Razgovarali smo o tome da li knjige čitamo do kraja iz ljubavi, navike ili osećaja obaveze. Otvorili smo pitanje prava čitaoca da odustane, govorili o knjigama koje nas drže budnima i onima koje nas, gotovo neprimetno, puste. Da li knjigu treba pročitati do poslednje stranice ili je sasvim u redu ostaviti je onda kada prestane da nas privlači?
Posebno smo se osvrnuli na knjige kojima smo se nekada vraćali nakon što smo ih ranije napustili. Razmišljali smo o tome zašto smo ih ostavili, kako se osećamo kada ne završimo knjigu i da li godine, raspoloženje ili životni trenutak menjaju naš odnos prema istom delu. Pitali smo se i da li knjiga nešto „duguje“ čitaocu ili čitalac knjizi duguje njen kraj.
Većina članova složila se da neke knjige jednostavno, u određenom trenutku, prestanu da budu vredne našeg vremena i pažnje – i da je sasvim u redu odložiti ih bez griže savesti.
U drugom delu susreta razgovarali smo o knjigama koje smo čitali između dva okupljanja, a zatim se osvrnuli i na prethodnu godinu: koja je knjiga obeležila 2025. godinu za svakog od nas i zašto?