Prvi put sam meditirala sa tatom kada sam imala šest godina.
Iako je on lekar, neko ko se bavi egzaktnom naukom, učio me da smo mi mnogo više od onoga što mislimo, da smo svi jedno, da smo deo Boga.
Učio me da se ne dešava život nama već mi njemu. Neke od prvih knjiga koje sam na preporuku mog tate još kao srednjoškolka uzbuđeno čitala bile su: Put kojim se ređe ide od M. Scott Pecka, Život sa himalajskim učitelima od Svami Rame, Paralelni svet od B.D. Benegdita i druge.
Kao neko ko se bavi umetnošću od svoje pete godine, bilo mi je jako lako da razumem da je mnogo važnije ono što nije opipljivo i nije podložno verbalizaciji, od onoga što vidmo i odmah mu znamo naziv.
Iako sam nakon petnaest godina profesionalnog bavljenja klavirom upisala pravnu nauku, moja priproda umetnika je nastavila da živi. Ubrzo nakon pravosudnog ispita postaje mi jasno da je došlo vreme da se obrazujem u onoj najvažnijoj branši - životnoj. Počinjem da tragam za literaturom, vraćam se u detinjstvo u razgovore sa mojim ocem i kako to biva, učitelji se sami pojavljuju na mom putu.
Učim o energetskom sastavu tela, o tome koliko je sadašnji trenutak važan i kako da ga živim, ali i o raznim tehnikama uz pomoću kojih ću sama moći da aktiviram blokirane energetske centre i dovedem svoju energiju u balans. Učim o umu, egu, sebi, drugim ljudima, uspehu i prolaznosti života.
Posebno se posvećujem edukacijama o ženskom principu, ženskoj energiji i ženskoj prirodi, te svoje sedmogodišnje iskustvo o telesnoj, mentalnoj i duhovnoj aktivaciji energije sumiram i sertifikujem 2024. godine.
Stičem spoznaje o tome kako da moju prirodu empate razumem i zavolim. Umesto da na nju gledam kao na teret, ona postaje moja super moć. Počinjem da razumem važnost mog tela, njegovu svetost i posvećujem mu se pažljivo redovnim treninzima, jogom i pažljivo planiranom ishranom.
Usvajam holistički pristup životu i počinjem da razumem važnost reči "balans".
I onda jednog dana shvatim da su svi predivni učitelji koji su mi sa puno ljubavi preneli svoje dragoceno znanje bili kompas uz pomoć kojeg sam stigla do sopstvenih spoznaja i naučila da ovaj život u materijalnom svetu živim svesno i prisutno, razumevši da samo tada postaje radostan.
Iako je ovaj način života postao moja rutina, svestranost moje drugo ime, a balans moj dugogodišnji plesni partner, uvidela sam da postoje oni kojima nije, iako tome teže.
U tom trenutku sam zamislila kako bi moj život izgledao da nikada nisam krenula na ovaj put i tu se javila nezaustavljiva potreba, ali i dužnost, da stečeno znanje i moje spoznaje prenosim dalje.
Tako se rodilo "Reprogramiranje".
Ako bi trebalo da ga opišem u par rečenica, one bi glasile ovako: Reprogramiranje nas uči kako da se vratimo sebi - unutra, da bismo kvalitetnije živeli ovaj život - spolja. Reprogramiranje je holistički pristup životu. Reprogramiranje nas vodi do balansa duhovnog i fizičkog sveta, a iz tog balansa proizilazi naš svet, baš onakav kakvim ga zamišljamo.