“Ja sam Luka i neliječeni sam bivši ilegalac sa šest godina iskustva u provođenju krivičnih djela ilegalne kupovine domske sobe”, počinje svoju priču nekadašnji student zagrebačkog Kineziološkog fakulteta. Iako Studentski centar u Zagrebu ističe da provodi nenajavljene kontrole, Luka tvrdi: “Tijekom boravka u domu zaštitari su mi javljali kada će mi doći kontrola sobe”. 

Uz pola desetljeća iskustva života u domu, i toga su mu dana dojavili da dolazi kontrola. Živio je u prizemlju i spremao se skočiti kroz prozor, ali ga je tamo dočekao drugi zaštitar koji ga prijavio upravitelju doma. Tehnički, soba iz koje je ilegalac izbačen nakon njegovog iseljenja ostaje prazna. Ona se, međutim, vrlo brzo može ponovno naći na tržištu. 

Soba prodana opet i opet

Ispričao nam je tako ovaj bivši ilegalni stanar Studentskog doma Stjepan Radić. Dapače, on je ponovno kupio sobu iz koje je izbačen. “Upravitelj mi je dao tjedan dana da se snađem, ali sam u međuvremenu ponovno kupio istu tu sobu – od dečka koji se naknadno uselio u nju“, rekao nam je Luka. 

Prošle akademske godine SC u Zagrebu je izrekao devet disciplinskih mjera gubitka prava na smještaj zbog ilegalnog korištenja smještaja u studentskom domu. Broj ilegalaca u stvarnosti je i veći. Svi studenti s kojima smo razgovarali osobno ih znaju i po nekoliko. Dok u SC-u tvrde kako bilježe pad broja ilegalaca, ni nakon više upita ne navode koliko ih je točno bilo posljednjih pet godina. 

2.500 studenata bez smještaja

Temeljnom problemu nisu doskočili. Naime, više od 10.000 studenata svake godine šalje zahtjev za smještaj u dom na području Zagreba. Više od 2500 studenata ne dobije pravo na korištenje studentskog doma te moraju naći privatan smještaj koji se mjesečno plaća nekoliko stotina eura što je za mnoge nemoguća misija. 

Subvencija za privatan smještaj, koju SC daje studentima koji ne uspiju na natječaju za dom, pokriva tek 60 eura. Studenti koji ne upadnu u dom i nemaju dovoljno novaca za plaćanje privatnog smještaja, snalaze se na razne načine, između ostalog i kupovinom studentske sobe. 

Nekad 3000 kuna, sada 1000 eura

Cijene i na tom tržištu rastu u prosjeku svake godine za 70 eura. “Teško je vjerovati da su ljudi nekoć prodavali dom za 3000 kuna. Sad sobe idu minimalno za 1000 eura“, govori stanarka jednog od zagrebačkih studentskih domova koja legalno boravi u studentskoj sobi. 

Svaki stanar doma dužan je plaćati mjesečnu stanarinu čiji iznos ovisi o kategoriji kojoj soba pripada, ali i o tome boravi li u sobi jedna ili dvije osobe. Raspon cijena kreće se od 30 do 100 eura mjesečno. Osim tog izdatka, ilegalni stanari obično plaćaju i kupovinu studentske sobe prodavačima. 

Modaliteti plaćanja variraju. Student jednog zagrebačkog fakulteta s kojim smo razgovarali nije ništa platio sobu u kojoj je boravio ilegalno jer je bio u prijateljevoj sobi, drugi je uz mjesečnu stanarinu prijatelju još uplaćivao 35 eura na račun dok je treći sugovornik prijatelju prodao dom za 600 eura. 

Moralna opravdanja

Iako prodaja mjesta u studentskom domu nije dopuštena, prodavači ne osjećaju moralnu odgovornost. “Svijet je okrutno mjesto i zato ne osjećam moralnu krivicu niti grižnju savjesti. Puno mi je draže pomoći prijatelju za kojeg znam da je dobra i kvalitetna osoba nego ustupiti mjesto nekom potpunom strancu“, govori jedan od prodavača s kojim smo razgovarali. 

Nastavlja: “Dobio sam dom iako mi nije trebao, ali sam znao prijatelja kojem je trebao. Odlučio sam prijeći na život u stanu zbog komocije, privatnosti i kvalitete života“. Jedna je studentica, doznali smo, s mjesečnom ratom od prodaje doma uređivala iznajmljeni stan u kojemu je živjela s dečkom. 

Život pod stresom

Dok neki žive bezbrižno kao ilegalni stanari, pojedinci osjećaju nemir za vrijeme boravka u domu. “Ja sam se u početku jako bojala kontrole, navijala sam svako jutro alarm u 6 da bih vidjela u grupi na Facebooku ima li dojava o kontroli. To je tako trajalo nekih mjesec dana dok se nisam malo opustila, ali svejedno me bilo jako strah. 

Izbjegavala bih dovoditi previše prijatelja u sobu i stalno sam upozoravala na buku, jer ako zaštitar dođe radi dojave buke mora provjeriti tko spava u toj sobi“, priča ilegalna stanarka koja je kasnije, zbog sniženog praga, dobila vlastito legalno mjesto. 

Facebook umjesto oglasnika

Studenti svoje mjesto u studentskom domu najčešće osiguravaju u grupi na Facebooku. Prodavači izrade lažan profil, uđu u zajedničku grupu u kojoj je nešto više od 50.000 studenata i objavljuju oglase. U njima piše kategorija smještaja, paviljon, kat, soba te cijena i uvjeti. 

Studenti koji prodaju sobe dobivaju i po nekoliko ponuda, a prodaja se većinom dogovori istog dana. Najčešće je riječ o metodi najbržeg prsta. Nakon odabira kupca, pregovara se način plaćanja – jednokratno ili višekratno, u gotovini ili na račun. Iako nije pravilo, neki od njih upoznaju se i uživo. A što se dogodi kada nekoga zaista uhvati kontrola? 

Izdaje cimer, izbacuje zaštitar

O tome nam govori student kojeg su uhvatili nakon što ga je izdao njegov vlastiti cimer. Naime, osim redovnih kontrola, uprava doma reagira i na dojave studenata. "Cimeru sam rekao da sam ilegalac, naivno vjerujući da to neće imati posljedice. Sankcije su bile iseljavanje i nemogućnost dobivanja doma do kraja studija“, kazao nam je ulovljeni student. 

I kupac i prodavač bi trebali biti sankcionirani, no u pravilu nastradaju kupci. Prekršiteljima pravilnika daje se određeno vrijeme da isele iz studentskog doma.

Zakon na čekanju

Jedan student ispričao nam je kako su mu dali period od tjedan dana da se snađe oko stambenog pitanja. Drugi student s kojim smo razgovarali pak navodi da je morao iseliti isti dan: “Rekli su mi da moram odmah otići, ali bili su uljudni i pustili su me da odem na posao pa da se iselim kad se vratim”.

U proteklim godinama iz samog Studentskog centra javno su isticali kako je preprodaja mjesta u studentskim domovima ilegalna i kažnjiva. Iz Ureda ravnatelja potvrdili su da prate oglase vezane za kupoprodaju domskih soba. Za portal Srednja.hr svojevremeno su poručili kako osuđuju sve koji to čine, podsjetili ih da krše Kazneni zakon i oštećuju siromašnije hrvatske obitelji. 

Sve ostaje na riječima

U spomenutom Kaznenom zakonu, članku 258., stoji: “Tko s ciljem da za sebe ili drugoga ostvari državnu potporu davatelju državne potpore dade netočne ili nepotpune podatke o činjenicama o kojima ovisi donošenje odluke o državnoj potpori ili propusti obavijestiti davatelja državne potpore o promjenama važnim za donošenje odluke o državnoj potpori, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.” 

U praksi upravitelj doma odlučuje o težini sankcije prema Pravilniku o domskom redu i uvjetima boravka studenata. Prijave kaznenih djela subvencijske prevare SC u pravilu ne pokreće pa ispada da zakon spominju samo kao krezubu prijetnju.

Nevidljivi ilegalci u sustavu koji žmiri

Studentski centar u Zagrebu navodi da se kontrole provode i do 40 puta godišnje te da u komisiju za nadzor ulaze zaštitari i recepcioneri koji fizičkim ulaskom u sobe provjeravaju tko boravi. Međutim, nisu nam precizirali kriterije ni učestalost svake pojedine kontrole. 

Iako tvrde da je prodaja mjesta u studentskim domovima teški disciplinski prekršaj koji se sankcionira iseljenjem i trajnom zabranom sudjelovanja u natječaju, ostaje nejasno koliko takvih slučajeva doista dospije do konkretnih sankcija. Zagrebački SC ni nakon više naših upita nije odgovorio koliko je točno sankcija izrekao u proteklih pet akademskih godina. 

U ovom se tekstu nismo bavili uzrocima ilegalne preprodaje domskih soba; od nedovoljnih smještajnih kapaciteta u studentskim domovima, preko netransparentnog upravljanja istima do vrtoglavo visokih cijena najma na zagrebačkom tržištu nekretnina. Bez fokusa na ove teme, problem ilegalnog domskog stanovanja neće nestati.

Napomena: Tekst je nastao u sklopu kolegija Istraživačko novinarstvo na FPZG u akademskoj godini 2024./2025.