Na Satu razrednika razgovarali smo o tome koliko jake mogu biti riječi koje izgovaramo. One nas mogu oraspoložiti, a i rastužiti. Učenici su zapisivali rečenice koje žele čuti od svojih prijatelja, koje ih čine sretnima i one rečenice koje ne žele čuti jer se nakon njih osjećaju tužno.
U dogovoru s učiteljicom i učenicima 1. b razreda ukrasili smo naše razredne police. Sada imamo priliku vidjeti kako naši prijatelji iz suprotne smjene izgledaju, a i oni mogu upoznati nas.
U 1. razredu učenici prolaze razdoblje velikih promjena i susreću se s različitim osjećajima koje im je ponekad teško izraziti. Pomoću komunikacijske ploče mogu pokazati u kakvom su raspoloženju kako bi im učiteljica mogla pomoći.
Učenici su opisivali sličice i razgovarali kada i zašto se ponekad osjećaju tužno, uplašeno, dosadno, zabrinuto i sl.
Svaki dan imamo priliku učiniti nešto dobro za svoje prijatelje: posuditi olovku, pružiti ruku kada netko padne, podijeliti marendu, pomoći pronaći bilježnicu, utješiti, pohvaliti, nasmijati...
Dobra djela zapisujemo na trakice i stvaramo lanac prijateljstva. Do kraj godine nadamo se da će lanac biti dovoljno dugačak da njime opišemo krug oko učionice. Tada ćemo pročitati sva dobra djela koja smo napravili, a nadamo se da će ih biti puuuuuuuno.