juraj aras "desnica: igre proljeća i smrti"

20. oktobar u 20 časova

TEKST: adaptacija romana "Proljeća Ivana Galeba" Vladane Desnice ADAPTACIJA I REŽIJA: Juraj Aras PRODUKCIJA: Teatar VeRRdi, Zadar, Hrvatska

O GLUMCU:

Juraj Aras stalni je član Kazališta lutaka Zadar od 1995. godine. Dobitnik je nagrade za glumu i animaciju u predstavi "Don Quijote" Kazališta lutaka Zadar na SLUK-u 1999. za uloge Pietra i alter-ega Don Quiotea u režiji Wieslawa Hejnoa.

Ponosni je vlasnik nagrade za polivalentnu glumu u autorskoj monodrami "Nulovanje" umetničke organizacije Teatro VeRRdi, u režiji Christiana Suchyja, na prvom Glumištu pod murvom u Skradinu 2008. i dobitnik nagrade za ulogu "Nepoznatog nekog" u predstavi Michelangelo Buonarroti Kazališta lutaka Zadar na SLUK-u, 2011. godine.

Juraj je utemeljitelj umetničke organizacije Teatro VeRRdi (1999.) koja se bavi promovisanjem i produkcijom alternativne kulture i pozorišnom edukacijom mladih. Autor je muzike u predstavama "Ekologija i društvo" (KLZ, 1997.), "Metamorfoza" (Dramski studio HKK, 1998.), "Zločin na kozjem otoku" (Dramski studio HKK, 2001.), "Vuk i sedam kozlića" (KLZ, 2002.). Godine 1998. postao je član MAPA-e (Moving Academy for Performing Arts iz Amsterdam).

Jedan je od inicijatora nastanka Dramskog studija HKK Zadar, 1998. godine, te pokretača i voditelja projekta Artikultura u kinu Pobjeda u Zadru, od 2008. godine. Juraj je poslednjih petnaestak godina u Kazalištu lutaka Zadar igrao u više od 50 predstava.

O PREDSTAVI:

"Zašto baš Desnica? I zašto baš agnostičko promišljanje smrti?" Kroz ova dva pitanja jasna je ideološka pozicija, ali odgovor leži u univerzaliji: "Jedina istina koja ne stari, koja se ne otrcava, koja ne gubi svoju snagu i aktualnost, to je smrt. Ali što da se gradi na toj istini?"... Eto i još jednog pitanja, a na njega i odgovor: "Trebalo bi uopće da ljudi češće vide stvari onakve kakvima se ukazuju na samrtničkoj postelji."

Tim riječima, između ostalih, redatelj Juraj Aras objašnjava postavljanje predstave "Desnica: Igre proljeća i smrti". Aras je ujedno i jedini protagonist predstave, glazbu, ton i svjetlo potpisuje Bojan Gagić, skulpturu Igor Maštruko, fotografiju Marija Milin, asistent produkcije je Nenad Pepić, a odlomak "Danas je nedjelja..." interpretira Tomislav Baran.

Vladan Desnica rođen je u Zadru, u obitelji koja je njegovala smisao za ljepotu i umjetnost. U kući Desničinih su se sastajali najistaknutiji zadarski intelektualci, pa je i Vladan postao erudit. Znao je pet jezika, bio je dobro upućen u filozofiju i povijest umjetnosti. Po vokaciji je prije svega pisac kratke forme, pa je tako i struktura njegovog romana Proljeća Ivana Galeba sasvim osobena, sastavljena od fragmenata, manjih novelističkih proznih cjelina.

"Kakve li sve opasnosti po ono najbitnije i najveće u poetskom djelu leže u takozvanoj 'scenskoj realizaciji' i do koje mjere ona uspijeva da isprazni, izobliči, obezvrijedi veliki tekst! A odatle se nužno rađa misao ne o identitetu ili nekakvoj međusobnoj integraciji, nego baš naprotiv o čistoj antietičnosti između onoga što se zove 'scena', 'scensko djelo', 'scenska umjetnost' i onoga što se zove 'poetsko djelo u dramskom obliku', ili naprosto: poezija. Pod tim svjetlom, teatar nam se ponekad priviđa kao umijeće pretvaranja pravih vrijednosti u lažne. (...) I što drugo i bolje može da napravi teatarski čovjek, ako je doista pametan i doista umjetnik, nego da pusti Eshila i Sofokla da govore, da ih što manje u tome ometa...", razmišljanje je Ivana Galeba, koje je nagnalo redatelja Juru Arasa da se uhvati u koštac s ovim djelom.

- Ovaj mi se odlomak nadvio kao sumnjičenje u dijalogu sa samim sobom, potaknuo me na razotkrivanje onih intuitivnih motiva za postavljanje ovakvog djela, gotovo nepostavljivog, i na traženje opravdanja da se jedan pažljivo i miligramski izvagan i strukturiran roman esej presječe kroz nekoliko odlomaka i na taj način privede u "poetsko djelo u dramskom obliku". U tom sam se dijalogu iz te pretencioznosti izvukao ovako: priznao sam sebi da sam pretenciozan i time si pola oprostio, a u onoj drugoj polovici uvidio sam da je moja identifikacija s "Proljećima" čisto utemeljena u mom biću i da je taj put igre promišljanja intimne i društvene stvarnosti, velikih tema ili nevažnih detalja sigurno utočište i najbolja obrana od "zala i sviju nereda" koji smrtnika čine još smrtnijim tjerajući ga da se troši u konfrontaciji s "realnim sektorom", ističe Aras.

Publici ne treba kazalište kako bi joj ukazalo na anomalije u društvu, publika je tih anomalija itekako svjesna. Kazalište nam je potrebno kako bismo tražili načine i sredstva za njihovo nadilaženje. U tom smislu ova je predstava postavljena kao sredstvo za nadilaženje ideoloških, nacionalnih, državnih, materijalističkih, staleških, dobnih, rodnih i inih ških, nih, čkih odnosa i poziv na prijateljevanje sa životom u dijalogu sa smrću, jer "previše se, previše umire u tom životu!", poručuje Aras.

(Zadarski list, novembar 2015)

Reportaža sa 15. Teatra Kabare Tuzla 2017, o predstavi Juraja Arasa.