Mi o svijetu, svijet u nama

Razmišljali smo o toleranciji, prijateljstvu, opraštanju i dobroti. Tako je nastao čitav niz naših stripova, problemskih članaka, plakata, likovnih radova...

Upis u srednju školu u doba pandemije koronavirusa - kako dalje?

Do kraja školske godine dijeli nas još oko dva mjeseca. Svi učenici osmih razreda već imaju planove za srednju, no zbog upisa su jako zabrinuti. Svi se oni pitaju samo jedno: kako se upisati u željenu školu u ovim teškim okolnostima?

Cijela ova školska godina bila je uvrnuta. Prvo štrajk učitelja u prvom polugodištu, a sada, kad su se učitelji, a i učenici i gradivo oporavili od iznenadnoga štrajka, došla je pandemija koronavirusa. Zabranjena su sva javna okupljanja, ali najgore od svega - nema škole i ne zna se još dokad je neće biti. Nastava se provodi, ali online.

Najgore je maturantima i osmašima. Većina osmaša se brine kada će moći ispraviti neke ocjene te poboljšati prosjek, kako će ih učitelji ocjenjivati te kako će, uopće, izgledati upis u srednju školu. Dakako, najveća briga i učenicima i učiteljima pa i roditeljima su ocjene. Kako će se ocjenjivati da učenici skupe dovoljno ocjena za upis?

Postoji par alata za online ocjenjivanje, no nijedan od tih alata nije pouzdan. Tijekom tog online testa na nekom od alata učenik može pred sobom imati knjigu ili tražiti odgovore na internetu, a da učitelj to neće znati. Jedna moguća solucija je usmeno ispitivanje preko videopoziva. Učitelj bi preko sustava kojeg koristi za online nastavu nazvao svako dijete te ga preispitao. Još jedna od mogućnosti za koju smatram da je najbolja je ocjenjivati učeničke praktične radove: umne mape i eseje. No to ne znači da mislim da bi učitelji stalno trebali zadavati eseje i umne mape. To bi trebalo biti svaka dva tjedna. Tada bi se trebalo konzultirati i s drugim učiteljima da se dva rada ne poklope u istome danu.

Također smatram da se školska godina ne bi trebala produžavati. Učenici nisu krivi što su učitelji štrajkali te što se pojavio koronavirus. Jednostavno nije fer. Produljenjem nastave pomaknuli bi se i upisi u srednju školu. Što se tiče upisa, ne bi trebalo biti problema. Upisi se već nekoliko godina provode online, no jedini problem kod upisa trebalo bi biti bodovanje. Smatram da se školska godina 2019./2020. ne bi trebala bodovati u ovakvim okolnostima. Nema nikakve razlike u prosjeku ocjena u osmom razredu od prosjeka ocjena iz sedmog razreda. Onaj tko je bio vrijedan u sedmom te je imao dobre ocjene, ostao je takav i u osmom, a onaj koji je ljenčario, isto je radio i u osmom, tako da smatram da bi za bodovanje sedmi razred trebao biti u fokusu.

Mislim da je to najbolja solucija. Ako bi se dogodila takva odluka, ni provedba ne bi bila teška. Jednostavno se ne bi gledale ocjene osmoga razreda. Tako bi se i kod učenika, učitelja, a i roditelja smanjio stres te neizvjesnost oko ove školske godine te upisa osmaša u srednju školu. Sigurno je da učenici imaju sada problema, no, na kraju svega, najvažnije je da svi ostanemo zdravi, a upisi će se već nekako provesti.

Benedikt Vrlac, 8.d

Problemski članak: Upis u srednju školu u doba pandemije koronovirusa - kako dalje?

Trenutno u svijetu vlada pandemija koronavirusa, i ne pohađamo školu normalno, nego preko interneta. Okupljanja nisu dozvoljena, pa moramo ostajati kod kuće i nastavu pratiti preko ekrana.

Iako se sad stanje poboljšalo, ministrica je odlučila da školsku godinu završimo preko interneta, što je s jedne strane dobro, a s jedne loše. Dobro je da smo kod kuće jer ćemo tako smanjiti zarazu virusa. U školi je oko petsto djece, i ako samo jedna osoba prenese virus, cijela škola bi se mogla zaraziti. Loša strana je što mi, osmi razredi, ne ćemo moći zadnjih par mjeseci osnovnoškolskog obrazovanja provesti s prijateljima iz razreda i nastavnicama. Ne ćemo imati priliku normalno se pozdraviti od svih. Nismo mogli ići ni na izlet u Vukovar, gdje su sve generacije prije naše bile. Još jedan veći problem je upis u srednje škole. Trebali smo imati satove razrednika s pedagoginjom na kojima smo trebali pričati o srednjoj školi i dobiti usmjeravanje i savjete. To sad radimo preko interneta, i za sad se pokazalo uspješnim, ali uživo bi sigurno bilo mnogo lakše. Svi satovi se održavaju preko Teams-a, je li sigurno da ćemo savladati svo gradivo onoliko dobro koliko bi ga uživo svladali? Naši učitelji se trude sve nam objasniti, bar većina njih, ali ne možemo biti sigurni. Dobra stvar je da nismo sami, nego sve škole u Hrvatskoj trenutno kroz ovo prolaze, pa će se i srednje škole morati prilagoditi. Ovog mjeseca trebale bi na internetskim stranicama srednjih škola biti sve informacije o upisima. Još uvijek ne možemo biti sigurni hoće li upisi biti uživo ili online. Nadajmo se, uživo. Dodatnih problema imat će učenici koji žele upisati škole koje imaju prijemne ispite, hoće li ih škole ukinuti? Ili će biti online? Ili uživo?

Svi se još uvijek pokušavamo snaći u ovoj situaciji i ima toliko pitanja na koje ne znamo odgovore. Nadajmo se da će se što prije sve vratiti u normalu i da ćemo naći odgovore na sva pitanja.

Majda Petrač, 8.d

Pandemijska anketa

Upitali smo nekoliko učenika osmog ce razreda OŠ Čazma što misle o novonastaloj situaciji te o njihovim osjećajima i pogledu na život u vrijeme ove neočekivane pandemije.

Marinela Muselin: Shvatila sam da su prave životne vrijednosti obitelj, prijatelji, sreća i zdravlje. Prvi put mi je mama rekla da ostanem kod kuće, da pomognem onima koji se bore za nas. Nikada mi škola nije ovoliko nedostajala kao sada, i svi prijatelji. Prvi put sam nekome mogla reći ostani doma, a ne: izađi. Moramo mnogo više cijeniti liječnike nego što smo do sada jer su mnogima spasili živote i rade više nego inače.

Ana-Marija Pajić: Prava životna važnost je biti zdrav i sretan, ali kada si zdrav, onda si i sretan. U ovom razdoblju izolacije možemo shvatiti koliko jako nam može nedostajati naša svakodnevnica, koliko je teško biti odvojen od obitelji i prijatelja, čak i od pojedinih učitelja, jer ljudi su navikli jedni na druge. Posebno trebamo beskrajno zahvaliti našim liječnicima koji se bore da ljudi (obitelji) ostanu s nama i vrate se svojim bližnjima. Sada, iako se smanjuju mjere, molimo ljude da ne odlaze odmah svugdje već koliko je to potrebno, da ostanu odgovorni, jer i ja bih htjela živjeti normalnim (prijašnjim) životom.

Lorena Pugar: Shvatila sam koliko je u životu bitno zdravlje. Koliko nam u životu znači uz sebe imati roditelje, braću i prijatelje. Shvatila sam koliko, ustvari, čovjeku nedostaje svakodnevni život i druženje. Sada bi bilo dobro da svi mi u ovoj situaciji budemo zadovoljni s malim stvarima i da se njima veselimo. Najvažnije je da se držimo propisanih pravila i da čuvamo jedni druge.

Elena Diktić: U cijeloj ovoj situaciji ima i dobrih i loših strana. Ja bih izdvojila par dobrih. Shvatila sam koliko mi je zapravo ljepše održavati školu kod kuće nego u školi, Čula sam se s prijateljima s kojima se inače ne čujem i zbližila s puno soba preko interneta, s kojima sam se slabo družila. Više vremena provodim u prirodi.

Evo nekoliko mišljenja o novonastaloj situaciji. Svi smo mi pomalo i zbunjeni, očekujemo da se što prije sve vrati u normalni život kojim smo živjeli prije ove situacije, a da to što prije dočekamo, pridržavajmo se svih mjera opreza koji su preporučeni iz zdravstva!

Ema Banić, 8.c