Nastavnička revija, Vol. 4 No 1, 2023.
___________________________________________________________________________
Stručni članak
MIŠLJENJE UČENIKA MEDICINSKIH ŠKOLA I GIMNAZIJA O STARIJIM OSOBAMA – SLIČNOSTI I RAZLIKE
Renata Tisaj, Srednja škola Čakovec, Čakovec
Puni tekst: hrvatski str. 18-42
SAŽETAK
Cilj istražovanja je utvrditi povezanost obrazovnog smjera i stanovanja sa starijim osobama te mišljenje učenika o starijim osobama. Također se želi utvrditi povezanost obrazovnog smjera i znanja o starosti i starenju. Provedena je presječna studija koja je obuhvatila 160 učenika srednjih škola medicinskog i gimnazijskog smjera. Kao instrument istraživanja korišten je anonimni anketni listić koji se sastojao od triju dijelova. Prvi dio anketnog listića samostalno je kreiran za potrebe ovog istraživanja, a druga dva dijela preuzeta su od Centra za zdravstvenu gerontologiju NZJZ Dr. Andrija Štampar. Kategorijski podatci predstavljeni su apsolutnim i relativnim frekvencijama. Razlike među kategoričkim varijablama testirane su Fisherovim egzaktnim testom. Numerički podatci opisani su medijanom i interkvartilnim rasponom. Normalnost raspodjele numeričkih varijabli testirana je Shapiro-Wilkovim testom. Razlike numeričkih varijabli između dviju nezavisnih skupina testirane su Mann Whitney U testom. Ocjena povezanosti dana je Spearmanovim koeficijentom korelacije R. Sve P vrijednosti su dvostrane. Razina značajnosti postavljena je na Alpha = 0,05.Rezultati pokazuju da stariji učenici imaju značajno veće znanje o starenju, a time i pozitivnije mišljenje o starosti i starenju. Općenito, učenici imaju dostatno znanje o starosti i starenju bez obzira na obrazovni smjer. Stanovanje sa starijim osobama ne utječe na mišljenje učenika o starijim osobama. Učenici imaju pretežno neutralan do blago pozitivan stav o starijim osobama. Iz dobivenih rezultata može se zaključiti da više znanja o starenju vodi boljem mišljenju učenika o starenju i starosti. Stanovanje učenika sa starijim osobama ne utječe na mišljenje o njima.
Ključne riječi: starost, starije osobe, učenici
https://doi.org/10.52444/nr.4.1.2