U Finskoj, tvrtka Radiolinija 1991. g. po GSM(Global System for Mobile Communications) standardu pušta u javnost 2G, drugu generaciju mobilnih mreža.
Za razliku od 1G, 2G koristi potpuno digitalni signal te je, osim poziva, omogućeno i slanje poruka(SMS) i MMS(Multimedia Message Service) poruka, a uvođenjem GPRS-a 1997. g. omogućeno je i slanje mailova.
Upotrebom digitalnog signala dolazi po poboljšanja sigurnosti, ali i kapaciteta. Značajno učinkovitijem korištenju radio frekvencijskog spektra omogućen je veći broj korisnika po frekvencijskom pojasu.
U nekim državama se i dan danas koristi GSM, zahvaljujući adekvatnim nadogradnjama GPRS-a i EDGE-a. 2G mreža u Hrvatsku je puštena 1996. g.
Ta je mreža prvenstveno korištena za telefonski poziv i slanje SMS-a (engl. Short Message Service), te je omogućavala je slanje mailova.
Mreža 2G se također naziva i 2.5G jer je to prijelazna tehnologija između 2. i 3. generacije mobilnih mreža.
2.5G mreža omogućavala je slanje MMS-a (engl. Multimedia Messaging Service) i moglo se pristupiti internetu, no za tu je namjenu jednostavno bila prespora.
Sadržaji na internetu nisu bili prilagođeni mobilnim uređajima.
Maksimalna brzina prijenosa 2.5G mreže je 40 kbit/s.
Maksimalna brzina preuzimanja 2.5G mreže je 100 Kbps do 40 Kbps.
EDGE(Enhanced Data Rates for GSM Evolution) nastao je 2003. g u SAD-u.
EDGE kombiniran s 2G često se naziva i 2.75G mreža.
Maksimalna brzina prijenosa 2.75G mreže je 384 kbit/s(48 KB/s).
Uvedeno je 8PSK šifriranje tj. svaki simbol je nosio 3 bita umjesto jednog dok je brzina simbola ostala ista od 270 833 uzorka po sekundi.
tablica datuma gašenja 2G i 3G mreža