Ponedjeljak, 13. svibnja 1935.
Probudio sam se u 8:15. Ustao sam iz kreveta, provirio kroz ključanicu i vidio sam kako se mama i tata opet svađaju. Mislio sam da se svađaju zbog tatinog pretjerivanja s alkoholom, ali to nije bilo točno. Glavni problem je bio gospodin Fulir. Te noći kada je gospodin Fulir došao kod nas mama i Fulir su stalno pričali. Tata je otišao do zahoda. Kada se vraćao iz zahoda, ugledao je kako se mama i Fulir ljube i grle. Tata je bio jako ljut i potukao se s Fulirom. Mami je rekao da se neće rastaviti zbog mene, ali da ne želi vise pričati ss njom. Meni je bilo jako žao i nisam htio gledati ni mamu ni tatu. Otišao sam do svog kreveta i počeo pisati dnevnik. Zanimalo me zašto je to mama napravila kada ima muža. Mislio sam da to nikada neće napraviti jer je ona jako dobra i stalno mi je pomagala u svemu. Poslijepodne je došla teta Mina i pitala je što je bilo. Mama je odgovorila da ništa nije bilo jer je mislila da ni tata ne želi ništa reći. Tata je krenuo govoriti, ali je mama stalno vikala da teta Mina ne bi čula što tata govori. Na kraju su shvatili da ih je teta Mina došla pozvati na vjenčnje i pitati hoće li biti kumovi. Tata i mama su u isto vrijeme rekli da hoće. Tata je nakon 20 minuta razgovora s tetom Minom uvidio svoju pogrešku. Shvatio je da je gospodin Fulir tu noć bio jako pijan i mama nije ništa mogla. Mama je rekla tati da više ne smije piti toliko puno. Baš se veselim vjenčanju i nadam se da tata više neće piti.
Pavao Šegović, 7. c
Snoćka sem bila kod babe,
megla se vlekla po duši,
sive su kreštale svrake i
ko da me v grlu kaj tuši.
Baba je samo čutela.
Oči joj gasle u suton
krunica v ruke je stala,
duša joj bila za putom.
Meni je teško pak bilo,
ko da djetinjstvo z njom ode,
u meni je dijete još snilo
babine priče i zgode.
Gabrijela Mihekovec, 8. a
U selu ne bješe djevojke
kao što je Janica bila,
lijepa lica, vitka stasa,
kosa sjajna kao svila.
Po livadi je šetala
s maramom na glavi,
u susret joj dolazi Marko,
seoski lovac pravi.
Svidjela se ona njemu
i Marko joj to odmah kaže,
ali ne vjeruje Janica lugaru,
misli da on joj laže.
A Marko ne odustaje
i uporan je u naumu svom,
da mu se jako sviđa
i dalje joj priča o tom.
„Nježna si kao breza“,
govori joj slatko on
i da ju baš takvu voli
i želi život provesti s njom.
Vjenčali se njih dvoje
i živjeli skromno tako
sve do jednog trenutka
kad sve je krenulo naopako.
Razboli se mlada Jana
i ubrzo napusti svijet,
tužan ostane Marko
izgubivši svoj divni cvijet.
Na svadbu je otišao
i liječio svoju bol i tugu,
vraćajući se ugleda brezu
i shvati da neće voljeti drugu.
„O, Janice moja mila“,
zazvao je njeno ime,
i dok breza se njiše na vjetru,
u srcu mu trag studeni i zime.
Magdalena Turk, 8.a
Čazma, 21. travnja 2020.
Draga Marinela,
stalno me pitaš kada ćemo se vidjeti. Trenutno ni ja ne znam točan odgovor.
Otkad se nalazimo u ovakvoj neugodnoj situaciji, sve više smo odvojeni od društva, iako ovdje tehnologija nije isto kao dotaknuti, vidjeti i osjetiti nekoga tko ti puno znači. Trenutno se osjećam tužno jer mi nedostajei društvo, škola, moja druga obitelj... Nadam se da si ti dobro i da se snalaziš s ovom situacijom, da se zabavljaš na svoj način. Ja jedva čekam da sve ovo završi i da se napokon vidimo i odemo na sok, ispričamo si sve, a mislim da imamo puno tema za razgovor, barem ih ja imam.
Zabrinuta sam oko odabira škole, ne znam što upisati, mislim, kako djeca mogu odrediti tako važan dio svoga života? Ali dobro. Osmi smo razred i odlučujemo o svojoj budućnosti, nadam se da ti nisi u istom problemu pa da mi možda možeš dati koji savjet. Naravno, i ja sam tu za sve što ti zatreba.
Javi mi kako si, što se radi kod tebe ovih dana? Šaljem ti srdačan pozdrav, piši i ti meni!
Tvoja Ana-Marija