📘 Presjeci u strojarstvu
⭐ 1. Osnovna teorija
Presjek je tehnički crtež koji prikazuje unutrašnjost predmeta kao da je prerezan ravninom.
Koriste se da bi se jasno prikazale unutarnje površine, smanjile skrivene linije i olakšalo čitanje crteža.
Najčešće se prikazuju rupe, utori, utori za perca, kanali, šupljine, rebra, navoji.
S presjecima se izbjegava korištenje mnogih skrivenih linija.
Ravnina reza je zamišljena ravnina koja „reže“ predmet da bi se prikazala njegova unutrašnjost.
⭐ 2. Vrste presjeka
Puni presjek: rezna ravnina prolazi kroz cijeli predmet i prikazuje se cijeli unutarnji oblik; koristi se kada je potrebno potpuno prikazati unutrašnjost.
Polovični presjek: prikazuje polovicu predmeta u presjeku, a polovicu izvana; koristi se kod osno simetričnih dijelova.
Djelomični presjek: presjek obuhvaća samo manji dio predmeta; koristan kada nije potrebno presjeći cijeli predmet.
Stupnjeviti presjek: rezna se ravnina „lomi“ kako bi prolazila kroz više važnih elemenata koji nisu u istoj ravnini.
Vrsta presjeka označuje se slovima uz oznaku presjeka (npr. A–A) i nacrtanim oblikom reza.
⭐ 3. Šrafiranje
Šrafiranje označuje površine koje su presječene reznom ravninom.
Šrafure se crtaju pod kutom od 45° (osnovno pravilo).
Razmak šrafiranja treba biti ravnomjeran, prilagođen veličini predmeta — ne premalen i ne prevelik.
U osnovnom znanju dovoljan je jedan standardni uzorak šrafiranja; naprednije norme razlikuju npr. čelik, lijevano željezo, broncu.
Ako su površine blizu, šrafura se može okrenuti (npr. pod drugim kutom) kako se linije ne bi spajale.
⭐ 4. Pravila prikazivanja
Ne šrafiraju se: rupe, navoji, šupljine, osovine, vijci, matice, te često rebra u smjeru reza.
Ne šrafiraju se jer su to prazni ili standardizirani dijelovi koji nisu presječeni masom materijala.
Skrivenih linija u presjeku se u pravilu ne prikazuje, osim ako prikazuju važan detalj koji nije obuhvaćen presjekom.
Smjer gledanja označuje se strelicama uz oznaku reza (npr. A–A →).
Ravnina reza označuje se crtom reza i slovima (A–A, B–B…).
