Srpanj, ljeto je u punom jeku, u splitskoj trajektnoj luci turisti i domaći jure u taksije, trajekte, autobuse. Zbog gužvi na cestama neki autobusi kasne i preko sat vremena, a tri dostupne klupe na kolodvoru su zauzete kao i malobrojna mjesta u hladovini. Nadstrešnice za zaklon od sunca nema. Tako izgleda jedan tipičan dan putnika na Autobusnom kolodvoru u gradu Splitu, glavnom turističkom središtu Hrvatske. Mještani i oni koji se ovdje nađu u prolazu već su godinama nezadovoljni izgledom i uslugama kolodvora.

“Malo izgleda kao da će se srušiti”, govori nam na licu mjesta srednjoškolka Nika o zgradi kolodvora koji je tijekom privatizacije završio u većinskom vlasništvu poduzetnika Mate Jujnovića. Od davnih 90-ih nije bitno mijenjao izgled i infrastrukturu kolodvora. Angelina, putnica koju smo zatekli na autobusnom kolodvoru, ispričala nam je kako je zbog nedostatka zaklona često morala vani sjediti na kiši.

“A di je kolodvor uopće? Znamo gdje su peroni, to vidimo, ali za zgradu ja iskreno nisam znala da je tamo”, rekla nam je prolaznica Torita kada smo ju pitali što misli o zgradi kolodvora. S desetak perona i skromnim unutrašnjim dijelom, ne iznenađuje kako mnogi prolaznici ne znaju gdje se zgrada kolodvora uopće nalazi. Jasno je stoga kako su javne kritike, usmjerene prema pitanju kako je moguće da turistička metropola ima kolodvor u ovakvom stanju, posve opravdane. Ili kako bi rekao jedan naš sugovornik kojeg smo zatekli na jednom od perona: “Tako lošeg kolodvora nema na svijetu”.

Vlasnička slagalica bez rješenja

Većina posjetitelja nije svjesna zapetljanih vlasničkih odnosa koji uzrokuju i zapušteni izgled. Vlasništvo se dijeli na tri dijela u kojem već spomenuti Mate Jujnović ima većinski dio, a ostatak dijele Grad Split i država. Zbog loše komunikacije Grada i vlasnika, budućnost kolodvora ostaje neizvjesna. Samo zemljište je godinama bilo predmet sudskih sporova. Lendi Pezzi, voditeljica Građansko-upravnog odjela Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, koja je uključena u rješavanje imovinsko-pravnih odnosa na ovom području potvrdila nam je da je kolodvor izgrađen na području nasipa koji spada pod pomorsko dobro. S obzirom na to da se kolodvor nalazi na javnom dobru, grad Split, Jujnović i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nastoje postići dogovor o vlasništvu nad zemljištem, no zasad neuspješno.

Većinski vlasnik Jujnović vlasništvo je stjecao postupno tijekom privatizacije. Osim splitskog, ovaj poduzetnik kupac je i sinjskog i makarskog kolodvora te vlasnik autobusnih kompanija Promet Makarska i Promet Sinj. U medijima se ne pojavljuje često, ali kada to učini, zna nagovijestiti zatvaranje splitskog kolodvora, što je izrazito problematično jer grad Split nema adekvatnu alternativu. Kao razlog mogućeg zatvaranja, Jujnović u medijskim istupima izdvaja neprofitabilnost i komplicirane pravne sporove koji mu ne omogućuju ulaganja u sami kolodvor. Telefonski smo kontaktirali gospodina Jujnovića kako bi nam pojasnio trenutnu situaciju, no kazao je kako zbog zdravstvenih tegoba nije u mogućnosti odgovoriti na upite.

Jujnovićevoj smo tvrtki zato uputili službeni upit o budućnosti splitskog autobusnog kolodvora, planovima ulaganja, mogućem zatvaranju te pitanju vlasničkih odnosa. Kako odgovor nismo dobili, kontaktirali smo Jujnovićevog nećaka, Matu Jujnovića, koji obnaša funkciju direktora firme Autobusni kolodvor Split d.o.o.

Mjesec dana bez odgovora

U telefonskom je pozivu odrješito izjavio kako su oni vidjeli naš upit i odlučili da na njega neće odgovoriti jer to “nije u novinarskom interesu”. Iako smo mu naglasili da su nam građani na licu mjesta rekli koliko su nezadovoljni stanjem kolodvora, Jujnović nam je odgovorio da su “i oni nezadovoljni”. Na pitanje o tome kako mu onda nije u interesu reći svoju stranu priče, Jujnović je podigao glas i odgovorio kako im “nije u interesu jer ne želimo to reći”. Kratak razgovor, u kojem nam je stalno upadao u riječ, Jujnović je završio konstatacijom kako se on “ne želi dalje raspravljati”. 

“Znači, rekao sam vam da vam na pitanja nećemo dati odgovore i to je to. Vrlo jednostavno.”, zaključio je razgovor. Iako direktor inzistira da su oni “privatna firma” čije poslovanje nije u interesu javnosti, tvrtka se ipak neupitno bavi djelatnošću općeg interesa. Tako ispada da nijedna strana uključena u ovu priču nije zainteresirana objasniti javnosti zašto je kolodvor u takvom stanju i hoće li se što promijeniti. 

Gradu Splitu poslali smo upit o tome kako se razvoj autobusnog kolodvora uklapa u prometnu strategiju nove vlasti, smatraju li da trenutačno stanje zadovoljava potrebe grada i putnika, koje bi mjere Grad poduzeo u slučaju promjene vlasništva te kako vide buduću lokaciju kolodvora kao i daljnje korake po tom pitanju. Naime, već godinama postoje planovi za premještanje kolodvora u kvart Kopilicu, a prošla gradska vlast je i započela taj projekt. Usprkos ponavljanju upita i nekoliko telefonskih razgovora u kojima nam je odgovor obećan “odmah ujutro”, naš upit još uvijek stoji neodgovoren.

Kopilica: budućnost kolodvora ili plan na papiru?

Ne može se ipak reći da se ništa nije radilo po pitanju kolodvora. Gradom Splitom, spomenuli smo, već godinama kruže ideje o njegovom premještanju iz trajektne luke u kvart Kopilicu gdje se nalazi i jedna željeznička stanica. Svakih se nekoliko godina pojavi ta tema pa se ništa ne dogodi i tako u krug. Ipak, radovi na projektu autobusni kolodvor Kopilica započeli su 2019. godine, no ubrzo su zaustavljeni nakon oduzimanja građevinske dozvole.

Tako je i prošla gradska vlast na čelu s bivšim gradonačelnikom Ivicom Puljkom započela projekt rekonstrukcije Istočne obale koji uključuje i premještanje autobusnog, ali i željezničkog kolodvora. Gospodin Puljak u telefonskom razgovoru tvrdi kako će, prema tom planu, doći do premještanja glavnog autobusnog i željezničkog kolodvora na prostor Kopilice. U trajektnoj luci ostala bi samo stajališta na kojima će autobusi ostaviti putnike, ali se neće zadržavati, već će se vratiti na glavno stajalište u Kopilici. Na naše pitanje kada bi se to trebalo realizirati, Puljak tvrdi kako će sigurno proći još deset godina.

Da se od Kopilice nije odustalo potvrdila nam je i sadašnja gradska vlast. Aktualni gradonačelnik Tomislav Šuta u kratkom nam je razgovoru izjavio da bi projekt novog kolodvora ove godine trebao biti stavljen na javno savjetovanje u sklopu Urbanističkog plana uređenja, pri čemu se oslanjaju na idejno rješenje Fakulteta građevine, arhitekture i geodezije u Splitu. Bivši dogradonačelnik Splita Bojan Ivošević, s kojim smo također razgovarali, dodao je da se trenutno rade detaljna ispitivanja na dijelovima plana Kopilice koji prolaze blizu stambenih objekata zbog buke, kao i komunikacija s Hrvatskim cestama. To pokazuje da je projekt još u vrlo ranoj fazi gdje se rješavaju infrastrukturne prepreke.

Koliko će još putnici čekati?

Istaknimo i kako licenca za obavljanje kolodvorskih usluga, koju je Ministarstvo prometa izdalo tvrtki Autobusni kolodvor Split d.o.o., traje do 30. studenog 2031. godine. S obzirom na već spomenuti nedostatak komunikacije između Grada i vlasnika, nije poznato hoće li licenca nakon isteka biti obnovljena. Nejasno je i kako će kolodvor poslovati do završetka rekonstrukcije Istočne obale koja bi mogla trajati između deset i petnaest godina. 

Važno je napomenuti i kako za provedbu kompletnog plana rekonstrukcije treba provesti i projekt Kopilica na kojem je predviđen novi autobusni kolodvor. Sam taj projekt je mnogo kompleksniji, te bi, kako navodi Puljak, trebao obuhvatiti i šire područje od same Kopilice.

Dok političari obećavaju novi kolodvor, a država i privatni vlasnik se i dalje svađaju, postavlja se pitanje: što će biti s putnicima 2031. godine kada ovom kolodvoru istekne dozvola za rad? Otvorenim ostaje i pitanje dokad će turističko središte zemlje imati “najlošiji kolodvor na svijetu”, kako ga nazivaju sami putnici.