Josip Vincetić, hrvatski i njemački jezik
Uzrujano sam se osmjehnuo kad sam prvi put ušao u vaš razred, kad vas je učiteljica prepustila novom razredniku. Niste tada bili ni svjesni da će meni ovo biti novo iskustvo kao i vama, da ćemo zajedno rasti u godinama koje su pred nama. Stojeći sada pred pragom jednog novog podneblja, punim srcem vjerujem da stasali smo u bolje ljude koji se neće bojati pogriješiti u daljnjem žeđanju za znanjem.
Premda smo se često saplitali u međusobnim raspravama, drago mi je da ste nebrojene trenutke krasili svojom nesebičnom prisutnošću, obogativši ju i pokojom novom spoznajom. Moje ste iskustvo zasigurno obogatili jer bodriti vas u odrastanju ostaje neprocjenjivo. Znajte da ste zauzeli posebno mjesto u mome srcu jer svatko je od vas na svoj način upečatljiv. Često bih vam rekao da ste posebni jer ste prvi, no to nikako nije i jedina odlika po kojoj ću vas pamtiti. U moj ste život unijeli dašak vedrine i podsjetili me svijet ponovno vidjeti radoznalim, djetinjim očima.
Na tom sam vam iznimno zahvalan, na ovom neponovljivom iskustvu kojemu se naglo došuljao kraj. Stoga se nemojte zaboraviti osmjehivati životu, onim istim žarom u očima s kojim sam vas susreo. Ne dajte da vas sputava strah jer i on je samo lekcija kojom se treba pozabaviti. Ne ustručavajte se otkrivati svijet oko nas, no nikako ne zaboravite krenuti od sebe. Budite predvodnici svojih snova i usudite se pretočiti ih u stvarnost. Ona je plod vašeg djelovanja i odraz vaših srca, zato ih nikada nemojte zaključati.
Uz najiskrenije želje, vaš razrednik Josip.