Kada procenjujemo opasnost, mi kao i životinje to najbolje radimo kada smo u neposrednom kontaktu sa pretnjom. Tada se oslanjamo na svoja čula – vid, miris, sluh, dodir - i instiktivno stvaramo strategiju za borbu. Naš organizam tada najčešće reaguje na dva načina – borbom ili bežanjem. U slučaju neposredne opasnosti kao što je neprijateljska vojska, požar, zemljotres itd., mi smo u kontaktu sa pretnjom koja ima oblik i koja je vidljiva i tada se javlja strah. Ova emocija je od presudnog biološkog značaja za naš organizam jer nas vodi u dve već pomenute reakcije koje nam mogu spasiti život. Sećate se poplava 2014? Većina ljudi koja su doživela neposrednu ugroženost od poplavle adekvatno su reagovali da se zbrinu. Nije bilo opšte histerije, panike i nestašice. Strah i zabrinutost su bili srazmerni okolnostima koje su nas zadesile.
Samo nekoliko godina kasnije susrećemo se sa potpuno drugačijom situacijom. Pretnja koja je pred nama je virus. Mikroskopski vidljiva pretnja, u potpunosti razumljiva samo molekularnim biolozima. Dakle, većini nas potpuno nevidljiva i nejasna. Takođe, pretnja koja je pred nama može da mutira i dobije potpuno nepoznat oblik i neprepoznatljiv tok. Jedino ako se razbolimo mi možemo osetiti prisustvo virusa u svom telu. U ovom trenutku je još uvek, ta verovatnoća mala. Ono što se mnogo brže širi od virusa jeste strepnja, strah od mogućeg kontakta sa bolešću.
Zašto je to tako? Naš um ima potrebu da stvarima da značenje. Kada je stimulacija jasna – kao što je poplava koja nadolazi, mozak veoma lako daje značenje ovoj situaciji. Strah koji osećamo tera nas na jasnu akciju – napusti kuću i skloni se. Kada nema dovoljno informacija o opasnosi koja preti, naš mozak nadograđuje informacije koje nedostaju na način na koji najbolje zna- na osnovu prethodnog iskustva.
U istoriji našeg naroda bilo je puno situacija u kojima su ljudi bili izloženi pretnjama. Većina ljudi koji su živeli u doba ratova, sankcija, restrikcija, sada pribegava proverenim načinima da se izbori i sa ovom pretnjom. Kada informacije nedostaju posežemo za iskustvom – ali iskustvo nam ne može pomoći da se izborimo sa ovim virusom!
Našem mozgu potreban je osećaj izvesnosti i kontrole kako nas ne bi preplavile emocije straha i anksioznosti. Zato je važno stvoriti osećaj da vladate situacijom u meri u kojoj je moguće. Obezbedite svoju okolinu tako da vas umiruje a ne uznemirava. Radite stvari koje su vam poznate, koje vas opuštaju. Informišite se, ali ograničite količinu informacija koje dolaze do vas. Birajte samo zvanične i proverene izvore. Ostavite minimalno mesta za neizvesnost koja će svakako postojati i potrajati još neko vreme.
Nastaviće se....
Bojana Todorović, psiholog i psihoterapeut
Ukoliko osećate usamljeno i potrebna vam je psihološka podrška u ovim danima možete me kontaktirati na email adresu gestalt.terapija.bojana@gmail.com ili posetiti stranicu www.gestalt-terapija.rs i informisati se o mogućnostima koje nudi psihoterapija.