Intervju s Enom Šojat

Intervju s Enom Šojat, našom učenicom, koja glumi u ZKM-ovoj kultnoj predstavi U koga se uvrglo ovo dijete

U prosincu 2024. godine održana je premijera ZKM-ova dramskog učilišta Zvjezdane Ladike kultnoga mjuzikla iz osamdesetih godina U koga se uvrglo ovo dijete, nastalo prema tekstu Eve Janikovszky, Zvjezdane Ladike i Ladislava Tukača. Svaka izvedba je puna, a predstava igra i dalje te je dobila odlične kritike. Sve uloge, kao i tada, glume polaznici ZKM-ova učilišta, a ulogu bake glumi naša učenica, Ena Šojat, što je bio povod za razgovor.

GGN: Kako si se osjećala prije svoje prve predstave?

EŠ: Zorno se sjećam svoje prve predstave, bila je o školi i revoltiranoj djeci koja su se bunila protiv

sistema, nisu se slagali jedni s drugima, ali je kraj, naravno, završio sretno. To je bilo još u vrijeme dok

sam pohađala osnovnu školu, u petom razredu kada sam išla kod Husar i Tomčić na mjuzikl. Radili

smo cijelu godinu, a trajala je samo 20 minuta. Već sam tada uvidjela što znači rad na predstavi.

Zaljubila sam se u kazalište, glumu, ples i pjesmu baš kroz tu predstavu. Produkcija se održala u

Kazalištu Komedija i sjećam se trenutka kada sam stala na tu veliku scenu. Obuzela me tolika sreća i

magija kazališta. U tom trenutku znala sam da se želim baviti time sigurno dio svog života, a možda i

cijeli život.

GGN: Jesi li imala tremu?

EŠ: Naravno da jesam, trema je sastavni dio svakog nastupa. I dalje sam u procesu pronalaska

rješenja kako da se što bolje nosim s njom.

GGN: Koji je bio najizazovniji dio pripreme za predstavu U koga se uvrglo ovo dijete?

EŠ: Mislim da su mi najizazovniji bili zadnji trenuci prije same premijere jer doslovno nismo izlazili iz

kazališta. Punih mjesec dana imali smo probe skoro cijeli dan, naravno, uz poduže pauze za ručak, no

zadnja dva tjedna nismo dobili skoro ni to. Najiscrpnija su bila upravo zadnja dva tjedna kada smo

„čistili“ sve i dovodili u red, ispravljali najsitnije detalje i spajali predstavu u cjelinu. Iako je bilo

najiscrpljujuće, bilo je i najljepše jer smo se svi jako zbližili i postali kao jedna mala obitelj.

GGN: Kako je bilo raditi s drugim glumcima u predstavi?

EŠ: Kako su glumci u mojoj predstavi U koga se uvrglo ovo dijete uglavnom moje godište ili godinu do

dvije stariji, bilo se iznimno lako uklopiti i sprijateljiti, svi su otvoreni, dobri i pristojni. Jedno izuzetno

lijepo i zdravo okruženje bilo je na cijelom setu i od strane glumaca i redatelja.

GGN: Koji je tvoj omiljeni lik kojeg si ikada glumila ili bi voljela glumiti?

EŠ: Omiljeni lik koji sam glumila definitivno mi je u ovoj predstavi gdje glumim baku, a voljela bih

jednog dana glumiti, ako odem studirati van, Galindu iz poznate broadwayske predstave Wicked.

GGN: Kakva ti je bila atmosfera u kazalištu?

EŠ: Divna. Naprosto nemam ništa drugo za reći. Divni ljudi, divna i pozitivna atmosfera, zahvalna sam

do neba na tom iskustvu.

GGN: Kakav je bio osjećaj kada je predstava napokon počela?

EŠ: Osjećaji su bili razni. Bila sam presretna, ali sam također bila i tužna jer je proces rada završio i

kreće nova epoha, a to je zapravo glumljenje i pokazivanje ljudima, koji nisu samo tvoji kolege, ono

na čemu si radio skoro godinu i pet mjeseci.

GGN: Što ti je najviše pomoglo u pripremama za predstavu? Imaš li neku svoju rutinu?

EŠ: Neku pravu rutinu nemam. Najviše mi je pomoglo to da uvijek dođem na probu smirena,

najedena, s bocom vode i nečim slatkim jer kada se toliko krećeš po pozornici, šećer ti brzo padne.

Tako da sam uvijek uz sebe imala čokoladicu ili neku voćku. Slatko i voda su mi bili MUST!

GGN: Kako bi opisala osjećaj kada te publika nagradi pljeskom?

EŠ: Osjećaj kada te netko nagradi pljeskom meni je najdivniji osjećaj ikad. Pljesak je zapravo ono što

glumce usrećuje, kada ti netko da potvrdu da si mu se svidio i da je ono što radiš dobro.

GGN: Što misliš o improvizaciji u glumi? Jesi li imala priliku improvizirati u ovoj predstavi?

EŠ: Improvizacija je u glumi jako bitan čimbenik, moraš se znati snaći na sceni pogotovo jer je

kazalište živo i predstava nikada neće biti ista, uvijek će se nešto promijeniti. Netko će zaboraviti

tekst, možda će promijeniti svoju rečenicu i ti se u trenutku jednostavno moraš snaći. Naravno da

sam imala prilike improvizirati, stalno improviziram jer to predstavi daje čar. Ako je uvijek isto, onda

nije dobro. Kada se upoznaš s likom i kada ti sjedne, trebaš ga mijenjati jer će na kraju i tebi postati

dosadno glumiti ga.

GGN: Koje kvalitete misliš da glumac mora imati da bi bio uspješan?

EŠ: Kao glumac mislim da je najvažnije da imaš karizmu i nešto po čemu si specifičan i, naravno,

talent. Ali sve su te stvari na koncu nebitne, najbitniji je rad. Kako meni stalno govore, talent je 1 %,

rad preostalih 99 %.

GGN: Kako reagiraš na kritike? Primjenjuješ li ih?

EŠ: Moram priznati da nisam još čula toliko kritika na sebe osobno, ali ono na čemu bih ja voljela

raditi i na čemu radim je to da se prestanem uspoređivati s drugima, da budem smirenija i opuštenija

na sceni i da glumu shvatim kao igru. U konačnici ona to i jest, igra. Ako se ne igraš i ne uživaš u

nečemu, pogriješio si.

Za GGN Enu intervjuirala: Dina Jakšić Flego, 3. b

Fotografije: Marko Ercegović, službeni fotograf ZKM-a i iz privatnoga arhiva

O PREDSTAVI:

Mjuzikl U koga se uvrglo ovo dijete je zapravo nastao početkom 80-ih. Zvjezdana Ladika i Ladislav Tulač, dvoje ljudi koji su uz Slavicu Jukić, najodgovorniji za naše karijerne puteve  uzeli su u ruke slikovnicu Eve Janikovsky i rock-mjuzikl je zaživio. Mario Mirković je u predstavi i igrao kao srednjoškolac, a Grozdana Lajić Horvat je, tad kao učenica osnovne škole, predstavu gledala i religiozno doma puštala ploču s glazbom iz ovog rock-mjuzikla. 41 godinu nakon premijere u kultnom Kulušiću, nas troje vraćamo ZKM-u za svu radost koju nam je ZKM dao u formativnim godinama: ponovno postavljamo U koga se uvrglo ovo dijete. Mjuzikl tematizira jedinu konstantu u životu tinejdžera bez obzira na kulturu i geografski položaj: sukob s roditeljima. Baš kao što su se u tekstu 1983. pronašli Filip Nola, Duško Ćurlić, Boris Mirković, Barbara Nola, Rene Bitorajac i brojne druge sjajne zvijezde današnjice, to su doživjeli i današnji polaznici Učilišta ZeKaeM-a. Tome svjedoči i koliko su koncentrirani na probama, koliko daju svoje prijedloge i ideje, ali i vježbanje pjesmi na kavama nakon probi. U mjuziklu se mogu pronaći svi: tinejdžeri koji danas odrastaju u bitno drugačijem svijetu nego što su njihovi roditelji, roditelji koji su možda zaboravili kako je to biti tinejdžer, ali i ostali odrasli koje će predstava podsjetiti na odrastanje, period kad puno toga znamo, a imamo još puno toga učiti. U koga se uvrglo ovo dijete je jedna od najizvođenijih predstava u povijesti ZeKaeM-a, a Učilište po novome nosi i ime Učilište ZKM-a Zvjezdana Ladika. Velika je čast, a i trema, jer postavljamo nešto na čemu smo odrasli i što ima posebno mjesto u našim životima. Ovo je kao vremenska kapsula s uspomenama, pridružite nam se u njenom otvaranju, sigurno ćete naći nešto za sebe.

Mario Mirković, Grozdana Lajić Horvat i Ivan Đuričić