Povijest škole
Prema naređenju Centralne uprave brodogradnje (CUB) 1947. godine pri poduzeću „Aleksandar Ranković“ (poslije poduzeće „Torpedo“) osnovan je kurs za obrazovanje naučnika u privredi koji je počeo s radom 14. travnja 1947. godine i trajao do 15. rujna 1947. godine.
Početkom mjeseca veljače 1948. godine, odnosno u drugom polugodištu hrvatska škola preseljena je u prostorije vile „Ilijaš“ gdje je bio smješten i internat, a talijanska škola ostala je u zgradi poduzeća „A. Ranković“. 1948. godine u neposrednoj blizini poduzeća „A. Ranković“ izgrađena je nova zgrada namijenjena za internat učenika. To je zgrada na današnjoj lokaciji Škole, Ul. Jože Vlahovića 10. Školske godine 1954/55. Škola postaje samostalna i mijenja naziv u METALNO INDUSTRIJSKU ŠKOLU s odjeljenjem učenika u privredi. Školske 1960./61. godine Škola mijenja naziv u METALOPRERAĐIVAČKU ŠKOLU S PRAKTIČNOM OBUKOM, jer pored učionica za održavanje teoretske nastave prizemlje zgrade preuređuje se u školske radionice tako da dio učenika obavlja praktičnu nastavu u školskim radionicama. Godine 1969. Škola mijenja naziv u METALSKO-SAOBRAĆAJNI ŠKOLSKI CENTAR. 01. rujna 1977. godine Škola prerasta u CENTAR USMJERENOG OBRAZOVANJA INDUSTRIJSKO TEHNIČKIH KADROVA (integracijom triju Škola, i to: Metalsko-saobraćajnog školskog centra, Brodograđevne škole i Tehničke škole). 01. siječnja 1984. godine Škola dobiva naziv TEHNIČKI ŠKOLSKI CENTAR koji zadržava sve do 31. kolovoza 1992. godine, kada ponovno mijenja naziv u STROJARSKU ŠKOLU ZA INDUSTRIJSKA I OBRTNIČKA ZANIMANJA.
Početkom mjeseca veljače 1948. godine, odnosno u drugom polugodištu hrvatska škola preseljena je u prostorije vile „Ilijaš“ gdje je bio smješten i internat, a talijanska škola ostala je u zgradi poduzeća „A. Ranković“. 1948. godine u neposrednoj blizini poduzeća „A. Ranković“ izgrađena je nova zgrada namijenjena za internat učenika. To je zgrada na današnjoj lokaciji Škole, Ul. Jože Vlahovića 10. Školske godine 1954/55. Škola postaje samostalna i mijenja naziv u METALNO INDUSTRIJSKU ŠKOLU s odjeljenjem učenika u privredi. Školske 1960./61. godine Škola mijenja naziv u METALOPRERAĐIVAČKU ŠKOLU S PRAKTIČNOM OBUKOM, jer pored učionica za održavanje teoretske nastave prizemlje zgrade preuređuje se u školske radionice tako da dio učenika obavlja praktičnu nastavu u školskim radionicama. Godine 1969. Škola mijenja naziv u METALSKO-SAOBRAĆAJNI ŠKOLSKI CENTAR. 01. rujna 1977. godine Škola prerasta u CENTAR USMJERENOG OBRAZOVANJA INDUSTRIJSKO TEHNIČKIH KADROVA (integracijom triju Škola, i to: Metalsko-saobraćajnog školskog centra, Brodograđevne škole i Tehničke škole). 01. siječnja 1984. godine Škola dobiva naziv TEHNIČKI ŠKOLSKI CENTAR koji zadržava sve do 31. kolovoza 1992. godine, kada ponovno mijenja naziv u STROJARSKU ŠKOLU ZA INDUSTRIJSKA I OBRTNIČKA ZANIMANJA.
