U hrvatskom ženskom nogometu godinama se gomilaju trofeji i osvajaju naslovi, dok nogometašice često nemaju ni minimalne uvjete za normalan rad. Niti na jednom primjeru to se ne ocrtava tako ekstremno kao na slučaju prošlogodišnjeg prvaka prve ženske nogometne lige, ŽNK Agrama. Osvajačice naslova prvaka, klub koji proizvodi reprezentativke, danas nema vlastiti teren, stalni raspored niti sigurnost da će sutra imati gdje trenirati. 

Dok treneri mole za termine po tuđim terenima, a igračice se sele između parketa, umjetne i prirodne trave riskirajući ozbiljne ozljede - gradske institucije govore o “dugotrajnim postupcima” zbog kojih klub nema teren. Priča koja bi trebala biti primjer razvoja i uspona ženskog nogometa, u praksi je borba za puko preživljavanje.

Profesionalni rezultati, nikakvi uvjeti

ŽNK Agram, prošlogodišnji prvak, ovu je sezonu završio drugi na ljestvici Magenta lige, Prve hrvatske nogometne lige za žene. Uz to, klub je u upravo završenoj sezoni osvojio naslov Hrvatskog nogometnog kupa za žene te je višestruki prvak lige u kategorijama kadetkinja i pionirki. 

Za klub koji je nanizao takve uspjehe na državnoj razini, logično bi bilo očekivati da ima perspektivne i kvalitetne uvjete za nastavak svoje uspješne priče. Pristojan travnjak i stadion na kojem se igraju derbiji za tron ženskog nogometa u Hrvatskoj čine se kao minimum, no nogometašice Agrama na takve uvjete čekaju već godinama.

Nedostatak terena kao zdravstveni rizik

Kika Gluhak, dvadesetogodišnja bivša igračica klubova ŽNK Agram i ŽNK Siget, kroz svoje iskustvo ukazuje na očiti primjer sporadične organizacije ženskog nogometa u Hrvatskoj. Zbog teške ozljede koljena i operacije, profesionalni nogomet više nije dio njene svakodnevice. Upravo su ozljede jedan od ozbiljnijih problema koji stoji na putu normalnom i dugoročno održivom funkcioniranju ŽNK Agrama. 

Klub, naime, nema uređen teren za treniranje i igranje domaćih utakmica. To je preraslo u velik zdravstveni rizik za mlade igračice Agrama jer nogometašice stalno mijenjaju terene i podloge na kojima treniraju. 

„Mislim da je veliki problem to mijenjanje terena, to je baš užas. Pogotovo jer puno cura iz Agrama zimi radi održavanja forme ide igrati futsal. Tamo su na parketu pa se moraju vratiti na pravu travu negdje, iza toga drugdje na umjetnu travu, uvijek pate radi toga. U zadnjih godinu dana je, koliko znam, bilo dosta ozljeda u Agramu, pogotovo ozljeda koljena“, objašnjava Kika uobičajeno stanje u trenažnom procesu.

Administrativni labirint koji klubove poput Agrama ostavlja bez stabilnih uvjeta

Pored ozljeda, Agram je u nekim od svojih „privremenih domova“ nerijetko bio žrtva lošeg rasporeda treninga. Vrhunac logističkog kaosa, primjerice, dogodio se kada je ŽNK Agram koristio pomoćno igralište kluba NK Špansko. Ekipa je stigla na unaprijed dogovoreni termin i zatekla posve zauzet teren pa se trening pretvorio u razgovor unutar četiri zida svlačionice - kako ga je Kika nazvala, „komunikacijski trening“.

Nelogičnosti u organizaciji i transparentnosti korištenja gradske sportske infrastrukture vidljive su i u službenim gradskim dokumentima. Iako bi, prema Pravilniku o upravljanju sportskim objektima, u Programu javnih potreba o sportu trebalo biti određeno tko, kada i za koliko novaca tijekom godine može koristiti gradske sportske objekte, to nije slučaj. Spomenuti Program nigdje transparentno ne spominje ni korisnike niti dodijeljenu im satnicu na svakom pojedinom od dostupna 32 objekta kojima upravlja. Tako se, primjerice, ne spominje niti tko može koristiti igralište NK Savice, jedinog isključivo nogometnog objekta iz Programa javnih potreba o sportu. 

Ovaj konfuzni i zapetljani način organizacije korištenja javnih sportskih objekata dodatno otežava već ionako kriznu situaciju za klubove poput Agrama. U takvom sustavu gotovo je nemoguće, primjerice, doći do stabilnih termina na igralištu Savice. Budući da ni na službenoj stranici Ustanove za upravljanje sportskim objektima nije navedeno tko koristi Savicu za trening, pitali smo Ustanovu kako Agram najjednostavnije može ondje dobiti termin, no do zaključenja teksta nismo dobili odgovor.

Vječni podstanari bez fiksnog doma - dok klub niže povijesne uspjehe, trener puca po šavovima i krpa raspored

Dugogodišnji trener seniorske ekipe Agrama Ivica Milković otvoreno priznaje da u ovakvom sustavu puca po šavovima i gubi motivaciju jer stvari godinama stoje na istom mjestu. Dok klub niže velike uspjehe iz godine u godinu, Milković svakodnevno krpa raspored kupujući razbacane termine od Prečkog i Trnja do Mladosti. NK Prečko, Trnje i NK Sava (u sklopu sportskog parka “Mladost”), lokacije su gdje treniraju, a svaki taj sat na tuđoj travi klub plaća, funkcionirajući kao vječni podstanar bez fiksnog doma. 

„Iskreno, ne znam ni sam više što me drži tu i što mi je motivacija. Predugo smo već u situaciji u kojoj jesmo, ništa se nije pomaknulo, nemamo apsolutno ništa svoje i mislim da nema više smisla ovako se stalno mučiti. Kažem, borit ćemo se i pokušavati i dalje to sve ustabiliti, ali motivacije više nemam“, razočarano nam govori trener Milković.

“Teren” koji to još nije - 5 godina iščekivanja stalnog doma

Agramova agonija ni tu ne završava. Klub, administrativno gledano, u kompleksu Športskog rekreacijskog centra Špansko posjeduje „teren“. U stvarnosti je to polu-uređena livada koju Agram održava redovnom košnjom trave. U toj početnoj fazi, zemlja stoji već pet godina. Za svaku konkretnu akciju poput postavljanja umjetne trave, drenažnih cijevi i slično, klubu je potrebna građevinska dozvola koju od 2021. nisu uspjeli dobiti od nadležnih gradskih institucija. 

Sredinom lipnja, koncesija od već spomenutih pet godina istječe. Pitali smo Gradski ured za sport, obrazovanje i mlade zašto građevinska dozvola još nije izdana i što je učinjeno kako bi se projekt pokrenuo. Iz Ureda su odgovorili kako je riječ o dugotrajnom postupku te da je usklađivanje prostorno-planske dokumentacije još u tijeku. Trener Milković više je puta istaknuo kako nema vjere ni optimizma da će se u nadolazećem periodu išta oko terena bitno promijeniti, čak i kad bi klub dobio produljenje korištenja.

Vječna borba između formalne jednakosti i stvarne nejednakosti

Razlike u uvjetima između ženskih nogometnih klubova dodatno pokazuju koliko su resursi u ženskom nogometu neravnomjerno raspoređeni. O toj temi razgovaramo s Anom Filipović, igračicom gradskog rivala ŽNK Dinamo. Iako Dinamo ove sezone ostvaruje slabije rezultate od Agrama, igračice ondje imaju osigurane fiksne termine treninga, vlastitu svlačionicu i stalan pristup fizioterapeutima. U Agramu takva organizacijska sigurnost ne postoji, unatoč izvrsnim rezultatima koje klub godinama ostvaruje na državnoj razini.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova u svojim izvješćima jasno detektira omalovažavanje ženskog nogometa,  primanja od svega 200 eura i rodni jaz u pristupu sportskoj infrastrukturi. Posebno naglašava drastične primjere poput otvorenog štrajka igračica u Osijeku ili potpunog gašenja ženskog pogona u Istri.

Zid šutnje u Sportskom savezu: prvo su se proglasili nenadležnima, a na konkretno pitanje nisu odgovorili

Povjerenstvo za ravnopravnost spolova Grada Zagreba još je prije dvije godine uputilo službenu preporuku Sportskom savezu Grada Zagreba za rodno uravnoteženo korištenje sportskih terena. Taj prijedlog na kraju nije uvršten u gradske planove. Pitali smo Savez zašto, kao jedan od ciljeva svog Programa javnih potreba u sportu nisu uvrstili smjernice Pravobraniteljice i Povjerenstva za ravnopravnost spolova. 

Odgovorili su tek kako oni nisu nadležni za upravljanje i raspodjelu korištenja sportske infrastrukture. Na ponovljeni upit u kojem smo istaknuli da to nije bilo naše pitanje, odgovor nismo dobili.

Od afere HEP do košnje prazne livade: Grad se prigodno probudio tek pred istek petogodišnjeg roka

Istaknimo kako Agramov logistički ponor dodatno opterećuje i političko nasljeđe. Pad bivšeg predsjednika Nikole Domitrovića u aferi s izvlačenjem novca iz HEP-a ostavio je klub u financijskoj i institucionalnoj izolaciji. Tako je klub, u konačnici, prepušten sam sebi, a namjenska sredstva troši na puko košenje i održavanje neupotrebljive livade. 

Na naše upite gradskim institucijama, u finalu istraživanja javili su nam se iz Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade. Poručili su  da je resorni gradski ured održao sastanak s predstavnicima ŽNK Agrama radi pronalaženja dugoročnog rješenja za klub. 

Unatoč iznenadnoj administrativnoj aktivnosti i obećanjima o usklađivanju dokumentacije za ŠRC Špansko, trener Milković ostaje potpuno skeptičan. Birokratska obećanja na papiru ne mijenjaju činjenicu da igračice i dalje nemaju fiksni teren, a lipanj 2026. donosi kraj petogodišnjeg ciklusa u kojem se klub umjesto razvoja bavio isključivo preživljavanjem na posuđenim terminima.