroman leptir projuri pored mene. Uplašena sam utrčala u kuću. Razmislila sam i opet izašla van. Ovog puta sam dobro pogledala prije nego sam kročila s praga. Pogledam oko sebe i ne mogu vjerovati. Oko mene ogromni, lijepi, mirisni cvijetovi. Velike, zelene doline pune cvijeća. Sve oko mene je puno veće nego inače. Sve je nekako preveliko. Išla sam prošetati uokolo. Pred sobom sam ugledala čarobnu šumu. Bila sam jako znatiželjna pa sam ušla u šumu. Prvo mi je bilo jako strašno. Ali sam se s vremenom opustila. Kako sam sve dublje išla u šumu tako su se zrake sunca sve manje probijale kroz drveće. Šetam i čujem kako se nešto pomiče. Idem dalje ali nakon par koraka pred sobom ugledam razne šumske životinje. Lisice, sove, medvjedi, srne, jeleni... Svi smo se začuđeno gledali. Tada su počeli pričati. Ja sam ih samo gledala. Nisam mogla vjerovati da životinje mogu pričati. Brzo sam se sprijateljila sa svim životinjama. Ali sam se posebno vezala za jednu srnu. Ime joj je bilo Sara. Pričale smo skoro cijeli dan. Počela je padati noć. Rekla sam joj da se vidimo sutra. Krenula sam u kuću u kojoj sam se probudila. Kada sam stigla već je bila potpuna noć. Put su mi osvjetljivale krijesnice. Vratila sam se u sobu i zaspala. Probudila sam se u svojoj sobi u svojoj kući. Tada sam shvatila da je to bio samo san. Bila sam tužna zbog toga jer sam mislila da ću se idući dan opet družiti sa životinjama. Elena Škudar, 5.r.

Probudila sam se i jako sa prepala jer nikoga nije bilo kod kuće. Bilo me je malo strah , ali sam ubrzo vidjela sestru kako pije kakao , pitala sam ju gdje su mama i tata ali mi je rekla da ne zna , to nije bilo ni čudno jer kada oni negdje idu ostave nam papirić. Počele smo ga tražiti i toliko dugo smo tražile da smo ga ugledale na našem radnom stolu. Nakon pola sata roditelji su se vratili kući. i bile smo jako sretne. Lea Vugrek, 5.r.

Ali to jutro je bilo nekako tmurnije,tužnije.Na ulicama nije bilo nikoga,ni ljudi ni životinja.Odjednom su ljudi i životinje počeli dolaziti u velikim grupama.Mislila sam da će se i sljedeće jutro to ponoviti ali nije se ponovilo. Natalija Ljubek, 8.r.

Bilo je ljeto. Bila sam jako dobre volje. Imala sam neki dobar osjećaj. Ustala sam, malo se razgibala i otišla pojesti doručak. Na stolu sam pronašla poruku na kojoj je pisalo da se spremim i dođem do plaže, jer sam tada bila na moru. Bila sam jako uzbuđena. Došavši tamo vidjela sam sve svoje prijatelje koje nisam vidjela cijelo ljeto. Priredili su mi iznenađenje povodom mog rođendana. Ja sam sasvim zaboravila na svoj rođendan. Bio je to najbolji rođendan. Zauvijek ću ga pamtiti. Leona Biškup, 8.r.

Bio je to prvi dan proljeća sunce je sijalo ptičice su pjevale a livada je bila puna šarenog cvijeća.Odmah sam odjurila na livadu te provela dan u prelijepoj livadi punoj cvijeća.Ubrala sam razno šareno cvijeće za mamu te uradila prekrasni nakit od tratinčica.Bilo je to najljepši dan u godini. Petra Zebec, 7.r.

Tog jutra me nije probudila budilica već potres. Tina Pavlović, 8.r.

Krenula sam u školu i na putu do nje srela sam patuljka. Imao je crvenu kapu, plavu košulju, crne hlače, smeđi remen i smeđe čizme. Njegovo okruglo lice krasila je duga sijeda brada. Ispod kape krila su se šiljasta dva uha. Kad me ugledao razvukao je osmijeh od uha do uha. Upitao me kud sam krenula. Odgovorila sam mu da idem u školu. Upitao me što je to škola. Hm, kako da mu objasnim. Bila sam na sto muka. Na kraju sam kazala da je to kuća u koju dolaze djeca učiti, igrati, pjevati i crtati. I on je želio poći sa mnom. I baš kad smo krenuli, iz daljine čula sam tatin glas koji me doziva. Otvorila sam oči i shvatila da je to bio samo san. Lara Latin, 5.r.

Probudila sam se u nekom novom krevetu, zrake sunca obasjavale su mi lice kroz veliki stakleni prozor. Nisam znala gdje se nalazim...znala sam samo da to nije bila moja soba. Spustila sam se niz stepenice provjeriti ima li koga u toj kući. Sve je bilo tamno, kao da je kuća bila ukleta. Prolazeći hodnicima tijelom su mi prolazili trnci. Iznenada hladan vjetar zatvori naglo prozor u jednoj sobi, barem sam mislila da je to bio vjetar. Krenuvši prema toj sobi u hodniku su se ugasila svijela. Postajalo je sve mračnije i mračnije... Kad sam stigla do tih vrata, bila su zaključana. Ella Bujanić, 8.r.

Nekako sam se osjećala čudno...malo i pre čudno. Otišla sam u kuhinju i uzela par grickalica. Bila sam pre umorna da napravim doručak. Pozdravila sam majku i krenula na mojem biciklu prema šumi iza mojeg grada. Dogovorila sam se da ću tamo provesti vrijeme sa svojim prijateljima. Na putu tamo,počela me boljeit glava i dobila sam neobičan osjećaj. Odjednom sam samo pala u nesvijest. Neznam koliko sam dugo zapravo bila u nesvijesti. Kada sam se probudila nisam mogla vjerovati što sam vidjela... Hana Grabar, 7.r.

Bilo je nekako vedro i sunce je sjalo kao nikad do sada. Bilo je prekrasno. Onda ugledah ptičice kako veselo lete i cvrkuću. Zaista je bilo drugačije od drugih jutara. Izašla sam van. Zrak je bio drugačiji. Cijelo dvorište je bilo puno cvijeća. Kad sam vidjela cvijeće razmislila sam zašto je danas jutro drugačije. Onda sam se sjetila da je danas prvi dan proljeća. Iva Burina, 7.r.

Ali po čemu je to jutro bilo drugačije od drugih? Možda jer sam se osjećala sretnije? Možda zbog nekog osjećaja uzbuđenja zbog početka novog dana? Ne... nekako mislim da to nije bilo to. Bilo je to jedno sasvim obično jutro. Jutro kao i svako drugo. Ustala sam iz kreveta i zakoračila u novi dan. Hmm, ali opet, osjećala sam se drugačije. Počeo me nervirati taj osjećaj. Zbog čega sam se osjećala tako? Dan kao i svaki drugi. Nisam imala niti jedan razlog zbog kojeg bih se trebala osjećati tako. Pojela sam doručak, kao i svako jutro, obavila jutarnju higijenu, kao i svako jutro do sada. Vidite? Isto kao i sva jutra svakog čovjeka na ovoj planeti, ništa čudno i ništa što bi u meni trebalo pobuditi osjećaj da je nešto drugačije. Nahranila sam mačke, kao i svakog jutra i odvela psa u šetnju, kao i svakog jutra. Ne moram vam ni spomenuti da sam i tijekom šetnje imala taj glupi osjećaj? Ali, tijekom upravo te šetnje, počela sam primječivati stvari, djecu kako se igraju, ljude kako idu na posao, vlasnike kućnih ljubimaca kako šeću svoje voljene ljubimce, poput mene. I znate što? U tom trenutku, shvatila sam što je to u meni danas drugačije. Mislim da bi svaka osoba trebala osjećati taj "drugačiji" osjećaj u sebi. Jer znate što? Život je lijep. Mislim da bih mogla taj "drugačiji" osjećaj u sebi nazvati ljubav prema životu. Život je lijep i kada ste tužni, život je lijep i kada vani pada kiša, život je lijep i kada imate loš dan, život je lijep, život jednostavno lijep. I trebate biti sretni u svom životu. Ne bitno kroz šta prolazite, kako se osjećate, koliko osoba dođe u vaš život i koliko osoba ode iz njega. Svaki dan je novi početak. Novi početak za novu tebe, novu mene i nove i bolje odluke koje bi vas mogle odvesti daleko u životu. Natalija Labaš, 8.r.

Nebo je bilo tamno. Kiša samo što nije počela padati. Nešto se začulo iz pseće kućice. Moj pas nije htio ući. Pobjegao je. Pojelo je svu hranu i popilo svu vodu. Bilo nas je strah ići pogledati. Malo smo čekali u nadi da će to nešto izaći van,ali nije. Onda nam je dosadilo pa smo išli pogledati. Unutra su bile male lisice i njihova mama. Nismo znali što učiniti pa smo pričekali par sati. Kad smo se vratili više je nije bilo. Matija Risek, 6.r.

Nebo je bilo vedro, čulo se je cvrkutanje ptica, bilo je sve mirno i lijepo. Mateo Kovačić, 8.r.

Bilo je to jedne subote. Probudila sam ranije nego inače. Nikoga nije bilo u kući i ništa mi nije bilo jasno. Pretražila sam cjelu kuću,kad sam izašla van shvatila sam da nema našeg auta u garaži. Nisam znala što se točno dogodilo. Ponovo sam ušla u kuću i primjetila da je na stoliću neki papir. Na papiru je pisalo... Patricia Kresonja, 7.r.

Prijatelj i ja spremali smo torbe za izlet na bazene. Bili smo jako uzbuđeni. Stigli smo tamo te smo krenuli plivati. Tamo je bio neki čudni čovjek sav u crnom, primijetio je prijatelj. Hodao je oko bazena kao da traži nešto. Otišli smo da kupimo sladolede jer je bilo jako vruće. Kad smo se vratili nikog nije bilo, a oko bazena bile su crvene mrlje. Čovjek u crnom je trčao i držao nož u ruci. To nam je utjeralo strah u kosti te smo samo izašli i nikome ništa nismo rekli. Marija Kresonja, 6.r.

Bila je nedjelja, odnosno moj rođendan. Tea Sokolić-Frigula, 8.r.

To nije bila ni subota, nego nedjelja.PonProbudila sam se...pogledala kroz prozor i ispod snjega vidjela bocu u kojoj je pismo,zapitala sam se što je u njoj obukala se i otrčala do nje...kad sam otvorila šokirala sam se šta je u pismu pisalo,a pisalo je... edjeljak je drugačiji po tomu jer u ponedjeljak počinje novi tjedan,novi poslovi i nova iznenađenja.Dok je nedjelja poznata po tome što u nedjelju završava tjedan.Nedjeljno jutro je drugačije od svih jer je u nedjelju najljepše jutro u cijelom tjednu. Patrik Bistrović, 8.r.

Znam da je datum bio 1. siječnja 2020. Nova godina, nova iščekivanja, novo desetljeće...Svi su mislili da će ovo biti odlična godina, ali ja sam imala neki čudan predosjećaj. To jutro sve mi je bilo naglavačke. Dok sam ustajala iz kreveta poplela sam se o deku i pala, prolila sam mlijeko, tost mi je izgorio, stala sam mačku na rep, napala me osa, nestalo je struje, razbila sam čašu...Nisam previše obraćala pažnju na to jutro, ali već nakon prvog mjeseca ove godine bilo je očito da neće biti ni približno dobra kao što su svi očekivali. Korina Mendek, 8.r.

Probudila sam se...pogledala kroz prozor i ispod snijega vidjela bocu u kojoj je pismo,zapitala sam se što je u njoj, obukla se i otrčala do nje...kad sam otvorila šokirala sam se što je u pismu pisalo, a pisalo je... Antonija Bistrović, 7.r.

Sve je bilo mirno kada sam se probudio.Krenuo sam u kuhinju, kad odjednom nešto se zatrese.Prvo sam mislio daje san ali kada su počele padati stvari sa polica uvjerio sam se da ne sanjam. Odmah su se probudili moji roditelji i bili začuđeni sto vise. Pogledao sam kroz prozor i imao štošta vidjet, zgrade su se njihale, urušavale.... To je bilo strasno,no trajalo je čitavih pet minuta, meni se je činilo kao cijela vječnost.Nismo bili uvijek mirni jer je uvijek nešto podrhtavalo. Sišli smo vam s zgrade i na toj velikoj hladnoći čekali da se situacije smiri.Nakon 3 sata smo ušli u stan i dalje bili u strahu. Na nama je ovaj potres ostavio veliki trag i veliko sjećanje na koje se ne volimo podsjećati. Lana Spevec, 7.r.

Probudio sam se s jakom glavoboljom. Htio sam ustati, ali mi se zavrtjelo i pao sam natrag na krevet. Lovro Bobek, 8.r.

Niži razredi, razrednici, predmetni učitelji, stručni suradnici.

Uvod:

Bio je to jedan ponedjeljak. Ili je bila srijeda? Možda i petak ili utorak... Ustvari je nevažno. Znam samo da je to jutro bilo drugačije od drugih.

Priča bez kraja: niži razredi - odgovori

Kad sam se probudila sve je bilo mračno i čudno. Nisam mogla mogla dotaknuti tlo stopalima. Jako mi se sviđao taj osjećaj. Čak sam mogla namirisati i slatkiše. Baš uzbudljivo! Sve mi se činilo da je to samo lijepi san. I onda čujem glas svoje majke: "Katja, doručak"! Pale se svjetla. To je to, to je samo bio san. Katja Gredelj, 2.r., 20.04.2020.

Pred kućom je već čekao moj prijatelj Emanuel. Dogovorili smo se da idemo zajedno u istraživanje prirode. Na putu do obližnje šume ugledali smo vjevericu koja je nepomično ležala pokraj ceste. Pomislili smo da je ozlijeđena , ali kad smo se približili imali smo šta i vidjeti... Emanuel Kovačić 3.r. 21.04.2020

Probudio sam se u 9 sati i provirio kroz prozor. Vani je padala kiša i istovremeno je sijalo sunce. Bilo mi je neobično što mama i tata nisu bili kod kuće. Bilo mi je neobično kako su mogli otići, a da mi nisu ništa rekli. Otrčao sam do sestre i upitao ju zna li ona možda. Rekla je da nezna. Otišao sam u kuhinju i na hladnjaku ugledao poruku na kojoj je pisalo:" Ja i tata morali smo otići u kupovinu namirnica. Brzo ćemo se vratiti." Pojeo sam tost i otišao igrati igrice. Nakon nekoliko sati stigli su moji roditelji. U rukama su držali veliku kutiju. Brzo sam otrčao vidjeti što je to. Ja i sestra otvorili smo kutiju i ugledali malog psića. Dali smo mu ime Duga jer se u trenutku otvaranja kutije pojavila duga na nebu. On je postao novi član naše obitelji. Mihael Biškup, 3.r. 21.04.2020.

Bio je jedan petak. Ali drugačiji od svih petaka. Nije padao snijeg uopće ni i 12 mjesecu 2019 godine. Bila sam zbunjena sve do onog petka. Ujutro smo išli u školu bilo je sunčano. Kasnije vraćali smo se iz škole padala je kiša praćena grmljavinom. Preplašili smo se, ali stigli smo kući. Nakon 1 sata počela je padati susnježice za 10 minuta snijeg. Pahulje su bile jako velike skoro kao krpe. Idući dan bilo je malo snijega. Ali nema veze barem je bilo lijepo gledati kako pada. Edita Ljubek, 3.r. 21.04.2020.

Bilo je to jednog jutra,ne sjećam se točno koji je bio dan.Sestra i ja smo se rano probudile. Odma smo se zaigrale dok su naši roditelji još spavali. Odjednom igračke s polica pocele su padati , roditelji se probudili i mama viče potres,potres. Od šoka smo svi zajedno tako stajali par sekunda i nismo znali kud bi. Na svu sreću sve se brzo smirilo ,ali meni je ipak trajalo cjelu vječnost. Helena Dačnik, 3.r. 21.04.2020.

Došao sam u dvorište i naša mačka Kiti se okotila. Bili su bijeli, crni i prugasti i mnogo slatki! Uzeo sam ih u ruke, bili su mekani ko pahuljica. Najednom su se pretvorili u lokvu vode. Bili su stvarno od snijega. Čujem mamu kako me zove. Bio je to samo san. Super, moji mačići su još uvijek u kutiji kraj kamina. Bilo je to stvarno čudno jutro. Gabriel Kralj, 3.r. 21.04.2020.

Bio je jedan petak. Moj prijatelj i ja smo išli u park. Ugledali smo jednog napuštenog psa. Prijatelj je rekao:Matija, hajde da odvedemo psa kući! Gledao sam ga u nedoumici. Nakon kratkog razmišljanja odveli smo ga kući, okupali ga i nahranili.Od toga dana postao je moj pas. Kada idem iz škole uvijek veselo dotrči do mene, skakuće i laje. A onda jednog jutra...... Matija Ljubek, 3.r. 21.04.2020

To jutro je ustvari bilo posebno, mama je napravila poseban dorucak, dočekala me s poljupcima. Znate nekad me i previše ljubi, ali to je moja mama. Volim ta posebna jutra, i naše posebne dane,volim svoju mamu. Neka svi dani budu takvi, nebitno da li je ponedjeljak ili utorak. Niko Potočki, 3.r. 21.04.2020.

Sve je bilo tiho.U spavaćoj sobi nije bilo ni mame ni tate.Gdje su svi?Bio sam zabrinut!Otvaram vrata kuhinje...tamo su bili moji roditelji.Čitali su... Filip Franjčić, 3.r. 22.04.2020.

Toga jutra probudila sam se uz neobične zvukove i micanje kreveta. U kući se samo čulo: "POTRES!" Sara Grabar, 3.r. 22.04.2020.

Probudio sam se te subote i krenuo nahraniti psa. Njega više niie bilo u mom dvorištu. Moji prijatelji i ja krenuli smo tražiti psa po selu. U jednom trenutku čuli smo kako laje. Nismo bili sigurni da li je to moj pas. Još jednom smo ga čuli i potrčali ka tom mjestu... Marko Brozd, 3.r. 22.04.2020.

...kada je zazvonila budilica da krenem u školu, uđe mama u sobu i kaže mi da od danas do daljnjeg ostajem kod kuće te ću od kuće na dalje pratiti "nastavu na daljinu". "Mama što si rekla??! Reci da nije istina." Pomislih si prvo da je to samo neka šala. Pa kada ću vidjeti svoje školske prijateljice? S kime ću sada razovarati? S kime ću se glupirati? Kada ću vijdjeti učiteljicu? Bila su to samo neka pitanja... Sada sam se priviknula na ovakvu nastavu, na nove "učione", profesora iz tjelesnog. Ali ja samo želim svoju učiteljicu! Želim svoje prijatelje natrag! Želim natrag svoje djetinjstvo koje ću živjeti potpuno! Brojim dan po dan. Nije bitno da li je ponedjeljak, ili srijeda, ili petak. Čekam prvi dan povratka u svoj razred među svoje prijatelje. Gabriela Brković, 3.r. 22.04.2020.

Probudio sam se, bio sam sav mokar, nisam znao što se događa, imao sam osjećaj gušenja, netko je pokraj mene, netko ide za mnom. Trebalo mi je zraka, pa sam istrčao van iz kuće.Vani je bio mrak, ni sam ne znam kako sam prošao kroz sve stepenice bez svijetla. Vratio sam se u kuću i upalio svijetlo, a ispred mene se pojavio tata, koji je upravo ustao i krenuo se spremati za posao. Bio sam jako zbunjen, a moj tata još više.Upitao me je što radim tako rano, zašto sam već ustao, znam li ja koliko je sati? Vjerujte mi nisam znao ni jedan odgovor, nasmijao sam se i rekao da sam morao do toaleta. Vratio sam se u krevet i ubrzo utonuo u san. Ubrzo me probudilo nježno dozivanje "Filipe vrijeme je za doručak". Ustao sam jako brzo, spremio se i krenuo doručkovati. Mama je imala bezbroj pitanja u vezi ranojutarnjeg dizanja i hodanja po kući, no ja i dalje nisam imao pravi odgovor. U jednome trenutku mama se nasmije i upita me:Filipe zaboravili smo sinoć pustiti Merlina(psa) van iz kuće, dali je možda prespavao kod tebe u sobi? Izgleda da je moja noćna mora dobila odgovor... Filip Krsnik, 3.r.

Bilo je to jednog utorka.Probudio sam se rano i krnuo van da se vozim biciklom.kad sam došao do garaže biciklu su bile probušene gume i kraj njih veliki čavo.Nisam mogao vjerovati i počeo sam tražiti krivca.Vidio sam blatnjave tragove od cipela koje su vodili iza garaže.Počeo sam ih slijediti i ugledao... Fran Kresonja, 3.r.

Naše školske klupe su ostale prazne jer su nam rekli da svi ostanemo doma jer je došao grozan virus. Lana Pavlek, 4.r.

Gradovi i ulice su bili prazne zbog strašnog virusa Covid-19 . Nikola Šumiga, 4.r.

Probudio me strašan zvuk, cijela kuća se tresla, stvari su padale po podu sobe. Bila sam prestravljena, sestra je plakala nikad još nismo takvo nešto doživjele. Roditelji su ušli u sobu i rekli nam da je bio potres. Svi smo bili prestrašeni i u panici. Hana Labaš, 4.r.

Moja prijateljica Sara me nazvala i pitala, bih li htjela ici u Paris? Ja sam veselo i sretno odgovorila DA! Rekla sam joj da me priceka pola sata da se spremim. Kada sam se spremila i izasla iz kuce Sara je vec bila na dvoristu i cekala me. Put do Pariza u avionu bio je nezaboravan. Kada smo stigle u Pariz kao da smo dosle u drugi svijet. Na ulicama su ljudi plesali neobicne i vesele plesove. Prolazile smo ulicama i promatrale razne skupe i moderne ducane. Odjednom smo se nasle na Eiffelovom tornju. Pogled je bio kao iz snova. U jednom trenu sam zacula glas svoje majke koja je rekla "Lenna dorucak", bilo mi je sve cudno. Nakraju sam shvatila da je to bio jedan lijep i poseban san. Lenna Habuljko, 3.r.

Ja i moja sestra smo bile na moru sa roditeljima, išli smo u šetnju po plaži i došli smo tamo gdje je bilo puno brodova, tamo je bio i jedan veliki trajekt. Ja sam se htjela voziti sa trajektom do nekog otoka. Tata mi je rekao da možemo ići na vožnju trajektom. Kada smo se vraćali bili su veliki valovi koji su ljuljali trajekt i jako sam se preplašila. Tata i mama su me smirivali , te sam jedva dočekala povratak , kada smo se vratili bila sam jako sretna. Tea Vugrek, 3.r.

Vrijeme je bilo tmurno.Oblaci su bili crni.Iz kuće nasuprot nas dolazili su čudni zvukovi.Nije mi dalo mira i morala sam ići to provjeriti.Došla sam do ulaznih vrata ali sam se uplašila i pobjegla kući.Poslije sam opet išla pogledati ali ovaj put se nisam uplašila i ušla sam u kuću.Čulo se svakakvo šuškanje i mali koraci.Sve je bilo puno prašine i smeća.Iza stolice se nešto micalo.Išla sam to provjeriti.Pogledala sam i iza stolice sam vidjela mačku i njezine mačiće.Nasmijala sam se i otišla kući.I tako je završila moja avantura istraživanja kuće. Ana Risek, 3.r.

Bio je to dan kad je livada bila puna cvijeća.Svi ljudi su dosli brati to cvijeće,ali nije bilo dovoljno za sve.Ljudi koji su nabrali cvijeće morali su darovati drugima.Kada su vidjeli drugu livadu sa cvijećem potrčali su da idu i tu brati cvijeće.Na toj livadi cvijeće se nije dalo brati,jer ono ne želi u kući samo stajati u vazi,nego želi biti na svežem zraku.Ljudi su bili jako okrutni prema cvijeću.Cvijeće je lijepo i mirisno i ne smije se tako s njim postupati.Ali ljudi su svejedno to radili.Cvijeće je svakom ukučanu uvenulo jer nisu mijenjali vodu,zato je cvijeće bilo tužno.Svaki dan na livadi je bilo sve manje i manje cvijeća.Proljeće nebi bilo lijepo bez cvijeća.Zato je jedna žena na svakoj livadi posadila cvijeća,ta je žena bila jako ljubazna.Ni jednom na svijetu nije napravila grijeh.Zato je ona bila odabrana za čuvaricu cvijeća i od toga dana nitko nije više ubrao cvijeće. Tea Vukman, 3.r.

To jutro je bilo jako neobično. Probudio sam se u svemiru. Sve je bilo čudesno. Oko mene su bile rupe i šerene boje. Odjednom se pojavio svemira. Bio je smiješan. Imao je velike oči i mala usta. Kraj njega je bio njegov svemirski brod. Ponudio mi je vožnju. Vratio me na Zemlju. Ubrzo sam se probudio i shvatio da sam to sanjao. Cijeli dan sam bio sretan jer sam upoznao novog prijatelja. Nino Škudar, 2.r.

Bilo je to jedne večeri,sestra i ja odlučile smo otići u sobu ali nismo mogle spavati. Gledala sam u nebo koje je bilo puno zvijezda i najednom su počele padati, kao da pada kiša. To je bila noć meteora. Zamislila sam nekoliko želja i otišla spavati! Ujutro kada sam se probudila soba mi je bila puna ispunjenih želja, mislila sam da sanjam a ustvari to je bila stvarnost. Kiara Čehulić-Burina, 3.r.

Dan nije bio kao i svaki drugi.Bio je nekako tmurniji,tužniji... Sve mi je išlo naopako,počele su mi se priviđati stvari.Odjednom sam se prepala... Ema Ljubek, 3.r.

Bila je jedna subota,ali drugačija od svih.Sa curama iz razreda krenula sam u igraonicu.Igraonica je bila lijepo uređena, baš onako kako sam htjela za svoj rođendan.U igraonici je bila velika torta.Sve bi bilo lijepo da me nije mama probudila da moram u školu. Elena Martinjak, 3.r.

Probudio sam se u nedjeljno jutro i popio kavu.Izasao sam vam i ugledao otrovanog psa.Pokraj psa sam nasao otrov za miseve!Na njemu su ostali otisci prstiju.Uzeo sam bočicu i otisao u kucu po mikroskop!Mikroskop je otkrio otisak od.... Martin Kresonja, 4.r.

Otvorila sam oči naglo. Pogled mi je krenuo na budilicu. O, ne. Hvata me panika i samo mislim o tome kako ću zakasniti na autobus. Neću stići na nastavu. Kako ću se opravdati učiteljici? Što će mi reći? A tata? Joooj. Grlo mi se steže. Ne volim taj osjećaj panike i straha. Što da sad napravim? Zovem mamu. Mama je doma, kako to? Zašto nije na poslu? Aaaa, onda mi je sinulo. Pa nema nastave u školi, mama ne ide na posao, ne voze autobusi, svi smo doma. Lara Korade, 4.r.

Tog dana sam bila jako tužna i umorna.Mama mi je rekla da mora u kupovinu ,ali ja moram ostati doma.Tata je bio na poslu,tako da sam bila sama kod kuće.Dobro nisam bila sama bio je tu i moj pas Fredi i papiga Olivija. Bilo mi je jako dosadno kod kuće,pa sam otišla malo van.A vani je padala jaka kiša.Bilo me strah grmljavine.Nakon par sati sam zaspala na kauču.Dok sam se probudila moja mama se vratila kući,više me nije bilo strah.Nakon 4sata tata se vratio iz posla.Kada je bilo12 sati ja sam se probudila.Čula sam neke čudne zvukove u hodniku.Otvorila sam vrata,kad nešto bijelo preleti pokraj mene.Odmah sam pozvala mamu i tatu.Tata je cijelu kuću pogledalo ali nije bilo ništa.Ali to je bio sve samo san.Drugoga jutra je bilo svo dobro.Nije mi više bio čudan dan. Lucija Vuđan, 4.r.

Jer nije bilo mog gospodara.Gospodar je otišao u cvijećarnu po cvijeće.Mislim da se zaljubio u jednu curu koja je došla u njegovu radionicu. Nije ga bilo nekoliko sati. Vratio se i nije me pozdravio. Lice mu je bilo nekako kao da je razmišljao o nečemu. Proslo je par godina i dobio je sina. Koji se zvao Marko. Ivan Kužir, 3.r.

U zraku se osjećao miris svježe pečenog peciva. Izašla sam na ulicu nakon dugo vremena. Sve je bilo kao u snu. Ljudi su me pozdravljali i pričali sa mnom kao da se znamo već dvjesto godina. Krenula sam na posao, putem sam srela svoje prijatelje i svoju simpatiju. Počeli smo razgovarati i činilo se kao u snu. Nakon nekoliko minuta nešto me je probudilo, postala sam svjesna da je sve to bio san i da sam još uvijek mala i idem u školu. Tea Šaško, 4.r.

To jutro je bilo sve prazno bez ljudi, automobila bilo je sasvim drugačije od ostalih dana. Emil Bistrović, 4,r.

Probudila sam se i osjetila da se sve trese. Pitala sam roditelje što se događa? Oni mi odgovaraju da je bio potres. Pošto nam je kuća oštećena moramo zvati statičara. Ne možemo ga odmah dobiti, jer jer tu noć bio u svatovima. Sav pospan sa svojim alatom stiže u našu kuću. Bio je jako mamuran od svatova, teško vidi stvarno stanje u našoj kući. Kako je njega potres uhvatio u svatovima, već je tamo morao odraditi svoj posao. Usprkos umoru uvjeri nas da je naša kuća sigurna i da možemo u njoj ostati. Na kraju nas statičara uspijeva nasmijati sa svojim doživljajima iz svatova. Ja sam sve to promatrala iz svoje sobe i gledala u njegovu crvenu mašnu koja je bila sva u prašini od potresa... Korina Škudar, 3.r.

Bilo je rano ujutro. Hodala sam pustom ulicom. Srela sam jednog prolaznika koji je na sebi imao masku i rukavice. Zbunjeno smo se pogledali i svatko je nastavio svojim putem. Na kraju ulice zaustavio me policijski službenik, upoznao s novonastalom situacijom vezanom za virus COVID-19. Upozorio me i uputio natrag kući zbog moje i tuđe sigurnosti. Ena Putar, 4.r.

Jer sam bio sretan jer sam dobio malog brata a zove se Borna...mama je bila jako preplasena a opet sretna.vidio sam to u njezinim ocima.sobu je lijepo uredila..stavila je bijeli kinderpet,bijelu komodicu za njegove stvari..sve je bilo lijepo slozeno,ispeglano,oprano.moja sestra i ja smo bili veseli i cekali smo dan kad ce mama doci doma sa bracom..dosao je i taj dan ,baka je napravila svecani rucak za mamu,tata je kupi veliki buket cvijeca,a mi smo nestrpljivo cekali naseg bracu.bio je tako malen sa strahom sam ga primio,sestra je bila vise hrabrija nego ja.nisam znao sto da napravim kad se poceo plakati,ali zato je bila mama tu da ga nahrani ,presvuce,podrigne i opet stavi spavati.jer tako male bebe samo spavaju prva 3.mjeseca ako nemaju grceve.mi smo imali tu srecu da nije imamo i da se mama mogla odmoriti.kad su prosla 3 mjeseca,onda je vec bio pravi decko.smijao se,gugao,rukicama mahao,lovio igracke.volio je biti u svojoj zipkici.gore smo mu objesili igracke,muziku ..volio se i on nositi,nije htio zaspati ako ga mama nije nosila.jedva sam cekao da prohoda.dosao je i taj dan.prohodao je sa 14.mjeseci.trcao je ispocetka nesigurno ,znao je pasti pa se malo plakao,ali svaki put mu je islo sve bolje i bolje.kad je pao samo se digao i isao dalje.sada je vec veliki zlocko svugdje ga ima,gdje smije i nesmije.volim se s njim igrati i on samnom.bas je pravi "dobrica".svasta voli papati najvise voli mrkvu,krumpir,a od slatkisa bombone -veli on "kiki"voli se voziti u autu,traktoru,ide on pa-pa.ima i svoj traktor zelene je boje ,ima 2 autica, konjica ,bagera.bilo bi nam jako dosadno da sad nemamo njega, naseg malog dobricu. Ema i Tin Benko, 4.r.

Bilo je to najljepše jutro u mom životu. Sunce je sjalo kao nikada prije, ptice su cvrkutale, cvijeće je procvalo, sve je bilo šareno. Ustala sam i krenula van u prirodu. No zaustavila me mama. Nije mi bilo jasno zašto ne smijem ići van. Tada mi je mama ispričala sve o Korona virusu i rekla da moramo ostati u kući,ne smijemo se družiti s prijateljima i da ne idemo u školu. To me jako rastužilo.Odjednom se ovaj prekrasan dan pretvorio u crnilo. Nakon nekog vremena u karanteni je postalo jako dosadno. Ja sam pomislila da je to samo ružan san. No ipak nije bilo tako. Svi jedva čekamo da se sve ovo završi i da sve bude kao i prije. Monika Kovačec, 4.r.

Ujutro sam ustao i trebao sam ići kod svog najboljeg prijatelja. Trebali smo ići u ribolov. Kada sam došao kod njega ponašao se vrlo čudno. Nije htio razgovarati kada sam ga nešto pitao samo je šutio. Kada smo došli do jezera pitao sam ga zašto ne želi razgovarati sa mnom. On se samo na smijao i povikao 'prvi april'! Pitao sam ga danas je prvi april? On je rekao 'da zaboravio si'? Pa jesam - odgovorio sam. Obojica smo se nasmijali i krenuli pecati. Nakon deset minuta prijatelj je povikao 'pomozi mi povući, ova riba je velika'! Kada smo uspjeli povući štap za pecanje vidjeli smo veliku ribu to je bio šaran. Začudili smo se tako velikom ulovu. Pospremili smo sve što smo donijeli i sretno otišli kući. KRAJ! Josip Gredelj, 4.r.

Probudio sam se sav sretan. Cijelu noć sam sanjao nešto lijepo. To je bila igra s školskim prijateljima. Dugo ih nisam vidio. Igrali smo se svakakve igre. Bilo je ludo zabavno. Pričali smo viceve. Razgovarali o tome kako smo proveli ovo vrijeme izolacija. Cijeli dan mi je bio sretan. Jedva čekam da ponovno sanjam taj san.... Leonardo Škudar, 4.r.

Postao sam malen... Mihael Klarić, 4.r.

Danas idem s mamom na tržnicu kupiti potrebne stvari.Jednom na mjesec volim otići s mamom.Kupile smo voće, povrće, slatkiše, cvijeće itd...Došle smo kući i počele smo kuhati.Danas smo kuhale:juhu, pohano meso i pire krumpir.Za desert smo radile čupavce. Svi smo se najeli ,a mama i ja smo otišle posaditi cvijeće.Posadile smo cvijeće i otišle smo u šumu.Ubrzo smo se vratile i već je pala noć. Oprala sam zube i istuširala se,obukla pidžamu i otišla spavati. Sara Roginić, 4.r.

Ustala sam i sve mi je bilo čudno,nigdje nikoga. Nisam znala što da napravim. Anamarija Putar, 4.r.

Tog kobnog dana proširila se vijest o novom virusu,to jest tako zvani "koronavirus".Prvih dana bila je to za nas jedna obična gripa, ali što je bilo više oboljelih, više je bilo straha.Izradili smo dugu i stavili ju na vrata s natpisom "Dugom protiv korone",to me za sada jedino tješi. Marija Novak, 4.r.

Probudila sam se rano u jutro brzo sam otrčala u prizemljlje tamo su me doćekali darovi bila sam sretna i uzbuđena brzo sam odmotavala darove nije bilo jako puno poklona ali za mene dovoljno.Ipak je naj bitnije da smo svi sretni i zdravi. Petra Komorčec, 4.r.

Moja učiteljica otišla je do garaže,neki dječaci su je zatvorili. Bila je tamo skoro 27 dana. Marija Novak, 4.r.

Probudio sam se u subotu.Ušao sam u kuhinju i vidio da nikog nema.Nije bilo stvari,čaša,hrane.Obukao sam se i izašao van.Isto nije bilo ničeg.Pomislio sam da se dogodila krađa.Tada se sve počelo tresti.Dogodio se potres.Crijep mi je pao s krova na glavu i skoro me ozlijedio.Probudio sam se i shvatio da je sve to san. Mihael Vdović, 4.r.

Probudila sam se iz sna. Mislila sam da nema nikoga kod kuće. A zatim sam shvatila da su svi vani i da mene čekaju jer mi je rođendan. Lea Sajko, 4.r.