Slovopis Download

Grafija ili slovopis predstavlja sustav slova pomou kojih se biljee glasovi odreenog jezika. Pismo kojim se koristi hrvatski jezik je latinica, a koja se pomalo razlikuje od spomenutog pisma u ostalim jezicima.

Slovopis moe biti nefonemski i fonemski. Ako je slovopis fonemski, u tom sluaju vrijedi pravilo da odreeno slovo uvijek predstavlja isti fonem. Tako npr. slovo tag_hash_106 vrijedi za fonem tag_hash_107 i slovo tag_hash_108 za fonem tag_hash_109.

Slovopis Download

Download File 🔥 https://urluss.com/2y4PDQ 🔥

U ostalim sluajevima kad odreeni dijelovi dvoslova imaju i ostale funkcije izvan spomenutog dvoslova, slovopis je oznaen kao nefonemski. Npr dvoslov ch je za fonem tag_hash_112, a dvoslov sh je za fonem tag_hash_114.

Hrvatski slovopis ili hrvatska latinica veim dijelom predstavlja fonemski slovopis s izuzetkom tri dvoslova kao to su d, nj i lj za foneme tag_hash_118, tag_hash_119 i tag_hash_120.

U lanku se utvruju slovopisna i pravopisna rjeenja koja Antun Ivanoi upotrebljava u djelu Svemogui neba i zemlje Stvoritelj (Zagreb, 1788), koja se potom usporeuju s pravilima u prvome slavonskom pravopisu Upuenje k slavonskomu pravopisanju Antuna Mandia (Ofen, 1779).

U Pletikosin tekst itatelje uvodi studija Josipa Lisca. Uz osvrt na dosadanje radove u kojima se spominje Pletikosa i njegov putopis, studija jo sadri ivotopis toga franjevca, zatim najvanije podatke o njegovu rukopisnom putopisu te prikaz sadraja toga teksta. Usto je posebna pozornost posveena Pletikosinu jeziku, slovopisu i pravopisu.

Profesorica Badurina istaknula je kako e latinino potiskivanje glagoljice i irilice iziskivati daljnje napore u prilagodbi latinikih slova za biljeenje specifinih hrvatskih fonema, to u konanici rezultira dananjim hrvatskim slovopisom. Kada se radi o zanemarivanju obuhvatnijeg podruja pravopisne organizacije starijih hrvatskih tekstova, bitno je biti svjestan da slovopisna neujednaenost neizbjeno zamagljuje pogled na pojedina pravopisna rjeenja.

Profesorica Badurina u svojem je izlaganju oprimjerila potekoe u vezi s uporabom latinikog pisma u najstarijim cjelovitim hrvatskim latinikim tekstovima (pisanje fonema c i ). Nastavila je zatim s pregledom hrvatskih iskustava s uporabom latinice u kasnijim stoljeima. Nai su stari pisci upotrebljavali razliita rjeenja za iste foneme. Ipak, i u takvoj situaciji moe se uoiti sustav. Uoeno je tako da su se hrvatski pisci biljeei svoje tekstove latinicom utjecali razliitim uzorima: talijanskom (u Dalmaciji) te maarskom (u kopnenoj zoni). Posljedino, formirale su se relativno stabilne slovopisne prakse: ve od 17. stoljea supostoje na zapadu/sjeveru kajkavski i na jugu dalmatinski slovopis, a od 18. stoljea i slavonski slovopis.

Profesorica Badurina iznijela je podatke o zanimljivim pokuajima ureenja hrvatskoga slovopisa. Prvo takvo nastojanje datirano je jo u 16. stoljee i pripisuje se zadarskom kanoniku imi Budiniu. Profesorica je spomenula i grafijska rjeenja Bartola Kaia te dubrovakoga dominikanca Rajmunda Damanjia, koji kreira nov sustav latinikih slova za hrvatski jezik. Zajednika je crta svih starijih reformi hrvatske latinice grafijski sustav uiniti jednoznanim i to jednostavnijim. Predstavljene slovopisne koncepcije nisu doivjele iru primjenu, a njima usuprot na podruju Slavonije od 18. stoljea ugled najdoraenijega hrvatskog slovopisa stjee slavonski slovopis. Kljuno mjesto meu reformatorima slavonske grafije zauzima fra Stjepan (Stipo) Vilov. Profesorica Badurina istaknula je kako ni hrvatski jug ne odustaje od svoje slovopisne tradicije, pa je slovopis utvren komisijom 1820. godine u Zadru prihvaen u gotovo cijeloj Dalmaciji, osim u Dubrovniku i Kotoru.

U osvit ilirskoga pokreta supostojala su tako dva poprilino stabilna i ujednaena slovopisna sustava. Pokret hrvatskoga nacionalnog osvjeivanja simbolino najavljuje nova reforma hrvatskoga latinikog slovopisa - iji je autor politiki voa pokreta Ljudevit Gaj. Profesorica je objasnila dvije faze Gajeve reforme latinike grafije te je naglasila kako s Gajevom slovopisnom reformom zavrava viestoljetno ujednaavanje hrvatskoga latinikog slovopisa. U rezultatima svih tih slovopisnih previranja ogleda se nastojanje da se iznau prihvatljivi grafemi za sve foneme hrvatskoga fonemskog sustava.

Uspostava slovnog sustava prethodila je promiljanju i osmiljavanju pravopisne organizacije starohrvatskih tekstova. Ipak, profesorica Badurina objasnila je da su razliite pravopisne prakse nuno postojale i prije no to je pravopis postao tema filolokih nastojanja. I najraniji zapisivai u svojim su zapisima kombinirali pisanje bilo u skladu s fonolokim bilo u skladu s morfemskim/morfonolokim pravopisnim naelom. Profesorica je govorila i o pravopisnim knjiicama u kojima se nalaze svojevrsni zameci kasnijih pravopisnih rjenika. Zamisao o jezinom i pravopisnom ujedinjenju svih hrvatskih krajeva jedna je od temeljnih sastavnica ilirskog programa. Dok je slovopisna reforma oznaila poetak nacionalnog pokreta, ilirski se pravopis pojavio polovicom stoljea: rije je o Pravopisu jezika ilirskoga Josipa Partaa iz 1850. godine. Taj se pravopis naao na poetku sueljavanja razliitih filolokih kola oko hrvatske ortografije. Profesorica Badurina objasnila je spomenute koncepcije te je izlaganje zakljuila pravopisnom raspravom Nauka o pravopisu jezika hrvackoga ili srpskoga (fonetikom i etimologijskom) Marela Kuara koja nama danas moe posvjedoiti koji su to jezikoslovni razlozi ili u prilog pravopisnom raspletu u korist fonolokoga pravopisa, koji se dogodio u zadnjem desetljeu 19. stoljea.

Na samom kraju profesorica Badurina istaknula je kako su suvremeni hrvatski slovopis i pravopis rezultat svih slovopisnih i pravopisnih programa i reformi iz prethodnih stoljea te nepobitan dokaz kontinuiteta hrvatske pismenosti.

gajica, latiniki slovni sustav nazvan prema njegovu tvorcu Ljudevitu Gaju. Nastao je po uzoru na slovopis Pavla Vitezovia i na e. slovopis; ukljuuje grafeme , , , dvoslove dj, gj, lj, nj, tj, grafem , preuzet iz poljskoga, te , grafem za odraz staroga jata (Pravopisz, u Danici 1835). Istodobno je uveden i grafem d. Horvatska domovina A. Mihanovia (Danica 1835., br. 10) prvo je djelo objavljeno tim slovopisom. Uz neznatne promjene Hrvati se njime slue i danas, a Slovenci od 1839. U njegovu oblikovanju sudjelovao je i V. Babuki, prvi preporodni gramatiar.

Iznesenih sedam naela obuhvaaju svu pravopisnu problematiku to se tie predstavljanja izgovora slovima. Ali ta se tema ne iscrpljuje pravopisom (ortografijom), tu odluuje i slovopis (grafija) pojedinoga jezika.

Gajeva knjiica Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisaa, poleg mudroubneh, narodneh i prigospodarneh temeov i zrokov tiskana je u Budimu 1830. godine. Rije je o djelu u kojemu se iznosi prijedlog reforme hrvatske latinine grafije, a tiskano je dvojezino, na hrvatskome i njemakome jeziku. Gaj je elio izgraditi sustav koji e svima biti prihvatljiv jer je zasnovan na preporodnoj sveslavenskoj ideji. Potaknut primjerom i nastojanjima P. R. Vitezovia, svoj je sustav gradio na monografemskome naelu, to znai da se jedan znak rabi za jedan glas. U tome se vodio milju o pribliavanju Slavena u nainu pisanja. Nije mu bila nakana kovanje novih slova za palatale, nego se u tome posluio ve postojeim latininim slovima, a naelo etimologije vodilo ga je u izboru znaka za pojedini palatal. Takva naela vodila su upotrebi dijakritikih znakova, u emu se povodio za ekim filologom Josefom Dobrovskm, koji je dijakritike znakove stavljao iskljuivo iznad slova. Dakle Gaj je predloio jednoslovni sustav polazei od kajkavskoga knjievnog jezika. Prijedlog nije prihvaen, ali je oznaio poetak rjeavanja jedinstvenoga slovopisa i hrvatskoga standardnog jezika. Godine 1835. u lanku Pravopisz u Danici iznio je modificirani prijedlog reforme grafije iz Kratke osnove. Odluio se za tokavsku osnovicu standardnoga jezika, koji je htio obogatiti elementima svih hrvatskih narjeja. Rjeenja za palatale u Pravopiszu bila su drugaija od onih u Kratkoj osnovi. Otprije je zadrao grafeme , , (meutim, sada su bili oznaeni kvaicom), a odustao je od t, d, g, l, n). Novi su mu prijedlozi spoj temeljnoga suglasnika i suglasnika j. Grafijski je to izgledalo ovako: t, d, g, l, n (dakle j s crticom). Od 1838. umjesto crtice na j pisat e se toka. Znak za glas preuzeo je iz poljske tradicije.

Budui da slovopis i pravopis nisu prikladni za potpun prikaz fonoloke osobine jezika, jezikoslovci rabe specijalne sustave fonolokih simbola za transkripciju fonema i njezinih alofona (npr. meunarodnu fonetsku abecedu). e24fc04721